Suradnik10 u (test) 02:40, 21. svibanj 2023.

2023-05-21T02:40:53Z

←Starija inačica		Inačica od 21. svibanj 2023. u 02:40
Redak 5:		Redak 5:
	Nepoznata osoba podigla je spomenik u selu Dabravinama u močvarnom predjelu s lijeve strane ceste Kladuša-Vrnograč, navodno, kao trajno obilježje pobjede nad Jelačićem. Spomenik je oblika obeliska i na njemu je tekst koji kaže da je spomenik u spomen na pobjedu nad Jelačićevim snagama. Oksimoron se sastoji u tome što je obelisk kao spomenik baština kršćanske Europe. <ref name="kad i kome"/>		Nepoznata osoba podigla je spomenik u selu Dabravinama u močvarnom predjelu s lijeve strane ceste Kladuša-Vrnograč, navodno, kao trajno obilježje pobjede nad Jelačićem. Spomenik je oblika obeliska i na njemu je tekst koji kaže da je spomenik u spomen na pobjedu nad Jelačićevim snagama. Oksimoron se sastoji u tome što je obelisk kao spomenik baština kršćanske Europe. <ref name="kad i kome"/>

	Ni do danas se ne zna gdje su se dogodili ključni trenutci ove bitke. Povjesničari [[Galib Šljivo]] (u: Napad austrijske vojske na Podzvizd 9. jula 1845. godine, Istorijski zbornik I., Banja Luka 1980, str. 65-84.) i [[Kristina Milković]] (<ref>Kristina Milković: [https://hrcak.srce.hr/clanak/101534 ''Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici''], Povijesni prilozi 40., Zagreb 2011, str. 195-224.</ref>) naglasili su pogibeljnu narav močvarna tla uz rječicu Podzvizdnicu i tok rijeke Gline. Ondje je habsburška vojska pretrpjela većinu gubitaka.<ref name="kad i kome"/> [[Radoslav Lopašić]] koji je rođenjem suvremenik bitke, u djelu ''Bihać i Bihaćka krajina'' iz 1890., naveo je jaz u mjestu Oskoruši kao mjesto pogibije vojnika. Lopašić tvrdi da je nadnevak bitke 10. srpnja i da je to bio posljednji ozbiljniji okršaj "medju Turci krajišnici i hrvatskimi graničari". Navodno je banski pukovnik Josip Jelačić htio osvetiti jednoga dječaka, koji je hvatao rake u Glini. Za vrijeme tog lova neki ga je lokalni musliman iz osmanske države ("Turčin") ubio iz kubure. Jelačić je zatražio zadovoljštinu koju nije dobio, pa se na to zaputio sa svojom pukovnijom i sa serežanima u tri odjela prema Vranograču i Podzvizdu, gdje je popalio nekoliko kuća. Krajiški Turci su se silno prestrašili od Jelačićeva pohoda. Iz Velike Kladuše, sve žene i djeca sa blagom pobjegli u Malu Kladušu. Jelačić im je navodno poručio "da mu pripreme objed". Iz susjednih gradova u pomoć osmanskim snagama u Podzvizdu na pomoć je stilo više od dvije tisuće Turaka. Jedan je odjel Jelačićevih postrojba prešao Glinu ispod Paunovca. Ondje su vojnici ne poznavajući močvarno tlo u mjestu Oskoruši pod Podzvizdom pokraj jednog mlina upali u jaz. Ugrezli su u vodu. Imobilizirani, bili su laka meta. Vojnici i časnici Baltić i Kukulj poginuli su od osmanske paljbe. Na osmanskoj strani su prema tvrdnjama lokalaca poginulo njih četvero. Poginuo je četovođa Ale Ajderac, koji je godinu prije napao [[napad na Cetin 1834.\|Cetin]]. Podzvižjani su se dugo poslije hvalili "pobjedom" nad Jelačićem, iako ih je zapravo spasilo meko tlo u koje su protivnici upali iz neznanja a ne zbog njihove taktičke dosjetke.<ref name=Lopašić>Radoslav Lopašić:[https://www.google.hr/books/edition/Biha%C4%87_i_Biha%C4%87ka_krajina/GactAQAAIAAJ?hl=hr&gbpv=1 ''Bihać i Bihaćka krajina'']. Google knjige. Str. 262.</ref><ref name="kad i kome"> Husein Sejko Mekanović: [https://sejko-hm.blogspot.com/2017/12/kad-kome-i-zasto-je-podignut-obelisk-u.html ''Kad, kome i zašto je podignut obelisk u selu Dabravine? '']. 21. prosinca 2017. Pristupljeno 21. svibnja 2023. </ref>		Ni do danas se ne zna gdje su se dogodili ključni trenutci ove bitke. Povjesničari [[Galib Šljivo]] (u: Napad austrijske vojske na Podzvizd 9. jula 1845. godine, Istorijski zbornik I., Banja Luka 1980, str. 65-84.) i [[Kristina Milković]] (<ref>Kristina Milković: [https://hrcak.srce.hr/clanak/101534 ''Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici''], Povijesni prilozi 40., Zagreb 2011, str. 195-224.</ref>) naglasili su pogibeljnu narav močvarna tla uz rječicu Podzvizdnicu i tok rijeke Gline. Ondje je habsburška vojska pretrpjela većinu gubitaka.<ref name="kad i kome"/>

			[[Radoslav Lopašić]] koji je rođenjem suvremenik bitke, u djelu ''Bihać i Bihaćka krajina'' iz 1890., naveo je jaz u mjestu Oskoruši kao mjesto pogibije vojnika. Lopašić tvrdi da je nadnevak bitke 10. srpnja i da je to bio posljednji ozbiljniji okršaj "medju Turci krajišnici i hrvatskimi graničari". Navodno je banski pukovnik Josip Jelačić htio osvetiti jednoga dječaka, koji je hvatao rake u Glini. Za vrijeme tog lova neki ga je lokalni musliman iz osmanske države ("Turčin") ubio iz kubure. Jelačić je zatražio zadovoljštinu koju nije dobio, pa se na to zaputio sa svojom pukovnijom i sa serežanima u tri odjela prema Vranograču i Podzvizdu, gdje je popalio nekoliko kuća. Krajiški Turci su se silno prestrašili od Jelačićeva pohoda. Iz Velike Kladuše, sve žene i djeca sa blagom pobjegli u Malu Kladušu. Jelačić im je navodno poručio "da mu pripreme objed". Iz susjednih gradova u pomoć osmanskim snagama u Podzvizdu na pomoć je stilo više od dvije tisuće Turaka. Jedan je odjel Jelačićevih postrojba prešao Glinu ispod Paunovca. Ondje su vojnici ne poznavajući močvarno tlo u mjestu Oskoruši pod Podzvizdom pokraj jednog mlina upali u jaz. Ugrezli su u vodu. Imobilizirani, bili su laka meta. Vojnici i časnici Baltić i Kukulj poginuli su od osmanske paljbe. Na osmanskoj strani su prema tvrdnjama lokalaca poginulo njih četvero. Poginuo je četovođa Ale Ajderac, koji je godinu prije napao [[napad na Cetin 1834.\|Cetin]]. Podzvižjani su se dugo poslije hvalili "pobjedom" nad Jelačićem, iako ih je zapravo spasilo meko tlo u koje su protivnici upali iz neznanja a ne zbog njihove taktičke dosjetke.<ref name=Lopašić>Radoslav Lopašić:[https://www.google.hr/books/edition/Biha%C4%87_i_Biha%C4%87ka_krajina/GactAQAAIAAJ?hl=hr&gbpv=1 ''Bihać i Bihaćka krajina'']. Google knjige. Str. 262.</ref><ref name="kad i kome"> Husein Sejko Mekanović: [https://sejko-hm.blogspot.com/2017/12/kad-kome-i-zasto-je-podignut-obelisk-u.html ''Kad, kome i zašto je podignut obelisk u selu Dabravine? '']. 21. prosinca 2017. Pristupljeno 21. svibnja 2023. </ref>

			Suvremena povjesnica dala je šire objašnjenje. Nije se radilo ni o kakvom habsburškom porazu, niti o nekakvoj osvetničkoj ekspediciji u vlastitoj režiji. Pohod je bio pobjedonosan, jedino što svršetak nije bio potpuno povoljan. Jelačić je već dugo izgarao od želje za obračunom sa susjednim Turcima koji su stalno ometali život i mir na granici metodom [[mali rat\|malog rata]]. Nakon što je 1843. promaknut za pukovnika i imenovan za zapovjednika prve banske pukovnije, ukazala mu se prigoda. Odlučio se je obračunati s najrogobornijim Turcima, onima iz Podzvizda. Poduzeo je pohod kojim se dotad najdublje zašlo u teritorij bosanskog sandžaka. Prešao je granicu, pobijedio i raspršio osmanske snage koje su ga došle zaustaviti, te se dao u potjeru za njima sve do Podzvizda. Slavodobitno ušavši u to mjesto, prisilio je muslimane zaiskati oproštenje od njega i obećati da ne će više remetiti mir granice njegove pukovnije. Kaznena ekspedicija polučila je uspjeh. Nije bilo nikakva mijenjanja granice, nego se dobilo obećanje o miru. Jelačićev pohod učinio ga je još popularnijim i uglednijim. Zadovoljan ishodom, na čelu svojih snaga uz udaranje bubnjeva i pjevanje vojnika, napustio je Podzvizd i vratio se u Hrvatsku vojnu krajinu.<ref>Dino Radoš: [https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffos%3A3565/datastream/PDF/view ''Ban Jelačić i carska vojska '']. [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:366936]. Filozofski fakultet u Osijeku. Osijek, 2011., str. 7.</ref>

	== Izvori, referencije i bilješke ==		== Izvori, referencije i bilješke ==
Redak 11:		Redak 15:

	[[Kategorija:Habsburško-turski ratovi]]		[[Kategorija:Habsburško-turski ratovi]]
			{{coord\|45.18098\|15.86941\|display=title}}

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Bitka kraj Podzvizda''' bila je bitka habsburških i osmanskih postrojba kraj tvrđave Podzvizda. Odvila se je 9. srpnja 1845. godine. Is...«.

2023-05-21T02:26:20Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Bitka kraj Podzvizda''' bila je bitka habsburških i osmanskih postrojba kraj tvrđave Podzvizda. Odvila se je 9. srpnja 1845. godine. Is...«.

Nova stranica

'''Bitka kraj Podzvizda''' bila je bitka habsburških i osmanskih postrojba kraj tvrđave [[Podzvizd]]a. Odvila se je [[9. srpnja]] [[1845.]] godine. Istaknuti sudionik na habsburškoj strani bio je budući hrvatski ban [[Josip Jelačić]].<ref>dr: [https://narod.hr/kultura/20-svibnja-1859-umro-ban-josip-jelacic-znate-li-zasto-je-bio-najpoznatiji-hrvatski-ban ''20. svibnja 1859. umro ban Josip Jelačić - Znate li zašto je bio najpoznatiji hrvatski ban '']. Narod.hr. 20. svibnja 2023. 21. svibnja 2023. </ref>

U bitci su na strani habsburških snaga bili vojnici Prve pukovnije iz Gline kojima je zapovijedao Josip Jelačić. Na osmanskoj strani bili su stanovnici Podzvizda i okolnih naselja.<ref name="kad i kome"/> Ovu se bitku smatra posljednjim vojnim sukobom Habsburškog i Osmanskog Carstva,<ref name=Lopašić/> budući da je zaposjedanje BiH 30-ak godina poslije bilo u drugim okolnostima.

Nepoznata osoba podigla je spomenik u selu Dabravinama u močvarnom predjelu s lijeve strane ceste Kladuša-Vrnograč, navodno, kao trajno obilježje pobjede nad Jelačićem. Spomenik je oblika obeliska i na njemu je tekst koji kaže da je spomenik u spomen na pobjedu nad Jelačićevim snagama. Oksimoron se sastoji u tome što je obelisk kao spomenik baština kršćanske Europe. <ref name="kad i kome"/>

Ni do danas se ne zna gdje su se dogodili ključni trenutci ove bitke. Povjesničari [[Galib Šljivo]] (u: Napad austrijske vojske na Podzvizd 9. jula 1845. godine, Istorijski zbornik I., Banja Luka 1980, str. 65-84.) i [[Kristina Milković]] (<ref>Kristina Milković: [https://hrcak.srce.hr/clanak/101534 ''Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici''], Povijesni prilozi 40., Zagreb 2011, str. 195-224.</ref>) naglasili su pogibeljnu narav močvarna tla uz rječicu Podzvizdnicu i tok rijeke Gline. Ondje je habsburška vojska pretrpjela većinu gubitaka.<ref name="kad i kome"/> [[Radoslav Lopašić]] koji je rođenjem suvremenik bitke, u djelu ''Bihać i Bihaćka krajina'' iz 1890., naveo je jaz u mjestu Oskoruši kao mjesto pogibije vojnika. Lopašić tvrdi da je nadnevak bitke 10. srpnja i da je to bio posljednji ozbiljniji okršaj "medju Turci krajišnici i hrvatskimi graničari". Navodno je banski pukovnik Josip Jelačić htio osvetiti jednoga dječaka, koji je hvatao rake u Glini. Za vrijeme tog lova neki ga je lokalni musliman iz osmanske države ("Turčin") ubio iz kubure. Jelačić je zatražio zadovoljštinu koju nije dobio, pa se na to zaputio sa svojom pukovnijom i sa serežanima u tri odjela prema Vranograču i Podzvizdu, gdje je popalio nekoliko kuća. Krajiški Turci su se silno prestrašili od Jelačićeva pohoda. Iz Velike Kladuše, sve žene i djeca sa blagom pobjegli u Malu Kladušu. Jelačić im je navodno poručio "da mu pripreme objed". Iz susjednih gradova u pomoć osmanskim snagama u Podzvizdu na pomoć je stilo više od dvije tisuće Turaka. Jedan je odjel Jelačićevih postrojba prešao Glinu ispod Paunovca. Ondje su vojnici ne poznavajući močvarno tlo u mjestu Oskoruši pod Podzvizdom pokraj jednog mlina upali u jaz. Ugrezli su u vodu. Imobilizirani, bili su laka meta. Vojnici i časnici Baltić i Kukulj poginuli su od osmanske paljbe. Na osmanskoj strani su prema tvrdnjama lokalaca poginulo njih četvero. Poginuo je četovođa Ale Ajderac, koji je godinu prije napao [[napad na Cetin 1834.|Cetin]]. Podzvižjani su se dugo poslije hvalili "pobjedom" nad Jelačićem, iako ih je zapravo spasilo meko tlo u koje su protivnici upali iz neznanja a ne zbog njihove taktičke dosjetke.<ref name=Lopašić>Radoslav Lopašić:[https://www.google.hr/books/edition/Biha%C4%87_i_Biha%C4%87ka_krajina/GactAQAAIAAJ?hl=hr&gbpv=1 ''Bihać i Bihaćka krajina'']. Google knjige. Str. 262.</ref><ref name="kad i kome"> Husein Sejko Mekanović: [https://sejko-hm.blogspot.com/2017/12/kad-kome-i-zasto-je-podignut-obelisk-u.html ''Kad, kome i zašto je podignut obelisk u selu Dabravine? '']. 21. prosinca 2017. Pristupljeno 21. svibnja 2023. </ref>

== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Habsburško-turski ratovi]]

Bitka kraj Podzvizda 9. srpnja 1845. - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 02:40, 21. svibanj 2023.

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Bitka kraj Podzvizda''' bila je bitka habsburških i osmanskih postrojba kraj tvrđave Podzvizda. Odvila se je 9. srpnja 1845. godine. Is...«.