Suradnik10 u (test) 18:52, 10. veljača 2026.

2026-02-10T18:52:07Z

←Starija inačica		Inačica od 10. veljača 2026. u 18:52
Redak 66:		Redak 66:
	[[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]]		[[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]]
	[[Kategorija:Hrvatski ratovi]]		[[Kategorija:Hrvatski ratovi]]
	~~[[Kategorija:Austro-Ugarska]]~~
	[[Kategorija:Hrvatske novovjekovne bitke]]		[[Kategorija:Hrvatske novovjekovne bitke]]
	[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]		[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
	[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]		[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]
	[[Kategorija:Vojna povijest Austro-Ugarske]]		[[Kategorija:Vojna povijest Austro-Ugarske]]

Suradnik10 u (test) 18:05, 10. veljača 2026.

2026-02-10T18:05:44Z

←Starija inačica		Inačica od 10. veljača 2026. u 18:05
Redak 70:		Redak 70:
	[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]		[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
	[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]		[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]
			[[Kategorija:Vojna povijest Austro-Ugarske]]

WikiSysop: bnz

2022-04-28T14:48:47Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2022. u 14:48
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bitka kod Tuzle 1878.'''-->~~{{Bitka		{{Bitka
	\|naziv = Bitka kod Tuzle		\|naziv = Bitka kod Tuzle
	\|slika = [[Datoteka:Gefecht bei Dolnja Tuzla am 9. August 1878.jpg\|300px]]		\|slika = [[Datoteka:Gefecht bei Dolnja Tuzla am 9. August 1878.jpg\|300px]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-28T06:32:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Bitka
|naziv = Bitka kod Tuzle
|slika = [[Datoteka:Gefecht bei Dolnja Tuzla am 9. August 1878.jpg|300px]]
|opis slike = Prikaz bitke kod Donje Tuzle 1878. godine
|sukob = Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878.
|vrijeme = kraj srpnja - [[22. rujna]] [[1878.]]
|mjesto = Tuzla, [[Bosna i Hercegovina]]
|ishod = pobjeda Austro-Ugarske
|strana1 = [[Austro-Ugarska]]
|strana2 = Muslimani protivnici zaposjedanja
|zapovjednik1 = general Szapary <br> general Bienert
|zapovjednik2 = muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić
|postrojbe1 =
|postrojbe2 =
|gubitci1 =
|gubitci2 =
}}

'''Bitka kod Tuzle''' je bila dvomjesečna bitka tijekom [[Zaposjedanje BiH 1878.|austro-ugarskog zaposjedanja]] Bosne i Hercegovine. Dio muslimana bio je za to da ako ne može ostati [[Osmansko Carstvo]], neka dođe za vlast druga velesila. U narodu, ponajviše muslimanima, bila je i protivna struja koja je htjela i radila da stvari ostanu po starom i braniti domovinu od svakog napadača, koji bi pošao na Bosnu. Uz ovu struju pristali su mnogi muslimani. Austrijska carska vojska je napredovala u zaposjedanju BiH i naselja u Bosni redom su padala. <ref name="gračanički">[http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg31-8.pdf Gračanički glasnik 31/16] Građa • Atif Hadžikadić: ''Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle, str. 75-77</ref><ref name="bošnjačko oko">[https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1888:historijski-retrovizor&catid=47:the-community&Itemid=77 Bošnjačko oko] Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle 1878.g. Dr Atif Hadžikadić, “Novi Behar” (br. 5, 1. VII. 1927., str. 8-9). Historijski retrovizor, 20. ožujka 2015. (pristupljeno 13. listopada 2017.)</ref>

No, pojedini džepovi otpora su bili izuzetno ustrajni. Među zadnjima su ostali [[Tuzla]] i [[Zvornik]]. Tuzla je pala nakon duge borbe. Zvornik se bez oružja i bez otpora predao pet dana poslije zauzimanja Tuzle.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Nakon intervencija III. i IV. zbora i žestokih okršaja na planini [[Majevica|Majevici]], [[Tuzla]] je zauzeta [[22. rujna]].<ref name="Pavičić, 232">Pavičić, Slavko (1943). Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, Zagreb: Hrvatska Knjiga., str. 232</ref>

== Dolazak austrougarske vojske ==
Austrougarske snage su došle pred Tuzlu. Na nju se 8. kolovoza 1878. zaputilo šest austrijskih bataljuna odnosno 5.000 pješaštva, jedan eskadron konjaništva, ukupno 130 konjanika i tri bitnice po osam topova.<ref name="kabil">(boš.) [http://radiokameleon.ba/2017/08/13/bitka-za-tuzlu-10-augusta-1878-godine/ Radio Kameleon] Ibrahim Kabil: ''Bitka za Tuzlu 10. augusta 1878. godine'' 13. kolovoza 2017. (pristupljeno 13. listopada 2017.)</ref>

Kod muslimana koji su se protivili zaposjedanju vođe su bili [[Hadži Hašimaga Mutevelić]], muderis [[Tosun Kifić|Tosun ef. Kifić]], [[Salih Tučić]] Sahačija i još drugi od naoružana naroda ("ehalije"). Zadnji paša u Tuzli, Muhetin-paša, bio je interniran u svojoj kući. U Tuzlu su došli [[Kladanj|Kladnjaci]] na konjima nekoliko dana prije prve austrougarske navale i skinuli pašu, te mu odjenuli bosanske haljine mjesto njegove uniforme. Potom su se odmah vratili.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

== Previranja kod muslimana ==
Nekoliko dana zatim trajalo je muslimansko međuvlašće dok nije postavljen novi vođa. Došli su Zvorničani i s njima [[Alijaga Talirević]] koji je ondje stanovao. Naoružani muslimanski protivnici zaposjedanja na mjesto starješine postavili su Alijagu Talirevića. Naoružani zvorničani s naoružanim pukom iz Tuzle spremali su se za dočekati austro-ugarski napad. Mladež i žene su sklonili u tuzlansku okolicu pa su u kasabi ostali samo odrasli koji su se mogli boriti. Dio muslimana prikupljao je potpise za austro-ugarsku vlast. Muslimanske pristalice Austro-Ugarske su se morali skrivati pred pristašama otpora. Skrivali su se od naoružanih muslimanskih protivnika zaposjedanja te su se pred dolazak muftije Taslidžaka sklonili iz Tuzle, preobučeni u feredže. Jedan istaknuti protivnik se sklonio u [[Morančani|Morančane]] kod katoličkih Hrvata gdje su ga krili fratri. Ipak je pronađen, odveden u svoju Dobrnu gdje je bio zatočen do austro-ugarske pobjede. Muftija Ganibegović sklonio se u Dolove kod Ibre Jahića.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

== Prve borbe ==
Prve čarke s carskim postrojbama bile su kod Planina, blizu kasnije postaje [[Bistarac|Bistarca]], u četvrtak koncem srpnja. Tog su se dana carske snage utaborile na [[Bukinje|Bukinjima]] pred [[Donja Tuzla|Donjom Tuzlom]]. Na drugoj strani Tuzlacima su u pomoć stigli [[Rogatica|Rogatičani]] i na [[Ravna Trešnja|Ravnoj Trešnji]] odmah stupili u borbu. U Tuzli su tog dana otvorili vojno skladište streljiva na [[Gradina|Gradini]] koje su podijelili narodu za borbu.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Na području tuzlanskog kraja otporom lokalnih muslimana rukovodio je pljevaljski muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić. 7. kolovoza 1878. stigao je u Tuzlu sa svojih 1.000 vojnika, a na zapadnim prilazima Tuzli pridružili su mu se branitelji iz Kladnja, Srebrenika, Lukavca i Zvornika.

Oko 10 sati 9. kolovoza počele su borbe za Tuzlu. Snage muslimanskih protivnika bile su 3000 ljudi. Pljevaljski<ref>Pljevlja, osmanski Taslidža. (boš) [http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=55342 Bosnjaci.net] Fatih Hadžić: ''Taslidža - Pljevlja. Serijal iz knjige "Elementi materijalne i duhovne kulture Bošnjaka u Sandžaku" autor Fatih Hadžić'', 7. travnja 2015. (pristupljeno 8. prosinca 2017.)</ref> muftija, [[Mehmed Vehbi Šemsekadić]] bio je glavni organizator obrane.<ref name="kabil"/>

U petak se nastavila ogorčena borba. Pred podne istoga dana stiglo je oko dvjesta konjanika s muftijom Taslidžakom. Taslidžak je smjesta preuzeo zapovjedništvo nad svima borbenim postrojbama, a dotad borbeno neangažirane snage naoružanog naroda natjerao je priključiti se borcima i boriti skupa s drugima muslimanima, koji su sudjelovali u bitci. Muftija je nemilice bičem nagonio u borbu sve koji su se protivili borbi i koji su pokušali izmaći borbama. Muslimanski pučki otpor muftija Taslidžak organizirao je dalje tako što je na postavio četiri topa, po jedan na svaku točku: na [[Ilinčica|Ilinčicu]], na [[Papinac]], gdje je poslije sagrađena bolnica, treći na [[Borić]], a četvrti na [[Bukovčice]]. Preostalo streljivo iz skladišta na Gradini Taslidžak je dao skupiti i borcima podijeliti. U međuvremenu su austro-ugarske snage došle na Moluhe i Rasovac.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

[[9. kolovoza]] je s one četiri pozicije muftija zapovijedio paljbu. Pješaštvo se spremno sukobilo s austro-ugarskom vojskom na [[Kozlovac|Kozlovcu]], [[Ravna Trešnja|Ravnoj Trešnji]] i [[Mosnik]]u. Austro-ugarska vojska zaustavljena je žestokim otporom. Cijeli su petak vođene borbe, potrajale u noći i nastavljene sve do subotu u podne. Žilavi otpor lokalaca prisilio je austro-ugarske snage na uzmak. Žestoka paljba sa svih strana i pridošlo muslimansko seljaštvo iz okoline u pomoć muftiji i naoružanom muslimanskom građanstvu postiglo je efekt.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Tako su već tog dana austro-ugarske snage zaustavljene su pred Tuzlom na Moluhama i Husinu, potučene i natjerane na povlačenje prema Gračanici.<ref name="vladatk">(boš.) [http://www.vladatk.kim.ba/historija Vlada Tuzlanskog kantona] Historija : Austro-ugarski period (pristupljeno 11. siječnja 2020.)</ref>

Jutarnjih sati [[10. kolovoza]] bile su odlučujuće borbe na [[Moluhe|Moluhama]]. S južne strane muslimanske snage bile su uspješnije, a na sjeveru bojišta dobre rezultate polučila je austro-ugarska vojska i i prodrla do [[Tušanjski potok|Tušanjskog potoka]]. Na mjestu današnjeg stadiona Slobode vodila se glavna bitka. Bilo je mnogo mrtvih i teško ranjenih austrijskih vojnika ležalo po bojištu izmiješano s muslimanskim protivnicima zaposjedanja koji su poginuli jurišajući na položaje Szaparyjeve vojske. Zbog žestoke obrane, poslijepodne je austro-ugarska vojska prekinula napad. Tog su dana potom Tuzlaci popunjavali postrojbe protivnika zaposjedanja ondje gdje je bilo gubitaka.<ref name="kabil"/> Austro-ugarske postrojbe imale su mnogo mrtvih na bojištu, koje je pokopao na [[Moluhe|Moluhama]]. Pokopani vojnici poslije su preneseni na [[Borić (groblje, Tuzla)|Borić]], gdje je i poslije bilo katoličko groblje, a dotad ga nije bilo na tom mjestu.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

Muslimanski ustanici su Tuzlu zauzeli 13. kolovoza.<ref name="vladatk"/> Bočni položaj austro-ugarskih snaga bili su izloženi napadima muftijinih postrojbi s pravaca [[Tušanj]] - Moluhe i Mosnik - [[Miladije]], pa se feldmaršal Szapary, zapovjednik austro-ugarskih snaga morao povući sve do Doboja<ref name="kabil"/>. Taslidžak se upustio u progon austro-ugarskih snaga. Progonio ih je do [[Becelj]]a blizu [[Trbuk]]a i [[Šahin kamen]]a.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Szapary je uspio zaustaviti Šemsekadićeve napade kod Doboja<ref name="kabil"/> i ondje su se ukopali. Na to su se i muslimanske snage ukopale i držale si položaj šest tjedana.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

Stanje na okolnim ratištima nije bilo povoljno po muslimanske protivnike zaposjedanja. Carske snage napredovale su svugdje te su zauzele [[Sarajevo]], [[Travnik]], Rogaticu, [[Krajina|Krajinu]] i druga mjesta, netom je zauzela i [[Brčko]] odakle se primicala ka Tuzli. Procjenjuje se da je oko 100.000 novih austro-ugarskih vojnika išlo na sve osamljeniju Tuzlu. Napredovali su k njoj s dvije strane: od Brčkog i Doboja. Zapovjedali su im generala Bienert i Szapary. Povoljni položaj postignut odbacivanjem bilo je riskantno držati, pa je muftija uvidjevši opasnost okruženja i odsijecanja, povukao se natrag ka Tuzli.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Austro-ugarske snage prodrle su preko Brčkog i Bijeljine ka Tuzli, što je prisililo muslimanske snage na povlačenje. Tuzlu je Austro-Ugarska konačno zauzela 22. rujna 1878. godine<ref name="vladatk"/>

== Majevica ==
Novu je obrambenu crtu pripremao na [[Majevica|Majevici]]. Prema carskim snagama Taslidžak je poslao postrojbe Hadži Hašimage Mutevelića s naoružanim narodom, koji su motivirani neko vrijeme zadržali austro-ugarske snage. Muftija Taslidžak držao je obrambeni položaj na zapadnoj strani Tuzle.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Žestoki se boj odvio na Majevici.<ref name="Pavičić, 232"/>

== Pregrupiranje i okruženje ==
Došle su snage III. i IV. zbora u pomoć.<ref name="Pavičić, 232"/> Austro-ugarske snage sad su se mogle pregrupirati i poći u napad. [[Gračanica|Gračanicu]] je oslobodio [[16. rujna]], [[19. rujna]] [[Lukavac]].<ref name="kabil"/>

Austro-Ugarske snage probile su s istočne strane. Prijetila je opasnost opkoljavanja, jer su u međuvremenu carske snage zauzele i [[Bijeljina|Bijeljinu]] i Brčko i ostao je još samo Zvornik. Muslimanima se primicao i kraj [[Ramazan]]a. Stoga je [[23. rujna]] Taslidžak bio prisiljen povući se i poći ka Zvorniku. Kretao se duž Drine sa svojim Taslidžacima i nekim bosanskim vođama, među kojima su bili: Selim beg Šahinpašić iz Šapke, Alijaga Tahirević, Esad ef. Alikadić iz Zenice i još drugi. Muftija i društvo su bijeg nastavili dalje ka Osmanskom Carstvu, gdje su i ostali.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/>

== Pred ulazak ==
Austro-ugarske snage su se ulogorile pred Tuzlom i noćile pred ulazak. Dan poslije austro-ugarskoj vojsci dočekali su izaslanici iz Tuzle. Pred generala Szaparyja na zapadnoj strani izašli su [[Živko Crnogorčević]], Hadži Ibriš i Hrvat Boško Štitić. Na istočnoj strani su pred generala Bienarta izašli Mustajbeg Azabagić, jedan Židov Toska zvani i "Gjorgjo kalajđija" ili Niko Petrić.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/><ref>(boš.) [http://radiokameleon.ba/2017/01/12/tuzla-za-pocetnike-groblje-boric/ Radio Kameleon] Autor: Mario Vranješ. Bahrija Kabul: ''Tuzla za početnike: Groblje Borić'', 12. siječnja 2017. (pristupljeno 8. prosinca 2017.)</ref> U Tuzlu su ušle [[22. rujna]] i na [[Tuzlanska tvrđava|tuzlanskoj tvrđavi]] zavihorila se habsburška zastava.

== Obračun s protivnicima ==
Nakon nekoliko dana, uslijedila je istraga. Bila je upravljena protiv naoružana naroda ("ehalije") i njihovih prvaka koji su se borili. Salih Salačija, najbliži suradnik pljevaljskog muftije Šemsekadića, strijeljan je pod [[Bukovčići]]ma, zbog toga što je išao zvati u pomoć muftiju Taslidžaka radi otpora Austro-Ugarskoj. Pomilovanje je stiglo prekasno.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Odmah su zatvoreni i Hadžije Hašim-aga Mutevelić i brat mu Hadži-Alijaga, pa Hadži-Mujaga Ćilimković i Hašim-aga Hadžiefendić.<ref name="kabil"/>

Pet dana poslije Tuzle predao se Zvornik, bez oružja i otpora.<ref name="gračanički"/><ref name="bošnjačko oko"/> Livno je oslobođeno 28. rujna,<ref name="Pavičić, 327">Pavičić, Slavko (1943). Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, Zagreb: Hrvatska Knjiga., str. 327</ref> a Velika Kladuša 20. listopada.<ref>Klaic, Vjekoslav (1885). Geschichte Bosniens von den ältesten Zeiten bis zum Verfalle des Königreiches, Leipzig: Friedrich. str. 454–5</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]]
[[Kategorija:Hrvatski ratovi]]
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]
[[Kategorija:Hrvatske novovjekovne bitke]]
[[Kategorija:Austrijska vojna povijest]]
[[Kategorija:Mađarska vojna povijest]]

Bitka kod Tuzle 1878. - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:52, 10. veljača 2026.

Suradnik10 u (test) 18:05, 10. veljača 2026.

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica