<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Beskiselinski_papir</id>
	<title>Beskiselinski papir - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Beskiselinski_papir"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Beskiselinski_papir&amp;action=history"/>
	<updated>2026-11-18T19:47:04Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.42.3</generator>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=Beskiselinski_papir&amp;diff=733513&amp;oldid=prev</id>
		<title>Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Beskiselinski_papir&amp;diff=733513&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2026-03-22T14:16:37Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;preuzeto s hr.wikipedije&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;[[Datoteka:Perennial symbol.svg|mini|Simbol za beskiselinski papir, U+267E]]&lt;br /&gt;
&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Beskiselinski papir&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; vrsta je [[Papir|papira]] koja namakanjem u vodu postiže neutralnu ili [[Baze (kemija)|baznu]] [[pH]] vrijednost (7 ili malo više). Može se praviti od bilo kojih [[Celulozna vlakna|celuloznih vlakna]] dok je god aktivna [[Kiseline|kisela]] pulpa uklonjena tijekom proizvodnje. Ta vrsta papira također ne sadrži [[lignin]] niti [[sumpor]].&amp;lt;ref&amp;gt;{{cite web|title=The Deterioration and Preservation of Paper: Some Essential Facts|url=https://www.loc.gov/preservation/care/deterioratebrochure.html|access-date=October 22, 2021|publisher=The Library of Congress}}&amp;lt;/ref&amp;gt; Predstavlja riješenje za dugotrajno [[Prezervacija (knjižnice i arhivi)|očuvanje dokumenata]] i [[Konzervacija-restauracija|umjetnina]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Povijest ==&lt;br /&gt;
Papir s [[Drvenjača|drvenjačom]] iz koje nije uklonjen [[lignin]] postupno postaje žut, krhak i raspada se.&amp;lt;ref&amp;gt;Teygeler, R. (2004). Preserving paper: Recent advances. In J. Feather. (Ed.),&amp;#039;&amp;#039; Managing preservation for libraries and archives: Current practice and future development.&amp;#039;&amp;#039;  90. Burlington: Ashgate. {{ISBN|0-7546-0705-4}}&amp;lt;/ref&amp;gt; Kada ga se izloži svjetlosti ili toplini, molekule kiselog papira brze se razgrađuju.&amp;lt;ref&amp;gt;Arnold, B.R. (2002). [http://cool.conservation-us.org/byauth/arnold/astm-aging-research/index.html ASTM&amp;#039;s Paper Aging Research Program]. Retrieved November 4, 2007, [https://web.archive.org/web/20011223104404/http://palimpsest.stanford.edu/byauth/arnold/astm-aging-research/ archive 2001-12-23]/&amp;lt;/ref&amp;gt; Kiseli papir načinjem drvenjačom postao je učestaliji krajem 19. stoljeća, a 1930-ih kemičar i knjižničar [[William Barrow (kemičar)|William Barrow]] objavio je analizu raspadanja papira s kiselinskim sadržajem u knjižnicama.&amp;lt;ref&amp;gt;Cedzova, M. et al. (2006). Patents for Paper Deacidification. &amp;#039;&amp;#039;Restaurator: International Journal for the Preservation of Library and Archival Material,&amp;#039;&amp;#039; 27, 35.&amp;lt;/ref&amp;gt; Zbog straha oko postupnog raspadanja pisanih materijala, uvele su se mjere za pospješenje kvalitete papira.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Proizvodnja ==&lt;br /&gt;
Tijekom proizvodnje, beskiselinski papir može se tretirati blagom bazom (najčešće kalcijevim ili magnezijevim bikarbonatom) kako bi se neutralizirale prirodne kiseline u drvenjači, a može ga se i puferirati kako bi se spriječila daljnja formacija kiselina (npr. posljedicom [[Keljivo|keljenja]]). Dodaje se višak bikarbonata kako bi papir imao rezervu alkalija koja bi ga zaštitila od budućih utjecaja kiselina u papiru ili njegovom okolišu (npr. atmosferskog [[Sumporov dioksid|sumporova dioksida]]).&amp;lt;ref name=&amp;quot;niso1992&amp;quot;&amp;gt;{{cite web|title=ANSI NISO Standard Z39.48-1992R2002|url=http://www.niso.org/standards/resources/Z39-48-1992R2002.pdf|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20080310074426/http://www.niso.org/standards/resources/Z39-48-1992R2002.pdf|archive-date=2008-03-10|access-date=2007-12-10}}&amp;lt;/ref&amp;gt; Pri sušenju, bikarbonat gubi [[ugljikov dioksid]] i vodu te se pretvara u [[kalcijev karbonat]] ili [[magnezijev karbonat]]. Kako bi potrajao barem stotinu godina, papir mora imati rezervu alkalija od 2 % ili više.&amp;lt;ref&amp;gt;Teygeler, R. (2004). Preserving paper: Recent advances. In J. Feather. (Ed.), &amp;#039;&amp;#039;Managing preservation for libraries and archives: Current practice and future development.&amp;#039;&amp;#039; 89. Burlington: Ashgate. {{ISBN|0-7546-0705-4}}&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Mnogo komercijalnog papira beskiselinsko je, no to je uglavnom posljedica zamjene [[Kaolinska glina|kaolinske gline]] [[Precipitirani kalcijev karbonat|precipitiranim kalcijevim karbonatom]] (PCC-om) kao glavnim punilom u drvenjači.&amp;lt;ref&amp;gt;Dahlo, R. (2000). The Rationale of permanent Paper. In W. Manning &amp;amp; V. Kremp (Eds.), &amp;#039;&amp;#039;IFLA Publications 91: A Reader in preservation and conservation.&amp;#039;&amp;#039; 59. Munchen: K. G. Saur. {{ISBN|3-598-21817-6}}.&amp;lt;/ref&amp;gt; U dodiru s kiselinama, PCC proizvodi reakciju i čini drvenjaču kemijski neutralnom ili alkalnom. Dodatci za [[keljivo]] umiješani u drvenjaču ili primijenjeni na površinu papira također moraju biti beskiselinski.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Alkalni papir ima očekivani životni vijek od preko 1000 godina za najkvalitetniji te 500 godina za papir srednje kvalitete.&amp;lt;ref&amp;gt;ASTM D 3290-00, &amp;quot;Standard Specification for Bond and Ledger Papers for Permanent Records&amp;quot;, section 3.2.3.2 and Appendix X1&amp;lt;/ref&amp;gt; Izrada alkalnog papira ima nekoliko prednosti pored mogućnosti očuvanja materijala koji se na njemu otiskuje. Zbog toga što se u njegovoj proizvodnji rabi manje korozivnih kemikalija, proces je mnogo manje štetan za strojeve: smanjuje vrijeme potrebno za popravak i produžuje njihov vijek. Proces je također znatno manje štetan za okoliš. Otpadne vode i nusproizvodi izrade alkalnog papira mogu se reciklirati; energija može biti ušteđena u procesu sušenja i obrade, a i sam papir lakše se reciklira.&amp;lt;ref&amp;gt;Lundeen, G.W. (1983) Preservation of paper based materials: Present and future research and developments in the paper industry. In K.L. Henderson and W.T. Henderson (eds) &amp;#039;&amp;#039;Conserving and preserving library materials (Papers presented at the Allerton Park Institute November 15–18, 1981)&amp;#039;&amp;#039;: 73-88. Retrieved from http://hdl.handle.net/2142/459&amp;lt;/ref&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Vidi još ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
* [[Kiseli papir]]&lt;br /&gt;
* [[Otkiseljavanje mase]]&lt;br /&gt;
* [[Trajnost tiska]]&lt;br /&gt;
* [[Spora vatra]]&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Izvori ==&lt;br /&gt;
{{Izvori}}&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Papir]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Papirni proizvodi]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>Suradnik10</name></author>
	</entry>
</feed>