Benedikt XI. - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Edvard I. Dugonogi|Edvard' u '[[Eduard I. Dugonogi|Eduard'

2025-04-15T23:16:25Z

Zamjena teksta - '[[Edvard I. Dugonogi|Edvard' u '[[Eduard I. Dugonogi|Eduard'

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2025. u 23:16
Redak 36:		Redak 36:
	Nikola je osim zbog svojih spisa bio cijenjen i zbog svoje duboke pobožnosti te blagosti u ophođenju sa svakim. Subraća su ga izabrala za provincijala lombardske provincije godine 1286. Kao provincijal pomirio je svoju subraću s građanima [[Parma\|Parme]]. Bila je to prva njegova mirotvorna misija, a bit će ih u njegovu životu još mnogo. Zato jedan pisac i piše o njemu da je bio »blag, mrzio svađe i ljubio mir«. Službu provincijala je obavljao u dva navrata, a onda je na kapitulu u [[Strasbourg]]u bio izabran i za generalnog poglavara reda naslijedivši vrlo strogoga Stjepana iz [[Besançon]]a.		Nikola je osim zbog svojih spisa bio cijenjen i zbog svoje duboke pobožnosti te blagosti u ophođenju sa svakim. Subraća su ga izabrala za provincijala lombardske provincije godine 1286. Kao provincijal pomirio je svoju subraću s građanima [[Parma\|Parme]]. Bila je to prva njegova mirotvorna misija, a bit će ih u njegovu životu još mnogo. Zato jedan pisac i piše o njemu da je bio »blag, mrzio svađe i ljubio mir«. Službu provincijala je obavljao u dva navrata, a onda je na kapitulu u [[Strasbourg]]u bio izabran i za generalnog poglavara reda naslijedivši vrlo strogoga Stjepana iz [[Besançon]]a.

	Kao general uspio je pomiriti francuskoga kralja [[Filip IV. Lijepi\|Filipa IV. Lijepog]] s engleskim kraljem [[~~Edvard~~ I. Dugonogi\|~~Edvardom~~ I.]]. Papa [[Bonifacije VIII.]] nagradio ga je zbog toga [[kardinal]]skim šeširom. Dominikanac je kraj sve svoje poniznosti primio tu čast posve jednostavno i priprosto ne otimajući se od nje. Papa je pak tim odlikovanjem htio nagraditi i vjernost dominikanskoga reda koji je tada i u Crkvi i u društvu uživao velik ugled te imao izvanredan utjecaj.		Kao general uspio je pomiriti francuskoga kralja [[Filip IV. Lijepi\|Filipa IV. Lijepog]] s engleskim kraljem [[Eduard I. Dugonogi\|Eduardom I.]]. Papa [[Bonifacije VIII.]] nagradio ga je zbog toga [[kardinal]]skim šeširom. Dominikanac je kraj sve svoje poniznosti primio tu čast posve jednostavno i priprosto ne otimajući se od nje. Papa je pak tim odlikovanjem htio nagraditi i vjernost dominikanskoga reda koji je tada i u Crkvi i u društvu uživao velik ugled te imao izvanredan utjecaj.

	Kad je na papu Bonifacija VIII. u [[Anagni]]ju bio izvršen napad, kraj njega se nalazio kardinal Boccasino. Papa se tada držao veoma dostojanstveno, a bilo mu je na veliku utjehu što se uz njega nalazio baš taj dobroćudni kardinal. Nakon smrti Bonifacija VIII. on će [[22. listopada]] [[1303.]] u Vatikanu biti izabran za njegova nasljednika. Pokušat će u Rimu umiriti uznemirene duhove, one od kojih je mnogo pretrpio Bonifacije VIII., ali kad mu to nije pošlo za rukom, premjestio je svoje sjedište u [[Perugia\|Perugiju]]. Ondje je brzo umro, vladavši kao papa samo 8 mjeseci i 16 dana. Umro je [[7. srpnja]] godine 1304. Narod ga je odmah počeo štovati kao sveca i čudotvorca. Papa [[Benedikt XIV.]] uvrstio ga je godine [[1748.]] u Rimski martirologij te potvrdio da se smije štovati i zazivati kao blaženik.		Kad je na papu Bonifacija VIII. u [[Anagni]]ju bio izvršen napad, kraj njega se nalazio kardinal Boccasino. Papa se tada držao veoma dostojanstveno, a bilo mu je na veliku utjehu što se uz njega nalazio baš taj dobroćudni kardinal. Nakon smrti Bonifacija VIII. on će [[22. listopada]] [[1303.]] u Vatikanu biti izabran za njegova nasljednika. Pokušat će u Rimu umiriti uznemirene duhove, one od kojih je mnogo pretrpio Bonifacije VIII., ali kad mu to nije pošlo za rukom, premjestio je svoje sjedište u [[Perugia\|Perugiju]]. Ondje je brzo umro, vladavši kao papa samo 8 mjeseci i 16 dana. Umro je [[7. srpnja]] godine 1304. Narod ga je odmah počeo štovati kao sveca i čudotvorca. Papa [[Benedikt XIV.]] uvrstio ga je godine [[1748.]] u Rimski martirologij te potvrdio da se smije štovati i zazivati kao blaženik.

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2024-12-13T09:51:04Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. prosinac 2024. u 09:51
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Benedikt XI.'''-->~~{{Infookvir papa \|		{{Infookvir papa \|
	\| hrvatsko_ime = Benedikt XI.		\| hrvatsko_ime = Benedikt XI.
	\| latinsko_ime = Benedictus PP. XI.		\| latinsko_ime = Benedictus PP. XI.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-08T11:28:03Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Benedikt XI.
| latinsko_ime = Benedictus PP. XI.
| pravo_ime = Nicollò Boccasino
| grb = [[Datoteka:C o a Benedetto XI.svg|130px]]
| slika = B Benedikt XI.jpg
| slika_širina = 200px
| papa_od = [[22. listopada]] [[1303.]]
| papa_do = [[7. srpnja]] [[1304.]]
| prethodnik = [[Bonifacije VIII.]]<br>([[1294.]] - 1303.)
| nasljednik = [[Klement V.]]<br>([[1305.]] – [[1314.]])
| datum_rođenja = 1240.
| mjesto_rođenja = [[Treviso]], [[Italija]]
| datum_smrti = 7. srpnja 1304.
| mjesto_smrti = [[Perugia]], Italija
| imenjaci = Benedikt
|svetac = Blaženik
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[24. travnja]] [[1736.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[7. srpnja]]
| simboli na slikama toga svetca = Papinska i dominikanska odora
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota =
|}}
'''Nicollò Boccasino''' ([[Treviso]], [[1240.]] – [[7. srpnja]] [[1304.]]), papa od [[1303.]] do [[1304.]] godine.

== Životopis ==

Nicollò Boccasino, budući papa Benedikt XI., rodio se god. 1240. u Trevisu kao sin malih i neuglednih ljudi. Majka mu je bila pralja rublja u dominikanskom [[samostan]]u pa je tako mladi Nikola rano došao u dodir s dominikancima kojima će kasnije pristupiti te pridonijeti slavi njihova reda. U [[dominikanci|dominikance]] je stupio god. [[1257.]]. Životopisci naglašavaju da je bio sposoban i nadaren, dobre ćudi te da su ga [[1262.]] godine poglavari poslali na studij [[logika|logike]] u [[Milano]], središte [[Lombardija|Lombardije]]. Kad mu je bilo 36 godina nalazimo ga kao profesora u njegovom rodnome Trevisu. Neki zaključuju da ga ili nisu držali vrijednim kakvoga odličnoga učilišta ili je on sam želio ostati u pozadini, u provinciji, daleko od velikih i uglednih središta znanosti. Ovo drugo je veoma vjerojatno jer je iskrena poniznost uvijek bila njegova vrlina. On se nikad nije gurao naprijed.

Papa je iza sebe ostavio komentar Evanđelju [[sv. Matej]]a, [[Psalam|Psalmima]], Jobovoj knjizi i [[Otkrivenje|Otkrivenju]]. Prve dvije knjige su kasnije bile čak i tiskane. Ti spisi, iako vrijedni, ne odaju ipak ništa izvanredno. Ni po čemu se ne razlikuju od sličnih teoloških djela tadašnjih dominikanskih učitelja. Za njega je, kao i za njegova suvremenika sv. [[Toma Akvinski|Tomu Akvinskoga]], te mnoge druge dominikanske teologe sve do naših dana: »Teologija znanost koja brani načela vjere protiv onih što ih niječu i koja ih nastoji shvatiti te iz njih izvući zaključke« (Garigou-Lagrange). A načela su vjere zapravo vjerske istine i tajne.

Nikola je osim zbog svojih spisa bio cijenjen i zbog svoje duboke pobožnosti te blagosti u ophođenju sa svakim. Subraća su ga izabrala za provincijala lombardske provincije godine 1286. Kao provincijal pomirio je svoju subraću s građanima [[Parma|Parme]]. Bila je to prva njegova mirotvorna misija, a bit će ih u njegovu životu još mnogo. Zato jedan pisac i piše o njemu da je bio »blag, mrzio svađe i ljubio mir«. Službu provincijala je obavljao u dva navrata, a onda je na kapitulu u [[Strasbourg]]u bio izabran i za generalnog poglavara reda naslijedivši vrlo strogoga Stjepana iz [[Besançon]]a.

Kao general uspio je pomiriti francuskoga kralja [[Filip IV. Lijepi|Filipa IV. Lijepog]] s engleskim kraljem [[Edvard I. Dugonogi|Edvardom I.]]. Papa [[Bonifacije VIII.]] nagradio ga je zbog toga [[kardinal]]skim šeširom. Dominikanac je kraj sve svoje poniznosti primio tu čast posve jednostavno i priprosto ne otimajući se od nje. Papa je pak tim odlikovanjem htio nagraditi i vjernost dominikanskoga reda koji je tada i u Crkvi i u društvu uživao velik ugled te imao izvanredan utjecaj.

Kad je na papu Bonifacija VIII. u [[Anagni]]ju bio izvršen napad, kraj njega se nalazio kardinal Boccasino. Papa se tada držao veoma dostojanstveno, a bilo mu je na veliku utjehu što se uz njega nalazio baš taj dobroćudni kardinal. Nakon smrti Bonifacija VIII. on će [[22. listopada]] [[1303.]] u Vatikanu biti izabran za njegova nasljednika. Pokušat će u Rimu umiriti uznemirene duhove, one od kojih je mnogo pretrpio Bonifacije VIII., ali kad mu to nije pošlo za rukom, premjestio je svoje sjedište u [[Perugia|Perugiju]]. Ondje je brzo umro, vladavši kao papa samo 8 mjeseci i 16 dana. Umro je [[7. srpnja]] godine 1304. Narod ga je odmah počeo štovati kao sveca i čudotvorca. Papa [[Benedikt XIV.]] uvrstio ga je godine [[1748.]] u Rimski martirologij te potvrdio da se smije štovati i zazivati kao blaženik.

{{pape}}
[[Kategorija:Blaženici]]
[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Dominikanci]]