Belizar - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2024-12-13T13:42:39Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. prosinac 2024. u 13:42
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Belizar'''-->~~{{Infokvir vojna osoba		{{Infokvir vojna osoba
	\|ime= Belizar		\|ime= Belizar
	\|slika= Meister von San Vitale in Ravenna 013.jpg		\|slika= Meister von San Vitale in Ravenna 013.jpg

WikiSysop: file u datoteka

2022-04-15T03:13:00Z

file u datoteka

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 03:13
Redak 35:		Redak 35:
	Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.\|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{Citiranje knjige\|last=Treadgold\|first=Warren T.\|title=A history of the Byzantine state and society\|url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246\|accessdate=12. listopad 2010.\|year=1997.\|publisher=Stanford University Press\|isbn=9780804726306\|page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje\|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač\|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.		Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.\|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{Citiranje knjige\|last=Treadgold\|first=Warren T.\|title=A history of the Byzantine state and society\|url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246\|accessdate=12. listopad 2010.\|year=1997.\|publisher=Stanford University Press\|isbn=9780804726306\|page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje\|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač\|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.

	[[~~File~~:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg\|thumb\|right\|250px\|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]		[[Datoteka:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg\|thumb\|right\|250px\|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]

	== Zapovjednička karijera ==		== Zapovjednička karijera ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-16T05:54:08Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2021. u 05:54
Redak 33:		Redak 33:
	Rodio se u gradiću koji se zvao ''Germane'' ili ''Germania'' (Γερμανία, Γερμανός, Γέρμεννε), a nalazio se na mjestu današnje [[Sapareva Banja\|Sapareve Banje]] u jugozapadnoj Bugarskoj. Rodio se u [[romanizacija\|romaniziranoj]] [[paleobalkan\|paleobalkanskoj]] obitelji za koju se pretpostavlja da su vjerojatno bili [[Tračani]] ili [[Goti]].		Rodio se u gradiću koji se zvao ''Germane'' ili ''Germania'' (Γερμανία, Γερμανός, Γέρμεννε), a nalazio se na mjestu današnje [[Sapareva Banja\|Sapareve Banje]] u jugozapadnoj Bugarskoj. Rodio se u [[romanizacija\|romaniziranoj]] [[paleobalkan\|paleobalkanskoj]] obitelji za koju se pretpostavlja da su vjerojatno bili [[Tračani]] ili [[Goti]].

	Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.\|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{~~cite book~~\|last=Treadgold\|first=Warren T.\|title=A history of the Byzantine state and society\|url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246\|accessdate=12. listopad 2010.\|year=1997.\|publisher=Stanford University Press\|isbn=9780804726306\|page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje\|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač\|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.		Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.\|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{Citiranje knjige\|last=Treadgold\|first=Warren T.\|title=A history of the Byzantine state and society\|url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246\|accessdate=12. listopad 2010.\|year=1997.\|publisher=Stanford University Press\|isbn=9780804726306\|page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje\|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač\|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.

	[[File:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg\|thumb\|right\|250px\|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]		[[File:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg\|thumb\|right\|250px\|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T00:24:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime= Belizar
|slika= Meister von San Vitale in Ravenna 013.jpg
|opis= Belizar stoji desno od cara [[Justinijan I.|Justinijana I.]] na [[Ravenna|ravenskom]] mozaiku koji veliča ponovno zauzimanje Italije koje je izvršila [[bizantska vojska]] pod Belizarovim vodstvom. Mozaik se nalazi u bazilici [[San Vitale]].
|datum rođenja= oko [[500.]]
|mjesto rođenja= ''Germane'' (danas u Bugarskoj)
|datum smrti= [[565.]]
|mjesto smrti= ''Rufinianae'' (danas u Turskoj)
|nacionalnost= [[Bizant]]inac
|puno ime= Flavije Belizar<br>(Flavius Belisarius)
|nadimak=
|supruga= Antonina
|suprug=
|titule =
|knjige=
|služba=
|čin= general
|ratovi=[[Bizantsko-vandalski rat]]<br>[[Gotski rat (535.-554.)]]<br>i dr.
|bitke=
|vojska=
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=
|odlikovanja=
}}
'''Flavije Belizar''' ([[grčki]]: Βελισαριος , [[latinica|latinično]]: ''Belisarios'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Flavius Belisarius'', oko [[500.]]<ref>Točan dan njegovog rođenja nije poznat. PLRE III, str. 182</ref>–[[565.]]) bio je jedan od najvećih [[bizant]]skih [[general]]a i jedan od najistaknutijih generala u povijesti. Sproveo je ambicioznu namjeru cara [[Justinijan I.|Justinijana I.]] da vrati pod svoju vlast velik dio sredozemnog dijela [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]], koje je izgubljeno stotinjak godina ranije.

Jedna od bitnih karakteristika Belizarove karijere je uspjeh kojeg je postigao unatoč slaboj ili mjestimice nikakvoj carskoj potpori. Smatra ga se među izabranom skupinom ljudi koje povjesničari smatraju [[Posljednji Rimljani]] (Ultimus Romanorum).

Iako je Belizar danas znatno manje glasovit od drugih velikih vojnih vođa kao što su [[Julije Cezar]] ili [[Aleksandar Veliki]], njegove je vještine i postignuća nadmašio rijetko koji [[:kategorija:vojskovođe|vojskovođa]].

== Tjelohraniteljska karijera ==
Rodio se u gradiću koji se zvao ''Germane'' ili ''Germania'' (Γερμανία, Γερμανός, Γέρμεννε), a nalazio se na mjestu današnje [[Sapareva Banja|Sapareve Banje]] u jugozapadnoj Bugarskoj. Rodio se u [[romanizacija|romaniziranoj]] [[paleobalkan|paleobalkanskoj]] obitelji za koju se pretpostavlja da su vjerojatno bili [[Tračani]] ili [[Goti]].

Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{cite book|last=Treadgold|first=Warren T.|title=A history of the Byzantine state and society|url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246|accessdate=12. listopad 2010.|year=1997.|publisher=Stanford University Press|isbn=9780804726306|page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.

[[File:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg|thumb|right|250px|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]

== Zapovjednička karijera ==
Nakon Justinove smrti [[527.]] je novi car [[Justinijan I.]] postavio Belizara za zapovjednika bizantske vojske na istoku gdje se borio sa upadima perzijskog [[Sasanidsko Carstvo|Sasanidskog Carstva]]. Ubrzo se pokazao sposobnim i učinkovitim zapovjednikom, jer je pobjeđivao veću perzijsku vojsku boljim vođenjem svojih postrojba. Lipnja [[530.]] dok je trajao [[iberski rat|iberskog rata]], poveo je bizantsku vojsku u zadivljujuću pobjedu nad Sasanidima u [[bitka kod Dare|bitci kod Dare]] u sjeverozapadnoj Mezopotamiji, a nakon nje [[531.]] u tijesnom porazu u [[Bitka kod Kalinika|bitci kod Callinicuma]] na sjevernoj [[Eufrat|eufratskoj]] obali. To je sve dovelo do pregovora, iz kojih je [[532.]] dogovoren [[Vječni mir (532.)|Vječni mir]] s Perzijancima. Bizant je poslije godinama plaćao velike [[reparacije]] u zamjenu za mir.

Godine je [[532.]] bio najviši časnik u carskom [[Konstantinopol]]u kad je u gradu izbila [[pobuna Nika]] koja je skoro zbacila Justinijana s prijestolja. Belizar je uz pomoć [[magister militum|magister milituma]] [[Dijeceza Ilirik|Ilirika]], [[Mund (general)|Munda]], generala [[Narzes]]a i [[Ivan Armenac|Ivana Armenca]] ugušio pobunu krvoprolićem na pobunjeničkom okupljalištu Hipodromu. Govorilo se da je taj pokolj oduzeo život 30 tisuća ljudi, a neki izvori govore i o 50 tisuća ljudi.

== Ostali ratnički pohodi ==

Osvojio je [[Kartaga|Kartagu]], [[Sicilija|Siciliju]], [[Napulj]] i nekadašnju prijestolnicu [[Rim]], koju je zatim uspio obraniti od Ostrogota. Krenuo je dalje na sjever, pa su mu uplašeni [[Ostrogoti]] ponudili carsku krunu. Odbio je i zauzeo [[Ravenna|Ravennu]], ali tada se i Justinijan uplašio tolikih uspjeha svojeg generala, pa je vratio Belizara na istok, u [[Sirija|Siriju]], gdje se borio protiv [[Perzija]]naca u ratu za potkavkasku [[Kraljevina Iberija|kraljevinu Iberiju]]. Kao nagradu za te uspješne pothvate, Justinijan mu je dao zapovjedništvo nad snagama koje su išle u pohod na [[Vandalsko Kraljevstvo]]. Pohod je bio uspješan i Bizant je vratio rimsku provinciju [[Afrika (rimska provincija)|Afriku]]. Zatim je uslijedio pohod na Ostrogote. Belizar je napao Ostrogotsko Kraljevstvo s juga, iskrcavši se na Siciliju. Nakratko je ponovo Ostrogotima preoteo Rim. No, ljubomorni mu Justinijan više nije vjerovao, pa je Belizar umirovljen. Angažiran je posljednji put kad su [[Bugari]] prešli [[Dunav]] i zaprijetili samom Bizantu. Pobijedio ih je i otjerao preko rijeke.

Belizar i Justinijan zajedno su povećali carstvo za čak 45%. Iako su im odnosi često bili napeti, nisu mogli jedan bez drugoga. Obojica su umrli iste godine, u razmaku od samo nekoliko tjedana.

==Izvori==
{{izvori}}

{{Mrva-pov}}

[[Kategorija:Bizant]]
[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Bizantski vojskovođe]]
[[Kategorija:Vojna povijest 6. stoljeća]]