Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

2025-04-06T20:49:25Z

Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

←Starija inačica		Inačica od 6. travanj 2025. u 20:49
Redak 34:		Redak 34:


	{{~~Predložak:~~Glazba}}		{{Glazba}}

	[[Kategorija:Barokna glazba\| ]]		[[Kategorija:Barokna glazba\| ]]

WikiSysop: bnz

2022-05-15T04:11:24Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 15. svibanj 2022. u 04:11
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Barokna glazba'''-->~~Pod pojmom barokne glazbe podrazumijevamo djela nastala u razdoblju [[barok]]a, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može točno omeđiti kao određen vremenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na [[renesansa\|renesansu]], a nestao pojavom [[Galantni stil\|rokokoa]] i [[klasicizam\|klasicizma]] u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim glazbenim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.		Pod pojmom barokne glazbe podrazumijevamo djela nastala u razdoblju [[barok]]a, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može točno omeđiti kao određen vremenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na [[renesansa\|renesansu]], a nestao pojavom [[Galantni stil\|rokokoa]] i [[klasicizam\|klasicizma]] u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim glazbenim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.

	== U Europi ==		== U Europi ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-18T12:07:56Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

Pod pojmom barokne glazbe podrazumijevamo djela nastala u razdoblju [[barok]]a, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može točno omeđiti kao određen vremenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na [[renesansa|renesansu]], a nestao pojavom [[Galantni stil|rokokoa]] i [[klasicizam|klasicizma]] u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim glazbenim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.

== U Europi ==

U europskoj glazbi razdoblje polifone (instrumentalne i vokalne) glazbe obilježene kićenošću, uresima i kontrastima te razvojem harmonijskog sloga. Može se govoriti o sjevernom (germanskom) i južnom (mediteranskom) glazbenom [[barok]]u. U sjevernom je težište bilo na instrumentalnim (preludij, [[tokata]], [[fuga]], šakona, [[suita]]) i vokalno-instrumentalnim vrstama (motet, [[kantata]], misa, [[pasija]], [[oratorij]]), a u južnom na vokalno-instrumentalnima ([[opera]]) i koncertantnima (koncerti, sonate). Zajednička obilježja su im motoričnost ritamsko-metričke strukture, generalbas (continuo), nagli dinamički prijelazi (terasasta dinamika), imitacijsko načelo oblikovanja, koncertantni i varijacijski postupak tematske obrade, pretežna monotematičnost, a posebna obilježja prevlast kromatskog sloga u sjevernom, nasuprot dijatonskom uz znatno ornamentiranje melodije u južnom krilu.

Od glazbenih instrumenata na prvom su mjestu [[violina]], [[čembalo]] i [[orgulje]], upotrebljavane solistički ili u komornim i orkestralnim sastavima. Od glazbenih vrsta posebno ga obilježavaju opere, oratoriji, pasije i kantate na vokalno-instrumentalnom području, a solistički i orkestralni koncerti (concerto grosso), trio-sonate i solo sonate, suite, preludiji i tokate na instrumentalnom području, te osobito fuga, po kojoj se, zbog izrazite prevlasti njezina oblika, [[barok]] u glazbi katkad naziva i epohom fuge. Najistaknutiji stvaraoci glazbe u eri baroka bili su [[Claudio Monteverdi]], [[Alessandro Scarlatti]], [[Jean-Baptiste Lully]], [[Jean-Philippe Rameau]] i [[Henry Purcell]] (opera), zatim [[Heinrich Schütz]], [[Giacomo Carissimi]], [[Georg Friedrich Händel]] i [[Johann Sebastian Bach]] (oratorij i pasija), pa [[Arcangelo Corelli]], [[Girolamo Frescobaldi]], [[Antonio Vivaldi]], [[Giuseppe Tartini]], [[Domenico Scarlatti]], François Couperin, [[Georg Philipp Telemann]] i Johann Sebastian Bach (instrumentalne vrste).

== U Hrvatskoj==

Početkom 17. st. glazbeni je barok bio potaknut živim kontaktima s Italijom te valom [[isusovci|isusovačke]] [[katolička obnova|katoličke obnove]]. U domaću glazbenu tradiciju, duhovnu i svjetovnu, brzo su se uklopile nove tendencije ranobarokne monodije. Za prihvaćanje [[monodija|monodije]] i drugih baroknih inovacija osobito su bila zaslužna dvojica Talijana, Veronežanin [[Tomaso Cecchini]], koji je sav svoj radni vijek (1603. - 1644.) proveo kao kapelnik, orguljaš i skladatelj (27 opusa i više skladbi objavljenih u antologijama) u Splitu i Hvaru, te [[Gabriello Puliti]] iz Montepulciana, U 17. st dolazi do prijeloma nota. koji je svestranu skladateljsku (36 opusa) i glazbeničku djelatnost proveo u Istri 1604. - 1643. (Trstu, Kopru, Miljama, Labinu), te na Pagu. Objavljujući skladbe kod uglednih nakladnika, uglavnom u Veneciji, stekli su već za života europsku reputaciju. Cecchinijeva zbirka madrigala ''Armonici concetti, libro primo'' (1612.) najranija je barokna zbirka napisana za hrvatsku sredinu, a u knjigama misa (1617., 1623., 1627., 1628.) ostvario je osobitu sintezu modernoga izričaja ''seconda prattica'' i ponešto skromnijih izvođačkih zahtjeva.

Zbirka ''Sacrae cantiones'' (Venecija 1620.) [[Ivan Lukačić|Ivana Lukačića Šibenčanina]] vrijedno je svjedočanstvo duhovne glazbe, kakva se izvodila u Splitu, i uopće jedan od najznačajnijih spomenika cjelokupne starije hrvatske glazbe. Pjesmarica »Pisni za najpoglavitije… dni« (Beč 1635.) učena Splićanina [[Atanazije Jurjević|Atanazija Jurjevića]] primjer su utilitarne duhovne [[monodija|monodije]] nevelikih umjetničkih ambicija, jednostavnih protureformacijom inspiriranih ''Kirchenlied'' namijenjenih pjevanju puka u crkvi. I dok su ''[[basso continuo]]'' i monodija bili razmjerno brzo uklopljeni u domaću glazbenu praksu, ranobarokna opera bila je prihvaćena reduktivno, ponajprije kao poticaj što ga je talijanska libretistika pružala razvoju domaće tragikomedije i melodrame (Ivan Gundulić, Arijadna 1615./1632.; Paskoje Primović, Euridice 1617.).

Vokalno višeglasje imalo je uporišta u domaćoj kasnorenesansnoj tradiciji (teorijski ne naročito inventivno obrađeno u traktatu ''Dialogo per imparare con brevita a cantar canto figurato'', Venecija 1619. Splićanina [[Jurj Albertij|Jurja Albertija]]), dok je instrumentalno stvaralaštvo bilo skromnijih razmjera.

Za vrijeme nepovoljnih prilika tijekom 17. i 18. st. čitav niz skladatelja djeluje izvan domovine (Riječanin [[Vinko Jelić]] u Alzasu, Porečani Francesco i Gabriel Usper, Hvaranin [[Damjan Nembri]] u Veneciji, [[Ivan Šibenčanin]] u Cividaleu, Torinu i Londonu), a njihov opus kvalitetom gotovo nadmašuje stvaralaštvo u Hrvatskoj. Među tim "emigrantima" istaknuo se graditelj orgulja Petar Nakić, utemeljitelj slavne mletačko-dalmatinske orguljarske škole.

Od sredine 17. st. situacija se mijenja, svjetovno muziciranje posustaje, a crkva preuzima vodeću ulogu u konstituiranju glazbenoga života. Tri su reda bila zaslužna za razvitak hrvatske barokne glazbe: [[isusovci]], [[pavlini]] i [[franjevci]]. Isusovci su uveli dotad nezabilježenu monumentalnost (orkestar) u liturgiju, a brinuli su se i oko unificiranja gregorijanskih napjeva (»[[Ritual rimski]]«, Rim 1640. Bartola Kašića) te unošenja narodnih napjeva u bogoslužje, očišćenih od "poganih" tekstova ([[Nikola Krajačević]], [[Juraj Habdelić]], [[Juraj Mulih]]). Franjevci i pavlini njegovali su duhovne popijevke, uglavnom jednoglasne i bez pratnje orgulja (rkp. [[kantual]]i [[Frane Divnić|Frane Divnića]], [[Bone Razmilović]]a, [[Filip Vlahović-Kapušvarac|Filipa Vlahovića-Kapušvarca]], [[Franjo Vukovarac|Franje Vukovarca]], [[Petar Knežević|Petra Kneževića]], , [[Pavlinski zbornik]] ([[Pavlinska pjesmarica]]) 1644.; [[Cithara octochorda]], 3 izd. 1701., 1723., 1757.).

I makar da su crkveni pisci već u 17. st. pisali o glazbi - [[Juraj Križanić]], ''Asserta musicalia'', Rim 1656; ''Nova inventa musica'', poglavlje ''de Musica'' u »Razgovori ob vladatelystvu« i dr., te [[Ivan Paštrić]] (više rkp. pohranjenih u Biblioteci Vaticani) - istom sred. 18. st. dolazi do organizirane brige crkve oko glazbenoga školstva. Jezikom glazbene teorije sve više postaje hrvatski, o čemu svjedoče rukopisne skripte s predavanja, pohranjene u samostanskim knjižnicama, te liturgijske drame (pasije [[Kristofor Peršić|Kristofora Peršića]] i [[Tomo Zakarije Pervizović|Tome Zakarije Pervizovića]]). Na zagrebačkom Kaptolu poučavalo se glazbu na i latinskome ([[Mihajlo Šilobold-Bolšić]], ''Fundamentum cantus gregoriani'', Zagreb 1760.).

U baroknoj glazbenoj djelatnosti crkvenih redova, nerijetko skromnih umjetničkih dosega, položeni su temelji svem kasnijem umjetničkom i kulturnom razvitku. Barokni stil sačuvao se u pojedinim oblicima i ponajviše u sjevernim krajevima sve do početka 19. st., supostojeći istodobno s novim stilom, klasikom.

== Skladatelji ==

*[[Johann Sebastian Bach]]
*[[Antonio Vivaldi]]
*[[Georg Fridrich Händel]]
*[[Johann Ludwig Krebs]]

== Vanjske poveznice ==
* [http://proleksis.lzmk.hr/10898/ Proleksis enciklopedija Online: Barok]

{{Predložak:Glazba}}

[[Kategorija:Barokna glazba| ]]

Barokna glazba - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica