WikiSysop: bnz

2022-05-15T04:10:35Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 15. svibanj 2022. u 04:10
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Barok'''-->~~[[Datoteka:Peter Paul Rubens - De kruisoprichting.JPG\|mini\|250px\|[[Peter Paul Rubens]], ''[[Podizanje križa (Rubens)\|Podizanje križa]]'', [[1611.]], ulje na platnu, 462 × 341 cm, crkva Onze Lieve Vrouwe, [[Antwerpen]].]]		[[Datoteka:Peter Paul Rubens - De kruisoprichting.JPG\|mini\|250px\|[[Peter Paul Rubens]], ''[[Podizanje križa (Rubens)\|Podizanje križa]]'', [[1611.]], ulje na platnu, 462 × 341 cm, crkva Onze Lieve Vrouwe, [[Antwerpen]].]]
	'''Barok''' (tal. barocco, španj. i port. barroco/berrucco, engl., franc. baroque, njem. Barock) razdoblje je u [[glazba\|glazbi]], [[književnost]]i i [[likovna umjetnost\|likovnoj umjetnosti]] koje se nastavlja na [[Renesansa\|renesansu]], razvija u [[rokoko]] i traje do pojave [[Klasicizam\|klasicizma]] u drugoj polovici [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U katoličkim zemljama to je pokret katoličke obnove ([[protureformacija]]). Ime potječe od [[Portugalski jezik\|portugalske]] riječi ''barocco'' koja označava [[biser]] nepravilna oblika, tvorevinu bolesne školjke, a u svezi s renesansom koja se smatrala „savršenim biserom”.		'''Barok''' (tal. barocco, španj. i port. barroco/berrucco, engl., franc. baroque, njem. Barock) razdoblje je u [[glazba\|glazbi]], [[književnost]]i i [[likovna umjetnost\|likovnoj umjetnosti]] koje se nastavlja na [[Renesansa\|renesansu]], razvija u [[rokoko]] i traje do pojave [[Klasicizam\|klasicizma]] u drugoj polovici [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U katoličkim zemljama to je pokret katoličke obnove ([[protureformacija]]). Ime potječe od [[Portugalski jezik\|portugalske]] riječi ''barocco'' koja označava [[biser]] nepravilna oblika, tvorevinu bolesne školjke, a u svezi s renesansom koja se smatrala „savršenim biserom”.
	Glavne su značajke u [[barokno slikarstvo\|likovnoj umjetnosti]] razigranost masa, monumentalnost prostornih koncepcija, naglašeni [[iluzionizam]] i povezivanje [[barokna arhitektura\|arhitekture]], [[barokno kiparstvo\|skulpture]] i slikarstva. Barok se javio u [[Italija\|Italiji]] i vezan je za grad [[Rim]] (G. L. Bernini, F. Borromini, Vignola, C. Maderno, G. della Porta, D. Fontana); u [[Francuska\|Francuskoj]] (J. Hardouin-Mansart, A. Le Nôtre), u [[UK\|Engleskoj]] (Ch. Wren); u [[Njemačka\|Njemačkoj]] i [[Austrija\|Austriji]] (J. B. Fisher von Erlach, D. Pöppelmann, B. Neumann, Y. Prandtauer), te u Španjolskoj (J. Churriguera).		Glavne su značajke u [[barokno slikarstvo\|likovnoj umjetnosti]] razigranost masa, monumentalnost prostornih koncepcija, naglašeni [[iluzionizam]] i povezivanje [[barokna arhitektura\|arhitekture]], [[barokno kiparstvo\|skulpture]] i slikarstva. Barok se javio u [[Italija\|Italiji]] i vezan je za grad [[Rim]] (G. L. Bernini, F. Borromini, Vignola, C. Maderno, G. della Porta, D. Fontana); u [[Francuska\|Francuskoj]] (J. Hardouin-Mansart, A. Le Nôtre), u [[UK\|Engleskoj]] (Ch. Wren); u [[Njemačka\|Njemačkoj]] i [[Austrija\|Austriji]] (J. B. Fisher von Erlach, D. Pöppelmann, B. Neumann, Y. Prandtauer), te u Španjolskoj (J. Churriguera).

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2022-01-02T05:47:15Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 05:47
Redak 108:		Redak 108:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commonscat\|Baroque art}}~~
	*[http://www.baroquelife.org Kultura Baroka i Rokokoa.]		*[http://www.baroquelife.org Kultura Baroka i Rokokoa.]
	*[http://etext.lib.virginia.edu/DicHist/dict.html ''Rječnik povijesnih ideja'':] Barok u književnosti.		*[http://etext.lib.virginia.edu/DicHist/dict.html ''Rječnik povijesnih ideja'':] Barok u književnosti.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T11:00:37Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Peter Paul Rubens - De kruisoprichting.JPG|mini|250px|[[Peter Paul Rubens]], ''[[Podizanje križa (Rubens)|Podizanje križa]]'', [[1611.]], ulje na platnu, 462 × 341 cm, crkva Onze Lieve Vrouwe, [[Antwerpen]].]]
'''Barok''' (tal. barocco, španj. i port. barroco/berrucco, engl., franc. baroque, njem. Barock) razdoblje je u [[glazba|glazbi]], [[književnost]]i i [[likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]] koje se nastavlja na [[Renesansa|renesansu]], razvija u [[rokoko]] i traje do pojave [[Klasicizam|klasicizma]] u drugoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. U katoličkim zemljama to je pokret katoličke obnove ([[protureformacija]]). Ime potječe od [[Portugalski jezik|portugalske]] riječi ''barocco'' koja označava [[biser]] nepravilna oblika, tvorevinu bolesne školjke, a u svezi s renesansom koja se smatrala „savršenim biserom”.
Glavne su značajke u [[barokno slikarstvo|likovnoj umjetnosti]] razigranost masa, monumentalnost prostornih koncepcija, naglašeni [[iluzionizam]] i povezivanje [[barokna arhitektura|arhitekture]], [[barokno kiparstvo|skulpture]] i slikarstva. Barok se javio u [[Italija|Italiji]] i vezan je za grad [[Rim]] (G. L. Bernini, F. Borromini, Vignola, C. Maderno, G. della Porta, D. Fontana); u [[Francuska|Francuskoj]] (J. Hardouin-Mansart, A. Le Nôtre), u [[UK|Engleskoj]] (Ch. Wren); u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Austrija|Austriji]] (J. B. Fisher von Erlach, D. Pöppelmann, B. Neumann, Y. Prandtauer), te u Španjolskoj (J. Churriguera).

==Nastanak i povijest==

Barok nastaje u [[Rim]]u koji je bio središte sakralnog slikarstva i arhitekture, ali ubrzo postaje opći umjetnički pokret u svim europskim zemljama, utemeljen u različitim sustavima društva, od [[Apsolutizam|apsolutističke monarhije]] (jačanje [[Protureformacija|protureformacije]]) do [[Protestantizam|protestantskih]] građanskih društava. [[Matematika]], [[astronomija]] i [[fizika]] dokazuju da u prirodi i u svemiru ne vladaju ni slučaj ni neizvjesnost, nego strogi i vječiti zakoni, koji se mogu pročitati i jasno izraziti matematičkim formulama (prije svega zahvaljujući [[Johannes Kepler|Johannesu Kepleru]] i [[Isaac Newton|Isaacu Newtonu]]). Svaki dan se otkriva kako je svijet veći i raznovrsniji; jedino pravilo koje važi je "stalna promjena", sigurni dinamizam, za razliku od mirnoće [[Renesansa|renesanse]] i nesigurnosti [[Manirizam|manirizma]]. Otkrivajući savršenstvo tog mehanizma svemira koji radi točno i nepogrešivo "kao sat" ljudi se dive njegovom tvorcu – Bogu i odaju mu počast kroz blještavu, obilatu umjetnost punu samopouzdanja.

[[Datoteka:Velázquez - de Breda o Las Lanzas (Museo del Prado, 1634-35).jpg|mini|lijevo|200px|[[Diego Velázquez]], ''[[Predaja Brede]]'' , [[1634.]] – [[1635.]], ulje na platnu, [[Prado]], [[Madrid]]. Slika je inspirirana pričom Ambrosia Spinole koji je osvojio [[Nizozemska|Nizozemski]] grad [[Breda|Bredu]] nekoliko godina prije. Slika prikazuje predaju ključeva grada Španjolskim vojnicima.]]
[[Martin Luther|Luther]] i [[Jean Calvin|Calvin]] prekinuli su univerzalnost vjerskog osjećaja [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. Svaki je čovjek sada trebao sam za sebe odlučiti koji mu je od mnogih novih propovjednika spasenje najbolje jamčio za sreću u budućem životu, i uskoro su se svi borili među sobom za prevlast nad dušama milijuna ([[katoličanstvo|katolici]], luterani, kalvinisti, [[baptisti]], anabaptisti i 20-ak drugih sekti). Za vrijeme tih raspravljanja nastalo je doba borbe kao što ga je svijet rijetko kada vidio (Tridesetogodišnji rat). Europa je pretvorena u bojno polje.

[[Datoteka:Chiesa gesu facade.jpg|mini|200px|[[Giacomo della Porta]], Crkva ''[[Il Gesu]]'' u Rimu iz [[1602.]] je prva isusovačka crkva i stilski je prethodnica Baroka.]]
[[1648.]] godine prihvaćen je zakon koji je davao pravo svakom vladaru da svoj naročiti oblik vjere nametne svim svojim podanicima, ne osvrćući se na želje većine. [[Europa]] je podjeljena na bezbroj malih kneževina od kojih je svaka imala svoju vlastitu vjeru i bila zakleti neprijatelj svih svojih susjeda koji se u tome nisu s njome slagali (borbena crkva – ''ecclesia militans''). Još jedan borac za vlast jest dinastička država. Na čelo [[protureformacija|protureformacije]] dolazi [[Španjolska]].

[[Isusovci]] su bili ti koji su ulagali u barokne crkve. Prvi se put koristi uljano slikarstvo, pronađeno u [[Flandrija|Flandriji]]. Otvorena je nizozemska slikarska škola - Van Dyck. U glazbi prevladava "vatreno" i bučno. U [[književnost]]i barok je spoj kićenosti u izrazu ([[marinizam]]) i crkvenih tema o smrti i prolaznosti.

Otkrićem novih pomorskih putova prema istoku, a naročito otkrićem Amerike, ekonomski se centri Europe premještaju s obala Sredozemnog mora na obale Atlantskog oceana. Moćni trgovački gradovi Italije, ustupaju mjesta novim trgovačkim i pomorskim silama, kao što su [[Španjolska]], [[Nizozemska]], [[Francuska]] i [[Engleska]]. Slabljenje sredozemnih gradova izazvalo je znatne promjene u političkoj i društvenoj strukturi Zapadne Europe. Papinska se moć smanjila, iz čega slijedi pojava reformacije u Njemačkoj i Engleskoj. S ekonomskim centrima mijenjaju se i umjetnički centri. Slikarstvo i arhitektura baroka nastaju u [[Italija|Italiji]], dok će vodstvo u likovnom stvaranju preuzeti nove sile.

== Barok u glazbi ==
[[Datoteka:Bach.jpg|mini|[[Johann Sebastian Bach]] u 63. godini života. Portret slikara E. G. Haussmanna iz [[1748.]]]]

:{{glavni|Barokna glazba}}

Pod pojmom barokne glazbe podrazumijevamo djela nastala u razdoblju baroka, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može točno omeđiti kao određen vremenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na [[renesansa|renesansu]], a nestao pojavom [[rokoko]]a i [[klasicizam|klasicizma]] u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim glazbenim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.

U europskoj glazbi razdoblje polifone (instrumentalne i vokalne) glazbe obilježene kićenošću, uresima i kontrastima te razvojem harmonijskog sloga. Može se govoriti o sjevernom (germanskom) i južnom (mediteranskom) glazbenom baroku. U sjevernom je težište bilo na instrumentalnim (preludij, [[tokata]], [[fuga]], šakona, [[suita]]) i vokalno-instrumentalnim vrstama (motet, [[kantata]], misa, [[pasija]], [[oratorij]]), a u južnom na vokalno-instrumentalnima ([[opera]]) i koncertantnima (koncerti, sonate). Zajednička obilježja su im motoričnost ritamsko-metričke strukture, generalbas (continuo), nagli dinamički prijelazi (terasasta dinamika), imitacijsko načelo oblikovanja, koncertantni i varijacijski postupak tematske obrade, pretežna monotematičnost, a posebna obilježja prevlast kromatskog sloga u sjevernom, nasuprot dijatonskom uz znatno ornamentiranje melodije u južnom krilu.

Od glazbenih instrumenata na prvom su mjestu [[violina]], [[čembalo]] i [[orgulje]], upotrebljavane solistički ili u komornim i orkestralnim sastavima. Od glazbenih vrsta posebno ga obilježavaju opere, oratoriji, pasije i kantate na vokalno-instrumentalnom području, a solistički i orkestralni koncerti (concerto grosso), trio-sonate i solo sonate, suite, preludiji i tokate na instrumentalnom području, te osobito fuga, po kojoj se, zbog izrazite prevlasti njezina oblika, barok u glazbi katkad naziva i epohom fuge. Najistaknutiji stvaraoci glazbe u eri baroka bili su [[Claudio Monteverdi]], [[Alessandro Scarlatti]], [[Jean-Baptiste Lully]], [[Jean-Philippe Rameau]] i [[Henry Purcell]] (opera), zatim [[Heinrich Schütz]], [[Giacomo Carissimi]], [[Georg Friedrich Händel]] i [[Johann Sebastian Bach]] (oratorij i pasija), pa [[Arcangelo Corelli]], [[Girolamo Frescobaldi]], [[Antonio Vivaldi]], [[Giuseppe Tartini]], [[Domenico Scarlatti]], François Couperin, [[Georg Philipp Telemann]] i Johann Sebastian Bach (instrumentalne vrste).

===Skladatelji i primjeri===
[[Datoteka:Haendel.jpg|mini|[[Georg Friedrich Händel]], 1733.]]
*[[Claudio Monteverdi]] ([[1567.]] – [[1643.]]) ''[[W:Vespro della Beata Vergine 1610|Marijanska večernja (Vespro della Beata Vergine)]]'' ([[1610.]])
*[[Heinrich Schütz]] ([[1585.]] – [[1672.]]), ''[[w:Symphoniae Sacrae|Symphoniae sacrae]]'' ([[1629.]], [[1647.]], [[1650.]])
*[[Jean-Baptiste Lully]] ([[1632.]] – [[1687.]]) ''[[w:Armide (Lully)|Armida]]'' ([[1686.]])
*[[Johann Pachelbel]] ([[1653.]] – [[1706.]]), ''[[w:Pachelbel's Canon|Kanon u D-duru]]'' ([[1680.]])
*[[Arcangelo Corelli]] ([[1653.]] – [[1713.]]), ''[[w:Twelve concerti grossi, op.6 (Corelli)|12 velikih koncerata, op. 6]]''
*[[Henry Purcell]] ([[1659.]] – [[1695.]]) ''[[w:Dido and Aeneas|Didona i Eneja]]'' ([[1687.]])
*[[Tomaso Albinoni]] ([[1671.]] – [[1751.]]), ''[[w:Sonata a sei con tromba|Sonata za trubu, gudače i continuo]]''
*[[Antonio Vivaldi]] ([[1678.]] – [[1741.]]), ''[[w:The four seasons|Četiri godišnja doba]]'' ([[1723.]])
*[[Jean-Philippe Rameau]] ([[1683.]] – [[1764.]]) ''[[w:Dardanus (opera)|Dardan]]'' ([[1739.]])
*[[Georg Friedrich Händel]] ([[1685.]] – [[1759.]]), ''[[w:Water Music (Handel)|Glazba na vodi]]'' ([[1717.]])
*[[Domenico Scarlatti]] ([[1685.]] – [[1757.]]), [[w:List of solo keyboard sonatas by Domenico Scarlatti|Sonate za čembalo]]
*[[Johann Sebastian Bach]] ([[1685.]] – [[1750.]]), ''[[w:Brandenburg concertos|Brandenburški koncerti]]'' ([[1721.]])
*[[Georg Philipp Telemann]] ([[1681.]] – [[1767.]]), ''[[w:Der Tag des Gerichts|Sudnji dan]]'' ([[1762.]])
*[[Giovanni Battista Pergolesi]] ([[1710.]] – [[1734.]]), ''[[w:Stabat Mater|Stabat Mater]]'' ([[1736.]])

==Barokni grad==
[[Datoteka:Saint Peter's Square from the dome.jpg|mini|lijevo|250px|[[Gian Lorenzo Bernini]], ''[[Trg sv. Petra]]'' u [[Rim]]u, 1675. Pogled s crkve sv. Petra.]]

Barokni grad temeljen je na vojnoj logici i ostvaren je u zrakastom (radijalnom) planu (Pariški ''L'Etoile'' = zvijezda, npr. [[Karlovac]]), obično osmerokutu sa širokim avenijama (''[[Champs Elysées]]'', u [[Pariz]]u = moć bogatih u kočijama). Grad se širi oko četvrtastih ili kružnih [[trg]]ova okruženih višekatnicama s neurednim začeljima.

Trgovi su glavni element baroknog urbanizma, uglavnom su zatvoreni, eliptičnog tlocrta, dinamiziranog prostora, organizirani pomoću vertikalnih akcenata ([[stup]]ovi, [[obelisk]], [[Fontana|fontane]] – [[Bernini]]jeva ''[[Piazza Navona]]'', [[Rim]]). Najpoznatiji je svakako [[Trg sv. Petra]] Berninija, iz [[1657.]] g. To je [[oval]]ni trg s četverostrukom kolonadom sa strane i otvorenom ulicom nasuprot fasade [[crkva sv. Petra|Sv. Petra]]. S obje strane obeliska u centru trga nalaze se dvije fontane. Kolonada stupova ima dvojnu funkciju: omeđuje trg, a ujedno ga ipak ostavlja pristupačnim. Postignuta je ravnoteža zatvorenosti i otvorenosti prostora.

==Arhitektura baroka==
[[Datoteka:Versailles door Pierre Patel rond 1650.jpg|mini|250px|Dolazak kralja [[Luj XIV.|Luja XIV.]] u [[Versailles]] [[1650.]] g. Ulje na platnu autora Pierrea Patela.]]
:{{glavni|Barokna arhitektura}}
Arhitektura u Baroku je krajnje dinamizirana. U crkvenom graditeljstvu teži se što većim efektima, ostvaruju se nova prostorna rješenja od kojih uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglašen [[Kupola|kupolom]]. Pročelja su uznemirena i bogata [[niša]]ma, [[stup]]ovima, [[voluta]]ma, a prepoznatljivi elementi su oval (elipsa), [[konkavno]]st – [[konveksno]]st (udubljeno, ispupčeno) i opća razigranost masa.

U kraljevskim rezidencijama i [[palača]]ma prevladava stroga simetrija građevina i [[park]]ova (Npr. [[Versailles]]). U gradovima se drvene kuće zamjenjuju zidanima, a gradske i seoske crkve grade se u baroknim oblicima.
[[Datoteka:079ColonnatoSPietro.jpg|mini|Kolonada pred bazilikom sv. Petra]]
Širenje baroka i stvaranje specifičnih stilskih inačica u pojedinim zemljama podudara se s intenzivnom izgradnjom koju su pokrenuli protureformacija i apsolutistički vladari. Misionari kolonizatori prenijeli su ga u zemlje [[Latinska Amerika|Srednje i Južne Amerike]] (churriguerizam u Meksiku). U crkvenom graditeljstvu teži se za što većim efektima, ostvaruju se nova prostorna rješenja, uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglašen kupolom, nemirna pročelja bogata nišama, stupovima, volutama i sl. te uporaba monumentalnih [[kolonada]] (kolonada pred [[bazilika sv. Petra|bazilikom svetoga Petra u Rimu]]). U kraljevskim rezidencijama i palačama vlada stroga simetrija građevina i parkova ([[Dvorac Versailles]]). Urbanistička rješenja gradova imaju radijalni raspored ulica. U to se doba i u gradićima drvene kuće zamjenjuju zidanima. Gradske i seoske crkve grade se u baroknim oblicima. Često se gotičke crkve barokiziraju pregradnjama svodova, pročelja i dodavanjem lukovičastih kapa na zvonike, a u unutrašnjosti se postavljaju mramorni barokni [[oltar]], propovjedaonice i dr.

Raskošni se barokni duh pokazuje u bogato urešenoj unutrašnjosti građevine na zidnim slikama, reljefnim štuko ukrasima, punoj plastici, skupocjenom pokućstvu i ukrasnim detaljima te predmetima crkvene liturgije ([[ciborij]], [[kalež]], pokaznica, antependiji i dr.).

U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] se grade (ili pregrađuju stare) brojne crkve koje podižu pretežito isusovci ([[Lepoglava]], [[Belec]], Trški vrh, [[Varaždin]], [[Zagreb]], [[Dubrovnik]]); dvorci ([[Dvorac Eltz|Eltz u Vukovaru]] i brojni dvorci u Hrvatskom zagorju); palače (Vojković-Oršić-Rauch u Zagrebu, Patačić u Varaždinu); kanoničke kurije (na Kaptolu u Zagrebu); gradske lože ([[Hvar]], [[Labin]]) i dr. Među slikarima ističu se (M. Ponzoni-Pončun, I. Ranger, T. Kokolja, F. Benković i minijaturist B. Razmilović). Skulpture se pretežito uvoze iz Italije i Austrije ali ima i domaćih kipara (T. Jurjević, F. Bakotić, P. Nakić).

==Barokno kiparstvo==
:{{glavni|Barokno kiparstvo}}

U kiparstvu dominiraju razigrani pokreti, smiona kiparska rješenja i [[naturalizam]]. Glavni predstavnik barokne skulpture u Italiji je [[Gianlorenzo Bernini|Gian Lorenzo Bernini]]. U skulpturi dominiraju razigrani pokreti, smiona kiparska rješenja i naturalizam. Gl. predstavnici barokne skulpture u Italiji jesu G. L. Bernini, S. Moderno, F. Borromini, A. Algardi, u Francuskoj P. Puget, J. B. Pigalle, E. M. Girardon, u flamanskom i holadnskom kiparstvu H. de Keyser, A. Quellinus, a u Austriji i Njemačkoj J. R. Donner, A. Schlüter.

[[Datoteka:The Calling of Saint Matthew by Carvaggio.jpg|mini|250px|[[Caravaggio]], ''[[Pozivanje Svetog Mateja]]'', oko [[1600.]], ulje na platnu, Kapela Contarelli u crkvi San Luigi dei Francesi u [[Rim]]u.
 Ova slika se smatra prvom baroknom slikom i ujedno prvim baroknim djelom uopće.]]

==Barokno slikarstvo==
:{{glavni|Barokno slikarstvo}}

U slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih [[Perspektiva|perspektivnih]] rješenja. Tematski prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se isprepliću religiozno patetični zanos i senzualnost putenih golih [[akt]]ova. [[Pejzaž (likovni)|Krajolici]] i [[Mrtva priroda|mrtve prirode]] postaju samostalne slikarske teme, a u nekim se [[grafika]]ma postiže savršenstvo likovnog izraza.

Među najpoznatijim baroknim slikarima u Italiji su [[Caravaggio]], obitelj Carracci, G. B. Tiepolo, G. B. Piazzetta, F. Guardi, A. Pozzo, F. Benković, u Francuskoj obitelj Le Nain, J. Callot, N. Poussin, C. Lorain, P. Mignard, A. Watteaux, u Španjolskoj D. Velázquez, B. E. Murillo, F. de Zurbarán, J. Ribera, u holanskom i flamanskom slikarstvu ([[Rembrandt]], F. Hals, M. Hobbema, P. P. Rubens, A. van Dyck, J. Vermeer van Delft); u Njemačkoj i Austriji obitelj Asam, A. Elsheimer, M. Rottmayr, a u Engleskoj J. Reynolds, W. Hogarth, Th. Gainsborough. Krajolici i mrtve prirode postaju samostalne slikarske teme, a u nekim se grafikama postiže savršenstvo lik. izraza (Rembrandt, J. Callot).

==Barok u književnosti==
Taj stil obilježen je gustom uporabom figura, naglašenom sklonošću stilskih efekata. Koriste stilska sredstva poput bujne [[metafora|metafore]], [[kontrast]]a, [[paradoks]]a i [[hiperbola (figura)|hiperbola]], a popularna stilska figura je i končeto ([[concetto]]) – spajanje naizgled nespojivih pojmova da bi se postigla duhovitost. Najčešći oblici končeta su [[antiteza]], [[paradoks]] i [[hiperbola (figura)|hiperbola]]. Pokazuje sklonost prema pisanju [[melodrama]] i [[opera]], a značajne promjene se događaju i u epskom pjesništvu gdje se pisci počinju zanimati za povijesne teme ([[Torquato Tasso]] – [[Oslobođeni Jeruzalem]] i [[Ivan Gundulić]] – [[Osman]]).
Najznačajniji književnici jesu [[Giambattista Marino]], pjesnik talijanskog pravca i začetnik pravca koji je po njemu nazvan marinizam. Napisao je mitološki spjev od 45 000 stihova [[Adonis]]. Glavni predstavnik španjolskog baroka je [[Pedro Calderon de la Barca]], koji je poznat po pisanju kazališnih komada, od kojih mu je najznačajnija svjetovna drama [[Život je san]]. [[Torquato Tasso]] je talijanski pjesnik kasne renesanse, ali njegovo najznačajnije djelo je barokni ep Oslobođeni Jeruzalem. [[Gongora]] je isto tako poznati španjolski barokni pjesnik, jedan od glavnih predstavnika kulteranizma, odn. gongorizma.

==Barok u hrvatskoj književnosti==
[[Datoteka:Bartol_Kasic_Institutiones_linguae_Illyricae.jpg|mini|150px|Prvo izdanje Kašićeve gramatike u [[Rim]]u [[1604.]]]]
{{glavni|Hrvatska barokna književnost}}
[[Datoteka:Tears of the Prodigal Son.jpg|mini|[[Ivan Gundulić|Gundulićeve]] ''[[Suze sina razmetnoga]]'']]
U 17. st. [[Dalmacija]] je pod [[Mleci]]ma (osim Dubrovačke Republike), [[Turci]] su zauzeli [[slavonija|Slavoniju]], a preostali dio drže [[Habsburgovci]]. Jedino je mali dio slobodan uz Dubrovačku Republiku. Barokno razdoblje je vrhunac stvaranja u Dubrovniku, tj. da je Dubrovnik centar književnog razvoja.
Ono što je novo u baroku jest da nije koncentriran na dalmatinsko područje, književnici međusobno razmjenjuju iskustva i surađuju. Hrvatski barok se razvija na 4 područija: [[Dubrovnik]], Dalmacija, Banska Hrvatska i [[Slavonija]] (tek od 1700. god. kad je oslobođena od Turaka).
Pod utjecajem Dubrovnika, počinje se izdvajati štokavsko narječje, s tim da se nameće štokavska ikavica pod utjecajem Slavonije i dalmatinskih gradova. U baroku se počinje govoriti o jeziku, jezikoslovci postaju biti značajni (1604. [[Bartol Kašić]] izdaje «Hvatsku gramatiku» i postavlja temelje hrvatskog jezika).
I u 18. stoljeću u Hrvatskoj ima pjesnika koji stvaraju baroknim stilom, za njih kažemo da su zakašnjeli barokni pjesnici. 
Književne vrste koje se razvijaju u baroku su:
* Lirika – Prvi predstavnik baroka u lirici bio je Dubrovčanin [[Ivan Bunić Vučić]] s ljubavnim pjesmama iz Zbirke pjesama plandovanja. Uz [[Ivan Bunić Vučić|Bunića Vučića]] primjećuju se i ostatci petrarkizma, pogotovo u povezivanju ljubavne pjesme s udvaračkom retorikom. Karakteristike baroka u Bunić-Vučića su njegova bogata figuracija, s mnoštvom domišljatih i nategnutih [[metafora]], [[antiteza]] ili [[usporedba]]. Nakon BV-a, osim nekoliko kraćih pjesama [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], dugo vremena nije bilo lirike. Tek potkraj 17.st. ispjevao je [[Ignjat Đurđević]] opsežan ljubavni kanconijer.
* Epika – Tradiciju baroknog epa utemeljio je I. Gundulić svojim djelom [[Osman]], a slijedilo ga je još nekoliko pjesnika: Kanavelić s djelom [[Sveti Ivan Trogirski|Sveti Ivan biskup trogirski]] i Kralj [[Koloman]] te Vitaljić s djelom Ostan Božje ljubavi. Gundulićev Osman prilično je moderan [[ep]] prema kriterijima svog vremena. Obrađuje vremenski aktualne događaje, a stilom pokazuje sklonost baroknoj konfiguraciji. Kompozicijski je malo neujednačen: početna i zaključna pjevanja, gdje se prati sudbina Osmana 2, pretežito su kronikalne naravi, dok su srednja pjevanja izmješana povijesnim i kvazipovijesnim događajima sa slobodnom fabulom koja se oslanja na epizode Tassova Oslobođenja Jeruzalema.
* Drama – U drami prednjači [[Dubrovnik]], a najznačajnija [[Drama|dramska]] djela su [[tragikomedija|tragikomedije]]. Najviše ih pišu Gundulić i Palmotić, a uglavnom se temelje na libretima talijanske barokne opere te najčešće obrađuju mitološke ili kvazipovijesne teme. Monolozi su većinom tematski oskudni, ali s mnoštvom stilskih figura, osobito onim zasnovanim na suprotnosti. Potkraj 17. st. prevladavaju prozne komedije na koje, malo zakašnjelo, utječe talijanska komedija umijeća. Dramsko, lirsko kao i epsko pjesništvo uglavnom je svjetovne tematike.

Osim navedenih, važni barokni književnici u Hrvatskoj su i pripadnici [[Ozalj]]skog kruga: Ljudi okupljeni oko Ozlja, najznačajnija imena [[Fran Krsto Frankopan]], [[Katarina Zrinska]] i [[Petar Zrinski]]. Uočili su problem [[Narječje|narječja]] te predlagali da se sva narječja uklope u [[jezik]]. Problem te ideje bio je izgovor, [[jezik]] tako načinjen bio bi umjetan. To je razlog zbog kojeg se to nije moglo održati. To je važna stvar na putu do [[hrvatski|hrvatskog]] [[jezik]]a.

==Poveznice==
* [[renesansa]]
* [[likovna umjetnost u Hrvatskoj#Barok i Rokoko|barok u Hrvatskoj]]
* [[barokna crkva]]
* [[barokna arhitektura]]
* [[manirizam]]
* [[rokoko]]

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Baroque art}}
*[http://www.baroquelife.org Kultura Baroka i Rokokoa.]
*[http://etext.lib.virginia.edu/DicHist/dict.html ''Rječnik povijesnih ideja'':] Barok u književnosti.
*[https://web.archive.org/web/20070927182459/http://www.hernandofla.com/liteliz.htm Najveća djela barokne književnosti.]
*[http://www.ibiblio.org/wm/paint/glo/baroque/ Webmuseum Pariz.]
*[https://web.archive.org/web/20180902092035/http://www.sentieridelbarocco.it/ Sicilijanski barok.]
*[http://www.all-art.org/history252_contents_Baroque_Rococo.html Barok na "History of Art".]
*[https://web.archive.org/web/20120210002039/http://www.haberarts.com/mytime.htm#baroque Eseji o baroknoj umjetnosti] Autor: John Haber.
*[http://www.oriole-artists.com/Reviews_Baroque_Symbolism Barokni simbolizam.]
*[https://web.archive.org/web/20070624152123/http://www.antiquestopic.com/the-baroque-style-1620-1700/ Barokni stil i utjercaj Luja XIV.]

{{Barok}}
{{Barokni književnici}}
{{Zapadnaumjetnost}}

[[Kategorija:Barok| ]]
[[Kategorija:Novi vijek]]
[[Kategorija:Književna povijest]]
[[Kategorija:Umjetnička razdoblja]]

Barok - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica