WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-06T01:22:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Izdvojeni članak|listopad 2006.}}
[[Datoteka:Hammurabi's Babylonia Locator Map 1.svg|desno|mini|300px|Babilonija, 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.]]
'''Babilonija''' ([[asirski jezik|asirski]]: Karduniaš, [[staroegipatski jezik|staroegipatski]]: Sangar) bila je država i kulturno područje u [[Drevna Mezopotamija|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr. Kr.]] ili [[1800. pr. Kr.]] pa do propasti [[539. pr. Kr.]] Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.

== Povijest ==

Povijest Babilonije započinje propašću [[Sumerani|sumerske civilizacije]] u koja se u to doba sastojala od niza [[Grad-država|gradova-država]], bez neke snažnije središnje vlasti, a bila je obilježena stalnim borbama za prevlast među vladarima. Usto, bili su suočeni nadiranjem [[semiti|semitskih]] naroda. S jedne strane pristizali su [[Amorićani]], a s druge su ih pritiskali [[Elam]]iti.

=== Izvori babilonske civilizacije ===

[[Datoteka:Iraq.A2003060.0750.500m.jpg|mini|250px|desno|Satelitska snimka juga [[Mezopotamija|Mezopotamije]], s utokom Eufrata i Tigrisa u [[Perzijski zaljev]]. [[kolijevka civilizacije|Kolijevka sumerske]], a potom i babilonske civilizacije.]]
Babilonska je civilizacija bila mješavina kultura i naroda. Oko [[2000. pr. Kr.]] najjači pečat tome području davali su [[Akađani]], [[Amorićani]] i [[Sumerani]]. Sumerani i Akađani bili su već dugo prisutni u Babiloniji i u [[3. tisućljeće pr. Kr.|3. tisućljeću pr. Kr.]] stvorili snažnu civilizaciju, obično nazivanu [[Sumerani|sumerskom]], čiji je Babilonija bila izravni baštinik. U to doba u Babiloniji bilo je prisutno i nešto Amorićana, no velika migracija njihovih [[pleme]]na oko [[2000. pr. Kr.]] pridonijela je stvaranju zajedničke, miješane babilonske civilizacije.

Dok su se [[Sumerski jezik|Sumerani]] služili jezikom koji se [[Izolirani jezici|ne može svrstati ni u jednu poznatu lingvističku skupinu]], Akađani i Amorićani pripadali su [[semitski jezici|semitskoj jezičnoj skupini]]. Oko 2000. pr. Kr. upravo [[akadski jezik]], uz snažne amorićanske utjecaje, postaje snažniji od [[sumerski jezik|sumerskog]], te ga sasvim nadvladava i postaje temeljem babilonske inačice akadskoga. Usto, u uporabi je bio i [[asirski jezik]]. Babilonci su preuzeli i sumerski sustav [[klinopis]]a, a babilonski su pisari još dugo bili sposobni čitati i pisati sumerski, iako nije bio u širokoj uporabi. Na tom su se jeziku ili na jeziku koji bio snažno njime obilježen, pisani [[religija|religiozni]] i [[znanost|znanstveni]] tekstovi, dok se za trgovinu, državne poslove i svakodnevne potrebe služio babilonski akadski i to sve do [[700. pr. Kr.|700.]] ili [[600. pr. Kr.]] kad ga počinje zamjenjivati [[aramejski jezik]], prvo kao govorni jezik, a potom i u službenim spisima. Akadski se ipak nastavio koristiti u nekim krugovima sve do [[1. stoljeće|1. stoljeća]].

Osim jezika i pisma, babilonsko je društvo i u drugim područjima bilo snažno pod drevnim sumerskim utjecajima. To se odnosi na književnost, zakonodavstvo, religiju, društvenoekonomski i politički sustav, a najočitije je bilo na jugu Babilonije, gdje je bilo i srce sumerske civilizacije. Pravo zahvaljujući nastavku sumerske kulture u Babiloniji, danas možemo nešto znati o sumerskoj književnosti i religiji.

=== Rano starobabilonsko razdoblje (oko 2017. pr. Kr. – 1793. pr. Kr.) ===

Padom [[treća dinastija|treće dinastije Ura]], oko [[2004. pr. Kr.]] naznačio je i kraj sumerske civilizacije, dok je osnutak amorićanske dinastije u gradu [[Isin]], nešto sjevernije od [[Ur]]a, označio početak babilonske. U početku je osnivač [[isinska dinastija|isinske dinastije]], [[Išbi-Era]] bio [[vazal]] posljednjeg urskog vladara [[Ibi-Sin]]a, no ubrzo se osamostalio. Ovo je razdoblje obilježeno većim brojem manjih amorićanskih država koje su se međusobno sukobljavale, te je često jedna od tih državica znala pasti u vlast druge. U tom su neredu najjači takmaci bili gradovi-države Isin i [[Larsa]], pa se stoga rano starobabilonsko razdoblje često naziva i [[isin-larško doba]].

==== Amorićani ====

[[Amorićani]] su bili pokretačka snaga toga doba. To je ime nosio niz plemena [[semitski jezici|semitske]] jezične skupine, koja su krajem 3. tisućljeća pr. Kr. u velikom broju pristigla iz područja od [[Sirija|Sirije]] do [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]]. Bili su polu[[nomadi]], prezirani od starosjedilaca Babilonije zbog načina života, ali i uzrok straha zbog ratničkih vještina. Neki su od njih došli na miran način u ovo područje, preuzimajući niže poslove, dok su drugi prodirali nasilno. Postupno su prihvatili babilonsku kulturu, jezik i običaje, pa su kasniji vladari amorićanskih dinastija čak nosili i babilonska imena.

==== Isin ====

Začetnik isinske dinastije, [[Išbi-Era]], bio je Amorićanin iz [[Mari (Sirija)|Marija]], grada na srednjem toku [[Eufrat]]a, a s čitavom skupinom imigranata doselio se u Isin. Za svoje duge vladavine (oko [[2017. pr. Kr.]] – [[1985. pr. Kr.]]) nije samo postao samostalnim vladarom Isina, nego je zavladao i nad [[Nipur]]om i Larsom, pa čak i Urom. Pritom je preuzeo i učinkoviti upravni sustav kakav je postojao u Uru. Ipak, postojale su i razlike: državni službenici u Isinu bili su izrazito podložni vladaru. To je vidljivo i iz njihovih imena: „Išbi-Era-je-život-zemlje“, „Išbi-Era-je-bog-svoje-zemlje“ ili „Išbi-Era-je-moj-bog“.

Nakon smrti Išbi-Ere započinje razdoblje nesigurnosti i stalne borbe s okolnim gradovima-državama. Upravo to koristi [[Asirija]] za svoga prvog upada u Babiloniju. Unatoč tome, kulturna je djelatnost u to doba bila izuzetno snažna. U ovome se razdoblju obnavljaju i grade [[hram]]ovi, nastaju književna djela, te zbirke [[zakon]]a. Usto, uspostavlja se običaj da vladar izdaje uredbe kojima ispravlja društvene i ekonomske zloporabe.

==== Larsa ====

[[Datoteka:Foundation_tablet_Nanaia_Louvre_AO4412.jpg|mini|250px|Temeljna pločica hrama s natpisom Kudur-Mabuka i Rim-Sina I. iz Larse. Vapnenac, oko [[1820. pr. Kr.]]]]
I dinastija iz Larse također je bila amorićanska i ustanovljena otprilike istovremeno s isinskom, oko [[2025. pr. Kr.]], no njezini su vladari, u odnosu na one iz Isina, bili slabiji, sve dok oko [[1834. pr. Kr.]] vlast ne preuzme [[Kudur-Mabuk]]. On i njegovo pleme dotad su bili plaćenici [[Elam]]ita, no kad je Kudur-Mabuk osvojio Larsu, postao je neovisan. Njegova je politika bila ambiciozna i dalekosežna. Čini se da je njegov odnos prema domaćem laršanskom stanovništvu bio dosta dobar. Svoga je sina, [[Warad-Sin]]a, postavio za vladara Larse (oko [[1834. pr. Kr.]] – [[1823. pr. Kr.]]), a on je sam ratovao u okolici.

Nakon Warad-Sinove smrti Kudur-Mabuk je još bio živ, no ubrzo je za vladara postavio svoga drugog sina, [[Rim-Sin I.|Rim-Sina I.]], čija je vladavina bila i najduža u povijesti Babilonije (oko [[1822. pr. Kr.]] – [[1763. pr. Kr.]]). To je razdoblje obilježeno pravim procvatom Larse. Kroz vojne pohode (između [[1822. pr. Kr.]] i [[1804. pr. Kr.]]) Rim-Sin I. osvojio je gotovo čitavu Babiloniju, osim krajnjeg sjevera, a [[1804. pr. Kr.]] osvaja i Isin, što označava vrhunac njegova vladanja. Ova pobjeda imala je toliki značaj, da je Rim-Sin I., počevši od nje, datirao sve ostale događaje u svojoj vladavini, tako da je u kraljevskim spisima već za sljedeću godinu pisalo: „Ovo je prva godina otkako je kralj zauzeo Isin“. Usto, to je i prvi primjer u povijesti da se koristi sustav [[kalendar]]a koji ovisi o nekoj eri. U ovom slučaju, to je isinska [[era]]. Ipak, ona se nakon smrti Rim-Sina I. više nije koristila.

==== Kraj starobabilonskog razdoblja ====

Kraj ovog razdoblja obilježen je značajnim pojavama. Kulturalno, babilonska je civilizacija prošla kroz godine svoga oblikovanja i sada je bila spremna za procvat. Politički, socijalno i gospodarski, prizorište je bilo još uvijek u priličnom neredu. Budući da se takvo stanje nije moglo dugo održati, sve je bilo spremno za stupanje na scenu jednog od najvećih babilonskih vladara – [[Hamurabi]]ja.

=== Hamurabijevo razdoblje (oko 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.) ===

[[Datoteka:Disk_Yahdun-Lim_Louvre_AO18236.jpg|mini|250px|Disk s natpisom Yahdun-Lima, kralja Marija. [[terakota]], oko [[1800. pr. Kr.]]]]
Vrhunac starobabilonskog razdoblja predstavljala je bez sumnje vladavina kralja [[Hamurabi]]ja koji se uspio izdići iznad svojih takmaca, već spomenutog Rim-Sina I. iz Larse, kraljeve [[Mari (Sirija)|Marija]] i [[Šamši-Adad I.|Šamši-Adada I]].

==== Mari ====

Otkriće „Arhiva iz Marija“ s oko 20.000 pločica ispisanih klinopisom tijekom [[1930-ih]], bilo je najznačajniji događaj koji je rasvijetlio Hamurabijevo doba. Većina dokumenata iz Marija, smještenog oko 300 km uzvodno od [[Babilon]]a, pisma su i administrativni tekstovi iz kojih možemo upoznati služeno političko stanje toga doba, ispunjeno zavjerama i savezima.

Prije stupanja na scenu Hamurabija, Mari je bio jedan od mnogih samostalnih gradova-država u sjevernoj [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] i [[Sirija|Siriji]], a njime je upravljala dinastija [[Amorićani|amorićanskih]] korijena. Među najjačim vladarima Marija bio je [[Yahdun-Lim]] koji je imao pod svojom vlasti područja sve do [[Sredozemlje|Sredozemlja]], a uspio je zaključiti sporazume s polunomadskim plemenima duž Eufrata, koja su inače bila stalan problem za Mari. Ipak grad je uskoro pao pod vlast Šamši-Adada I.

==== Šamši-Adad I. (oko 1813. pr. Kr. – 1781. pr. Kr.) ====

I [[Šamši Adad I.]] bio je amorićanskog porijekla, a nakon vojnih pohoda smjestio se u gradu [[Šubat-Enlil]] u istočnoj [[Sirija|Siriji]]. Na vrhuncu svoje moći osvojio je grad [[Ašur]] i čitavo područje [[Asirija|Asirije]]. Nakon pogubljenja Yahdun-Lima osvaja i Mari, te ondje kao upravitelja postavlja svoga mlađeg sina, [[Yasmah-Adad]]a, dok mu je stariji sin, [[Išme-Dagan I.]], upravljao [[Ekalatum]]om, južno od [[Ašur]]a. Tako je Šamši-Adad I., sa svojim sinovima, vladao većim dijelom sjeverne Mezopotamije. No, u to doba u [[Babilon]]u preuzima vlast Hamurabi.

==== Hamurabi (oko 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.) ====

[[Datoteka:Stèle_du_Code_d%27Hammurabi.jpg|mini|200px|desno|Stela s natpisom koji sadrži „[[Hamurabijev zakonik]]“.]]
[[Hamurabi]] je bio šesti vladar iz [[Prva babilonska dinastija|svoje dinastije]] u [[Babilon]]u, također amorićanskog porijekla, a grad Babilon bio je tek jedna od gradova-državica. Već su njegovi prethodnici udarili čvrste temelje koje je Hamurabi znao dobro iskoristiti, osvajajući druge države, omogućivši tako početak zlatnog doba Babilona. Pod njegovom se vlašću prvi puta može govoriti o Babiloniji kao jedinstvenoj političkoj stvarnosti.

Nije bio samo ratnik i osvajač, već se obilno koristio i mogućnostima [[diplomacija|diplomacije]], kao što je to vidljivo i iz „Arhiva iz Marija“. Imao je dobre odnose sa Šamši-Adadom I., kao i s Rim-Sinom I. kojemu čak šalje upomoć svoju vojsku u borbi protiv [[nomadi|nomada]]. To se mijenja nakon smrti Šamši-Adada I., kad se počinje stvarati savez [[Elam]]a i grada [[Ešnuna|Ešnune]], dok u Mariju vlast preuzima sin ubijenoga Yahdun-Lima, Zimri-Lim. Hamurabi pomaže Zimri-Limu, te s njim ostaje u dobrim odnosima kroz mnogo godina, o čemu svjedoče brojna pisma što su ih razmijenili.

[[Datoteka:Hammurabi_detalle.jpg|mini|200px|lijevo|[[Hamurabijev zakonik]], detalj.]]
Hamurabi se tada okreće prema Larsi u ratu koji će trajati pet godina. Na koncu Larsa postaje dijelom babilonske države, a Hamurabi je dobio pod svoju kontrolu čitavu južnu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]]. Nakon toga kreće i protiv Zimri-Lima i brzo osvaja Mari na [[Eufrat]]u, a kroz sljedeće godine i Ašur na [[Tigris]]u, te područje između ta dva grada. Tako je postao vladarem, ne samo babilonske nizine, nego i čitavog područja koje će se kasnije zvati [[Asirija]].

No, Hamurabijeva vladavina ne smije biti gledana samo kroz vojna osvajanja. Njegov [[Hamurabijeva stela|zakonik]] govori i o naporima oko ustrojstva učinkovite i državne uprave. U zapisima nađenim u Larsi, nalaze se i pisma u kojima vladar odgovara na upite svojih podanika i rješava zahtjeve u vezi prava na zemlju i sličnih problema. Čini se da je Hamurabi bio vrlo dostupan svakom podaniku koji je imao neku žalbu. Koliko se iz sačuvanih dokumenata može vidjeti, kao što je bio uspješan diplomat i vojskovođa, bio je i uspješan upravitelj.

Iako je i dalje prevladavala [[Mezopotamska mitologija|sumerska religija]], u Hamurabijevo doba određenu prednost dobiva bog sunca [[Šamaš]], a očito je i nastojanje oko smanjivanja ekonomske dobiti hramova u korist vladareva dvora. U Hamurabijevo doba cvate i književnost na [[akadski jezik|akadskom jeziku]].

=== Pad Babilona (oko 1750. pr. Kr. – 1595. pr. Kr.) ===

Hamurabijev sin i nasljednik Samsu-iluna (oko 1749. pr. Kr. – 1712. pr. Kr.) uspio je održati vlast nad većinom teritorija što ga je naslijedio, no već su se tada pojavili ozbiljni problemi i borbe za prevlast. U tome su prednjačili Kasiti, primorski narod, te Rim-Sin II. iz Larse. Upravo je to postupno dovelo do slabljenja babilonske moći.

Kasiti se prvi put spominju u dokumentima iz razdoblja Samsu-ilune, a čini se da su bili opasnost za Babiloniju kroz čitava ova dva stoljeća. Istovremeno, u primorskom dijelu, uz obalu [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]], jačala je snaga vladara Iliamaile, koji je polako osvajao južna babilonska područja. Iliamaila nije imao snažnih nasljednici, a vladari primorja sve su više slabili, dok i oni, poput Babilona, nisu pali pod vlast Kasita. U Larsi je Rim-Sin II., nećak Rim-Sina I., uspio pridobiti neovisnost, no nakon pet godina je pobijeđen i ubijen, te su kao jedine tri sile na tom području ostali Babilonija, Kasiti i primorske zemlje.

Iz čitavog ovog razdoblja vrlo je malo podataka, a jedina poznata činjenica jest da su [[Babilon]] [[1595. pr. Kr.]] zauzeli [[Hetiti]], predvođeni kraljem Muršilijem I. Grad je, kažu i babilonski i hetitski izvori, razoren, Hetiti su se brzo povukli, a čitavu su situaciju iskoristili Kasiti.

=== Kasiti ===

[[Kasiti]], za razliku od ostalih imigranata u Babiloniju, do danas ostaju prilično nepoznati, što se odnosi na njihovo porijeklo, jezik i kulturu. Zna se da su bili nepismeni [[nomadi]] koji su se u Mezopotamiju probili vjerojatno iz [[Srednja Azija|srednjoazijskih]] stepa, bilo preko [[Kavkaz]]a, bilo preko [[Perzija|Perzije]]. Prihvatili su babilonski jezik i klinopis.

Od razdoblja Samsu-ilune, ulazili su u Babiloniju na miran način ili kroz borbe. Na miran način dolazili su kao pastiri ili žeteoci i kao takve ih spominju babilonski dokumenti. Malo se zna o njihovim vladarima, koji vjerojatno nisu bili više nego [[pleme]]nski vođe, sve dok nisu zauzeli Babilon. S babilonskih popisa vladara poznata su samo njihova imena, a nešto više se zna tek o devetom kasitskom vladaru s toga popisa, Agumu II. koji je prvi vladao iz grada Babilona.

=== Srednje babilonsko razdoblje (oko 1595. pr. Kr. – 1000. pr. Kr.) ===

Ovo je razdoblje dviju dinastija: kasitske i druge isinske. Međusobno su podijeljene probojem [[Elam]]ita u Babiloniju oko [[1157. pr. Kr.]], a svaka je od njih iznjedrila po jednoga velikoga kralja: kesitska Kurigalzua, a isinska Nabokodonozora I.

==== Kasitska dinastija ====

Čini se da je Agum II. bio prvi kasitski kralj koji je preuzeo vlast u [[Babilon]]u, nakon provale Hetita [[1595. pr. Kr.]]. Vladao je Babilonijom, ali i područjem istočno od Tigrisa u kojem su se Kesiti bili prethodno nastanili. Jedino što nam je o njemu poznato jest da je uspio ponovno preoteti od Hetita kip babilonskog božanstva Marduka i uz veliko ga slavlje vratiti u hram. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o događajima u Babiloniji kroz sljedeća dva stoljeća.

[[Datoteka:Amarna_Akkadian_letter.png|mini|250px|desno|Pločica pisana na akadskom iz [[pisma iz Amarne|zbirke pisama iz Amarne]].]]
Tek u 14. stoljeću pr. Kr. o prilikama u Babiloniji saznajemo iz zbirke [[Pisma iz Amarne|pisama iz Amarne]] na gornjem toku [[Nil]]a u [[Egipat|Egiptu]]. Mnoga od njih pisma su babilonskih kraljeva [[faraon]]ima, a pisana su babilonskim jezikom i klinopisom, što dokazuje da je taj jezik tada bio ''lingua franca'' – zajednički jezik diplomacije i trgovine - na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Iz tih je pisama vidljiv postupni pad ugleda Babilonije, od sile kojoj faraon šalje zlato ne bi li imao njezine princeze u [[harem]]u, do znakova očite slabosti, kad se babilonski kraljevi žale jer u egiptu primaju [[Asirci|asirske]] poslanike. Riječ je vjerojatno o sredini 14. st. pr. Kr., kada se jedan babilonski kralj oženio asirskom princezom, našto ga je narod svrgnuo. Asirski kralj Ašur-ubalit, princezin otac, osvaja Babilon i postavlja svoga vladara ondje.

Neko vrijeme nakon toga, na vlast dolazi Kurigalzu koji vodio pobjedničke pohode protiv Asiraca i Elamaca, a čini se i primorskih vladara. Usto bio je i veliki graditelj: podizao je hramove i palače po svim gradovima, no najviše mu je na srcu bio novoutemeljeni grad Dur-Kurigalzu („Kurigalzova utvrda“) u današnjem predgrađu Bagdada.

I nakon smrti ovoga kralja malo je toga poznatog, osim povremenih borbi s [[Asirija|Asirijom]]. Za jedne od tih borbi Asirci pljačkaju Babilon i odnose Mardukov kip (druga polovica 13. stoljeću pr. Kr.), no Babilonija se brzo oporavlja i čini se da je kroz neko vrijeme imala i prevlast nad Asirijom. U tom se razdoblju događa i mala religijska revolucija, jer su velikaši tražili da se Marduk prizna „bogom bogova“, na što je kralj na kraju morao i pristati (oko [[1200. pr. Kr.]]), što je vjerojatno imalo i neke ekonomske učinke.

GOdine [[1157. pr. Kr.]] [[Elam]]iti zarobljuju i odvode posljednjeg kesitskog kralja Babilonije, a odnose ponovno i Mardukov kip. U razdoblju Kasitske vlasti, osim započetih religijskih promjena i graditeljskih pothvata, značajna je i književna djelatnost. Upravo u to doba svoj konačni oblik dobiva [[Gilgameš (ep)|Ep o Gilgamešu]], nastaju i brojna pjesnička djela, osobito o kraljevima.

==== Druga isinska dinastija ====

[[Datoteka:Babylonian_stele_Louvre_Sb9.jpg|mini|250px|desno|Babilonska stela što su je bili oteli [[Elam]]iti u 12. stoljeću pr. Kr.]]
Nakon kratkog razdoblja u kojem nam je nepoznata povijest Babilonije, u gradu Isinu izdiže se nova dinastija, a njezin najodličniji predstavnik svakako je Nabokodonozor I. (oko 1133. pr. Kr. – 1116. pr. Kr.), kojeg ne valja miješati s Nabukodonozorom II. što se spominje u [[Biblija|Bibliji]]. Kad je došao na vlast, središte države ponovno je bio [[Babilon]], a postao je slavan po velikoj pobijedi nad [[Elam]]itima o kojoj govori i pogranični natpis iz toga doba, te po tome što je opet vratio Mardukov kip u Babilon. Tom prilikom i službeno proglašava da je Marduk „bog bogova“, a u gradu se obnavlja hram te se kip vraća u svećanoj procesiji. Neće biti ponovno odnijet sve do 689. pr. Kr.

U doba Nabukodonozora I. Babilonija je u dva navrata pokušala napasti Asiriju, no bila uvijek odbijena. Ipak to govori o priličnoj moći Babilonije. Ponovno će pograničan područja Asirije napasti Marduk-nadinahe (1098. pr. Kr. – 1081. pr. Kr.) i odnijeti kipove asirskih božanstava, koji će ostati u bibilonskoj vlasti sve do 7. stoljeću pr. Kr.

=== Vrijeme slabosti i asirska prevlast (oko 1000. pr. Kr. – 627. pr. Kr.) ===

Krajem 2. tisućljeća pr. Kr. Babilonija ponovno ulazi u tamno razdoblje. [[Aramejci|Aramejske]] provale prisilile su ograničile su moć Babilonije i izazvale previranja unutar same države. To jača [[Asirija|Asiriju]] koja nadire preko babilonskih sjevernih granica.

==== Razdoblje slabosti Babilonije (oko 1000. pr. Kr. – 748. pr. Kr.) ====

[[Datoteka:Tiglath-Pileser_III_Nimrud_Louvre_AO19853.jpg|mini|250px|lijevo|Tiglat-Pileser III., asirski kralj. Alabastreni reljef u Nimrudu, 8. stoljeću pr. Kr.]]
Asirija je u 10. stoljeću pr. Kr. vodeća sila na tom području, premda se i sama mora braniti od [[Elam]]ita i sve moćnijih Aramejaca. Ipak, o tom stoljeću u Babiloniji imamo vrlo malo podataka.
U 9. stoljeću pr. Kr. Babilonija je u dobrim odnosima s Asirijom te postoji i sporazum između babilonskog kralja imenom Nabu-aplaidina (oko 887.-885. pr. Kr.) i tadašnjeg vladara Asirije. To je možda i najsvjetliji trenutak u „tamno doba“ Babilonije. Granice zemlje bile su sigurne, a zemlja se mogla posvetiti obnovi. Nabu-aplaidina je primjerice obnovio hram boga sunca Šamaša u Siparu.

I njegov nasljednik, Marduk-zakir-šumi I. (oko 854. pr. Kr. – 819. pr. Kr.) obnovio je stari savez s Asirijom, što mu je i pomoglo u nutarnjim borbama. Kad ga je brat htio svrgnuti s vlasti, u zemlju je upao Salmanasar III., asirski kralj i vratio mu kraljevstvo. U starosti Salmanasarovoj bile su borbe za vlast i u Asiriji, a babilonski kralj priskače upomoć njegovom sinu, Šamši-Adadu V., protiv drugih [[pretendent|pretendenata]], ali mu nameće ponižavajući sporazum, što će izazvati asirski napad na Babiloniju i osvajanje najvećih gradova, Babilonija je prisiljena na plaćanje danka. Takvo će stanje potrajati do prve polovice 8. stoljeću pr. Kr. kad [[Asirija]] opet slabi i ima problema oko obrane vlastitih granica. Iz toga razdoblja nema znatnijih materijalnih ostataka, ali ni podataka o životu unutar Babilonije.

==== Pod asirskom vlašću (oko 747. pr. Kr. – 627. pr. Kr.) ====

Nakon smrti babilonskog kralja Nabu-nasira (747. pr. Kr. – 734. pr. Kr.), vlast u zemlji žele preuzeti [[Kaldejci|kaldejska]] plemena na čelu s Mukin-zerom. To prisiljava asirskog kralja [[Tiglat-Pileser III.|Tiglat-Pilesera III.]] da upadne u Babiloniju i odvrati Kaldejce. Na koncu se sam Tiglat-Pleser okrunio za kralja Babilonije, čime su po prvi puta u povijesti Babilonija i Asirija združene pod jednim vladarom.

Sama je Babilonija u to doba sastavljena od raznih naroda. Tu su domaći [[Babilonci]], [[Elam]]iti, Aramejci i Kaldejci, te odnedavno pristigli Asirci.

Jedan od najistaknutijih boraca protiv Asirije bio je Merodah-Baladan II., vođa jednog od kaldejskih [[pleme]]na. Kad je [[Sargon II.]] (721.-705. pr. Kr.) postao kraljem Asirije, Merodah-Baladan proglasio se kraljem Babilona. Tek nakon deset godina (710. pr. Kr.) Asirci ga protjeruju, a on se sklanja u južna močvarna područja ušća [[Eufrat]]a i [[Tigris]]a. Vratiti će ponovno u vrijeme asirskoga kralja [[Sanherib]]a (704. pr. Kr. – 681. pr. Kr.), što ovoga prisiljava na napuštanje planova oko [[Kraljevstvo Juda|Kraljevstva Jude]] u Palestini. [[689. pr. Kr.]] Sanherib osvaja, pali i uništava [[Babilon]], a [[Marduk]]ov je kip ponovno odnijet u Asiriju.

Babilonija će ostati pod asirskom vlašću, uz brojne borbe i često s kraljevima u vazalskom odnosu prema Asiriji, sve do 626. pr. Kr., no u zemlji će cijelo vrijeme vladati nesigurnost. Stoga ni ostaci materijalne kulture nisu značajniji, a ni književana djelatnost nije došla do izražaja.

=== Novobabilonsko Kraljevstvo (626. pr. Kr. – 539. pr. Kr.) ===
{{glavni|Novobabilonsko Kraljevstvo}}
[[Datoteka:Pergamonmuseum_Ishtartor_06.jpg|mini|200px|desno|Babilon, Ištarina vrata. Danas u muzeju Pergamon u Berlinu.]]
Iz pepela što su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdiže nova dinastija čiji je rodozačetnik Nabopolasar (625. pr. Kr. – 605. pr. Kr.), Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i [[Babilon]]a, [[626. pr. Kr.]] Prvi njegov potez kao kralja bio je taj da je [[Elam]]itima vratio kipove bogova što su im ih Asirci oduzeli i pohranili u Babilonu, čime su potvrđene jake veze između dvije države.

Kad je [[Nabopolasar]] potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka [[Eufrat]]a, [[Egipat]] se zabrinuo i poslao pomoć Asiriji ([[616. pr. Kr.]]). Istvremeno, [[Medijsko Carstvo|Medijci]], koji su se nalazili na području zapadnog [[Iran]]a i sada se širili prema [[Anatolija|Anatoliji]], sklapaju savez s Babilonijom. Godine [[610. pr. Kr.]] Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju [[Haran]] i potiskuju Asirce i Egipćane na područje [[Sirija|Sirije]]. Odlučujuća je bila [[bitka kod Karkemiša]], 605. pr. Kr. u kojoj s babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik [[Nabukodonozor II.]], koji i odnosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke, na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i ondje biva okrunjen.

==== Vrhunac kraljevstva (604. pr. Kr. – 556. pr. Kr.) ====

Nabokodonozor II. (604. pr. Kr. – 562. pr. Kr.), odmah nakon krunidbe, nastavio je s osvajanjima na zapadu, dok nije svojoj vlasti podložio cijelo područje Asirije. Poveo je više pohoda zapadno od [[Eufrat]]a, u [[Sirija|Siriju]] i protiv [[Kraljevstvo Juda|Jude]]. Neke su od tih zemalja bile pokorene, a neke su plačale danak. Godine [[601. pr. Kr.]] Nabukodonozor kreće i protiv Egipta, no bez uspjeha, što je potaklo zapadne zemlje na pobunu, a među njima i Kraljevstvu Jude. Godine [[597. pr. Kr.]] Babilonci osvajaju [[Jeruzalem]], te ondje postavljaju svojeg kralja Sedekiju, dok prethodnoga s čitavom obitelji odvode u Babilon. Nakon Sedekijine pobene i pristajanja uz Egipat, [[Jeruzalem]] je konačno u potpunosti pokoren [[587. pr. Kr.]], vođe su pogubljeni, a narod velikim dijelom odveden u ropstvo.

[[Datoteka:The_historical_city_of_Babylon.jpg|mini|550px|desno|Ostaci staroga Babilona.]]
Ipak, Nabukodonozor je bio i graditelj i zaštitinik kulture, što mu je i omogućeno mirom na granicama. U [[Babilon]]u je izgradio novu palaču uz obalu Eufrata, obnovio zidine grada, te izgradio most kako bi povezao dijelove grada na suprotnim obalama. Hramski [[zigurat]] u potpunosti je obnovljen, kao i obližnji Mardukov hram. Na vrhu zigurata bile su zasađene biljke, što je moglo proširiti legendu o babilonskim „[[viseći vrtovi Babilona|visećim vrtovima]]“. Sačuvani su i fragmenti [[ep]]a o Nabukodonozoru iz toga doba.

Nabukodonozorovi nasljednici, Evil-Merodah i Nergal-Šarezor nisu bili toliko moćni, premda su idalje vladali ogromnim cartstvom, koje se međutim više nije širilo.

==== Nabonid i pad Babilona (555. pr. Kr. – 539. pr. Kr.) ====

Posljednji od novobabilonskih vladara bio je [[Nabonid]], koji, čini se, nije bio izravni nasljednik, pa ga neki tekstovi nazivaju i uzurpatorom. Iako su se nad njegovo carstvo nadvijale opasnosti, on je uspio provesti religijsku obnovu, velike gradnje, pa čak i deset godina živjeti u pustinji. Njegova je majka bila iz Harana gdje se štovalo božanstvo mjeseca i taj kult Nabonid uvodi i u Babilon. Stoga je promicao štovanje babilonskog boga mjeseca koji se zvao Sin, a središte kulta stavio je u [[Ur]]. Time je navukao neprijateljstvo Mardukovih svećenika u Babilonu. Za vrijeme njegovog dragovoljnog desetogodišnjeg boravaka u [[Arapski poluotok|arabijskoj]] pustinji, poslove je u Babilonu obavljao njegov sin Belšazar. Nisu poznati motivi toga Nabonidova poteza. Za svojih je velikih građevinskih pothvata osobito tragao za drevnim kipovima i natpisima ugrađenim u starije građevine. Na kraju ga je dočekao nezavidan svršetak.

Godine [[539. pr. Kr.]] Babiloniju napadaju [[Perzija]]nci predvođeni kraljem [[Kir Veliki|Kirom Velikim]]. Bitka se odigrala [[Bitka kod Opisa|kod Opisa]], nedaleko od današnjeg [[Bagdad]]a. [[Nabonid]] je potučen, a Perzijanci ulaze u [[Babilon]]. Otada više u Babiloniji neće biti domaćih vladara.

=== Babilonija pod Perzijancima i Grcima ===

Perzijski kralj [[Kir Veliki]] odlučio je očuvati značajke domaće babilonske kulture, te se nije miješao u nutarnje prilike dokle god su Babilonci bili podložni. Za kralja [[Darije I.|Darija I.]] ([[521. pr. Kr.]] – [[486. pr. Kr.]]) Babilonija plača dvostruki porez u odnosu na sve druge provincije carstva. Jedini ozbiljni pokušaj pobune bio je u doba [[Kserkso I.|Kserksa I.]] ([[485. pr. Kr.]] – [[465. pr. Kr.]]), koji šalje snažnu vojsku, uništava Babilon i razara Mardukov hram.

Za svojih osvajanja [[Aleksandar Veliki]] ([[305. pr. Kr.]] – [[281. pr. Kr.]]) bira Babilon kao svoju prijestolnicu, a ondje i umire. Nakon njegove smrti, u Babilonu preuzimaju vlast [[Seleukovići]], a u Babiloniju snažno prodire [[grčki jezik]]. U 2. stoljeću pr. Kr. u Babiloniju prodiru novi perzijski vladari Arsakidi. Otada je malo poznato o događajima u Babiloniji, a njezina je sudbina bitno vezana uz sudbinu [[Perzija|Perzije]].

==Poveznice==
* [[Umjetnost drevne Mezopotamije]]
* [[Mezopotamska mitologija]]

==Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Babylonia}}
* [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5028 Babilonija], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]
* [https://proleksis.lzmk.hr/10246/ Babilonija], [[Proleksis enciklopedija]]
* [https://hemu.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3618 Babilonija], [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]]
* {{eng oznaka}} [https://www.britannica.com/place/Babylonia Babylonia], [[Encyclopædia Britannica]]
* {{eng oznaka}} [http://www.math.tamu.edu/~don.allen/history/babylon/babylon.html Babylonian Mathematics]
* {{eng oznaka}} [http://www-groups.dcs.st-andrews.ac.uk/~history/HistTopics/Babylonian_numerals.html Babylonian Numerals]
* {{eng oznaka}} [http://www.halloran.com/babylon1.htm Babylonian Astronomy/Astrology]
* {{eng oznaka}} [http://www.phys.uu.nl/~vgent/babylon/babybibl.htm Bibliography of Babylonian Astronomy/Astrology]
* {{eng oznaka}} [http://www.sacred-texts.com/ane/rbaa.htm The Religion of Babylonia and Assyria by Theophilus G. Pinches (Many deities' names are now read differently, but this detailed 1906 Work is a classic)]
* {{eng oznaka}} [http://encyclopedia-online.info/Chronology_of_Babylonia_and_Assyria Chronology of Babylonia and Assyria]
* {{eng oznaka}} [http://fax.libs.uga.edu/BM530xK531l/ Legends of Babylon and Egypt in Relation to Hebrew Tradition], by Leonard W. King, 1918 ''(a searchable facsimile at the University of Georgia Libraries; [[DjVu]] & [http://fax.libs.uga.edu/BM530xK531l/1f/legends_of_babylon_and_egypt.pdf layered PDF] format)''
* {{eng oznaka}} [http://fax.libs.uga.edu/BL1620xB7/ The Babylonian Legends of the Creation] and the Fight between Bel and the Dragon, as told by Assyrian Tablets from Nineveh, 1921 ''(a searchable facsimile at the University of Georgia Libraries; [[DjVu]] & [http://fax.libs.uga.edu/BL1620xB7/1f/babylonian_legends_of_creation.pdf layered PDF] format)''
* {{eng oznaka}} [http://fax.libs.uga.edu/DS71xJ39C/ The Civilization of Babylonia and Assyria]; its remains, language, history, religion, commerce, law, art, and literature, by Morris Jastrow, Jr. ... with map and 164 illustrations, 1915 ''(a searchable facsimile at the University of Georgia Libraries; [[DjVu]] & [http://fax.libs.uga.edu/DS71xJ39C/1f/civilization_of_babylonia_and_assyria.pdf layered PDF] format)''

{{starovjekovne države i civilizacije}}

[[Kategorija:Babilonija| ]]
[[Kategorija:Bivše države]]
[[Kategorija:Carstva]]

←Starija inačica		Inačica od 8. siječanj 2026. u 22:44
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{Izdvojeni članak\|listopad 2006.}}~~
	[[Datoteka:Hammurabi's Babylonia Locator Map 1.svg\|desno\|mini\|300px\|Babilonija, 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.]]		[[Datoteka:Hammurabi's Babylonia Locator Map 1.svg\|desno\|mini\|300px\|Babilonija, 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.]]
	'''Babilonija''' ([[asirski jezik\|asirski]]: Karduniaš, [[staroegipatski jezik\|staroegipatski]]: Sangar) bila je država i kulturno područje u [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr. Kr.]] ili [[1800. pr. Kr.]] pa do propasti [[539. pr. Kr.]] Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak\|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev\|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.		'''Babilonija''' ([[asirski jezik\|asirski]]: Karduniaš, [[staroegipatski jezik\|staroegipatski]]: Sangar) bila je država i kulturno područje u [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr. Kr.]] ili [[1800. pr. Kr.]] pa do propasti [[539. pr. Kr.]] Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak\|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev\|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.

Babilonija - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 22:44, 8. siječanj 2026.

WikiSysop: bnz

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2022. u 17:16
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Babilonija'''-->~~{{Izdvojeni članak\|listopad 2006.}}		{{Izdvojeni članak\|listopad 2006.}}
	[[Datoteka:Hammurabi's Babylonia Locator Map 1.svg\|desno\|mini\|300px\|Babilonija, 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.]]		[[Datoteka:Hammurabi's Babylonia Locator Map 1.svg\|desno\|mini\|300px\|Babilonija, 1792. pr. Kr. – 1750. pr. Kr.]]
	'''Babilonija''' ([[asirski jezik\|asirski]]: Karduniaš, [[staroegipatski jezik\|staroegipatski]]: Sangar) bila je država i kulturno područje u [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr. Kr.]] ili [[1800. pr. Kr.]] pa do propasti [[539. pr. Kr.]] Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak\|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev\|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.		'''Babilonija''' ([[asirski jezik\|asirski]]: Karduniaš, [[staroegipatski jezik\|staroegipatski]]: Sangar) bila je država i kulturno područje u [[Drevna Mezopotamija\|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr. Kr.]] ili [[1800. pr. Kr.]] pa do propasti [[539. pr. Kr.]] Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak\|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev\|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.

←Starija inačica		Inačica od 1. studeni 2021. u 13:45
Redak 163:		Redak 163:

	==Vanjske poveznice ==		==Vanjske poveznice ==
	~~{{commonscat\|Babylonia}}~~
	* [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5028 Babilonija], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]		* [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5028 Babilonija], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]
	* [https://proleksis.lzmk.hr/10246/ Babilonija], [[Proleksis enciklopedija]]		* [https://proleksis.lzmk.hr/10246/ Babilonija], [[Proleksis enciklopedija]]