Suradnik10: /* Podjela prema predmetu promatranja */

2026-02-02T18:37:38Z

Podjela prema predmetu promatranja

←Starija inačica		Inačica od 2. veljača 2026. u 18:37
Redak 57:		Redak 57:
	* [[Stelarna statistika]] istražuje [[Statistika\|statističkim metodama]] prostorne i vremenske raspodjele svemirskih tijela i njihovih [[gibanja]], bilo da je riječ o zvijezdama ili nekim drugim objektima u galaktikama, ili pak o bilo kojim drugim objektima u nekom dijelu svemira. Polazište je statistike velik broj tijela; u jednoj galaktici ima oko 10<sup>11</sup> zvijezda, a galaktikâ u svemiru ima i više od 10<sup>11</sup>. Potanko su ispitivani samo malobrojni primjerci; na temelju tipičnih uzoraka izvode se općenitiji zaključci. Izvori statistike pretežno su katalozi zvijezda, galaktika, odnosno odabranih objekata s obzirom na neka njihova svojstva. Statistički rezultat daje predodžbu o građi i obliku neke vrste tijela te o njihovu okupljanju.		* [[Stelarna statistika]] istražuje [[Statistika\|statističkim metodama]] prostorne i vremenske raspodjele svemirskih tijela i njihovih [[gibanja]], bilo da je riječ o zvijezdama ili nekim drugim objektima u galaktikama, ili pak o bilo kojim drugim objektima u nekom dijelu svemira. Polazište je statistike velik broj tijela; u jednoj galaktici ima oko 10<sup>11</sup> zvijezda, a galaktikâ u svemiru ima i više od 10<sup>11</sup>. Potanko su ispitivani samo malobrojni primjerci; na temelju tipičnih uzoraka izvode se općenitiji zaključci. Izvori statistike pretežno su katalozi zvijezda, galaktika, odnosno odabranih objekata s obzirom na neka njihova svojstva. Statistički rezultat daje predodžbu o građi i obliku neke vrste tijela te o njihovu okupljanju.

	* [[Teorijska astronomija]] koristi se podatcima astrometrije i nebeske mehanike te povezuje položaj tijelâ na [[nebeska sfera\|nebeskoj sferi]] s njihovim mehaničkim svojstvima, da bi se iz opažanja odredile prave staze tijela, ili obratno, iz pravih staza proračunali prividni položaji tijela ([[efemeride]]).		* [[Teorijska astronomija]] koristi se podatcima astrometrije i nebeske mehanike te povezuje položaj tijelâ na [[nebeska sfera\|nebeskoj sferi]] s njihovim mehaničkim svojstvima, da bi se iz opažanja odredile prave staze tijela, ili obratno, iz pravih staza proračunali prividni položaji tijela ([[efemeride]]). Suprotiva je [[opažačka astronomija]].<ref>[https://eskola.zvjezdarnica.hr/osnove-astronomije/kozmologija/pristup-teoretska-i-opazacka-kozmologija/ ''Pristup – teoretska i opažačka kozmologija '']. Zvjezdarnica Zagreb. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref>

	* [[Zvjezdana formacija]] proučava uvjete i sile koje djeluju u unutrašnjosti oblaka plina i dovode do stvaranja [[zvijezda\|zvijezde]].		* [[Zvjezdana formacija]] proučava uvjete i sile koje djeluju u unutrašnjosti oblaka plina i dovode do stvaranja [[zvijezda\|zvijezde]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-17T11:49:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Gravitationell-lins-4.jpg|mini|desno|250px|[[Gravitacijske leće]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]

[[datoteka:Crab Nebula.jpg|mini|desno|250px|[[Messier 1|Maglica Rakovica]] je ostatak [[supernova|supernove]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]

[[datoteka:Venus Tablet of Ammisaduqa.jpg|mini|desno|250px|Amisadukina [[Efemeride|Venerina tablica]] iz [[Babilonska astronomija|Babilnskog carstva]] (7. stoljeće pr. Kr.)]]

[[datoteka:800 nasa structure renderin2.jpg|mini|desno|250px|Dva ogromna balona [[Rendgenska astronomija|rendgenskog]] i [[Gama astronomija|gama zračenja]] u samom središtu [[Mliječni put|Mliječnog puta]] (2010.).]]

[[datoteka:Nebeska sfera 3.png|mini|desno|250px|[[Nebeski ekvator]] i [[ekliptika]].]]

[[datoteka:Cycle of pulsed gamma rays from the Vela pulsar.gif|mini|desno|250px|Pulsirajuće gama zrake koje dolaze s [[pulsar]]a Vela.]]

'''Astronomija''' ili '''zvjezdoznanstvo''' ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἀστρονομία'': zvjezdoznanstvo) je [[znanost]] o [[nebesko tijelo|nebeskim tijelima]] i pojavama u [[svemir]]u te o njegovu ustroju; jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Astronomija se razvila iz praktičnih potreba i zadržala je i dalje taj svoj praktični značaj (izradba [[kalendar]]a, određivanje [[Vrijeme (fizika)|točnog vremena]], [[Sferna astronomija|točnog položaja]], [[orijentacija]] pri putovanju, osobito na moru i u zraku). Izvanredno dug razvoj astronomije kao egzaktne [[prirodne znanosti]], niz otkrića i uspjesi što ih je postizala u ispravnom tumačenju prirodnih pojava omogućili su da se pravilno ocijeni njezina uloga pri upoznavanju svijeta koji nas okružuje. Zato se rezultati njezinih istraživanja mogu upotrijebiti kao oslonac znanstvenom, naprednomu nazoru o svijetu u borbi protiv neznanstvenih shvaćanja. <ref> '''astronomija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4319] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

Astronomija se bavi opažanjem i objašnjavanjem pojava izvan [[Zemlja|Zemlje]] i njezine [[atmosfera|atmosfere]]. Astronomija proučava porijeklo, razvoj, [[fizika|fizička]] i [[kemija|kemijska]] svojstva [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]]: [[zvijezda]], zvjezdanih sustava, [[planet|planeta]], [[crne rupe|crnih rupa]] i drugih objekata u [[svemir|svemiru]], kao i procesa koji se događaju u njima. Osobe koje se bave astronomijom zovu se [[astronom]]ima ili zvjezdoznancima. Astronomija je jedna od znanosti u kojima [[amaterska astronomija|amateri]] još uvijek imaju posebnu ulogu u otkrivanju i promatranju tranzicijskih [[pojava]].
Riječ astronomija potječe iz [[starogrčki jezik|starogrčkog]] i u slobodnom prijevodu znači „zakon(i) zvijezda”. Astronomiju treba razlikovati od [[astrologija|astrologije]] koja je [[pseudoznanost]] o predviđanju ljudske sudbine promatranjem putanja zvijezda i planeta.

== Povijest astronomije ==
{{Glavni|Povijest astronomije}}

Astronomijom su se bavili [[Povijest Kine|stari Kinezi]], [[Civilizacija Doline Inda|Indijci]], [[Babilonija|Babilonci]], [[Drevni Egipat|Egipćani]] i [[Stara Grčka|Grci]]. U Kineza su astronomi bili državni činovnici koji su, po službenoj dužnosti, morali pratiti kretanje nebeskih tijela i nebeske pojave. Kod drevnih Indijaca, Babilonaca i Egipćana astronomijom su se bavili svećenici. Svi ti narodi vrlo su rano upoznali dnevno i godišnje kretanje nebeskih tijela i uočili zakonitosti kod nebeskih pojava, napose kod [[pomrčina]], pa su se te pojave pretkazivale. Kineski godišnjaci već 2857. pr. Kr. bilježe pomrčine i pojave [[komet]]a, ali je spaljivanjem znanstvenih spisa na zapovijed cara [[Qin Shi Huangdi]] 221. pr. Kr. spriječeno da se spoznaju druge potankosti o kineskoj astronomiji. Grci su astronomiju digli na stupanj egzaktne znanosti. Oni su se vjerojatno mnogo koristili opažanjima i otkrićima Babilonaca ([[Metonov ciklus]], [[Sarosov period|Saros]] i podjela [[zodijak]]a u znakove), ali su nadmašili svoje prethodnike i suvremenike izgrađujući čvrstu znanstvenu zgradu astronomije, počevši od [[Tales]]a i [[Hiparh]]a, koji je otkrio pojavu [[Zemljina precesija|precesije]], a ujedno je primijenio matematičke metode kako bi odredio važne pojave u kretanju [[Sunce|Sunca]], [[Mjesec]]a i [[planet]]a. [[Aristarh sa Samosa]] je prvi dao točnu metodu za mjerenje daljine Sunca i Mjeseca, a kretanje na nebu protumačio kao posljedicu stvarnoga kretanja Zemlje oko vlastite osi i oko Sunca. To je njegovo naučavanje bilo silom sprječavano, pa i ugušivano, sve dok ga nije ponovno iznio [[Nikola Kopernik]]. Grčko proučavanje nastavljeno je u [[Aleksandrija|Aleksandrijskoj]] školi: [[Eratosten]] je izmjerio [[opseg]] [[Zemlja|Zemlje]], a [[Klaudije Ptolemej]] skupio sve dotadašnje astronomsko znanje u čuvenom ''Velikom sustavu'' ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''Μεγάλη σύνταξıς''); odatle naslov ne arapskom jeziku ''Almagest''. S propašću Rimskoga Carstva smanjilo se zanimanje za astronomiju.

U srednjem vijeku rad na astronomiji nastavili su [[Arapi]]. Kopernikovo djelo ''O gibanjima nebeskih tijela'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''De revolutionibus orbium coelestium'', 1543.) značilo je početak nove ere u astronomiji i napuštanje Ptolemejeva geocentričkog sustava. Značenje Kopernikova nauka za raskid s religijskim predrasudama isticao je osobito [[Giordano Bruno]], kojega je rimska [[inkvizicija]] zbog toga živa spalila (1601.). Razvoj astronomije povezan je nadalje uz [[Johannes Kepler|Johannesa Keplera]] i [[Galileo Galilei|Galilea Galileja]]. Oni su utemeljili [[nebeska mehanika|nebesku mehaniku]], na kojoj je onda [[Isaac Newton]] zasnovao svoj zakon nebeske mehanike ([[Newtonov zakon gravitacije]]), i konačno rješio pitanje o kretanju planeta i drugih nebeskih tijela. Svoje naučavanje izložio je Newton u djelu ''Matematička načela naravne filozofije'' (lat. ''Philosophiae naturalis principia mathematica'', 1687.). Galilei, Kepler i Newton važni su ne samo zbog svojega rada na proučavanju kretanja nebeskih tijela nego i zbog svojeg priloga u razvoju [[Astronomski instrumenti|astronomskih instrumenata]]. Galilei je primijenio [[dalekozor]], a Kepler pronašao tip dalekozora koji se do danas upotrebljava u astronomiji. Newton je uveo dalekozor sa zrcalom ([[reflektorski teleskop]]) za proučavanje nebeskih tijela i otkrio rastavljanje bijele svjetlosti u [[Spektar (fizika)|spektar]], na čemu se temelji [[astrofizika]].

Primjenjujući [[Newtonov zakon gravitacije]], francuski matematičari i astronomi naglo su razvili nebesku mehaniku. Uporaba dalekozora omogućila je nova saznanja o planetima, otkrivena su i nova, dotad nepoznata nebeska tijela. U 18. stoljeću [[Edmond Halley]] je otkrio vlastito gibanje [[zvijezda]], a [[James Bradley]] pojavu [[Aberacija svjetlosti|aberacija svjetlosti]] i [[nutacija|nutacije]]. Istraživanja [[William Herschel|Williama Herschela]] dala su prve znanstvene slike o ustroju zvjezdanog sustava. [[Friedrich Wilhelm Bessel]] je 1838. prvi izmjerio daljinu zvijezde (broj 61 u [[Labud (zviježđe)|Labudu]]), što je proširilo granice dotadašnjega "svijeta". Oko polovice 19. stoljeća počeo je razvoj spektralne analize i fotometrije, to jest astrofizike. S pomoću [[Dopplerov efekt|Dopplerova učinka]] mjere se brzine kretanja zvijezda i [[galaktika]], njihove rotacije, a položaji i jačine spektralnih linija govore ne samo o kemijskom sastavu svemirskih tijela nego i o [[temperatura]]ma, veličini, [[tlak]]u, [[ionizacija|ionizaciji]] i [[električno polje|električnim poljima]] na zvijezdama i u [[Međuzvjezdana tvar|međuzvjezdanim prostorima]]. [[Fotometrija]] zajedno sa [[statistika|statistikom]] otkriva [[Tamna tvar|tamnu tvar]] među zvijezdama i dolazi do spoznaja o spiralnoj strukturi našega sustava [[Mliječni put|Mliječnog puta]].

U 20. stoljeću opet se proširio doseg "svijeta" mjerenjem udaljenih [[galaktika]] i njihovih [[brzina]]. Najudaljeniji poznati kozmički objekti su danas od nas daleko više od 10 milijardi [[Svjetlosna godina|godina svjetlosti]]. Sva ta otkrića temelje se na astrofizičkim instrumentima: [[Spektrometar|spektrometrima]], fotometrima, [[Dugobazična interferometrija|interferometrima]], [[Fotografija|fotografskim aparatima]] i fotoelektričnim uređajima, zajedno s refraktorima i reflektorima velikih modernih [[zvjezdarnica]]. Na kraju je došla i primjena [[radar]]ske tehnike i radiotehnike, koje stvaraju novo područje [[radio astronomija|radio astronomije]].

== Grane astronomije ==

=== Podjela prema predmetu promatranja ===

*[[Astrobiologija]] proučava nastanak i evoluciju bioloških sustava u svemiru.

*[[Astrognozija]] je grana astronomije koja se bavi vještinom prepoznavanjem zviježđa i nebeskih objekata na nebu.

* [[Astrofizika]] s [[kozmologija|kozmologijom]] se bavi proučavanjem fizike [[svemir]]a, uključujući [[luminozitet]], [[gustoća|gustoću]], [[temperatura|temperaturu]] i [[Kemijski spojevi|kemijski sastav]] zvijezda, nastanak i evoluciju [[galaksija]], svojstva međuzvjezdanog prostora, svojstva [[crna rupa|crnih rupa]] i drugih pojava na nebu.

*[[Astrometrija]] i [[sferna astronomija]] se bavi proučavanjem putanja nebeskih tijela u svemiru i njihovim promjenama, određuje [[koordinatni sustav|koordinatne sustave]] i proučava [[kinematika|kinematiku]] [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]].

* [[Kozmologija]] proučava porijeklo i razvoj svemira kao cjeline;

* [[Galaktička astronomija]] bavi se proučavanjem strukture i dijelova naše galaktike - [[Mliječna staza|Mliječne staze]];

* [[Galaktička formacija i evolucija]] proučava formiranje zvjezdanih sustava (galaksija) i njihov razvoj;

* [[Izvangalaktička astronomija]] bavi se proučavanjem tijela izvan Mliječne staze;

* [[Nebeska mehanika]] proučava gibanje nebeskih tijela pod djelovanjem [[sila|sile]], te stanje ravnoteže samih tijela;

* [[Planetologija|Planetarne znanosti]] proučavaju [[planet|planete]] [[sunčev sustav|Sunčevog sustava]];

* [[Stelarna astronomija]] proučava [[zvijezda|zvijezde]];

* [[Stelarna evolucija]] proučava razvoj zvijezde od njezina stvaranja do svršetka;

* [[Stelarna statistika]] istražuje [[Statistika|statističkim metodama]] prostorne i vremenske raspodjele svemirskih tijela i njihovih [[gibanja]], bilo da je riječ o zvijezdama ili nekim drugim objektima u galaktikama, ili pak o bilo kojim drugim objektima u nekom dijelu svemira. Polazište je statistike velik broj tijela; u jednoj galaktici ima oko 10<sup>11</sup> zvijezda, a galaktikâ u svemiru ima i više od 10<sup>11</sup>. Potanko su ispitivani samo malobrojni primjerci; na temelju tipičnih uzoraka izvode se općenitiji zaključci. Izvori statistike pretežno su katalozi zvijezda, galaktika, odnosno odabranih objekata s obzirom na neka njihova svojstva. Statistički rezultat daje predodžbu o građi i obliku neke vrste tijela te o njihovu okupljanju.

* [[Teorijska astronomija]] koristi se podatcima astrometrije i nebeske mehanike te povezuje položaj tijelâ na [[nebeska sfera|nebeskoj sferi]] s njihovim mehaničkim svojstvima, da bi se iz opažanja odredile prave staze tijela, ili obratno, iz pravih staza proračunali prividni položaji tijela ([[efemeride]]).

* [[Zvjezdana formacija]] proučava uvjete i sile koje djeluju u unutrašnjosti oblaka plina i dovode do stvaranja [[zvijezda|zvijezde]].

=== Podjela prema načinu istraživanja ===
[[datoteka:Aerial View of the VLTI with Tunnels Superimposed.jpg|mini|desno|250px|Najveći [[teleskop]] na svijetu je europski [[Vrlo veliki teleskop]] (VLT) u [[Čile]]u. Čine ga četiri 8,2 m teleskopa.]]

[[datoteka:The MAGIC Telescope at night.jpg|mini|desno|250px|[[Teleskop MAGIC]] za maglovitog dana. Vide se [[laser]]ske referentne zrake, koje mjere geometriju aktivne površine reflektora.]]

[[datoteka:USA.NM.VeryLargeArray.02.jpg|mini|desno|250px|''Very Large Array'', puno malih teleskopa se povezuje [[Dugobazična interferometrija|radio interferometrijom]] u veliki teleskop.]]

Danas se astronomski podaci najvećim dijelom dobivaju analizom [[elektromagnetski val|elektromagnetskih valova]] ali i subatomskih čestica ([[elektron]]a, [[proton]]a, [[neutrino|neutrina]]). U bliskoj budućnosti očekuje se i proučavanje [[gravitacijski val|gravitacijskih valova]].
Astronomiju tradicionalno dijelimo prema promatranom dijelu elektromagnetskog spektra:

*[[Optička astronomija]]: astronomija u dijelu elektromagnetskog spektra vidljivog ljudskim okom (valne duljine 400 nm - 800 nm).

*[[Infracrvena astronomija]]: astronomija u infracrvenom dijelu elektromagnetskog spektra (valne duljine 700 nm - 1 mm) .

*[[Radio astronomija]]: astronomija koja koristi instrumente slične radio/televizijskim antenama za istraživanje u području elektromagnetskih valova centimetarske i milimetarske duljine (valne duljine 30 cm - 1 mm).

* Astronomija u području [[visokoenergijska astronomija|visokih energija]] ili astronomija u rendgenskom (X), ultraljubičastom i gama elektromagnetskom spektru:
**[[Rendgenska astronomija]] - (valne duljine 5 pm - 10 nm)
**[[Ultraljubičasta astronomija]] - (valne duljine 380 nm - 10 nm}
**[[Gama astronomija]]

* Astronomija u području zračenja drugih [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]]:
** [[Neutrino astronomija]]
** Astronomija gravitacijskih valova je u začetku.

* Izvanzemaljska ili ekstraterestrička astronomija provodi istraživanja [[svemirske letjelice|svemirskim letjelicama]] izvan atmosfere; neka se zračenja inače ne bi mogla primijetiti. [[Teleskop]]i za rendgensko i gama zračenje šalju se izvan atmosfere, a infracrveno ili [[toplinsko zračenje]] opaža se barem s visokih planina. Ono pristiže iz međuzvjezdanog prostora (od zrnaca praha i molekularnih oblaka), iz bliske okoline zvijezda, te posebno od zvijezda u nastajanju. [[Rendgensko zračenje]] pristiže s cijeloga neba i iz posebnih izvora, kao što su [[dvojne zvijezde]], ostatci supernovih zvijezda, središta skupova galaktika te aktivnih galaktika i oslikava procese u kojima se oslobađaju velike energije. Najslabije su upoznati izvori gama zračenja koje pristiže iz površina oko središta ravnine galaktike, te iz pojedinačnih izvora. Vjerojatno se, kao i kod rendgenskog zračenja, radi o vrlo velikim energetskim pretvorbama, pa i o pojavama crnih rupa.

*Relativistička astrofizika dio je astronomije koja obrađuje svemirsku tvar vrlo velikih energija, brzina i gustoća, a što se javlja primjerice u [[Bijeli patuljak|bijelih patuljaka]], [[Neutronska zvijezda|neutronskih zvijezda]], [[crna rupa|crnih rupa]], vrlo aktivnih [[galaktika]] ([[kvazar]]i; radiogalaktike), a također i u ranim stadijima svemira.

* [[Planetologija]] obuhvaća složena fizička, kemijska, geološka i druga istraživanja planeta, interdisciplinarna je i postupno se oblikuje kao posebna prirodoznanstvena grana.

Dok se u [[Optička astronomija|optičkoj]] i [[radio astronomija|radio astronomiji]] opažanja mogu vršiti s površine Zemlje, astronomija u području visokih energija je primjenjiva jedino iz svemira ili visokih slojeva atmosfere korištenjem [[zrakoplov]]a ili [[balon]]a. Razlog tome je nepropusnost atmosfere za [[elektromagnetski valovi|elektromagnetske valove]] kratkih [[valna duljina|valnih duljina]]. Slično tome, [[infracrveno zračenje]] koji dolazi iz svemira apsorbira [[vodena para]] u atmosferi pa se opažanja provode sa suhih mjesta, visokih planinskih vrhova ili iz svemira.
[[datoteka:Sjevernjaca2.jpg|mini|desno|250px|[[Sjevernjača]] se pronalazi na nebu tako da se prvo pronađe [[Veliki medvjed]], koji ima oblik velikih kola (7 [[zvijezda]]) i zatim se od stražnjih dviju zvijezda produži linija (otprilike 5 dužina) u smjeru koji vodi k Sjevernjači u [[Mali medvjed|Malom medvjedu]].]]

== Astrognozija ==
{{Glavni|Astrognozija}}

'''Astrognozija''' (od [[starogrčki jezik|starogrč.]] ''ἀστήρ'': zvijezda i ''γνῶσις'': znanje), grana astronomije koja se bavi prepoznavanjem [[zvijezda]] i [[zviježđe|zviježđa]] te drugih [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]] na nebu, orijentacijom s pomoću [[zvijezda]], a i vještina u uočavanju odabranih tijela ([[dvojna zvijezda|dvojnih zvijezda]], [[maglica]], [[zvjezdana skupina|zvjezdanih skupina]] i drugog). Bez prepoznavanja geometrijskog rasporeda zvijezda i jačine njihove [[svjetlost]]i nemoguće je [[orijentacija|orijentirati]] se i otkriti išta novo na nebu, primjerice [[komet]] ili [[supernova|novu zvijezdu]].<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

== Zemljina putanja ==
{{Glavni|Zemljina putanja}}
[[datoteka:Four season croatian infotext.svg|mini|desno|250px|Prikaz položaja [[Zemlja|Zemlje]] i [[Sunce|Sunca]] za 4 [[godišnja doba]].]]
'''Zemljina putanja''' u [[astronomija|astronomiji]] prestavlja [[planetarna putanja|planetarnu putanju]] (orbitu) [[Zemlja|Zemlje]] kojom obilazi [[Sunce]], na udaljenosti od jedne [[astronomska jedinica|astronomske jedinice]] ([[AJ]]) ili 149 597 870 691 ± 30 [[metar]]a, što prestavlja približno 150 milijuna [[kilometar]]a. [[Perihel]] Zemlje je najbliža točka Zemljine putanje do Sunčeva središta, smještena na kraju velike osi [[elipsa|elipse]] kojom se Zemlja giba relativno prema Suncu, a Zemlja prolazi kroz perihel svake godine početkom siječnja (u zadnje vrijeme 3. siječnja) i iznosi 147 098 291 [[kilometar|km]]. [[Afel]] Zemlje je najudaljenija točka putanje Zemlje do Sunčeva središta, a Zemlja prolazi kroz afel početkom srpnja (u zadnje vrijeme 4. srpnja) i iznosi 152 098 233 km. Orbitalna [[brzina]] Zemlje je 30 km/[[sekunda|s]] (108 000 km/[[sat|h]]) što znači da pređe udaljenost Zemljinog promjera (oko 12 700 km) za 7 [[minuta]] ili udaljenost do Mjeseca (oko 384 000 km) za 4 sata.

[[Godina]] je vrijeme potrebno da Zemlja obiđe oko Sunca. Prema referentnoj točki u odnosu na koju se određuje puni obilazak Zemlje oko Sunca određeno je nekoliko godina ponešto različite duljine trajanja:
* [[zvjezdana godina|zvjezdana ili siderička godina]] (365 d 6 h 9 min 9,76 s = 365,256363 d) je vrijeme obilaska Zemlje oko Sunca s obzirom na sustav dalekih [[zvijezda]];
* [[tropska godina|tropska ili Sunčeva godina]] (365 d 5 h 48 min 46 s = 365,242189 d) je vrijeme između dvaju uzastopnih prolazaka Sunca [[proljetna točka|proljetnom točkom]];
* anomalistička godina (365 d 6 h 13 min 52,6 s = 365,259636 d) je vrijeme potrebno da Zemlja ponovno prođe kroz istu točku na svojoj putanji (kroz perihel);
* eklipsna ili drakonistička godina (346 d 14 h 52 min 54 s = 346,620075 d) je vrijeme između dvaju uzastopnih prolazaka Sunca istim uzlaznim [[Mjesečevi čvorovi|čvorom Mjesečeve]] putanje. <ref> '''godina''', [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22472] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
Zvjezdana godina važna je u mehanici gibanja planeta, dok je tropska godina razdoblje u kojem se godišnja doba izmijene i zato je važna za svakodnevni život; njihova razlika uzrokovana je [[precesija|precesijom Zemlje]].

== Nebeska mehanika ==
{{Glavni|Nebeska mehanika}}
[[datoteka:NewtonsLawOfUniversalGravitation.svg|250px|mini|desno|[[Newtonov zakon gravitacije]]: dva tijela se privlače uzajamno [[sila|silom]] koja je proporcionalna (u skladu) [[Množenje|umnošku]] njihovih [[masa]], a obrnuto proporcionalna [[kvadrat (aritmetika)|kvadrat]]u njihove međusobne udaljenosti.]]
'''Nebeska mehanika''' je grana [[astronomija|astronomije]] koja proučava gibanje [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]] pod djelovanjem [[sila|sile]], te stanje ravnoteže samih tijela. U užem smislu, to je primjena [[klasična mehanika|klasične mehanike]], a osim [[Newtonov zakon gravitacije|gravitacijske sile]] uključuje tlak elektromagnetskog zračenja, elektromagnetske sile i otpor atmosfere u kojoj se gibaju umjetni sateliti. Izraz astrodinamika označuje primjenu nebeske mehanike na umjetne satelite i međuplanetarne letjelice, a dinamička astronomija primjenu na sva gledišta nebeske mehanike i na sva tijela u svemiru. Stelarna dinamika primjena je nebeske mehanike na gibanje zvijezda u galaktici. <ref> '''nebeska mehanika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43187] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

Nebeska mehanika proučava [[gravitacija|gravitacijske sile]], koje su sveprisutne i djeluju na svim svemirskim prostranstvima. [[Newtonov zakon gravitacije]] tumači [[gibanje]] [[planet]]a oko [[Sunce|Sunca]], gibanje složenih sustava u svemiru do najvećih daljina, stvaranje i oblik nebeskih tijela. Pritom treba zapaziti jedno vrlo važno pravilo: znanje o osobinama drugih i dalekih nebeskih tijela stječe se jednako točnim, jednako valjanim metodama kao što su metode kojima se koristimo kad istražujemo najbliža nebeska tijela i tijela u [[laboratorij]]u.

== Mjesec ==
{{Glavni|Mjesec}}
[[datoteka:Moon nearside LRO.jpg|mini|250px|desno|Bliža strana [[Mjesec]]a koju stalno vidimo sa Zemlje.]]
'''Mjesec''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Luna'') je [[Zemlja (planet)|Zemljin]] [[prirodni satelit]] i ujedno najbliže [[nebesko tijelo]], udaljeno u prosjeku 384 401 [[km]], tako da svjetlost s Mjeseca na [[Zemlja|Zemlju]] stiže za 1,25 sekundi. Mjesec obilazi Zemlju po [[elipsa|eliptičnoj stazi]] srednjom brzinom od 1,02 [[Metar u sekundi|km/s]], i prelazi dnevni luk od 13° 10".  Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3 647 km, te je po [[površina|površini]] 14 puta, po [[obujam|obujmu]] 50 puta, a po [[masa|masi]] 81 puta manje od Zemlje. [[Ubrzanje zemljine sile teže|Ubrzanje sile teže]] je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana 7 sati 43 minute i 11.6 sekundi ([[siderički mjesec]]).

Mjesec je najsjajnije nebesko tijelo nakon [[Sunce|Sunca]], svjetlost kojega odražava (ne stvara vlastitu [[svjetlost]] poput [[zvijezda]]). Puni Mjesec [[Prividna magnituda|prividne je zvjezdane veličine]] –12,74, [[albedo]] mu je 0,07, a [[kutni promjer]] se vidi pod [[kut]]om od približno 0,5°. Zemlji okreće stalno istu stranu, jer se obilazak i vrtnja odvijaju u istome smjeru, a vremena obilaska i okreta jednaka su, što je posljedica Zemljina plimnog utjecaja. Staza mu je nagnuta prema ravnini [[ekliptika|ekliptike]] za 5° 9'. Više od polovice površine Mjeseca vidi se zbog [[libracija|libracije]] (59%). [[Mjesečeve mijene]] promjene su Mjesečeve osvijetljenosti tijekom [[sinodički mjesec|sinodičkoga mjeseca]] (mladi Mjesec ili mlađak, prva četvrt, puni Mjesec ili uštap i posljednja ili zadnja četvrt), a nastaju zbog stalne promjene Mjesečeva položaja prema Zemlji i Suncu. Kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, nastaje [[pomrčina Mjeseca]], a kada dođe u spojnicu ([[Mjesečevi čvorovi]]) između Zemlje i Sunca, nastaje [[pomrčina Sunca]]. Privlačne sile Mjeseca i Sunca uzrokuju na Zemlji [[morske mijene]] (plimu i oseku). Svojom privlačnošću Mjesec utječe na Zemljinu stazu oko Sunca ([[nutacija]]). <ref> '''mjesec''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=41316] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Terestrički planeti ==
[[datoteka:The Earth seen from Apollo 17.jpg|mini|250px|desno|[[Zemlja]].]]
Terestrički planeti su [[planet]]i s čvrstom površinom, za razliku od [[plinoviti div|plinovitih divova]]. Naziv "terestrički" je nastao od latinske riječi "terra" što znači "Zemlja", pa bi se atribut "terestrički" mogao prevesti kao "Zemljoliki". Često ih se još naziva "unutarnjim planetima". Najvećim dijelom se sastoje od stijena, malog su promjera, prosječno oko 5 puta veće gustoće od vode i imaju rijetku atmosferu. Od [[plinoviti div|plinovitih divova]] su odijeljeni pojasom asteroida za koji postoji pretpostavka da predstavlja ostatke neuspjelog, neformiranog petog terestričkog planeta (pojas se nalazi između [[Mars (planet)|Marsa]] i [[Jupiter (planet)|Jupitera]]).

Terestrički planeti su tijekom svog stvaranja bili pod utjecajem više temperature i jače gravitacije, te su zato manji i bogati tvrđim materijalima poput silicija i željeza. Struktura sva četiri terestrička planeta našeg [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]] je slična: u njima se nalazi metalna jezgra, oko koje se nalazi silikatni omotač. Od otkrivenih [[Ekstrasolarni planeti|egzoplaneta]], manji dio čine egzoplaneti terestričkog tipa. Mnogo veći broj otkrivenih egzoplaneta čine [[plinoviti div|plinoviti divovi]]. Terestrički planeti našeg [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]] su:
* [[Merkur (planet)|Merkur]]
* [[Venera (planet)|Venera]]
* [[Zemlja (planet)|Zemlja]]
* [[Mars (planet)|Mars]]

== Asteroidi ili planetoidi ==
{{Glavni|Asteroidi}}
[[datoteka:Asteroidsscale.jpg|mini|250px|desno|Usporedba veličina [[planetoid]]a: [[4 Vesta]], [[21 Lutetia]], [[253 Mathilde]], [[243 Ida]] i njen prirodni satelit Dactyl, [[433 Eros]], [[951 Gaspra]], [[2867 Šteins]], [[25143 Itokawa]].]]
'''Asteroidi''' ili '''planetoidi''' su [[kamen]]a ili [[metal]]na [[nebesko tijelo|nebeska tijela]] [[promjer]]a većeg od 1 [[metar]], koji samostalno ili u skupini sličnih tijela obilaze oko [[Sunce|Sunca]]. Većina planetoida obilazi Sunce u glavnom planetoidnom pojasu ([[asteroidni pojas]]) između [[Mars]]a i [[Jupiter]]a, dio prilazi Suncu bliže od Marsa ([[Amori]]) i Zemlje ([[Skupina Apollo|Apoloni]]) i nazivaju se [[Zemlji bliski asteroidi]], dio se giba u putanji Jupitera ili drugih planeta ([[Trojanci (astronomija)|Trojanci]]). U usporedbi s [[planet]]ima mnogo su manji i najčešće nepravilnog oblika. Nastali su od ostataka protoplanetarne tvari koja se nije pripojila planetima za vrijeme stvaranja sustava iz [[protoplanetarni disk|protoplanetarnog diska]]. Najčešće kruže oko matične zvijezde vlastitom putanjom ili kao [[prirodni satelit|prirodni sateliti]] (mjeseci) većih planeta. Neke od njih nalazimo vezane [[gravitacija|gravitacijskim]] silama uz planete, u grupama koje orbitiraju u putanji planeta, ispred ili iza. Iako se donedavno mislilo drukčije, otkriveno je da asteroidi mogu imati vlastite mjesece kada je u orbiti oko asteroida [[243 Ida]] pronađen satelit nazvan [[243 (1) Dactyl|Dactyl]]. Do sada ih je otkriveno blizu 80 000, a oko 11 000 ih je dobilo službena imena - redni broj i ime. Procjenjuje se da bi ih u našem sustavu moglo biti nekoliko milijuna.

Prema [[Spektar (fizika)|spektralnoj]] analizi odrazne [[svjetlost]]i planetoidi se mogu podijeliti na [[ugljik]]ove (C), kojih je oko 75% i sadrže tamne ugljikove spojeve, [[metal]]ne (M), kojih je oko 8%, i [[silikati|silikatne]] (S), kojih je oko 17%. U Hrvatskoj, u [[Zvjezdarnica Višnjan|Zvjezdarnici Višnjan]], otkriveno je nekoliko tisuća planetoida. [[Teleskop]]om se ni najvećemu planetoidu ne vidi tijelo, pa im se promjeri mjere posredno, prilikom [[okultacija]] [[zvijezda]] ili iz sjaja uz procijenjeni [[albedo]]. S pomoću [[svemirska letjelica|svemirskih letjelica]] snimljeni su [[433 Eros]], [[951 Gaspra]], [[243 Ida]], [[25143 Itokawa]], [[253 Mathilde]] i drugi. [[Trans-neptunski objekt]]i ili nebeska tijela koja su dalja od [[Neptun]]a obično se ne smatraju planetoidima. <ref> '''planetoid''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=48578] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Jovijanski planeti==
[[Datoteka:Gas giants in the solar system.jpg|mini|desno|250px|[[Jovijanski planeti]]. Od vrha prema dolje: [[Neptun (planet)|Neptun]], [[Uran (planet)|Uran]], [[Saturn (planet)|Saturn]] i [[Jupiter (planet)|Jupiter]].]]
U [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] se nalaze 4 [[plinoviti div|plinovita diva]] koji se zajednički nazivaju '''jovijanskim planetima'''. To su [[Jupiter (planet)|Jupiter]], [[Saturn (planet)|Saturn]], [[Uran (planet)|Uran]] i [[Neptun (planet)|Neptun]]. Ova se 4 planeta često nazivaju i [[Jovijanski planeti]]. Znanstvenici često planete Uran i Neptun svrstavaju u posebnu podklasu planeta - ledene divove ili uranske planete, zbog činjenice da su sastavljeni uglavnom od [[led]]a i [[stijena|stijenja]] te plina, za razliku od "klasičnih" plinovitih divova kao što su Jupiter i Saturn. Uran i Neptun imaju mnogo manji udio [[vodik]]a i [[helij]]a zbog njihove veće udaljenosti od [[Sunce|Sunca]].

== Astronomska pomagala ==
{{Glavni|Astronomski instrumenti}}

*[[Teleskop]]
*[[Računalo]]
*[[Zvjezdane karte]]
*[[Astrofotografija]]
*[[Opservatorij]]
*[[Radio teleskop]]
*[[Dugobazična interferometrija|Interferometar]]
*[[Spektroskop]]

== Poznati astronomi ==
[[datoteka:GodfreyKneller-IsaacNewton-1689.jpg|mini|250px|desno|[[Isaac Newton]] (1642. – 1728.)]]
* [[Tycho Brache]]
* [[Ruđer Bošković]]
* [[Gabrijel Divjanović]]
* [[al-Farghani]]
* [[Galileo Galilei]]
* [[Edmond Halley]]
* [[Wilhelm Herschel]]
* [[Edwin Hubble]]
* [[Johannes Kepler]]
* [[Carl Sagan]]
* [[Nikola Kopernik]]
* [[Korado Korlević]]
* [[Oton Kučera]]
* [[Pierre-Simon Laplace]]
* [[Milutin Milanković]]
* [[Isaac Newton]]
* [[Klaudije Ptolemej]]
* [[Vladis Vujnović]]

==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.zvjezdarnica.com/ Zvjezdarnica - astronomski portal]
* [https://web.archive.org/web/20120802174002/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/ Web courseware Povijest fizike]

{{Prirodne znanosti}}
[[Kategorija:Prirodne znanosti]]
[[Kategorija:Astronomija| ]]
[[Kategorija:Grecizmi]]

Astronomija - Povijest promjena

Suradnik10: /* Podjela prema predmetu promatranja */

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 01:26
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Astronomija'''-->~~[[datoteka:Gravitationell-lins-4.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Gravitacijske leće]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble\|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]		[[datoteka:Gravitationell-lins-4.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Gravitacijske leće]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble\|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]

	[[datoteka:Crab Nebula.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Messier 1\|Maglica Rakovica]] je ostatak [[supernova\|supernove]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble\|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]		[[datoteka:Crab Nebula.jpg\|mini\|desno\|250px\|[[Messier 1\|Maglica Rakovica]] je ostatak [[supernova\|supernove]] (slika sa [[Svemirski teleskop Hubble\|Svemirskog teleskopa Hubble]]).]]