Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T02:06:37Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:06
Redak 46:		Redak 46:
	== Literatura ==		== Literatura ==

	* ”Arsenal”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 223.-224.		* ”Arsenal”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 223. — 224.
	* H. Droysen, ''Heerwesen und Kriegführung der Griechen'', Freiburg, 1889.		* H. Droysen, ''Heerwesen und Kriegführung der Griechen'', Freiburg, 1889.
	* T. Schwarz, ''Die Entwicklung des Kriegschiffbaues vom Altertum bis zur Neuzeit'', Leipzig, 1909.		* T. Schwarz, ''Die Entwicklung des Kriegschiffbaues vom Altertum bis zur Neuzeit'', Leipzig, 1909.

WikiSysop: bnz

2022-05-07T17:07:24Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 17:07
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Arsenal (ustanova)'''-->~~'''Arsenal''' [[Arapski jezik\|(arap.]] Dar as-Sait'a, kuća rada), ustanova za izradu, popravak i čuvanje [[Oružje\|oružja]], [[Streljivo\|streljiva]], vozila i drugih tehničkih sredstava; za izradu, opremanje, popravak i održavanje [[Ratni brod\|ratnih brodova]] i njihovu opskrbu oružjem, streljivom, [[Goriva\|gorivom]] i hranom. Postoje arsenali [[Kopnena vojska\|kopnene vojske]] (KoV) i [[Ratna mornarica\|ratne mornarice]] (RM; pomorske i riječne ratne flotile).		'''Arsenal''' [[Arapski jezik\|(arap.]] Dar as-Sait'a, kuća rada), ustanova za izradu, popravak i čuvanje [[Oružje\|oružja]], [[Streljivo\|streljiva]], vozila i drugih tehničkih sredstava; za izradu, opremanje, popravak i održavanje [[Ratni brod\|ratnih brodova]] i njihovu opskrbu oružjem, streljivom, [[Goriva\|gorivom]] i hranom. Postoje arsenali [[Kopnena vojska\|kopnene vojske]] (KoV) i [[Ratna mornarica\|ratne mornarice]] (RM; pomorske i riječne ratne flotile).

	== Arsenal kopnene vojske ==		== Arsenal kopnene vojske ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T16:15:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Arsenal''' [[Arapski jezik|(arap.]] Dar as-Sait'a, kuća rada), ustanova za izradu, popravak i čuvanje [[Oružje|oružja]], [[Streljivo|streljiva]], vozila i drugih tehničkih sredstava; za izradu, opremanje, popravak i održavanje [[Ratni brod|ratnih brodova]] i njihovu opskrbu oružjem, streljivom, [[Goriva|gorivom]] i hranom. Postoje arsenali [[Kopnena vojska|kopnene vojske]] (KoV) i [[Ratna mornarica|ratne mornarice]] (RM; pomorske i riječne ratne flotile).

== Arsenal kopnene vojske ==

=== Antika ===
Arsenali kopnene vojske javljaju se već u [[Stari vijek|starom vijeku]] kao skladišta oružja za slučaj rata. Postojali su u [[Drevni Egipat|Egiptu]] u vrijeme [[Novo egipatsko kraljevstvo|Novog kraljevstva]], kod [[Asirija|Asiraca]] od [[12. stoljeće pr. Kr.|12. stoljeća pr. Kr.]], u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] u doba [[Peloponeski rat|peloponeskog rata]], kasnije u [[Atena (polis)|Ateni]], a krajem [[4. stoljeće pr. Kr.|4. stoljeća pr. Kr.]] poznata su i velika skladišta oružja na [[Akropola (Atena)|Akropoli]]. U Rimu su viši zapovjednici imali svoje radionice i arsenale, a bilo je i državnih (zajedničkih) skladišta oružja iz kojih su naoružavani obveznici. Ciceron (''Quintus Tullius Cicero'') spominje prve arsenale (''armamentaria publica'') u [[Rimska Republika|Rimu]] u vrijeme [[Gaj Marije|Gaja Marija]]. Kasnije, u doba [[Rimsko Carstvo|Carstva]], veliki arsenal (''armamentarium'') bio je u Rimu u pretorijanskom logoru (''castra praetoria''), a u [[Provincija|provincijama]] svaki [[Castrum|vojni logor]] imao je svoj arsenal. U [[3. stoljeće|3. stoljeću]] arsenali su smješteni u gradovima i u njima se već izrađuje oružje. U Italiji je bilo više specijaliziranih arsenala u kojima su izrađivane razne vrste oružja — u [[Concordia Sagittaria|Concordiaji]] [[Strijela|strelice]], [[Verona|Veroni]] [[Štit|štitovi]] i oružje, [[Mantova|Mantovi]] [[Oklop|oklopi]], Paviaji [[Luk (oružje)|lukovi]], Cremoni štitovi, Luccai mačevi.

=== Srednji i novi vijek ===
[[Datoteka:Kremlin arsenal.jpg|lijevo|mini|263x263px|Arsenal u [[Kremlj|Kremlju]], Moskva]]
U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] arsenali nestaju, jer su se [[Feudalizam|feudalci]] sami brinuli o oružju. Arsenali se ponovo javljaju sa stvaranjem centraliziranih država i pojavom [[Vatreno oružje|vatrenog oružja]], za čiju je izradu bila potrebna stručna radna snaga i specijalni uređaji. Sve je to zahtijevalo koncentraciju proizvodnje i stvaranje odgovarajućih zaliha ratne opreme. Takvi arsenali razvijaju se naročito u [[Kraljevina Francuska|Francuskoj]] s početkom [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. Najpoznatiji su u Douaiju, La Fèreu, [[Metz|Metzu]], [[Strasbourg|Strasbourgu]] i [[Grenoble|Grenobleu]], a raspoređeni su duž granica da bi se izbjegao transport opreme. U [[Kraljevina Engleska|Engleskoj]] su u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] u Woolwichu oformljena dva velika arsenala kopnene vojske i mornarice. U [[Moskovsko Carstvo|Rusiji]] je prvi arsenal osnovan [[1584.]] u [[Moskva|Moskvi]] ([[1783.]] pretvoren je u muzej), [[1712.]] u [[Sankt-Peterburg]]<nowiki/>u, [[1764.]] u [[Kijev|Kijevu]] i [[1783.]] u [[Brjansk|Brjansku]]. Od [[1808.]] u [[Rusko Carstvo|Rusiji]] se stvaraju i privremeni pokretni arsenali za potrebe armija, a ukinuti su [[1867.]]

Arsenale imaju i mnoge druge europske države. Najpoznatiji su: berlinski (''Zeughaus'') s početka [[18. stoljeće|18. stoljeća]], bečki i torinski (završen [[1890.]]) i dr. U [[Kneževina Srbija|Srbiji]] je prvi arsenal ustanovljen [[1836.]] u [[Kragujevac|Kragujevcu]] za popravak ručnog oružja. Poslije proširenja [[1847.]], prerasta u Tvornicu za vojnu opremu, a [[1882.]] u Vojnotehnički zavod. U [[Kraljevina Crna Gora|Crnoj Gori]] su polovicom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] također postojale radionice za popravak pušaka u [[Cetinje|Cetinju]] i [[Rijeka Crnojevića|Rijeci Crnojevića]], radionica za izradu baruta u [[Obod (Crna Gora)|Obodu]], za izradu streljiva u Cetinju i skladište streljiva u Cetinju, [[Manastir Ostrog|Ostrogu]] i [[Njeguši|Njegušima]]. Uz pomoć Srbije, [[1865.]] proširene su radionice u Cetinju i Rijeci Crnojevića, a [[1873.]] formirane su barutne u [[Ćeklići|Ćeklićima]], Čevu, [[Sotonići|Sotonićima]], [[Crmnica|Crmnici]] te Cetinju.

=== Organizacijska struktura i sastav ===
Organizacijska struktura arsenala i njihov sastav zavisili su od materijalnih mogućnosti zemlje, stupnja razvoja tehnologije, opremljenosti [[Oružane snage|oružanih snaga]] i sl. U svom sastavu imali su, obično, jednu ili više tvornica za izradu oružja i streljiva, veći broj radionica, i skladišta za čuvanje opreme. Na čelu arsenala bili su direktori-časnici, a radove su obavljale specijalne vojne jedinice i civilna radna snaga. Od [[1871.]], na osnovu iskustava iz [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]], iz arsenala se izdvajaju skladišta opreme i prelaze u nadležnost mobilizacijskih magazina, a sa pojavom i sve bržim razvojem [[Vojna industrija|vojne industrije]] postepeno počinju gubiti i funkciju proizvodnje oružja i opreme. U [[Treća Francuska Republika|Francuskoj]], npr. poslije [[1919.]] arsenali prerastaju u radionice za konstrukcije (''ateliers de construction'') u nadležnosti Uprava za studije i izradu naoružanja ''(Direction des éudes et fabrications d'armement''). U nekim zemljama postojali su posebni arsnali za inženjerijsku opremu, kao Chathamu ([[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]), [[Klosterneuburg]] ([[Austrija]]), [[Ćuprija|Ćupriji]] ([[Srbija]]) i dr.

== Pomorski arsenal ==

=== Antika ===
Na prve povijesne podatke o arsenalima nailazi se tek kod Grka. Dio gradskih luka bio je određen za arsenal i odvojen zidom od trgovačkog dijela luke i grada. Od vremena [[Temistoklo|Temistokla]], tvorca velike antičke mornarice, dva zaljeva na jugu Pirejskog poluotoka, i JZ dio velike [[Pirej|pirejske luke]] služili su isključivo atenskoj RM. Jaka utvrđenja štitila su ulaze u arsenal, na obali su se nalazile natkrivene hale, posebna za svaki brod. U halama je trup broda ležao na kamenom navozu, a drvena brodska oprema ([[Jarbol|jarboli]], debla, kormila) bila je smještena u hali, pored brodskog trupa. [[Jedro|Jedra]] i konopi smještani su u skladišta. U Ateni je [[330.]] bilo 372 hala. Arsenalom je rukovodila uprava uz koju je postojao i poseban savjet koji je raspolagao novčanim sredstvima i kontrolirao ulazak materijala i opreme u arsenal i njihovo izdavanje brodovima. Rimski arsenal (''navalia'') zaostajali su za grčkim, jer Rimljani nisu posvećivali toliko pažnje organiziranom razvitku svoje [[Rimska mornarica|mornarice]], pogotovo posle sloma [[Kartaga|Kartage]], njihovog jedinog ozbiljnog takmaca na moru. Ističe se rimski arsenal u [[Ostia|Ostiji]] koji je, zajedno sa lukom, dovršen sredinom [[1. stoljeće|1. stoljeća]].

=== Srednji i novi vijek ===
[[Datoteka:View of the entrance to the Arsenal by Canaletto, 1732.jpg|lijevo|mini|272x272px|Pogled na morski ulaz u mletački Arsenal, Canaletto, 1732.]]
U doba [[Križarski ratovi|križarskih ratova]] značaj mornarica na [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] raste, pa i arsenale na koje su se flote oslanjale. U [[Mletačka Republika|Veneciji]] je arsenal osnovan u [[12. stoljeće|12. stoljeću]], ''[[Arsenal (Venecija)|Arsenale marittimo]]'', a nešto kasnije u [[Republika Pisa|Pisi]] i [[Republika Genova|Genovi]]. Bili su organizirani, više ili manje, na vojničkoj osnovi, sa zadatkom izgradnje, naoružanja, opreme i održavanja brodova, čime se postizala i potrebna jednolikost koja je ranije nedostajala. Centralni položaj u arsenalu ovog doba zauzimaju bazeni za vez brodova. Oko bazena bili su postavljeni navozi i natkriven prostor za smještaj brodova na kopnu, radionice i skladišta za opremu. Čitav kompleks bio je ograđen obrambenim zidom, a ulazni vodeni put do bazena osiguran s mora. Služba sigurnosti bila je povjerena arsenalskoj posadi. U [[14. stoljeće|14.]] i [[15. stoljeće|15. stoljeću]], u doba najvećeg procvata mletačkog arsenala, u njemu je bilo zaposleno oko 16,000 ljudi.

==== Arsenali na istočnoj Jadranskoj obali ====
[[Datoteka:Arsenal.jpg|mini|239x239px|Novi arsenal u Zadru]]
Skoro u isto vrijeme počinje izgradnja arsenala na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadrana]]. [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] već u 13. stoljeću ima arsenal (''arsan'') od četiri natkrivena odjeljenja, spojena lukovima, a svako odjeljenje moglo je primiti jednu [[Galija|galiju]]. Vjerojatno je prestao služi svojoj namjeni poslije [[Potres u Dubrovniku 1667.|velikog potresa 1677.]] Upravitelj arsenala zvao se ''rektor'', kasnije ''admiral'', a postavljalo ga je [[Veliko vijeće]] Republike. Mali arsenal, osnovan [[1409.]], nalazio se na mjestu današnje Lučke kapetanije. Od malog arsenala iz 14. stoljeća u [[Ston|Stonu]] sačuvano je samo jedno odjeljenje. U [[Kotor|Kotoru]], u blizini ulaznih gradskih vrata, postojao je arsenal u 14. stoljeću, koji je bio naročito aktivan u vrijeme kada je Kotor pripadao [[Srednjovjekovna Srbija|državi Nemanjića]] kao jedina izvozna i uvozna luka. Dolaskom [[Osmansko Carstvo|Turaka]] i opadanjem [[Bokelji|bokeljske trgovačke mornarice]] opada i važnost ovog arsenala, mada je radio još i pod mletačkom upravom. Poznat je također i arsenal u [[Perast|Perastu]]. Opadanjem značaja [[Jedrenjak|jedrenjaka]] prestaje i [[Brodogradnja|brodogradilišna]] djelatnost bokeljskih arsenala. Stari arsenal u Zadru nalazio se u blizini crkve sv. Šimuna. [[Arsenal u Zadru|Novi arsenal]] od oko 1400 m<sup>2</sup> (sagrađen [[1752.]]), služio je mletačkoj i [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarskoj mornarici]] kao radionica brodske opreme. I u [[Hvar|Hvaru]] je postojao [[Arsenal (Hvar)|arsenal]] početkom 14. stoljeća , a radio je do [[1430.]] Njime je upravljao ''suprastans arsenatus'', kasnije nazvan ''admiralom''. Na istom mjestu sagrađen je sredinom [[16. stoljeće|16. stoljeća]] novi arsenal, zapaljen [[1571.]] prilikom [[Osmanski napad na Hvar 1571.|turske invazije]], a [[1579.]] porušen uslijed eksplozije baruta, od koje je razoren i veliki dio grada. Novi arsenal, dovršen [[1612.]], postoji i danas. On je imao visoku halu u koju se mogla uvući galija. Ovaj arsenal bio je osobito važan jer je Hvar u to vrijeme služio kao sklonište brodova na putu [[Levant]] — Venecija i kao zimovnik mletačke jadranske flote. U drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] Mlečani su prenijeli arsenalske uređaje iz Hvara na [[Korčula (grad)|Korčulu]], koja je obilovala odličnim brodograđevnim drvetom, a za zimovnik su odredili Kotor. Arsenal u Korčuli nalazio se na obali, ispod tvrđavskog [[Revelin|revelina]], i u njemu su Mlečani gradili manje brodove za svoju RM.

==== Arsenali u ostatku Europe i svijetu ====
[[Datoteka:Brest arsenal M0212 982-0008-1910.jpg|mini|258x258px|Arsenal u Brestu, 1930. – 1940.]]
[[Istraživanje Amerike|Otkrićem Amerike]] težište trgovine postepeno se pomaknulo iz Sredozemlja na [[Atlantski ocean]], a s njom i brodogradnja prvo na [[Pirenejski poluotok|Pirinejski poluotok]], a kasnije u Francusku, Englesku i [[Nizozemska|Nizozemsku]]. Poznati španjolski arsenal u Cartagenai, [[Cádiz (grad)|Cádizu]] i El Ferrolu i portugalski u [[Lisabon|Lisabonu]] i Alfeiteu počinju se graditi u to doba. Francuska gradi značajne arsenale (''arsenal maritime'') u 16. stoljeću i naročito u 17. stoljeću, za vrijeme [[Armand Jean du Plessis, kardinal Richelieu|Armanda Richelieua]] i Jean-Baptiste Colberta. Tada su već postali čuveni arsenali. u [[Brest|Brestu]], Cherbourgu i [[Toulon|Toulonu]], a manji u Lorientu i Rochefortu. Najvažniji nizozemski arsenal nalazio se u [[Amsterdam|Amsterdamu]]. U Engleskoj počinju s gradnjom arsenala (''dockyard'') krajem 15. stoljeća. Prvi je izgrađen u [[Portsmouth]], a u toku 16. stoljeća. u Woolwichu, Chathamu, Sheernessu i Devonportu blizu [[Plymouth|Plymoutha]]. Pred rastućom opasnošću od [[Njemačko Carstvo|Njemačke]] u [[Sjeverno more|Sjevernom moru]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske|Velika Britanija]] je [[1903.]] izgradila arsenal u Rosythu i manja postrojenja za remont brodova u Scapa Flowu. Njemačka je krajem [[19. stoljeće|19.]] i u početku [[20. stoljeće|20. stoljeća]] razvila do velikih kapaciteta arsenale (''Seearsenal'') u Wilhelmshavenu i [[Kiel|Kielu]], koji su bili glavni oslonac njemačkoj floti u [[Prvi svjetski rat|Prvom]] i [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]].

I ostale pomorske države, usporedo s podizanjem svojih RM, razvijale su stare i gradile nove arsenale, od kojih su najvažniji, ruski u Kronstadtu, [[Sevastopolj|Sevastopolju]], [[Mykolajiv|Nikolajevu]] i [[Vladivostok|Vladivostoku]], turski u [[Carigrad|Carigradu]], [[Kraljevina Italija|talijanski]] u Veneciji, [[Taranto|Tarantu]] i La Speziaiji, i austro-ugarski u [[Pula|Puli]] i [[Tivat|Tivtu]]. U [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]] je gradnja arsenala (''navy yard'' ili ''naval shipyard'') otpočela u 19. stoljeću. Prije Prvog svjetskog rata postojali su veći arsenali u [[New York City, New York|New Yorku]], Portsmouthu, [[Boston, Massachusetts|Bostonu]], [[Brooklyn, New York|Brooklynu]] , [[Philadelphia|Philadelphiaji]], [[Washington|Washingtonu]], Norfoku i Charlestonu, na Atlantiku, a na [[Tihi ocean|Pacifiku]]: u Bremertonu, Mare Islandu, [[San Francisco, Kalifornija|San Franciscou]], Long Beachu i Puget Soundu. U [[Japansko Carstvo|Japanu]] se arsenali osnivaju krajem 19. i u 20. stoljeća, od kojih su najvažniji: u Kureu, Sasebou, Maizuru i Yokosukai. Iz strateških razloga velike pomorske države gradile su arsenale i izvan teritorija zemlje matice: Velika Britanija u [[Gibraltar|Gibraltaru]], [[Malta|Malti]], [[Singapur|Singapuru]], [[Sydney|Sydneyiju]] i [[Hong Kong|Hong Kongu]]; Francuska u Bizertai; SAD u [[Pearl Harbor, Havaji|Pearl Harburu]] na [[Havaji|Havajima]] i u Caviteu na Filipinima.

=== Arsenali do kraja Drugog svjetskog rata ===
[[Datoteka:Washington Navy Yard aerial view 1985.jpg|lijevo|mini|333x333px|''Navy Yard'', Washington D.C.]]
Evolucija brodograđevne tehnike tražila je česte modernizacije arsenale, naročito od druge polovine 19. stoljeća posle primjene [[Parni stroj|parnog stroja]] za brodski pogon i valjanog čelika u brodogradnji, a isto tako i zbog porasta dimenzija brodova. Iako je modernizacija kod većine arsenala išla paralelno s općim razvitkom tehnike, ipak se u arsenalima gradilo sve manje ratnih brodova. Mlada i suvremeno opremljena brodograđevna industrija brže se razvijala od arsenala, što je bilo u skladu sa ekonomskim, političkim i strateškim koncepcijama pojedinih država. Zadatak arsenala sveden je na održavanje ratne flote u ratnoj spremnosti, na manje novogradnje, gradnju prototipova ratnih brodova i brodskih uređaja, a serijska proizvodnja povjeravana je industrijskim poduzećima. Izuzetak čine arsenali u SAD-u, koji su u Prvom i Drugom svjetskom ratu jako povećali svoje kapacitete i dali svojoj floti veliki broj novih brodova, što je bila posljedica zakona iz [[1929.]] po kome se polovica novogradnji za RM morala povjeriti arsenalima. Gotovo svi arsenali izgrađeni su prije Prvog svjetskog rata, a u [[Europa i svijet između dva svjetska rata|međuratnom vremenu]] su samo proširivani. Zbog međusobne povezanosti, tehnička i pomorska postrojenja arsenala su do kraja Drugog svjetskog rata bila grupirana na relativno uskom prostoru pomorske baze, izuzev u [[Treći Reich|Njemačkoj]], gdje su, radi zaštite od napada iz zraka, manja ali važna postrojenja arsenala smještena pod zemlju u [[Armirani beton|armiranobetonska]] skloništa.

=== Promjena uloge arsenala u drugoj polovici 20. stoljeća ===
Poslije Drugog svjetskog rata organizacija pomorskih arsenala, kao sastavnih dijelova pomorskih vojnih luka, sa manjim izuzecima, umnogome se podudara kod svih pomorskih država. Zadatak im je i dalje ostao isti, iako znatno umanjen zbog brzog razvoja brodograđevne industrije. Arsenali imaju stožer u čijem se sastavu obično nalaze: zapovjedništvo luke, opći odjel, uprava za razne službe, zdravstvene ustanove, vojarne i skladišta. Najvažnije direkcije su: stručno-tehničke (brodograđevna, topnička i za podvodno oružje), građevinska i pozadinska. U njihovom sastavu su odgovarajuće radionice, laboratoriji, skladišta, a u topničkom upravi još i pirotehnički zavod i pirotehnički poligon. Arsenali uglavnom imaju vojno uređenje, sa upravnim časničkim kadrom i dijelom vojnih oružanih snaga za osiguranjem dok su veći dio stručnog kadra [[civili]]. Radi zaštite od djelovanja iz zraka, tendencija je da se sva postrojenja arsenala rastresito raspoređuju u okviru pomorske baze, a ona od vitalne važnosti da se ukopavaju ili smještaju u sigurna skloništa (švedska RM je izgradila protuatomska podzemna skloništa čak i za [[Razarač|razarače]]). Razvitak brodograđevne industrije, organizacija održavanja i gradnje brodova, a posebno razvitak brodske tehnike na ratnim brodovima, utjecali su da se pojam arsenala u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] i nekim drugim državama sve više gubi. Njihovu raniju funkciju, danas mnogo širu, preuzima (osim novogradnji koje se najčešće povjeravaju civilnim brodogradilištima) u krajnjem smislu više organa, a u upravno-zapovjednom zapovjedništvo baze ili neka zajedničko vojnopomorsko zapovjedništvo.

== Arsenali riječne ratne flotile ==
Arsenali riječne ratne flotile organizirani su na principu pomorskih arsenala, a spominju se uglavnom kod podunavskih država. [[Austrijsko Vojvodstvo|Austrija]] je oko [[1440.]] izgradila u [[Beč|Beču]] arsenal za riječnu flotilu na obali Dunavskog kanala u Prateru. Napušten je [[1716.]] uslijed velikih nanosa na [[Dunav|Dunavu]], a novi je sagrađen [[1767.]] u Klosterneuburgu. [[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] imala arsenal u [[Komoran|Komoranu]]. U [[Titel|Titelu]] se nalazio arsenal za gradnju šajki šajkaškog bataljona. Od 17. stoljeća turska riječna flotila imala je svoj arsenal i zimovnik na ušću [[Jantra|Jantre]]. Za svoju dunavsku flotilu [[Austro-Ugarska]] izgradila je arsenal Csepel u [[Budimpešta|Budimpešti]].

== Literatura ==

* ”Arsenal”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 223.-224.
* H. Droysen, ''Heerwesen und Kriegführung der Griechen'', Freiburg, 1889.
* T. Schwarz, ''Die Entwicklung des Kriegschiffbaues vom Altertum bis zur Neuzeit'', Leipzig, 1909.
* G. Novak, ''Hvar u Starom vijeku'', Split, 1914.
* G. Novak, ''Hvar'', Beograd, 1924.
* M. Nani Mocenigo, ''L'Arsenale di Venezia'', Rivista Marittimai 4/1937 (dodatak)
* L. Beritić, ''Dubrovački arsenali'', Mornarički glasnik, 5/1956
* Szentklaray, ''A Dunai hajodahak törtenete'', Budapest, 1885.
* H. Mazetti i H. Sokol, ''Wilhelm v. Tegetthoff'', Linz, 1953.

[[Kategorija:Tehnologija]]
[[Kategorija:Pomorstvo]]
[[Kategorija:Industrija]]
[[Kategorija:Tehničke znanosti]]
[[Kategorija:Ratna mornarica]]

Arsenal (ustanova) - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica