Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 300 sati)

2026-07-05T06:53:04Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 300 sati)

Nova stranica

{{Infookvir likovni umjetnik
| ime = Arnold Böcklin
| period = [[simbolizam]]
| slika = Arnold Böcklin (1827 - 1901), Selbstportrait (1873).jpg
| veličina = 220px
| opis = [[Autoportret]] iz 1873.
| rođenje = [[16. listopada]] [[1827.]]
| mjesto rođenja = [[Basel]], [[Švicarska]]
| smrt = [[16. siječnja]] [[1901.]] (73 godine)
| mjesto smrti = [[Fiesole]], [[Italija]]
| nacionalnost = [[Švicarci|Švicarac]]
| vrsta = [[slikarstvo]]
| praksa =
| djela = ''[[Otok mrtvih]], [[Autoportret sa Smrću koja svira violinu]]''
| utjecao = [[nadrealizam]]
| utjecali = [[Flamansko slikarstvo|flamansko slikarstvo]]
| nagrade =
| potpis =
}}
'''Arnold Böcklin''' (16. listopada 1827.-16. siječnja 1901.) bio je [[Švicarci|švicarski]] [[Simbolizam|simbolistički]] [[Slikarstvo|slikar]]. Njegovih pet verzija ''Otoka mrtvih'' inspiriralo je djela nekoliko kasnoromantičarskih skladatelja.<ref name=eb>{{EB1911|inline=1|wstitle=Böcklin, Arnold|first=Henri|last=Frantz|volume=4|pages=107–108}} This cites:
* His life, written by Henri Mendelssohn
* F. Hermann, ''Gazette des Beaux-Arts'' (Paris, 1893)
* [[Max Lehrs]], ''Arnold Böcklin, Ein Leitfaden sum Verständniss seiner Kunst'' (Munich, 1897)
* W. Ritter, ''Arnold Böcklin'' (Gand, 1895)
* ''Katalog der Böcklin Jubiläums Ausstellung'' (Basel, 1897).</ref>

== Život ==
Arnold Böcklin rođen je u [[Basel|Baselu]] . Njegov otac, Christian Frederick Böcklin (rođen 1802.), potjecao je iz stare loze [[Schaffhausen|Schaffhausena]] i bavio se [[Put svile|trgovinom svilom]]. Njegova majka, Ursula Lippe, bila je rodom iz istog grada. Arnold je studirao na akademiji u Düsseldorfu kod Schirmera i postao je prijatelj Anselma Feuerbacha . Povezan je s slikarskom školom u Düsseldorfu. Schirmer, koji je u njemu prepoznao iznimno obećavajućeg učenika, poslao ga je u [[Antwerpen]] i [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxelles]], gdje je kopirao djela [[Flamansko slikarstvo|flamanskih]] i nizozemskih majstora. Böcklin je zatim otišao u [[Pariz]], radio u [[Louvre|Louvreu]] i naslikao nekoliko pejzaža.
[[Datoteka:Arnold_Boecklin-fiedelnder_Tod.jpg|mini|lijevo|''[[Autoportret sa Smrću koja svira violinu]]'', 1872., Stara nacionalna galerija (''Alte Nationalgalerie''), [[Berlin]].]]
Nakon što je odslužio vojni rok, Böcklin je u ožujku 1850. godine posjetio [[Rim|Rim,]] gdje su brojne znamenitosti bile novi poticaj za njega. Ti novi utjecaji unijeli su alegorijske i mitološke figure u njegove kompozicije. Godine 1856. vratio se u [[München]] i tamo ostao četiri godine.

Njegova prva zaručnica umrla je mlada. Druga žena odbila se udati. U Rimu se oženio Angelom Rosom Lorenza Pascucci 1853. godine. Par je imao četrnaestero djece, ali petero je umrlo u djetinjstvu, a još troje prije Böcklina. I sam je zamalo podlegao [[Trbušni tifus|tifusu]] 1859. godine. <ref>{{Citiranje weba|title=Arnold Böcklin Biography, Life & Quotes|url=https://www.theartstory.org/artist/bocklin-arnold/life-and-legacy/}}</ref>

Iste godine je predstavio sliku ''Veliki park'', jedno od svojih najranijih djela, u kojem je obradio antičku mitologiju. Iz tog razdoblja su njegovi ''Nimfa i Satir'', ''Herojski krajolik (Dijana u lovu)'', oba iz 1858., i ''Sapfo'' (1859.). Ova djela, o kojima se mnogo raspravljalo, zajedno s Lenbachovom preporukom, donijela su mu imenovanje profesorom na Weimarskoj akademiji . Tu je dužnost obnašao dvije godine, naslikavši ''Veneru i ljubav'', ''Lenbachov portret'' i ''Svetu Katarinu''.
[[Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Die_Toteninsel_III_(Alte_Nationalgalerie,_Berlin).jpg|mini|''Otok mrtvih'' (''Die Toteninsel'' ), treća verzija iz 1883., Alte Nationalgalerie, Berlin.]]
Vratio se u Rim od 1862. do 1866. i tamo je pokazao svoju maštu i ukus za nasilnu igru boja u svojim ''djelima Portret gospođe Böcklin'' i ''Pustinjak u pustinji'' (1863.), ''Rimska krčma'' i ''Vila na obali'' (1864.). Vratio se u Basel 1866. kako bi završio freske u galeriji i naslikao, osim nekoliko portreta, ''Magdalenu s Kristom'' (1868.), ''Anakreonovu muzu'' (1869.) i ''Dvorac i ratnici'' (1871.). Njegov ''Portret mene'', sa Smrtju koja svira violinu (1872.), naslikan je nakon povratka u München, gdje je izložio ''Bitku kentaura'', ''Krajolik s maurskim konjanicima'' i ''Farmu'' (1875.). Od 1876. do 1885. Böcklin je radio u [[Firenca|Firenci]] i naslikao ''Pietu'', ''Uliksa i Kalipso'', ''Prometeja'' i ''Sveti gaj''.
Od 1886. do 1892. nastanio se u [[Zürich|Zürichu]], nakon čega je živio u San Domenicu, blizu Firence. Iz tog razdoblja potječu ''Najade u igri'', ''Morska idila'' i ''Rat''.
Böcklin je umro 16. siječnja 1901. u [[Fiesole|Fiesoleu]] u [[Toskana|Toskani]] u Italiji. Pokopan je na groblju ''Cimitero degli Allori'' u južnom predgrađu [[Firenca|Firence]].

== Djela ==

Pod utjecajem [[Romantizam|romantizma]], Böcklinova [[Simbolizam|simbolistička]] upotreba slika izvedenih iz mitologije i legendi često se preklapala s estetikom [[Prerafaeliti|prerafaelita]] . Mnoge njegove slike su maštovite interpretacije klasičnog svijeta <ref>{{Citiranje knjige|title=The essential guide|date=2013|publisher=The Art Institute of Chicago|isbn=978-0-86559-255-1|editor-last=Sharp|editor-first=Robert V.|page=234|editor-last2=McBee|editor-first2=Wilson}}</ref> ili prikazuju mitološke teme u okruženjima koja uključuju klasičnu arhitekturu, često alegorijski istražujući smrt i smrtnost u kontekstu neobičnog, fantastičnog svijeta.

Böcklin je najpoznatiji po svojih pet verzija (naslikanih od 1880. do 1886.) ''Otoka mrtvih'', koji djelomično evocira englesko groblje u Firenci, koje se nalazilo blizu njegovog ateljea i gdje je bila pokopana njegova kćer Maria. Ranu verziju slike naručila je Madame Berna, udovica koja je željela sliku sa snolikom atmosferom.

Clement Greenberg je 1947. napisao kako je Böcklinovo djelo „jedan od najsavršenijih izraza svega što se danas publici ne sviđa u drugoj polovici devetnaestog stoljeća.“

<gallery mode="packed" heights="130" caption= Galerija odabranih djela>
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Mondscheinlandschaft_mit_Ruine.jpg|alt=Moonlit Landscape, 1849| ''Mjesečinom obasjan krajolik'', 1849.
Datoteka:Arnold_Böcklin_–_Idyll.jpg|alt=Idyll, 1866| ''Idila'', 1866.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Venus_Anadyomene.jpg|alt=Venus Anadyomene, 1872| ''Venera Anadiomena'', 1872.
Datoteka:The_Muse_Euterpe_by_Arnold_Böcklin.jpg|alt=The Muse Euterpe, 1872| ''Muza Euterpa'', 1872.
Datoteka:1873_Boecklin_Ruggiero_und_Angelica_anagoria.JPG|''Roger oslobađa Angelicu'', 1873.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_The_Deposition_-_WGA03027.jpg|alt=Mourning under the Cross, 1876| ''Oplakivanje pod križem'', 1876.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Die_Gefilde_der_Seligen.jpg|alt=The Elysian Fields, 1877| ''Elizijska polja'', 1877.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Summer_Day_-_Google_Art_Project.jpg|alt=Summer Day, 1881| ''Ljetni dan'', 1881.
Datoteka:Arnold_Böcklin_008.jpg|alt=Odysseus and Calypso, 1882|''Odisej i Kalipso'', 1882.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Das_Irrlicht_-1882.jpeg|alt=Will-o'-the-Wisp, 1882| ''Bludnica'', 1882.
Datoteka:Arnold_Boecklin_Spiel_der_Wellen_1883.jpg|alt=Playing in the Waves, 1883| ''Igra u valovima'', 1883.
Datoteka:Böcklin_Einsiedler.jpg|alt=The Hermit, 1884| ''Pustinjak'', 1884.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Das_Heiligtum_des_Herkules_(1884).jpg|alt=The Sanctuary of Hercules, 1884| ''Herkulovo svetište'', 1884.
Datoteka:Arnold_Böcklin_(3)Selbsbildnis_m_Weinglas.JPG|alt=Self-portrait with the wine glass, 1885| ''Autoportret s čašom vina'', 1885.
Datoteka:Arnold_Böcklin_-_Odysseus_und_Polyphemus_(1896).jpg|alt=Odysseus and Polyphemus, 1896| ''Odisej i Polifem'', 1896.
</gallery>

== Ostavština ==
[[Datoteka:Cimitero_degli_Allori,_Arnold_Bocklin.jpg|mini|Grob Arnolda Böcklina na groblju ''Cimitero degli Allori'', [[Firenca]], Italija.]]
[[Datoteka:Böcklin_-_Die_Lebensinsel_-1888.jpeg|mini|''Otok života'' (''Die Lebensinsel'' ), 1888., Kunstmuseum Basel, Basel.]]
Tijekom svog života, Böcklin je postigao znatno priznanje, posebno u [[Srednja Europa|srednjoj Europi]], i utjecao je na mlađe umjetnike poput Hansa Thome. Nakon njegove smrti 1901. godine njegov ugled je naglo opao jer su moderni umjetnički stilovi učinili da književni karakter njegovih slika djeluje staromodno. <ref name="Clegg">Clegg, Elizabeth, ''Böcklin, Arnold'', Grove Art Online, 2003.</ref> Unatoč tomu, njegov rad je značajno utjecao na [[Giorgio de Chirico|Giorgia de Chirica]] (koji je rekao "Svako Böcklinovo djelo je šok" <ref>{{Citiranje knjige|title=The essential guide|date=2013|publisher=The Art Institute of Chicago|isbn=978-0-86559-255-1|editor-last=Sharp|editor-first=Robert V.|page=234|editor-last2=McBee|editor-first2=Wilson}}<cite class="citation book cs1" data-ve-ignore="" id="CITEREFSharpMcBee2013">Sharp, Robert V.; McBee, Wilson, eds. </cite></ref>) a divili su mu se i [[Nadrealizam|nadrealistički]] slikari poput [[Max Ernst|Maxa Ernsta]] i [[Salvador Dalí|Salvadora Dalíja]]. Kada su ga pitali tko mu je omiljeni slikar, [[Marcel Duchamp]] je kontroverzno imenovao Arnolda Böcklina kao osobu koja je imala veliki utjecaj na njegovu umjetnost. Koliko je Duchamp bio ozbiljan u ovoj tvrdnji još je tema rasprava. Opći preporod interesa za Böcklina započeo je tek 1960-ih. <ref name="Clegg" />

HR Giger stvorio je sliku pod nazivom ''Homage à Böcklin'', temeljenu na ''Otoku mrtvih'' . <ref>{{Citiranje novina|last=Rose|first=Steve|date=14 May 2014|title=Alien designer HR Giger: 'I am afraid of my visions'|work=The Guardian|url=https://www.theguardian.com/film/2014/may/14/hr-giger-film-artist-alien-i-am-afraid-of-my-visions|access-date=9 June 2024}}</ref> <ref>{{Citiranje novina|date=28 September 2016|title=Alien monsters: The terrifying visions of HR Giger|work=BBC Arts|publisher=BBC|url=https://www.bbc.co.uk/programmes/articles/3nnlr6g69pSGmNk30fdgPy/alien-monsters-the-terrifying-visions-of-hr-giger|access-date=9 June 2024}}</ref>

Muzeji koji čuvaju više Böcklinovih djela su Kunstmuseum Basel i Kunsthaus Zürich.

=== U glazbi ===
Böcklinove slike, posebno ''Otok mrtvih'', inspirirale su nekoliko kasnoromantičnih skladatelja.

* [[Gustav Mahler|Gustav Mahlerova]] pjesma ''Des Antonius von Padua Fischpredigt'' (Propovijed sv. Antuna ribama) iz njegova ciklusa pjesama ''Des Knaben Wunderhorn'', koja se također pojavljuje kao scherzo stavak u [[Gustav Mahler|Mahlerovoj]] Simfoniji br. 2 (Mahler), inspirirana je Böcklinovom slikom iz 1892., ''Sv. Antun propovijeda ribama'' .
* Druga simfonija Hansa Hubera zove se ''Böcklin-Sinfonie'' / "Sieh es lacht die Au'", op. 115 (1897.)
* Andreas Hallén, švedski romantični skladatelj, napisao je simfonijsku poemu ''Die Toteninsel'' 1898. godine.
* Godine 1891. portugalski pijanist José Vianna da Motta skladao je dva djela na Böcklinove slike Meeresidylle i Im Spiel der Wellen.
* Böcklinova ''Das Gefilde der Seligen (Elysium)'' pojavljuje se na omotu istoimene tonske pjesme [[Felix von Weingartner|Felixa Weingartnera]], op.21 (1897.).
* Godine 1903. austrijski, kasnije američki skladatelj Karl Weigl skladao je tonsku poemu za klavir "Die Toteninsel".
* [[Sergej Rahmanjinov]] napisao je svoju simfonijsku poemu ''Otok mrtvih'' 1909. godine. Böcklinovom slikom ''Die Heimkehr'' ("Povratak kući") inspirirao se i prilikom pisanja svog Preludija u h-molu, op. 32, br. 10. <ref>[http://inkpot.com/classical/rachpfc2moi_app.html Jonathan Yungkans: Liner notes to the complete Benno Moiseiwitsch Rachmaninoff recordings 1937–43] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080315170458/http://inkpot.com/classical/rachpfc2moi_app.html|date=March 15, 2008}}</ref>
* Heinrich Schulz-Beuthen skladao je simfonijsku poemu prema ''Otoku mrtvih'' (1909.?) )
* Felix Woyrsch skladao je ''3 Böcklinove fantazije'' (Die Toteninsel, Der Eremit, Im Spiel der Wellen), op. 53 (1910).
* Godine 1913. [[Max Reger]] skladao je niz ''Četiri tonske pjesme prema Böcklinu'' sa stavcima "Der geigende Eremit", "Im Spiel der Wellen", "Die Toteninsel" i "Bacchanal".
* U filmu Marka Robsona ''Otok mrtvih'' (1945.), Disneyjev skladatelj Leigh Harline u svojoj tmurnoj partituri koristi glazbu Sergeja Rahmanjinova.
* Fulvio Caldini skladao je ''L'isola di Böcklin'', svoj Op.85 za elektroničke instrumente (2001.).

=== Ostalo ===
Ljevaonica Schriftgiesserei Otto Weisert dizajnirala je [[Secesija|secesijsko]] pismo 1904. godine i nazvala ga " Arnold Böcklin " u njegovu čast.

[[Adolf Hitler]] je volio Böcklinova djela, jedno vrijeme posjedujući 11 njegovih slika.

U romanu [[Roger Zelazny|Rogera Zelaznyja]] ''Otok mrtvih,'' inspiriran slikom, lik koji gradi planete prikazuje Otok mrtvih na jednom od svojih svjetova, a izdanje Ace Booksa sadrži [http://ecx.images-amazon.com/images/I/518RT7QVKKL.jpg sliku Deana Ellisa na naslovnici] koja namjerno podsjeća na Böcklinovo djelo.

Jemeljan Jaroslavski, akademik Akademije znanosti Sovjetskog Saveza, započeo je svoj pohvalni članak iz 1942. o Sedmoj simfoniji [[Dmitrij Šostakovič|Dmitrija Šostakoviča]] aluzijom na Böcklinovu sliku "Rat". <ref>{{Citiranje knjige|url=https://rusneb.ru/catalog/000199_000009_005266817/|title=Великая Отечественная война советского народа против гитлеровской Германии - Ярославский Емельян Михайлович|year=1942}}</ref>

== Izvori ==

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Arnold Böcklin}}
* {{Gutenberg author|id=8026|ime=Arnold Böcklin}}
* [http://www.all-art.org/symbolism/bocklin1.html Bocklin na "History of Art"] arhivirano 27. studenoga 2020. na Wayback Machine
* [https://web.archive.org/web/20160108091723/http://cgfa.sunsite.dk/bocklin/index.html Böcklin, biografija i slike na CGFA]
* [https://web.archive.org/web/20070402113517/http://www.elp.it/bygothic/immagini/arte/bocklin/index.html Arnold Böcklin, galerija djela]
* [http://libmma.contentdm.oclc.org/cdm/compoundobject/collection/p15324coll10/id/71300 ''German masters of the nineteenth century : paintings and drawings from the Federal Republic of Germany''], tekst iz kataloga izložbe muzeja [[Muzej umjetnosti Metropolitan|Metropolitan Museum of Art]], koji sadrži materijale o Arnoldu Böcklinu (5.–10.)
* Eftychia Papanikolaou; [https://www.academia.edu/7231963/Brahms_B%C3%B6cklin_and_the_Gesang_der_Parzen "Brahms, Böcklin, and the Gesang der Parzen"], članak iz ''Music in Art: International Journal for Music Iconography'' 30/1-2 (Proljeće-jesen 2005.), str. 154.–165.

[[Kategorija:Slikari simbolizma]]
[[Kategorija:Švicarska umjetnost]]
[[Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodima]]

Arnold Böcklin - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 300 sati)