Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

2026-03-08T17:53:40Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 8. ožujak 2026. u 17:53
Redak 74:		Redak 74:

	==Izvori==		==Izvori==
	* ''Spencer Tucker, Priscilla Roberts, World War I: The Definitive Encyclopedia and Document Collection, ABC-CLIO Inc, 2014., str. 470-471''~~{{commonscat}}~~		* ''Spencer Tucker, Priscilla Roberts, World War I: The Definitive Encyclopedia and Document Collection, ABC-CLIO Inc, 2014., str. 470-471''

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==

WikiSysop: bnz

2022-05-07T13:27:35Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 13:27
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Armando Diaz'''-->~~{{Infookvir vojna osoba		{{Infookvir vojna osoba
	\|ime = Armando Diaz		\|ime = Armando Diaz
	\|slika = The Literary digest history of the world war, compiled from original and contemporary sources- American, British, French, German, and others (1919) (14784930215).jpg		\|slika = The Literary digest history of the world war, compiled from original and contemporary sources- American, British, French, German, and others (1919) (14784930215).jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-03T03:55:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir vojna osoba
|ime = Armando Diaz
|slika = The Literary digest history of the world war, compiled from original and contemporary sources- American, British, French, German, and others (1919) (14784930215).jpg
|opis =
|veličina = 200px
|datum rođenja = [[5. prosinca]] [[1861.]]
|mjesto rođenja = [[Napulj]], [[Kraljevina Italija|Italija]]
|datum smrti = [[29. veljače]] [[1928.]]
|mjesto smrti = [[Rim]], [[Kraljevina Italija|Italija]]
|nacionalnost = {{ZD|K|Kr ITA}} [[Talijan]]
|puno ime =
|nadimak =
|supruga = Sara De Rosa
|suprug =
|titule = [[vojvoda|vojvoda Pobjede]]
|knjige =
|služba = [[1884.]] – [[1924.]]
|čin = [[Maršal]]
|ratovi = [[Talijansko-turski rat]] [[Prvi svjetski rat]]
|bitke = [[Sočanske bitke]] [[Bitka na Piavi]] [[Bitka kod Kobarida]]
|vojska = {{ZD|K|Kr ITA}} [[Kraljevina Italija|Italija]]
|rod = [[kopnena vojska|kopnena]]
|jedinice = 49. divizija XXIII. korpus
|zapovijedao = načelnik Glavnog stožera
|odlikovanja =
}}

'''Armando Diaz''' ([[Napulj]], [[5. prosinca]] [[1861.]] – [[Rim]], [[29. veljače]] [[1928.]]) je bio talijanski maršal i vojni zapovjednik. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] zapovijedao je 49. divizijom i XXIII. korpusom, te obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera talijanske vojske. Nakon rata obnašao je dužnost ministra rata.

==Obitelj==
Armando Diaz je rođen [[5. prosinca]] [[1861.]] godine u [[Napulj]]u. Sin je Ludovica i Irene Diaz rođ. Cecconi u obitelji španjolskog podrijetla. Armandov djed Antonio Diaz bio je ratni vođa tijekom vladavine Ferdinanda II. Otac Ludovico bio je mornarički časnik najprije u [[Burbonci|Bourbonskoj]], a potom u talijanskoj mornarici. Nakon što je radio u brodogradilištima u [[Genova|Genovi]] i [[Venecija|Veneciji]], Armandov otac je preminuo [[1871.]], nakon čega se njegova majka preselila u [[Napulj]] zajedno sa njihovo četvoro djece. Armando je 23. travnja 1895 sklopio brak sa Sarom De Rosa sa kojom je imao troje djece i to sina Marcella, te kćeri Annu i Irenu.

==Vojna karijera==
Armando je osnovnoškolsko obrazovanje stekao u privatnim školama, nakon čega se posvetio vojnoj karijeri pohađajući vojnu školu u [[Napulj]]u. Potom pohađa Vojnu akademiju u [[Torino|Torinu]] na kojoj diplomira u rujnu [[1879.]] godine. Godine [[1882.]] promaknut je u čin [[poručnik]]a, da bi od [[1884.]] bio raspoređen na službu u 10. pukovniju poljske artiljerije gdje se nalazi na službi do [[1890.]] kada je premješten u 1. pukovniju poljske artiljerije u Foligno. Te iste [[1890.]] godine, u ožujku, unaprijeđen je u čin [[satnik]]a. Od [[1893.]] pohađa Ratnu školu koju završava [[1895.]] kao prvi u klasi. Od [[1895.]] raspoređen je na službu u Glavni stožer u [[Rim]], gdje radi u tajništvu. Godine [[1899.]] promaknut je u čin [[bojnik]]a, nakon čega 18 mjeseci zapovijeda [[bojna|bojnom]] u 16. pješačkoj pukovniji. Potom je [[1909.]] unaprijeđen u čin [[potpukovnik]]a, da bi u listopadu [[1910.]] bio imenovan načelnikom stožera divizije smještene u [[Firenza|Firenzi]].

U srpnju [[1910.]] promaknut je u čin [[pukovnik]]a, te imenovan zapovjednikom 21. pješačke pukovnije smještene u La Speziji. Tijekom [[Talijansko-turski rat|Talijansko-turskog rata]], u svibnju [[1912.]], upućen je u [[Libija|Libiju]] kako bi zamijenio zapovjednika 93. pješačke pukovnije koji se razbolio. U [[Libija|Libiji]] 20 rujna 1912. sudjeluje u Bitci kod Sidi Bilala u kojoj je tijekom napada svoje pukovnije [[ranjenik|ranjen]] u lijevo rame. Nakon što se oporavio od posljedica ranjavanja, u siječnju [[1913.]] vratio se na službu u Glavni stožer gdje obnaša dužnost glavnog tajnika načelnika Glavnog stožera [[Alberto Pollio|Alberta Pollia]]. Na navedenoj dužnosti ostaje i nakon što je nakon smrti Pollija, na mjesto načelnika Glavnog stožera imenovan [[Luigi Cadorna]]. U listopadu te iste godine unaprijeđen je u čin [[general bojnik]]a, te imenovan zapovjednikom brigade Siena. Međutim, ubrzo je ponovno povučen na službu u Glavni stožer, gdje u svibnju [[1915.]] postaje načelnikom operativnog odjela koji međutim, nije imao u svojoj nadležnosti vođenje vojnih operacija, već samo koordinaciju između pojedinih odjela Glavnog stožera. Navadenu dužnost obnaša i kada je [[Kraljevina Italija|Italija]] u svibnju [[1915.]] ušla u rat na strani [[Antanta|Antante]].

==Prvi svjetski rat==
Nakon što je uspješno rukovodio radom operativnog odjela Glavnog stožera dulje od godine dana, zatražio je da ga se uputi na bojište. Krajem lipnja [[1916.]] promaknut je u čin [[general poručnik]]a, te imenovan zapovjednikom 49. divizije. Navedena divizija nalazila se u sastavu [[3. armija (Kraljevina Italija)|3 armije]], te je držala položaje na [[Kras (regija)|Krasu]]. Zapovijedajući 49. divizijom sudjeluje u krvavim borbama za San Michele, a na jesen zauzima San Grado di Merna. Kao zapovjednik pokazuje visoku profesionalnost nastojeći postići ciljeve uz znatnu uporabu topništva i što manje gubitaka. Posebice se brinuo za uvjete u kojima su vojnici živjeli bojištu, te ih je u čestim inspekcijama na bojištu ohrabrivao. Nevoljko je kažnjavao vojnike, posebice zbog manjih prijestupa, koje kažnjavanje je tada u talijanskoj vojsci bilo često i uobičajeno.

U travnju [[1917.]] imenovan je prvim zapovjednikom novoformiranog XXIII. korpusa koji je ušao u sastav [[3. armija (Kraljevina Italija)|3 armije]]. Navedeni korpus također je raspoređen na [[Kras (regija)|Kras]], u sektor Castagnevizze, te je odmah bio predmetom austrougarskog protunapada u [[Deseta bitka na Soči|Desetoj bitci na Soči]] koji je uspješno odbio. U kolovozu [[1917.]] tijekom [[Jedanaesta bitka na Soči|Jedanaeste bitke na Soči]] uspješno napreduje u području južno od Oppacchiaselle, nakon čega u rujnu odbija austrougarski [[protunapad]] usmjeren na povrat izgubljenih položaja. Tijekom inspekcije i izviđanja položaja 3. listopada 1917. lakše je šrapnelom [[ranjenik|ranjen]] u desnu ruku.[[Datoteka: Spomenik Armandu Diazu u Napulju.jpg|thumb|275px|Spomenik Armandu Diazu u [[Napulj]]u]]

==Načelnik Glavnog stožera==
Dana 24. listopada 1917. počela je velika austro-njemačka ofenziva koja je probila talijanske linije kod [[Bitka za Caporetto|Kobarida]]. Nakon proboja talijanska vojska se u neredu počela povlačiti uz velike gubitke i veliki broj zarobljenika. Pala je i talijanska vlada, te je 30 .listopada 1917. formirana nova pod predsjedanjem [[Vittorio Orlando|Vittorija Orlanda]].

[[Vittorio Orlando|Orlando]] je odmah tražio da se [[Luigi Cadorna|Cadorna]] razriješi dužnosti, a isto su zatražili francuski general [[Ferdinand Foch]] i načelnik britanskog Glavnog stožera [[William Robertson]] koji su stigli u [[Treviso]]. U [[Rapallo|Rapallu]] je 6. i 7. studenog održana saveznička konferencija kojoj su prisustvovali talijanski, francuski i britanski premijer, te generali [[Ferdinand Foch|Foch]] i [[William Robertson|Robertson]]. Saveznički predstavnici suglasili su se da upute pomoć talijanskoj vojsci, ali su zahtijevali da se [[Luigi Cadorna|Cadorna]] smijeni, te da se na njegovo mjesto imenuje [[Emanuele Filiberto|vojvoda od Aoste]]. Sudionici konferencije izvijestili su 8. studenog o rezultatima konferencije [[Viktor Emanuel III.|kralja]], koji se suglasio sa Cadorninom smjenom, ali nije prihvatio zahtjev da se na njegovo mjesto imenuje [[Emanuele Filiberto|vojvoda od Aoste]]. Kralj je na iznenađenje svih, predložio Diaza za novog načelnika Glavnog stožera, kojeg je tijekom posjeta bojišta na [[Kras (regija)|Krasu]] upoznao kao vještog zapovjednika sposobnog da svojom agilnošću pozitivno utječe na vojnike i podređene zapovjednike. Diaz je za kraljev prijedlog saznao navečer 8. studenog, te je isti odmah i prihvatio usprkos teškim okolnostima u kojima se nalazila talijanska vojska. Konačno, 9. studenog 1917. imenovan je načelnikom Glavnog stožera talijanske vojske, dok su njegovim zamjenicima imenovani generali [[Gaetano Giardino]] i [[Pietro Badoglio]].

Nakon imenovanja Diaz je odmah reorganizirao Glavni stožer. [[Luigi Cadorna|Cadorna]] je kao načelnik imao preveliku vlast, tako da je Diaz rad Glavnog stožera odmah [[decentralizacija|decentralizirao]] prenijevši velik dio ovlasti na sebi podređene zadržavajući pritom za sebe kontrolnu ulogu u čemu su mu pomagali njegovi zamjenici [[Pietro Badoglio|Badoglio]] i [[Gaetano Giardino|Giardino]]. Ojačao je [[Obavještajna djelatnost|obavještajni]] rad vojske kao i Glavnog stožera koji su postali odlučni element kod planiranja operacija koje je sada vodio operativni odjel pod [[Ugo Cavallero|Ugom Cavallerom]]. Osigurao je učinkovitu kontrolu nad odvijanjem operacija na bojištu zahvaljujući mreži časnika za vezu. Pritom je cijenio rad svojih suradnika, posebice [[Pietro Badoglio|Badoglia]], kojima je delegirao pripremu i izvršenje važnih zadataka, zadržavajući međutim, za sebe konačnu odluku kod izvanrednih situacija.[[Datoteka:Lungomare di bari nuova, monumento al generale diaz.jpg|thumb|250px|lijevo|Spomenik Armandu Diazu u [[Bari]]ju]]

U političkim pitanjima od početka obnašanja dužnosti osobno se bavio odnosima sa kraljem, Vladom i saveznicima. Sa [[Viktor Emanuel III.|kraljem]] sastajao se dva puta na tjedan, a ako su prilike to zahtijevale i češće. Sa predsjednikom Vlade [[Vittorio Orlando|Orlandom]] sastajao se tri ili četiri puta mjesečno, u Glavnom stožeru ili u [[Rim]]u, kako bi se osiguralo jedinstvo djelovanja u teškoj situaciji. Bez pogovora je prihvatio osnivanje Ratnog vijeća koje je bio sastavljeno od [[Premijer|premijera]] i sedam ministara, a u kojemu su načelnici Glavnog stožera i mornarice imali samo savjetodavni glas. Često se sastajao sa [[Ministar|ministrima]] i drugim uglednim političarima, ne miješajući se pritom u unutarnje sukobe koji karakteriziraju rad većine Vlada. Sve to nije podrazumijevalo njegovu pretjeranu podčinjenost političkim zahtjevima jer nije prihvaćao uplitanje političkih čimbenika u njegovo područje odgovornosti, za što je, za razliku od [[Luigi Cadorna|Cadorne]] imao elastičniji, ali ne manje jasan pristup. I sa francusko-britanskim saveznicima imao je dobre odnose. Nije bio toliko osjetljiv kao [[Luigi Cadorna|Cadorna]] na potrebu za jedinstvenim vođenjem koalicijskog rata i uvijek je odbijao započeti ofenzive bez ikakvog drugog cilja, osim neizravnog olakšavanja savezničkog položaja na [[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|Zapadnom bojištu]], ali uspio je ostaviti dojam pozitivne sigurnosti i spremnosti na suradnju i uspostaviti profitabilne kontakte na razini velikih država.

Diazova velika i nesporna zasluga kao vrhovnog zapovjednika je bilo njegovo aktivno zanimanje za životne uvjete [[vojnik|vojnika]]. U tome nije bio usamljen, jer je [[1918.]] bilo široko uvjerenje da je talijanski poraz kod [[Bitka za Caporetto|Kobarida]] uglavnom posljedica fizičkog i moralnog umora talijanskih vojnika. Diaz je dao odlučujući impuls kako bi se poboljšali životni uvjeti vojnika na [[bojište|bojištu]]. Učinio sve kako bi vojnicima osigurao pravilnu i redovitu [[Prehrana|prehranu]] u rovovima, kraći boravak u smjenama na bojištu, te učestali i sigurni dopust kada se ne nalaze na bojištu.

Uspješno je nastojao poboljšati sposobnosti talijanske vojske i njezinu opremljenost. Tako se uz političku potporu sve više razvijalo talijansko naoružanje, a znatno je ojačano topništvo kao i [[zrakoplovstvo]] kako bi ostvarilo o zračnu prevlast na [[bojište|bojištu]]. Velika pažnja posvetila se ojačavanju [[moral]]a vojnika. Tako je između [[intelektualac|intelektualaca]] koji su se nalazili na [[bojište|bojištu]] izabrani oni koji su izdavali [[novine]] za vojnike koji su se nalazili u [[rov|rovovima]]. Ojačana je i [[propaganda|propagandna]] djelatnost koja je promicala patriotski duh, dok se, s druge strane, [[cenzura|cenzurom]] nastojalo onemogućiti negativni utjecaj, posebice strani, na vojnike na bojištu i u pozadini.

Nakon imenovanja Diaz je zbog poraza kod [[Bitka za Caporetto|Kobarida]] i teškog stanja talijanske vojske bio prisiljen na defenzivu. Odmah je u studenom [[1917.]] uspio zastaviti austrougarsko napredovanje u [[Prva bitka na Monte Grappi|Prvoj bitci na Monte Grappi]]. U prvoj polovici [[1918.]] posvetio se jačanju i reorganizaciji vojske, tako da je talijanska vojska u lipnju [[1918.]] uspješno zaustavila austrougarsku ofenzivu u [[Bitka na Piavi|Bitci na Piavi]]. Nakon Bitke na Piavi, Diaz je usprkos agresivnim zahtjevima [[Antanta|saveznika]] odbijano pokrenuti ofenzivu smatrajući da za istu talijanska vojska još nije bila spremna. Konačno, talijanska ofenziva pokrenuta je 24. listopada 1917., kada je austrougarska vojska već gotovo bila pred kolapsom, te uzrokovala težak austrougarski poraz u [[Bitka kod Vittoria Veneta|Bitci kod Vittoria Veneta]] koji je pridonio [[raspad Austro-Ugarske|raspadu Austro-Ugarske]]. Pred sam kraj rata, 4. studenog 1918., promaknut je u čin [[general armije|generala armije]], tada najviši čin u talijanskoj vojsci. Prije toga, u veljači [[1918.]], imenovan je [[senat|senatorom]].[[Datoteka: General of War.jpg|thumb|275px|Armando Diaz (drugi s lijeva) zajedno sa Alphonse Jacques de Dixmundeom, [[Ferdinand Foch|Ferdinandom Fochom]], Johnom Pershingom i Davidom Beattyjem snimljen [[1. prosinca]] [[1921.]] [[Kansas City, Missouri|Kansas Cityju]]]]

==Poslije rata==
Nakon završetka rata Diaz je nastavio obnašati dužnost načelnika Glavnog stožera nastojeći riješiti probleme koji su se javili završetkom rata (demobilizacija talijanske vojske, okupacija zauzetih teritorija i dr.). Sudjelovao je zajedno sa [[Vittorio Orlando|Orlandom]] u radu [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Versailleske mirovne konferencije]] tijekom [[1919.]], te nije podržavao [[Gabriele D'Annunzio|D'Annunzijevo]] zauzimanje [[Rijeka|Rijeke]] ne vjerujući općenito u talijansko širenje na istočnu obalu [[Jadransko more|Jadrana]]. Tijekom [[1919.]] kod Diaza je sazrijevala odluka o napuštanju dužnosti načelnika Glavnog stožera na što je u određenoj mjeri utjecalo i njegovo zdravstveno stanje obzirom da je bolovao od kroničnog [[bolesti dišnog sustava|bronhitisa]] od kojeg je obolio tijekom vojnog službovanja na [[Kras (regija)|Krasu]]. Dužnost načelnika Glavnog stožera napušta 24. studenog 1919. kada ga na tom mjestu zamjenjuje [[Pietro Badoglio]].

Odmah nakon što je napustio mjesto načelnika Glavnog stožera imenovan je Glavnim inspektorom talijanske vojske, što je uglavnom predstavljalo počasnu dužnost. U travnju [[1920.]] odlukom Vlade koja se temeljila na ekonomskim restrikcijama i smanjenju vojnog osoblja, znatno su smanjene ovlasti glavnog vojnog inspektora, te je Diaz ''de facto'' umirovljen. Međutim, takvo stanje nije drugo trajalo jer je Diaz, zajedno sa drugim istaknutim generalima, podržavao [[reforma|reformu]] vojske u okviru koje je načelnik Glavnog stožera [[Pietro Badoglio|Badoglio]] većinu svojim ovlasti prenio na Vojno vijeće. Vojnom vijeću predsjedao je ministar rata, jedini civil među generalima, dok je dužnost zamjenika predsjednika preuzeo Diaz. U tom razdoblju Diaz je vrijeme dijelom provodio u [[Rim]]u gdje je imao ured i iznajmljeni stan, dijelom u [[Napulj]]u gdje mu je zbog ratnih zasluga dodijeljena vila, te na [[Capri]]ju gdje je provodio ljetne mjesece. U studenom [[1921.]] otputovao je u [[Sjedinjene Američke Države |Sjedinjene Države]], u [[Kansas City, Missouri|Kansas City]], gdje je uz druge istaknute [[Antanta|savezničke]] zapovjednike, prisustvovao otvaranju Nacionalnog spomenika i muzeja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Po povratku iz [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Država]], odlukom Kralja [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] 24. prosinca 1921. dodijeljena mu je titula Vojvoda pobjede ''(Duca della Vittoria)''.

==Ministar rata==
Tijekom političkih previranja početkom [[1920.]]-tih godina Diaz nije javno podržavao rastući [[fašizam|fašistički pokret]]. Tijekom fašističkog [[Marš na Rim|Marša na Rim]] (22. – 29. listopada 1922.) kralj je upitao Diaza da li će vojska zaustaviti marš fašističkih crnokošuljaša. Diaz je kralju odgovorio da će vojska izvršiti svoju dužnost, ali da to ne bi bilo pametno testirati u danim okolnostima kada bi to značilo pucati u značajan broj talijanskih građana. Vojska se na kraju nije suprotstavila [[Marš na Rim|fašističkom maršu]], što je omogućilo da [[Benito Mussolini|Mussolini]] dođe ne vlast. Odmah po dolasku [[Fašist|fašista]] na vlast, Diaz je u novoj fašističkoj vladi 31. listopada 1922. imenovan ministrom rata.

Na dužnosti ministra rata nastojao je reformirati i reorganizirati vojsku, a kako bi se okončala konfuzna situacija stvorena preklapanjem demobilizacije, pokušajima reforme i pasivnim otporom vojne hijerarhije. Novim ustrojem vojske iz siječnja [[1923.]] ojačana je uloga [[Benito Mussolini |Mussolinijeve]] vlade u vojnim pitanjima, a vojska je vraćena na predratni ustroj od 30 pješačkih divizija s znatno manjim brojem časnika. Diaz je odobrio osnivanje i ustroj dobrovoljačih [[milicija]], te je na taj način okončao [[monopol]] vojske kao čuvara reda i države. Tijekom njegovog mandata [[zrakoplovstvo]] je ustrojeno kao zaseban rod [[oružane snage|oružanih snaga]].[[Datoteka: Grab Diaz.jpg|thumb|250px|Grob Armanda Diaza u Bazilici Svete Marije od anđela i božjih mučenika]]

Početkom [[1924.]] kod Diaza je sazrijela odluka da napusti mjesto ministra rata. Smatrao je da je proveo najvažnije i najnužnije [[reforma|reforme]] u vojsci, a naporni rad kao [[ministar|ministra]] sve mu je bio teži zbog njegovih zdravstvenih problema. Kako ne bi oslabio položaj [[vlada|vlade]], ostavku je podnio 30. travnja 1924. nakon travanjskih izbora. Na mjestu ministra rata zamijenio je ga je, uz njegov pristanak, general [[Antonino Di Giorgio]]. Odmah po podnošenju ostavke imenovan je zamjenikom Vrhovnog obrambenog povjerenstva koje je trebalo koordinirati nacionalne pripreme za rat, koju dužnost je obnašao do smrti.

==Smrt==
Nakon napuštanja dužnosti ministra rata, Diaz je vrijeme provodio u [[Rim]]u i [[Napulj]]u, a ljetne mjesece na [[Capri]]ju. Zajedno sa [[Luigi Cadorna|Luigijem Cadornom]], 4. studenog 1924. promaknut je od fašističkih vlasti novoustrojeni, čin [[maršal|maršala Italije]]. Početkom [[1925.]] priklonio se drugim ratnim generalima u [[senat|senatu]] protiveći se prijedlogu novog ustroja vojske koji je predložio ministar rata [[Antonino Di Giorgio]], koji prijedlog na kraju nije prihvaćen, što je rezultiralo ministrovom ostavkom.

Armando Diaz preminuo je [[29. veljače]] [[1928.]] godine u 67. godini života u [[Rim]]u. Priređen mu je državni pogreb kojemu su prisustvovali predsjednik Vlade [[Benito Mussolini]], kao i kralj [[Viktor Emanuel III.]] Diazovo tijelo pronijeto je u procesiji kroz [[Rim]] čemu su bile nazočne tisuće ljudi, da bi bilo na kraju pokopano u Bazilici Svete Marije od anđela i božjih mučenika gdje je kasnije pokopan i veliki admiral [[Paolo Thaon di Revel]].

==Izvori==
* ''Spencer Tucker, Priscilla Roberts, World War I: The Definitive Encyclopedia and Document Collection, ABC-CLIO Inc, 2014., str. 470-471''{{commonscat}}

==Vanjske poveznice==
{{jezikk|eng.|engleski}} [https://www.firstworldwar.com/bio/diaz.htm Armando Diaz na stranici Firstworldwar.com] 
{{jezikk|eng.|engleski}} [http://www.historyofwar.org/articles/people_diaz.html Armando Diaz na stranici Historyofwar.org] 
{{jezikk|eng.|engleski}} [https://encyclopedia.1914-1918-online.net/article/diaz_armando_duke_of_victory Armando Diaz na stranici Encyclopedia.1914-1918-online.net] 
{{jezikk|tal.|talijanski}} [http://www.treccani.it/enciclopedia/armando-vittorio-diaz_%28Dizionario-Biografico%29/ Armando Diaz na stranici Treccani.it] 
{{jezikk|tal.|talijanski}} [http://notes9.senato.it/web/senregno.nsf/4c1a0e70e29a1d74c12571140059a394/ab5e5fd9ac5f90634125646f005b23bf?OpenDocument Armando Diaz na stranici Senato.it] 
{{jezikk|rus.|ruski}} [http://1914ww.ru/biograf/bio_d/diac.php Armando Diaz na stranici Hrono.ru] 

{{GLAVNIRASPORED:Diaz, Armando}}
[[Kategorija:Talijanski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]

Armando Diaz - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica