WikiSysop: bnz

2022-05-01T17:52:01Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 17:52
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Aram Hačaturjan'''-->~~[[Datoteka:Aram Khachaturian, Pic, 17.jpg\|minijatura]]		[[Datoteka:Aram Khachaturian, Pic, 17.jpg\|minijatura]]
	'''Aram Hačaturjan''' ({{arm.\|Արամ Խաչատրյան}}, [[Ruski jezik\|ruski]]: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (Tiflis, danas [[Tbilisi]], [[6. lipnja]] [[1903.]] – [[Moskva]], [[1. svibnja]] [[1978.]]) sovjetski [[Armenci\|armenski]] [[skladatelj]], na čija je djela armenska narodna [[glazba]] često imala utjecaj.		'''Aram Hačaturjan''' ({{arm.\|Արամ Խաչատրյան}}, [[Ruski jezik\|ruski]]: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (Tiflis, danas [[Tbilisi]], [[6. lipnja]] [[1903.]] – [[Moskva]], [[1. svibnja]] [[1978.]]) sovjetski [[Armenci\|armenski]] [[skladatelj]], na čija je djela armenska narodna [[glazba]] često imala utjecaj.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-02T12:25:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Aram Khachaturian, Pic, 17.jpg|minijatura]]
'''Aram Hačaturjan''' ({{arm.|Արամ Խաչատրյան}}, [[Ruski jezik|ruski]]: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (Tiflis, danas [[Tbilisi]], [[6. lipnja]] [[1903.]] – [[Moskva]], [[1. svibnja]] [[1978.]]) sovjetski [[Armenci|armenski]] [[skladatelj]], na čija je djela armenska narodna [[glazba]] često imala utjecaj.

==Život==
Aram Hačaturjan rođen je u Tiflisu (u tadašnjemu [[Rusko Carstvo|Ruskom Carstvu]], sada Tbilisi u [[Gruzija|Gruziji]], u armenskoj obitelji (otac Egija Hačaturjan, ruski: Ilja Hačaturov, bio je tada knjigoveža u Tiflisu). Imao je tri starija brata (Suren, Vaghinak, Levon). U mladosti bio je očaran glazbom koju je čuo oko sebe u Gruziji. U šesnaestoj godini prvi put je posjetio Operno kazalište u Tiflisu, gdje su izvođeni "Absalom" i "Hetere" Z. Paliašvilija, koji su na njega ostavili neizbrisiv dojam.

Isprva se nije orijentirao na glazbu nego je odlučio studirati [[Biologija|biologiju]], pa je radi toga 1921. godine sa starijim bratom Surenom Hačaturovim (koji je tada bio direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao u Moskvu, iako nije znao govoriti ni riječi ruskoga. Pored studija biologije pohađao je i glazbenu školu. Premda nije imao posebnog glazbenog obrazovanja (svirao je tubu u amaterskom školskom orkestru i bio je samouk na klaviru), pokazao je tako zavidan glazbeni talent da je primljen u moskovski Muzički tehnikum (danas Gnesinov glazbeno-pedagoški zavod) gdje je pohađao čelo u klasi Mihaila Gnesina, a studij skladanja je započeo 1925. godine. Po diplomiranju biologije na univerzitetu 1925. godine posve se posvetio glazbi. Godine 1929. prešao je na [[Moskovski konzervatorij]] gdje je studirao skladanje u klasi Nikolaja Mjaskovskog, [[1930.]] godine oženio je skladateljicu Ninu Makarovu, kolegicu sa smjera kompozicije. 1934. diplomira na moskovskom konzervatoriju s počastima.

Godine 1951. postao je profesor u Gnesinovu zavodu, te na Pedagoškom institutu u Moskvi i na Moskovskom konzervatoriju. Također je imao važnu ulogu i u Savezu sovjetskih skladatelja koji će ga, kao i [[Sergej Prokofjev|Sergeja Prokofjeva]] i [[Dmitrij Šostakovič|Dmitrija Šostakoviča]], kasnije teško optužiti za stvaranje "formalističke" glazbe. Ta tri skladatelja postala su tzv. "titani ruske glazbe" uživajući međunarodnu reputaciju kao vodeći skladatelji [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

==Glazba==
Hačaturjanova glazba uključuje koncerte za [[Violina|violinu]] (također prerađene i za [[flauta|flautu]]), [[čelo]] i [[klavir]], te koncerte-rapsodije za iste instrumente. Najpoznatiji su mu "Koncert za klavir i orkestar" (1936.) koji ga je proslavio, zatim tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i [[orgulje]]) i baleti "Gajane" (1942.), s veoma poznatim "Plesom sa sabljama", te "Spartak" (1954). Skladao je i kraće klavirske pjesme kao što je brza i živa "Dvije žene tračaju". Također je skladao [[Filmska glazba|glazbu za film]] i drame kao što je 1941. bio "Maskarad" po tekstu [[Mihail Ljermontov|Mihaila Lermontova]].

==Hačaturjan i komunizam==
Hačaturjan je bio zanesen [[Komunizam|komunizmom]]. Godine 1920., kada je Ordžonikidze potisnuo turske snage koje su okupirale Demokratsku Republiku [[Armenija|Armeniju]] proglašenu 1918. i otvorio put [[Zakavkaska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Zakavkaskoj SFSR]], Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armenskim i gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan je primljen u Komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima, posebice u "Gajani" (koja se zbiva u [[kolhoz|kolhozu]]) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). Ironično, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. [[Andrej Ždanov]], drugi sekretar Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije, proglasio je 1948. god. Hačaturjana, [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakoviča]] i druge renomirane ruske glazbenike dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na Hačaturjana koji je kasnije rekao: "''Bili su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju.''" Hačaturjan je kasnije napisao brojne skladbe komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.

Umro je u Moskvi, nešto prije svoje 75 godine. Pokopan je u [[Erevan|Erevanu]], glavnom gradu [[Armenija|Armenije]], zajedno s ostalim zaslužnim armenskim umjetnicima.

== Vanjske poveznice ==

[http://www.khachaturian.am Aram Khachaturian]

{{GLAVNIRASPORED:Hačaturjan, Aram}}
[[Kategorija:Armenski glazbenici]]
[[Kategorija:Klasični skladatelji 20. stoljeća]]
[[Kategorija:Skladatelji]]

Aram Hačaturjan - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica