WikiSysop: bnz

2022-05-01T11:22:39Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 11:22
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antonio Vivaldi'''-->~~{{Skladatelj		{{Skladatelj
	\|ime=Antonio Vivaldi		\|ime=Antonio Vivaldi
	\|opis_slike=		\|opis_slike=

WikiSysop: no summary specified

2021-11-01T12:56:44Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 1. studeni 2021. u 12:56
Redak 28:		Redak 28:
	Umjesto da svoj međunarodni ugled učvrsti novim skladbama, Vivaldi se odlučio prezentirati svoja već izvođena djela. Nakon te večeri u općoj je nezainteresiranosti nestao skladatelj kojemu je laskala cijela [[Europa]]. Napušten i zaboravljen umro je od interne upale u Beču. Pokopan je 28. srpnja [[1741.]] na bolničkom groblju u grobnicu za siromahe. Iza sebe je ostavio 13 za života objavljenih zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i orkestar (od toga 228 za violinu), 61 concerto grosso, 23 simfonije, 46 opera (npr. ''[[L'Olimpiade]]''), 38 kantata, oratorij "''[[Juditha Triumphans]]''" i crkvenu glazbu.		Umjesto da svoj međunarodni ugled učvrsti novim skladbama, Vivaldi se odlučio prezentirati svoja već izvođena djela. Nakon te večeri u općoj je nezainteresiranosti nestao skladatelj kojemu je laskala cijela [[Europa]]. Napušten i zaboravljen umro je od interne upale u Beču. Pokopan je 28. srpnja [[1741.]] na bolničkom groblju u grobnicu za siromahe. Iza sebe je ostavio 13 za života objavljenih zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i orkestar (od toga 228 za violinu), 61 concerto grosso, 23 simfonije, 46 opera (npr. ''[[L'Olimpiade]]''), 38 kantata, oratorij "''[[Juditha Triumphans]]''" i crkvenu glazbu.
	{{barok}}		{{barok}}
	~~{{commonscat\|Antonio Vivaldi}}~~

	{{GLAVNIRASPORED:Vivaldi, Antonio}}		{{GLAVNIRASPORED:Vivaldi, Antonio}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-14T09:42:56Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Skladatelj
|ime=Antonio Vivaldi
|opis_slike=
|puno_ime=Antonio Lucio Vivaldi
|slika=Antonio Vivaldi.jpg
|datum_rođenja=[[4. ožujka]] [[1678.]]
|mjesto_rođenja=[[Venecija]], [[Italija]]
|datum_smrti=[[28. srpnja]] [[1741.]]
|mjesto_smrti=[[Beč]], [[Austrija]]
|djela=''[[Četiri godišnja doba (Vivaldi)|Godišnja doba]]''<br>''[[Gloria (Vivaldi)|Gloria]]''<br>''[[L'Olimpiade]]''
|period=[[Barok]]
|utjecaj='''Vivaldi na:'''<br>[[Johann Sebastian Bach]]
|suradnici=
|nagrade=
|}}
'''Antonio Vivaldi''' ([[Venecija]], [[4. ožujka]] [[1678.]] - [[Beč]], [[28. srpnja]] [[1741.]]), [[Italija|talijanski]] skladatelj, violinist.

Otac, Giovanni Battista Vivaldi, bio je vrsni violinist, a služio je u Duždevoj kapeli crkve svetog Marka u [[Venecija|Veneciji]]. Svoga je sina poučavao violinu od najranije mladosti te ga je ubrzo uveo u Duždevu kapelu, najprije kao pomoćnika, a zatim i kao unaprijed imenovanog nasljednika. Mladi je Antonio također polazio satove kod jednog od najuglednijih majstora orgulja tog vremena, Giovannija Legrenzija, i zahvaljujući tome poznanstvu susreo se s nizom uglednih orguljaša, a zbog svoje naobrazbe i s najvećim venecijanskim glazbenim umjetnicima.

[[1703.]] u dvadeset i petoj godini zaređen je za svećenika, no službu je ubrzo napustio, pretpostavlja se, iz zdravstvenih razloga. Naime, kao astmatičar, mršav i krhak, nije bio sposoban za aktivno sudjelovanje u svećeničkim dužnostima te bi svakim napadajem gušenja morao prekinuti Božju službu. Drugo objašnjenje govori da je za vrijeme mise iznenada otišao u sakristiju zapisati temu fuge koja mu je sinula za vrijeme služenja. Pošto je bio uhvaćen na djelu, inkvizicija je takav čin proglasila ludošću i zabranila mu služenje mise ubuduće. No zbog svoga je kratkotrajnog svećeničkog iskustva stekao nadimak ''"Riđokosi svećenik".''

[[1713.]] imenovan je profesorom violine u Seminario musicale dell`Ospitale della Pietà u Veneciji gdje se školovala ženska siročad, a uz tu će instituciju ostati vezan sve do [[1740.]] godine. Svoj sladateljski talent započet će razvijati upravo pišući djela za te mlade glazbenice, a zahvaljujući njihovim interpretacijama za njega će se pročuti čitavom Venecijom. Koncerti su se u nevelikoj i za brojnu publiku pretijesnoj kapeli zavoda La Pietà održavali jedanput tjedno. Neprestano pišući dao je oduška svom velikom skladateljskom talentu, a ta je glazbena literatura isticala vrijednost izvođača onime što danas smatramo Vivaldijevim zaštitnim znakom: virtuoznošću i stilom. Tada je nastao takozvani lombardski stil. S vremenom je Vivaldi došao na glas i izvan svog grada, pa i države, a posjećivali su ga mnogi instrumentalisti kako bi dobili zapise njegovih skladbi.

Iste godine kada je imenovan profesorom skladao je i svoju prvu operu ''Ottone in Villa''. Djelo je nastalo u Vicenzi, a ovaj izlet u svijet kazališta potaknut će ga da izrazi svoj dramski temperament i na stvaranje četrdesetak opera čije su partiture do danas uglavnom izgubljene. Upravo mu je ova vrsta, opera, omogućila da svoja djela izvede na najvećim svjetskim pozornicama. Od [[1718.]] do [[1722.]] obilazio je prijestolnice kulture i u njihovim kazalištima uprizorivao svoje opere. [[1723.]] postaje europska zvijezda te često odlazi na gostovanja kao cijenjeni virtuoz. Od [[1725.]] do [[1735.]] nalazi se na velikoj europskoj turneji. Osim u domovini, bio je obožavan i u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj te je čak i Sveti Otac zahtijevao da čuje tog virtuoza koji posvuda izaziva senzaciju. Nije sigurno je li na bilo kakav način bio vezan uz carski dvor, a naredne godine ostaju tajanstvene u njegovu životopisu jer se o njemu ne pojavljuje niti jedan zapis čime mu se izgubio svaki trag. [[1732.]] pojavljuje se u [[Padova|Padovi]], a [[1735.]] La Pietà (koja od 1713. djeluje kao akademija) poziva ga kao koncertnog majstora.

Vivaldi nastavlja nizati uspjehe na europskim pozornicama pa se tako [[1738.]] nalazi u [[Amsterdam|Amsterdamu]], a [[1739.]] pojavljuje se u [[Firenza|Firenzi]], [[Ancona|Anconi]] i [[Verona|Veroni]]. Ista je godina označila preokret u njegovu životu. Poljski je kraljević u prosincu u palači Foscarini organizirao svečanosti (operne predstave, zabave na vodi, utrke bikova, serenade...), a glazba je imala značajnu ulogu. 21. ožujka [[1740.]] akademija La Pietà priredila je večer posvećenu Vivaldijevoj glazbi.

Umjesto da svoj međunarodni ugled učvrsti novim skladbama, Vivaldi se odlučio prezentirati svoja već izvođena djela. Nakon te večeri u općoj je nezainteresiranosti nestao skladatelj kojemu je laskala cijela [[Europa]]. Napušten i zaboravljen umro je od interne upale u Beču. Pokopan je 28. srpnja [[1741.]] na bolničkom groblju u grobnicu za siromahe. Iza sebe je ostavio 13 za života objavljenih zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i orkestar (od toga 228 za violinu), 61 concerto grosso, 23 simfonije, 46 opera (npr. ''[[L'Olimpiade]]''), 38 kantata, oratorij "''[[Juditha Triumphans]]''" i crkvenu glazbu.
{{barok}}
{{commonscat|Antonio Vivaldi}}

{{GLAVNIRASPORED:Vivaldi, Antonio}}
[[Kategorija:Talijanski skladatelji]]
[[Kategorija:Talijanski glazbenici]]
[[Kategorija:Violinisti]]
[[Kategorija:Skladatelji barokne glazbe]]
[[Kategorija:Talijanska povijest 18. stoljeća]]

Antonio Vivaldi - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica