Suradnik10: Zamjena teksta - '{{it icon}}' u '{{tal oznaka}}'

2025-05-30T22:53:21Z

Zamjena teksta - '{{it icon}}' u '{{tal oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 30. svibanj 2025. u 22:53
Redak 80:		Redak 80:
	* [https://web.archive.org/web/20060203231521/http://www.soc.qc.edu/gramsci/ Biografski podatci o Gramsciju] {{eng oznaka}}		* [https://web.archive.org/web/20060203231521/http://www.soc.qc.edu/gramsci/ Biografski podatci o Gramsciju] {{eng oznaka}}
	* [https://web.archive.org/web/20061216080238/http://www.italnet.nd.edu/gramsci/ Međunarodna udruga Gramsci] {{eng oznaka}}		* [https://web.archive.org/web/20061216080238/http://www.italnet.nd.edu/gramsci/ Međunarodna udruga Gramsci] {{eng oznaka}}
	* [http://www.fondazionegramsci.org/ Fondazione Instituto Gramsci] {{~~it icon~~}}		* [http://www.fondazionegramsci.org/ Fondazione Instituto Gramsci] {{tal oznaka}}

	{{GLAVNIRASPORED:Gramsci, Antonio}}		{{GLAVNIRASPORED:Gramsci, Antonio}}

WikiSysop: bnz

2022-05-01T11:01:38Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 11:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antonio Gramsci'''-->~~{{Filozof		{{Filozof
	\| regija = Zapadna filozofija \|		\| regija = Zapadna filozofija \|
	\| era = [[Filozofija 20. stoljeća]] \|		\| era = [[Filozofija 20. stoljeća]] \|

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-17T03:34:05Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 03:34
Redak 75:		Redak 75:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commonscat}}~~
	* [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=785&Itemid=252 O Gramsciju na portalu Hrvati AMAC]		* [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=785&Itemid=252 O Gramsciju na portalu Hrvati AMAC]
	* [http://www.marxists.org/archive/gramsci/index.htm O Gramsciju na Portalu Marxists.org] {{eng oznaka}}		* [http://www.marxists.org/archive/gramsci/index.htm O Gramsciju na Portalu Marxists.org] {{eng oznaka}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T02:04:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filozof
| regija = Zapadna filozofija |
| era = [[Filozofija 20. stoljeća]] |
| slika = Gramsci.png |
| opis_slike = Antonio Gramsci |
| ime = Antonio Gramsci |
| rođenje = [[22. siječnja]] [[1891.]], [[Ales (Sardinija)|Ales]], [[Sardinija]] |
| smrt = [[27. travnja]] [[1937.]], [[Rim]], [[Kraljevina Italija]] |
| škola_tradicija = [[marksizam]] |
| glavni_interesi = [[politika]], [[ideologija]], [[kultura]] |
| poznate_ideje =
| utjecaji = [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]], [[Karl Marx|Marx]], [[Friedrich Engels]], [[Vladimir Lenjin]], [[Antonio Labriola]], [[Benedetto Croce]] |
| utjecao_na = [[Louis Althusser]], [[Zygmunt Bauman]], [[Judith Butler]], [[Noam Chomsky]], [[Robert W. Cox]], [[Paulo Freire]], [[Stuart Hall (cultural theorist)|Stuart Hall]], [[Eric Hobsbawm]], [[Ernesto Laclau]], [[Chantal Mouffe]], [[Michael Parenti]], [[Edward Said]], [[Domenico Losurdo]], [[Palmiro Togliatti]], [[Cornel West]], [[Alain de Benoist]], [[Umberto Eco]], [[Raymond Williams]] , [[Jalal Al-e-Ahmad]],
[[Néstor García Canclini]], [[Giovanni Arrighi]] |
}}
'''Antonio Gramsci''' ([[Ales (Sardinija)|Ales]], [[Sardinija]], [[22. siječnja]] [[1891.]] - [[Rim]], [[Kraljevina Italija]], [[27. travnja]] [[1937.]]), bio je [[Talijani|talijanski]]
[[Marksizam|marksistički]] [[filozof]], pisac, [[politika|političar]] i teoretičar politike.

Gramsci je bio jedan od utemeljitelja i lidera [[Komunistička partija Italije|Komunističke partije Italije]], u svojim dijelima osobito se bavio pitanjima i analizom [[Kultura|kulture]] i praktične politike. Gramscija se i danas drži za jednog od vrhunskih izvornih [[marksizam|marksističkih]] mislilaca. ''Kulturna hegemonija'' je termin koji je on uveo i raščlanio - pomoću nje se održava na vlasti [[Kapitalizam|kapitalistička]] država.

==Životopis==

===Mladost i školovanje===
Antonio je rođen 22. siječnja 1891. godine kao četvrti od sedam sinova nižeg gradskog službenika grada Gaete na Sardiniji, - Francesca Gramscija (koji je bio u daljnjoj liniji
[[Albanija|albanskog]] podrijetla iz mjesta [[Gramsh]]).<ref>Dante L. Germino, ''Antonio Gramsci: Architect of a New Politics'', Louisiana Press University, 1990 {{ISBN|0807115533}} str. 157 [http://books.google.com/books?id=kBmXoVa9HaYC&pg=PA157&dq=Antonio+Gramsci+albanian&hl=en&ei=u5bMS5WVCIP_8AbO4umIBQ&sa=X&oi=book_result&ct=book-thumbnail&resnum=4&ved=0CEMQ6wEwAw#v=onepage&q&f=false]</ref> Stvari su po obitelj krenule nagore kad je otac Francesco zatvoren zbog optužbe za prijevaru [[1898.]] godine, - obitelj je ostala bez sredstava za život i Antonijo je morao napustiti školovanje i raditi kojekakve poslove sve dok mu otac nije pušten iz zatvora [[1904.]] godine. Još kao mali teško je ozlijedio kralježnicu, - tako da je cijeli život patio zbog toga (nije rastao kako treba), a i imao je drugih velikih problema sa unutrašnjim organima. No pored svih zdravstvenih problema Antonio je bio odličan učenik, - srednju školu završio je u [[Cagliari]]ju. Nakon mature [[1911.]] godine dobio je stipendiju za studij [[lingvistika|lingvistike]] na Torinskom sveučilištu kod Mattea Bartolija. U to isto vrijeme tu je studirao i [[Palmiro Togliatti]] njegov budući stranački prijatelj i kolega. Antonijo puno čita, i studira djela tada
vodećih talijanskih filozofa i mislioca lijeve orijentacije; [[Antonio Labriola|Antonija Labriole]], [[Rodolfo Mondolfo|Rodolfa Mondolfa]], [[Giovanni Gentile|Giovannija Gentilea]] i osobito - [[Benedetto Croce|Benedetta Crocea]], koji je tada slovio za najcjenjenijeg talijanskog mislioca. Svi oni bili su slidbenici i poštovaoci [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]] i trasirali su put hegelijanskog marksizma, kojeg je Labriola nazvao ''filozofija [[praxis]]a''.
[[Torino]] je tih godina bio grad rastuće talijanske [[industrijalizacija|industrijalizacije]], u čije su se novoutemeljene tvornice poput [[Fiat]]a i [[Lancia|Lancie]] slijevale gomile naglo osiromašenih seljaka koji su postajali gradski [[Proleter|proletarijat]]. Gramsci je obilazio skupove svojih
zemljaka sarda, kao i radničke skupove. Pred kraj [[1913.]] godine upisao se u [[Talijanska socijalistička partija|Talijansku socijalističku partiju]].

===Godine sa socijalistima (PSI)===
Zbog siromaštva i zdravstvenih problema napušta studij [[1915.]] godine te radi kao slobodni novinar, piše u brojnim uglavnom lijevo orijentiranim listovima (''Il Grido del Popolo'') i časopisima. Kako se profilirao kao ozbiljni novinar, to je već [[1916.]] godine postao suizdavač časopisa ''Piemont'', posebnog izdanja znanog glasila ''Avanti!'', Talijanske socijalističke stranke. Gramsci je postao cijenjeni komentator koji je pratio sve aspekte društvenog i političkog života Torina. U travnju [[1919.]] godine Gramsci je zajedno s [[Palmiro Togliatti|Togliattijem]], Angelom Tasca i Umbertom Terracinijem osnovao lijevo orijentirani
tjednik ''L'Ordine Nuovo'' (Novi poredak), iz tog kruga se kasnije oformila [[Komunistička partija Italije]]. Te godine došlo je do velikog raslojavanja u Talijanskoj socijalističkoj partiji (PSI) oko načina i metode borbe za radnička prava. I u Torinu je po uzoru na [[Oktobarska revolucija|Oktobarsku revoluciju]] došlo do spontanog osnivanja [[Sovjet|radničkih savjeta]], ali i velikih polemika oko njihove društvene uloge. Gramsci i njegovi rijetki istomišljenici iz kruga oko lista ''L'Ordine Nuovo'' - vjerovali su u ispravnost [[Vladimir Lenjin|lenjinističke]] ideje ''sva vlast sovjetima''. Paradoksalno je da je ljuti protivnik te ideje bio je [[Amadeo Bordiga]] (vođa izvanparlamentarne radikalne ljevice) koji je pak držao da se treba osloniti na sindikate.

===U talijanskim komunistima (PCI)===
Nakon propasti torinskih sovjeta Gramsci je uvidio da je jedina mogućnost osnutak jedne radikalne lijeve političke stranke koja bi se po uzoru na sovjetske [[Boljševizam|boljševike]] borila za te interese tako je [[21. siječnja]] [[1921.]] godine u [[Livorno|Livornu]] osnovana [[Komunistička partija Italije]] od simpatizera iz kruga oko ''L'Ordine Nuovo'' i Bordigine grupe. Bordiga i on vodili su stranku zajedno sve do [[1924.]] godine kad je Bordiga odstupio.
Godinu dana nakon toga [[1922.]] godine Gramsci je otputovao u [[SSSR]] kao izabrani delegat PCI na treće zasjedanje [[Kominterna|Kominterne]], tu je upoznao mladu violinisticu Juliju Šuht, s kojom se oženio i imao dvoje djece.<ref>[http://www.antoniogramsci.com/moglie_figli.htm Fotografija Antonija njegove žene i dvojice sinova] [http://www.antoniogramsci.com Antonio Gramsci Website].</ref>
[[datoteka:Antonio Gramsci commemorative plaque Moscow.jpg|mini|200px|lijevo|Komemorativna ploča u moskovskoj ulici Mokovaja 16.]]
Gramsci se dopao sovjetskim rukovodiocima i ušao u krug suradnika [[Kominterna|komunističke internacionale]], zbog toga se [[1923.]] godine preselio u [[Beč]] koji je tad bio važno središte [[Komunizam|komunista]]. No već [[1924.]] godine vraća se u Italiju zbog općih izbora, na njima talijanski [[Fašizam|fašisti]] dobijaju većinu u parlamentu, ali je i Gramsci postao zastupnik Talijanske komunističke partije za [[Veneto]]. Kao mladi zastupnik (33 godine) pokazuje se dostajan povjerene mu zadaće - i otvoreno se upušta u političku borbu s fašistima. Ali predosjeća da će stvari skrenuti prema diktaturi, zbog toga šalje ženu i djecu u [[SSSR]], a on ostaje bez obzira na posljedice. Nakon što je [[Benito Mussolini|Mussolini]] dao pohapsiti većinu vođa komunističke partije nakon neuspjelog [[atentat]]a na njega, Gramsci je preuzeo vodstvo.

===Zatvor i smrt===
[[datoteka:Antonio Gramsci Grave in Rome01.jpg|mini|desno|180px|Gramscijev grob u Rimu]]
Njegove crne slutnje pokazale su se točnim - [[1926.]] godine je i on optužen i zatvoren (unatoč zastupničkog imuniteta) pod izlikom da svojim političkim radom izaziva mržnju među staležima, te da zemlju gura na građanski rat uz druge krivnje. Isprva je bio osuđen na 5 godina izgonstva na usamljeni otok [[Ustica]], potom je sljedeće godine osuđen na 20 godina zatvora u Turi pored [[Bari]]ja. Tu je od [[1929.]] počeo pisati, - na školskim bilježnicama svoje opservacije o talijanskom društvu, politici, filozofiji i načinu političke borbe koju bi komunisti trebali primijeniti.
Nakon četiri godine tamnice njegovo ionako krhko zdravlje, znatno se pogoršalo. Obolio je od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]], ali i brojnih upala unutrašnjih organa, stanje mu se toliko pogoršalo da je [[1934.]] godine pušten iz zatvora na liječenje, ali je [[27. travnja]] [[1937.]] godine umro u jednoj klinici u [[Rim]]u, s 46 godina (formalno je bio i nadalje zatvorenik).

==Ideje i djela==
Gramsci za svojeg života nije izdao nikakvu knjigu. Između [[1914.]] – [[1926.]] godine pisao je novinske članke, političke studije i eseje po novinama i časopisima.
Od [[1929.]] do [[1937.]] godine za robijanja je na više od pedeset bilježnica (3000 str.), pisao svoje čuvene ''Zatvorske bilježnice'' (Quaderni dal carcere), koje su objavljene nakon njegove smrti.
To su bile bilješke i eseji o vrlo različitim temama, često potpuno nepovezene, - a jedina nit koja ih je povezivala bila je Gramscijev temeljni postulat - ''uloga intelektualaca u društvu'' (koji ne smije ostati indiferentan na stanje u društvu). On je držao da je mjesto intelektualca u društvu - aktivno učešće u ''kulturnoj revoluciji'' koja će doprinijeti osvajanju političke moći. Iz zatvora je napisao i brojna pisma svojoj ženi, prijateljima i sinovima.
I njegova pisma su kasnije objavljena u jedinstvenoj knjizi ''Pisma iz zatvora'', koja se sastoji od dva dijela: ''Zatvorske bilježnice'' i ''Pisma iz zatvora''.

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] jedna skupina talijanskih komunista pod vodstvom tadašnjeg generalnog sekretara Palmira Togliattija počela je raditi na izdavanju Gramscijevih bilježnica, koje su sistematizirane po temama; obitelj, vlasništvo, vjera, kultura itd. i izdala ih u šest svezaka između [[1948.]] i [[1951.]] godine (izdavač - “Einaudi”). Potom je tiskano novo izdanje ''Zatvorskih bilježnica'' [[1975.]] godine (izdanje Instituto Gramsci), u ovom izdanju su spisi poredani kronološki a ne više po srodnim temama.

Na filozofskom planu, novost kod Gramscijevog poimanja marksizma je uvođenje ''[[imanentnost]]i'' (spoznatljive stvarnosti), nasuprot ''[[Transcendentnost|transcedentnosti]]'' (onome izvan granica ljudske spoznaje). Čovjeku je ''imanentno'' dato da svojim praktičnim radom ostvari raj (dostojan život) na zemlji.
''Imanencija'' je sinteza; [[Engleska|engleske]] ekonomije, [[Njemačka|njemačke]] filozofije i [[Francuska|francuske]] politike.
Gramsci prvi jasno uočava da nova pravila što ih je uvela engleska ekonomska znanost, nemaju samo vrijednost kao oruđe nego i značenje kao filozofska inovacija: ''homo oeconomicus'' je imanentni čovjek, čovjek na zemlji, on ima ima novu [[Gnoseologija|gnoseološku]] (spoznajnu) vrijednost, koja uključuje novo poimanje svijeta. Stoga je potrebno istražiti kako je filozofija prakse uspjela stvoriti ideju imanencije očišćenu od svih ostataka
transcendencije i [[Teologija|teologije]].

[[Liberalizam|Liberalne]] ideje imaju univerzalnu vrijednost za [[Buržoazija|buržoaziju]], ali nisu dovoljne proletarijatu. Za buržoaziju su te ideje bile krajnja granica i maksimum, za proletarijat su te ideje-minimum od čega treba početi.

Gramscija se držalo za jednog od najznačajnijih [[Marksizam|marksističkih]] mislioca [[20. stoljeće|20. st.]] koji je značajno uticao na razvoj zapadnoeuropskog
marksizma ([[Eurokomunizam]]).
Između ostalog Gramsci je osvijetlio i temu ''kulturne hegemonije'' kao miroljubivog sredstva kojim se održava [[Kapitalizam|kapitalistički]] poredak, zbog toga je
nužno obrazovanje radništva i stvaranje proleterske intelegencije. Pomoću ''kulturne hegemonije'' se tipične buržoaske ideje - proglašavaju općim javnim mijenjem i zdravim
razumom te se uz pomoć toga - vlada. On je također ukazao na razlike klasičnog političkog društva koje vlada uporabom sile i zakona (vojska, policija, pravni poredak) i civilnog društva u kojem se vlada ideologijom i privolom (društvo, sindikati,
obrazovni sustav). Gramsci je oštro kritizirao vulgarni ekonomski determinizam ali i pojednostavljeni [[Materijalizam|filozofski materijalizam]]<ref>Lenin: [http://www.marxists.org/archive/lenin/works/1908/mec/index.htm ''Materialism and Empirio-Criticism''].</ref>.

==Bibliografija==
* Gramsci, Antonio: Pisma iz zatvora, Zora, Zagreb 1951.

==Vidi još==
*[[Eurokomunizam]]

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat}}
* [http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=785&Itemid=252 O Gramsciju na portalu Hrvati AMAC]
* [http://www.marxists.org/archive/gramsci/index.htm O Gramsciju na Portalu Marxists.org] {{eng oznaka}}
* [https://web.archive.org/web/20060203231521/http://www.soc.qc.edu/gramsci/ Biografski podatci o Gramsciju] {{eng oznaka}}
* [https://web.archive.org/web/20061216080238/http://www.italnet.nd.edu/gramsci/ Međunarodna udruga Gramsci] {{eng oznaka}}
* [http://www.fondazionegramsci.org/ Fondazione Instituto Gramsci] {{it icon}}

{{GLAVNIRASPORED:Gramsci, Antonio}}
[[Kategorija:Talijanski filozofi]]
[[Kategorija:Marksistički filozofi]]
[[Kategorija:Talijanski političari između dva svjetska rata]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]

Antonio Gramsci - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{it icon}}' u '{{tal oznaka}}'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica