Antimon - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar'

2026-03-10T03:39:45Z

Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 03:39
Redak 30:		Redak 30:
	Antimon je „zlatno doba” doživio u 18. stoljeću jer se tada smatrao lijekom za gotovo sve tegobe. Jedna je od njegovih najpoznatijih žrtava najvjerojatnije i čuveni skladatelj Wolfgang A. Mozart (1756. − 1791.) koji se nenadano razbolio ujesen 1791. godine. Svojoj je supruzi Constanzi 20. listopada iste godine rekao kako vjeruje da je otrovan. I možda je bio u pravu. Nije ga otrovao skladatelj i dirigent Antonio Salieri (1750. − 1825.) kojeg su suvremenici optužili da je iz zavisti otrovao Mozarta. (Muzikologe ta teorija o Mozartovoj smrti više ne privlači, ali je ostala zanimljiva poetskoj mašti. O toj je temi nastao i dojmljiv film Amadeus Miloša Formana iz 1984. godine.) Teoriju o Mozartovom trovanju predložio je 1991. godine Ian James iz London's Royal Free Hospitala. Njegovu smrt povezao je s antimonom, koji mu je dao njegov liječnik kako bi ga izliječio, a ne otrovao.		Antimon je „zlatno doba” doživio u 18. stoljeću jer se tada smatrao lijekom za gotovo sve tegobe. Jedna je od njegovih najpoznatijih žrtava najvjerojatnije i čuveni skladatelj Wolfgang A. Mozart (1756. − 1791.) koji se nenadano razbolio ujesen 1791. godine. Svojoj je supruzi Constanzi 20. listopada iste godine rekao kako vjeruje da je otrovan. I možda je bio u pravu. Nije ga otrovao skladatelj i dirigent Antonio Salieri (1750. − 1825.) kojeg su suvremenici optužili da je iz zavisti otrovao Mozarta. (Muzikologe ta teorija o Mozartovoj smrti više ne privlači, ali je ostala zanimljiva poetskoj mašti. O toj je temi nastao i dojmljiv film Amadeus Miloša Formana iz 1984. godine.) Teoriju o Mozartovom trovanju predložio je 1991. godine Ian James iz London's Royal Free Hospitala. Njegovu smrt povezao je s antimonom, koji mu je dao njegov liječnik kako bi ga izliječio, a ne otrovao.

	{{~~wječnik~~}}		{{HIEslovar}}

	==Izvori==		==Izvori==

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T02:04:51Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:04
Redak 17:		Redak 17:
	}}		}}

	*'''Antimon''' su poznavali još stari Egipćani 2500.-2200. prije Krista. U srednjem vijeku kemičari su, uz antimon, poznavali arsen i bizmut. Atimon se kao i arsen, pojavljuje u sivoj metalnoj i žutoj nemetalnoj modifikaciji. Antimon je sivobijeli sjajan metal. Krt je, pa se može kovati i lijevati samo u slitinama s drugim metalima. Kristalna mu je rešetka kao i ona u metalnog arsena. Pare antimona sastoje se od molekula Sb4 i Sb2. Dodaje se olovu pri izradi rešetke za ploče akumulatora da bi bile tvrđe. Njegovi se spojevi upotrebljavaju za izradu boja, keramike i emajla te u industriji stakla i gume. Pri običnoj temperaturi je postojan na zraku, a zagrijavanjem iznad tališta, izgara plavkastobijelim plamenom u antimonov trioksid (Sb2O3).		*'''Antimon''' su poznavali još stari Egipćani 2500. — 2200. prije Krista. U srednjem vijeku kemičari su, uz antimon, poznavali arsen i bizmut. Atimon se kao i arsen, pojavljuje u sivoj metalnoj i žutoj nemetalnoj modifikaciji. Antimon je sivobijeli sjajan metal. Krt je, pa se može kovati i lijevati samo u slitinama s drugim metalima. Kristalna mu je rešetka kao i ona u metalnog arsena. Pare antimona sastoje se od molekula Sb4 i Sb2. Dodaje se olovu pri izradi rešetke za ploče akumulatora da bi bile tvrđe. Njegovi se spojevi upotrebljavaju za izradu boja, keramike i emajla te u industriji stakla i gume. Pri običnoj temperaturi je postojan na zraku, a zagrijavanjem iznad tališta, izgara plavkastobijelim plamenom u antimonov trioksid (Sb2O3).

	Ime mu dolazi od grčkih riječi ''anti'' i ''monos'' što znači onaj koji ne dolazi sam. Simbol dolazi od latinskog naziva za [[antimonov sulfid]] - ''stibium''. Žuti nemetalni antimon je nestabilna alotropska modifikacija koja lako prelazi u stabilni sivi metalni antimon. Sivi antimon ima svojstvo da mu se volumen pri taljenju smanjuje. Na zraku je stabilan ali ako se zagrije izgara. Lako se otapa u oksidirajućim kiselinama. Antimon i njegovi spojevi su toksični. Nadražuje na dodir.		Ime mu dolazi od grčkih riječi ''anti'' i ''monos'' što znači onaj koji ne dolazi sam. Simbol dolazi od latinskog naziva za [[antimonov sulfid]] - ''stibium''. Žuti nemetalni antimon je nestabilna alotropska modifikacija koja lako prelazi u stabilni sivi metalni antimon. Sivi antimon ima svojstvo da mu se volumen pri taljenju smanjuje. Na zraku je stabilan ali ako se zagrije izgara. Lako se otapa u oksidirajućim kiselinama. Antimon i njegovi spojevi su toksični. Nadražuje na dodir.

WikiSysop: bnz

2022-05-01T08:41:32Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 08:41
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antimon'''-->~~{{Kemijski_element		{{Kemijski_element
	\| ime = antimon		\| ime = antimon
	\| simbol = Sb		\| simbol = Sb

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T09:15:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Kemijski_element
| ime = antimon
| simbol = Sb
| redni_broj = 51
| kemijska_skupina = polumetali
| grupa = 15
| perioda = 5
| blok = p
| gustoca = 6697
| tvrdoca = ?
| taliste = 631 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| vreliste = 1635 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| atomska_masa = 121.760(1) <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| EK1 = kripton
| EK2 = Kr
| e_konfiguracija = 4d105s25p3 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
}}

*'''Antimon''' su poznavali još stari Egipćani 2500.-2200. prije Krista. U srednjem vijeku kemičari su, uz antimon, poznavali arsen i bizmut. Atimon se kao i arsen, pojavljuje u sivoj metalnoj i žutoj nemetalnoj modifikaciji. Antimon je sivobijeli sjajan metal. Krt je, pa se može kovati i lijevati samo u slitinama s drugim metalima. Kristalna mu je rešetka kao i ona u metalnog arsena. Pare antimona sastoje se od molekula Sb4 i Sb2. Dodaje se olovu pri izradi rešetke za ploče akumulatora da bi bile tvrđe. Njegovi se spojevi upotrebljavaju za izradu boja, keramike i emajla te u industriji stakla i gume. Pri običnoj temperaturi je postojan na zraku, a zagrijavanjem iznad tališta, izgara plavkastobijelim plamenom u antimonov trioksid (Sb2O3).

Ime mu dolazi od grčkih riječi ''anti'' i ''monos'' što znači onaj koji ne dolazi sam. Simbol dolazi od latinskog naziva za [[antimonov sulfid]] - ''stibium''. Žuti nemetalni antimon je nestabilna alotropska modifikacija koja lako prelazi u stabilni sivi metalni antimon. Sivi antimon ima svojstvo da mu se volumen pri taljenju smanjuje. Na zraku je stabilan ali ako se zagrije izgara. Lako se otapa u oksidirajućim kiselinama. Antimon i njegovi spojevi su toksični. Nadražuje na dodir.
Jedan od glavnih izvora ovog elementa u prirodi je mineral [[antimonit]], a ovaj element nalazimo i u kemijskom sastavu minerala [[bornotit]]a, te [[boulangerit]]a.

== Povijest ==

Od davnina je poznato emetičko djelovanje antimonovih spojeva (emetici − sredstva za povraćanje, grč. ἐμετıϰός: koji izaziva povraćanje). Stari su Rimljani u čašu načinjenu od antimona, pocula emetica, stavljali vino. Ustajalo vino iz takve čaše izazivalo je povraćanje, a popularnost takvih čaša nastavila se i u srednjem vijeku. Prenosile su se s koljena i koljena i čuvale generacijama, a zabilježena je i njihova uporaba u samostanima. Redovnici koji su popili koju čašicu vina previše drugo su jutro bili kažnjavani ispijanjem ustajalog vina iz čaša od antimona.

„Ljekovita” svojstva antimona svoj su vrhunac dosegnula u 17. stoljeću, kada su pehari od antimona bili vrlo popularni. Ljekarnici su u to vrijeme pravili i „sriješ za bljuvanje”, tartarus emeticus, otapanjem antimonova oksida u vodenoj otopini sriješa, tj. vinskog kamenca (kalijev tartarat), kristaličnog taloga koji nastaje na stijenkama vinskih bačava. Kasnije je otkriveno da je riječ o antimonovoj soli vinske kiseline − antimonilovu kalijevom tartaratu kemijske formule <chem>K2Sb2(C4H2O6)2</chem>.

Antimon je „zlatno doba” doživio u 18. stoljeću jer se tada smatrao lijekom za gotovo sve tegobe. Jedna je od njegovih najpoznatijih žrtava najvjerojatnije i čuveni skladatelj Wolfgang A. Mozart (1756. − 1791.) koji se nenadano razbolio ujesen 1791. godine. Svojoj je supruzi Constanzi 20. listopada iste godine rekao kako vjeruje da je otrovan. I možda je bio u pravu. Nije ga otrovao skladatelj i dirigent Antonio Salieri (1750. − 1825.) kojeg su suvremenici optužili da je iz zavisti otrovao Mozarta. (Muzikologe ta teorija o Mozartovoj smrti više ne privlači, ali je ostala zanimljiva poetskoj mašti. O toj je temi nastao i dojmljiv film Amadeus Miloša Formana iz 1984. godine.) Teoriju o Mozartovom trovanju predložio je 1991. godine Ian James iz London's Royal Free Hospitala. Njegovu smrt povezao je s antimonom, koji mu je dao njegov liječnik kako bi ga izliječio, a ne otrovao.

{{wječnik}}

==Izvori==
{{izvori}}

{{Kemijski elementi}}
{{Mrva-kem-el}}

[[Kategorija:Kemijski elementi]]