Ante Stamać - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T02:01:25Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:01
Redak 2:		Redak 2:

	==Životopis==		==Životopis==
	Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveučilišni profesor i akademik [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] rođen je 9. listopada 1939. na otoku [[Molat]]u u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemačkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske službe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u [[Dubrovnik]]u, [[Križevci]]ma, [[Daruvar]]u, [[Molat]]u i [[Zadar\|Zadru]]. Gimnaziju i srednju glazbenu školu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u [[Zadar\|Zadru]] i [[Zagreb]]u. 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|SFRJ]], stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na [[Goli otok]] na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u [[Zagreb]]u na I. gimnaziji 1959. godine. Diplomiravši 1963. na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]] komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatističkom radnjom o [[Tin Ujević\|Tinu Ujeviću]] 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u [[Ljubljana\|Ljubljani]], te filozofiju i germanistiku u [[Beč]]u. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu\|Hrvatskoga narodnog kazališta]], te kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskoga fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome učitelju i prijatelju karizmatičnom pjesniku [[Jure Kaštelan\|Juri Kaštelanu]]. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Između 2004. i 2014. godine obnašao je funkciju tajnika Razreda za književnost [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] te je bio član Predsjedništva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni član, književni tajnik Odjela za književnost te potpredsjednik [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] (2010.-2014.). Bio je 1969. stipendist [[Johann Gottfried Herder\|Herderove]] zaklade u [[Beč]]u (na prijedlog akademika [[Marijan Matković\|Marijana Matkovića]]), te stipendist znamenite [[Alexander von Humboldt#Zaklada Alexander von Humboldt\|Humboldtove zaklade]] 1977./78. godine u tadašnjem Zapadnom Berlinu i [[Göttingen\|Gӧttingenu]]. Mentori su mu bili poznati njemački pjesnik i teoretik književnosti [[:en:Walter Höllerer\|Walter Hӧllerer]] te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni član HAZU, [[Reinhard Lauer]]. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. godine gostujući profesor na [[:en:University of Oldenburg\|Sveučilištu u Oldenburgu]]. Održao je brojna predavanja na njemačkim sveučilištima, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, uključivši i [[Sjedinjene Američke Države\|SAD]]. U dva navrata bio je predsjednik [http://www.hfiloloskod.hr/ Hrvatskoga filološkog društva] (1981. - 1984. te 1991.-1992.), predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]] (1995. - 1999.). U [[Matica hrvatska\|Matici hrvatskoj]] obnašao je dužnost dopredsjednika (2012.-2014.). Bio je urednik časopisa: ''[[Razlog (časopis)\|Razlog]]'' (1966.–1968.)<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52040 Razlog]“</ref>, „[[Telegram (novine)\|Telegram]]“ (1968.-1971.), ''[[Most/The Bridge]]'' (1972.–1977.)<ref>[http://dhk.hr/casopis-most/ Most/The Bridge]“ </ref>, „[https://hrcak.srce.hr/croatica Croatica]“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „[[Umjetnost riječi]]'' (1981. - ?)<ref>http://umjetnostrijeci.ffzg.unizg.hr/ Umjetnost riječi]</ref>, „[[Republika (časopis)\|Republika]]“ (2002. – 2016.), voditelj [[Zagrebački književni razgovori\|Zagrebačkih književnih razgovora]] [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]], voditelj uredništva edicije [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] [[Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti\|Stoljeća hrvatske književnosti]] (2010. - 2016.).		Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveučilišni profesor i akademik [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] rođen je 9. listopada 1939. na otoku [[Molat]]u u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemačkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske službe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u [[Dubrovnik]]u, [[Križevci]]ma, [[Daruvar]]u, [[Molat]]u i [[Zadar\|Zadru]]. Gimnaziju i srednju glazbenu školu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u [[Zadar\|Zadru]] i [[Zagreb]]u. 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|SFRJ]], stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na [[Goli otok]] na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u [[Zagreb]]u na I. gimnaziji 1959. godine. Diplomiravši 1963. na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]] komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatističkom radnjom o [[Tin Ujević\|Tinu Ujeviću]] 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u [[Ljubljana\|Ljubljani]], te filozofiju i germanistiku u [[Beč]]u. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu\|Hrvatskoga narodnog kazališta]], te kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskoga fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome učitelju i prijatelju karizmatičnom pjesniku [[Jure Kaštelan\|Juri Kaštelanu]]. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Između 2004. i 2014. godine obnašao je funkciju tajnika Razreda za književnost [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] te je bio član Predsjedništva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni član, književni tajnik Odjela za književnost te potpredsjednik [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] (2010. — 2014.). Bio je 1969. stipendist [[Johann Gottfried Herder\|Herderove]] zaklade u [[Beč]]u (na prijedlog akademika [[Marijan Matković\|Marijana Matkovića]]), te stipendist znamenite [[Alexander von Humboldt#Zaklada Alexander von Humboldt\|Humboldtove zaklade]] 1977./78. godine u tadašnjem Zapadnom Berlinu i [[Göttingen\|Gӧttingenu]]. Mentori su mu bili poznati njemački pjesnik i teoretik književnosti [[:en:Walter Höllerer\|Walter Hӧllerer]] te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni član HAZU, [[Reinhard Lauer]]. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. godine gostujući profesor na [[:en:University of Oldenburg\|Sveučilištu u Oldenburgu]]. Održao je brojna predavanja na njemačkim sveučilištima, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, uključivši i [[Sjedinjene Američke Države\|SAD]]. U dva navrata bio je predsjednik [http://www.hfiloloskod.hr/ Hrvatskoga filološkog društva] (1981. - 1984. te 1991.-1992.), predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]] (1995. - 1999.). U [[Matica hrvatska\|Matici hrvatskoj]] obnašao je dužnost dopredsjednika (2012. — 2014.). Bio je urednik časopisa: ''[[Razlog (časopis)\|Razlog]]'' (1966.–1968.)<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52040 Razlog]“</ref>, „[[Telegram (novine)\|Telegram]]“ (1968.-1971.), ''[[Most/The Bridge]]'' (1972.–1977.)<ref>[http://dhk.hr/casopis-most/ Most/The Bridge]“ </ref>, „[https://hrcak.srce.hr/croatica Croatica]“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „[[Umjetnost riječi]]'' (1981. - ?)<ref>http://umjetnostrijeci.ffzg.unizg.hr/ Umjetnost riječi]</ref>, „[[Republika (časopis)\|Republika]]“ (2002. – 2016.), voditelj [[Zagrebački književni razgovori\|Zagrebačkih književnih razgovora]] [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]], voditelj uredništva edicije [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] [[Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti\|Stoljeća hrvatske književnosti]] (2010. - 2016.).
	Sa [[Zdenko Škreb\|Zdenkom Škrebom]] uredio je jedno izdanje zbornika ''[[Uvod u književnost]]'' (1983), koje je jednim od osnovnih udžbenika za studij književnosti na hrvatskim sveučilištima.<ref name="HE, Škreb">Škreb, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. veljače. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59688>.</ref>		Sa [[Zdenko Škreb\|Zdenkom Škrebom]] uredio je jedno izdanje zbornika ''[[Uvod u književnost]]'' (1983), koje je jednim od osnovnih udžbenika za studij književnosti na hrvatskim sveučilištima.<ref name="HE, Škreb">Škreb, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. veljače. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59688>.</ref>

WikiSysop: bnz

2022-05-01T06:23:31Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 06:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ante Stamać'''-->~~'''Ante Stamać''' (otok [[Molat]], [[9. listopada]] [[1939.]] - [[Zagreb]], [[30. studenoga]] [[2016.]]),<ref name="Šicel">[[Miroslav Šicel]] (prireditelj), ''Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća'', Dio 2.: ''Hrvatski književni esej 1950. – 2000.'' – (Biblioteka ''Četvrti zid''; knj. 8.), Zagreb: Disput, 2002., {{ISBN\|953-6770-27-X}}, {{ISBN\|953-6770-25-3}} (cjelina), str. 485.</ref><ref>https://www.hina.hr/vijest/9368923 (pristupljeno 1. prosinca 2016.)</ref> [[Hrvatska\|hrvatski]] [[pjesnik]] i [[akademik]] [[HAZU]], [[teoretičar književnosti]], bio je redovitim profesorom na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]; [[esej]]ist i [[prevoditelj]]. U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskoga filološkog društva (1981.-1984. te 1991.-1992.) i predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata od 1995. do 1999. Od 2011. do 2014. bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Predsjedništva HAZU. Bio je urednik časopisa: „Razlog“ (1966.–1968.), „Telegram“ (1968.-1971.), „Most/The Bridge“ (1972.–1977.), „Croatica“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „Umjetnost riječi“ (1981. - ?), „Republika“ (2002. – 2016.), voditelj Zagrebačkih književnih razgovora Društva hrvatskih književnika, voditelj uredništva edicije Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti (2010. - 2016.).		'''Ante Stamać''' (otok [[Molat]], [[9. listopada]] [[1939.]] - [[Zagreb]], [[30. studenoga]] [[2016.]]),<ref name="Šicel">[[Miroslav Šicel]] (prireditelj), ''Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća'', Dio 2.: ''Hrvatski književni esej 1950. – 2000.'' – (Biblioteka ''Četvrti zid''; knj. 8.), Zagreb: Disput, 2002., {{ISBN\|953-6770-27-X}}, {{ISBN\|953-6770-25-3}} (cjelina), str. 485.</ref><ref>https://www.hina.hr/vijest/9368923 (pristupljeno 1. prosinca 2016.)</ref> [[Hrvatska\|hrvatski]] [[pjesnik]] i [[akademik]] [[HAZU]], [[teoretičar književnosti]], bio je redovitim profesorom na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]; [[esej]]ist i [[prevoditelj]]. U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskoga filološkog društva (1981.-1984. te 1991.-1992.) i predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata od 1995. do 1999. Od 2011. do 2014. bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Predsjedništva HAZU. Bio je urednik časopisa: „Razlog“ (1966.–1968.), „Telegram“ (1968.-1971.), „Most/The Bridge“ (1972.–1977.), „Croatica“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „Umjetnost riječi“ (1981. - ?), „Republika“ (2002. – 2016.), voditelj Zagrebačkih književnih razgovora Društva hrvatskih književnika, voditelj uredništva edicije Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti (2010. - 2016.).

	==Životopis==		==Životopis==

Suradnik01: /* Životopis */

2022-02-11T21:05:58Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 11. veljača 2022. u 21:05
Redak 2:		Redak 2:

	==Životopis==		==Životopis==
	Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveučilišni profesor i akademik [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] rođen je 9. listopada 1939. na otoku [[Molat]]u u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemačkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske službe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u [[Dubrovnik]]u, [[Križevci]]ma, [[Daruvar]]u, [[Molat]]u i [[Zadar\|Zadru]]. Gimnaziju i srednju glazbenu školu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u [[Zadar\|Zadru]] i [[Zagreb]]u. 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|SFRJ]], stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na [[Goli otok]] na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u [[Zagreb]]u na I. gimnaziji 1959. godine. Diplomiravši 1963. na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]] komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatističkom radnjom o [[Tin Ujević\|Tinu Ujeviću]] 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u [[Ljubljana\|Ljubljani]], te filozofiju i germanistiku u [[Beč]]u. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu\|Hrvatskoga narodnog kazališta]], te kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskoga fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome učitelju i prijatelju karizmatičnom pjesniku [[Jure Kaštelan\|Juri Kaštelanu]]. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Između 2004. i 2014. godine obnašao je funkciju tajnika Razreda za književnost [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] te je bio član Predsjedništva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni član, književni tajnik Odjela za književnost te potpredsjednik [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] (2010.-2014.). Bio je 1969. stipendist [[Johann Gottfried Herder\|Herderove]] zaklade u [[Beč]]u (na prijedlog akademika [[Marijan Matković\|Marijana Matkovića]]), te stipendist znamenite [[Alexander von Humboldt#Zaklada Alexander von Humboldt\|Humboldtove zaklade]] 1977./78. godine u tadašnjem Zapadnom Berlinu i [[Göttingen\|Gӧttingenu]]. Mentori su mu bili poznati njemački pjesnik i teoretik književnosti [[:en:Walter Höllerer\|Walter Hӧllerer]] te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni član HAZU, [[Reinhard Lauer]]. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. godine gostujući profesor na [[:en:University of Oldenburg\|Sveučilištu u Oldenburgu]]. Održao je brojna predavanja na njemačkim sveučilištima, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, uključivši i [[Sjedinjene Američke Države\|SAD]]. U dva navrata bio je predsjednik [http://www.hfiloloskod.hr/ Hrvatskoga filološkog društva] (1981. - 1984. te 1991.-1992.), predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]] (1995. - 1999.). U [[Matica hrvatska\|Matici hrvatskoj]] obnašao je dužnost dopredsjednika (2012.-2014.). Bio je urednik časopisa: „[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52040 Razlog]“ ~~(1966.–1968.)~~, „[[Telegram (novine)\|Telegram]]“ (1968.-1971.), „[http://dhk.hr/casopis-most/ Most/The Bridge]“ ~~(1972.–1977.)~~, „[https://hrcak.srce.hr/croatica Croatica]“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „[http://umjetnostrijeci.ffzg.unizg.hr/ Umjetnost riječi]~~“ (1981. - ?)~~, „[[Republika (časopis)\|Republika]]“ (2002. – 2016.), voditelj [[Zagrebački književni razgovori\|Zagrebačkih književnih razgovora]] [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]], voditelj uredništva edicije [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] [[Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti\|Stoljeća hrvatske književnosti]] (2010. - 2016.).		Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveučilišni profesor i akademik [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] rođen je 9. listopada 1939. na otoku [[Molat]]u u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemačkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske službe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u [[Dubrovnik]]u, [[Križevci]]ma, [[Daruvar]]u, [[Molat]]u i [[Zadar\|Zadru]]. Gimnaziju i srednju glazbenu školu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u [[Zadar\|Zadru]] i [[Zagreb]]u. 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|SFRJ]], stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na [[Goli otok]] na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u [[Zagreb]]u na I. gimnaziji 1959. godine. Diplomiravši 1963. na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]] komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatističkom radnjom o [[Tin Ujević\|Tinu Ujeviću]] 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u [[Ljubljana\|Ljubljani]], te filozofiju i germanistiku u [[Beč]]u. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu\|Hrvatskoga narodnog kazališta]], te kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskoga fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome učitelju i prijatelju karizmatičnom pjesniku [[Jure Kaštelan\|Juri Kaštelanu]]. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Između 2004. i 2014. godine obnašao je funkciju tajnika Razreda za književnost [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]] te je bio član Predsjedništva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni član, književni tajnik Odjela za književnost te potpredsjednik [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] (2010.-2014.). Bio je 1969. stipendist [[Johann Gottfried Herder\|Herderove]] zaklade u [[Beč]]u (na prijedlog akademika [[Marijan Matković\|Marijana Matkovića]]), te stipendist znamenite [[Alexander von Humboldt#Zaklada Alexander von Humboldt\|Humboldtove zaklade]] 1977./78. godine u tadašnjem Zapadnom Berlinu i [[Göttingen\|Gӧttingenu]]. Mentori su mu bili poznati njemački pjesnik i teoretik književnosti [[:en:Walter Höllerer\|Walter Hӧllerer]] te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni član HAZU, [[Reinhard Lauer]]. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. godine gostujući profesor na [[:en:University of Oldenburg\|Sveučilištu u Oldenburgu]]. Održao je brojna predavanja na njemačkim sveučilištima, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, uključivši i [[Sjedinjene Američke Države\|SAD]]. U dva navrata bio je predsjednik [http://www.hfiloloskod.hr/ Hrvatskoga filološkog društva] (1981. - 1984. te 1991.-1992.), predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]] (1995. - 1999.). U [[Matica hrvatska\|Matici hrvatskoj]] obnašao je dužnost dopredsjednika (2012.-2014.). Bio je urednik časopisa: ''[[Razlog (časopis)\|Razlog]]'' (1966.–1968.)<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52040 Razlog]“</ref>, „[[Telegram (novine)\|Telegram]]“ (1968.-1971.), ''[[Most/The Bridge]]'' (1972.–1977.)<ref>[http://dhk.hr/casopis-most/ Most/The Bridge]“ </ref>, „[https://hrcak.srce.hr/croatica Croatica]“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „[[Umjetnost riječi]]'' (1981. - ?)<ref>http://umjetnostrijeci.ffzg.unizg.hr/ Umjetnost riječi]</ref>, „[[Republika (časopis)\|Republika]]“ (2002. – 2016.), voditelj [[Zagrebački književni razgovori\|Zagrebačkih književnih razgovora]] [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]], voditelj uredništva edicije [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]] [[Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti\|Stoljeća hrvatske književnosti]] (2010. - 2016.).
			Sa [[Zdenko Škreb\|Zdenkom Škrebom]] uredio je jedno izdanje zbornika ''[[Uvod u književnost]]'' (1983), koje je jednim od osnovnih udžbenika za studij književnosti na hrvatskim sveučilištima.<ref name="HE, Škreb">Škreb, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. veljače. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59688>.</ref>

	== Književni rad ==		== Književni rad ==

Suradnik01: /* Znanstveni radovi iz područja književnosti */

2022-02-11T20:23:36Z

Znanstveni radovi iz područja književnosti

←Starija inačica		Inačica od 11. veljača 2022. u 20:23
Redak 53:		Redak 53:
	* ''Suvremeno hrvatsko pjesništvo, zbornik'', 1988.		* ''Suvremeno hrvatsko pjesništvo, zbornik'', 1988.
	* ''Passim'', 1989.		* ''Passim'', 1989.
	* ''Uvod u književnost (sa [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=59688 ~~Zdenkom Škrebom])'', 1983., 1986., 1998.~~		* ''Uvod u književnost (sa [[Zdenko Škreb\|Zdenkom Škrebom]])'', 1983., 1986., 1998.<ref>http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=59688 </ref>
	* ''Ranjivi opis sustava'', 1996.		* ''Ranjivi opis sustava'', 1996.
	* ''Pjesnici druge moderne'', 1996.		* ''Pjesnici druge moderne'', 1996.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-24T06:52:54Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ante Stamać''' (otok [[Molat]], [[9. listopada]] [[1939.]] - [[Zagreb]], [[30. studenoga]] [[2016.]]),<ref name="Šicel">[[Miroslav Šicel]] (prireditelj), ''Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća'', Dio 2.: ''Hrvatski književni esej 1950. – 2000.'' – (Biblioteka ''Četvrti zid''; knj. 8.), Zagreb: Disput, 2002., {{ISBN|953-6770-27-X}}, {{ISBN|953-6770-25-3}} (cjelina), str. 485.</ref><ref>https://www.hina.hr/vijest/9368923 (pristupljeno 1. prosinca 2016.)</ref> [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]] i [[akademik]] [[HAZU]], [[teoretičar književnosti]], bio je redovitim profesorom na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]; [[esej]]ist i [[prevoditelj]]. U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskoga filološkog društva (1981.-1984. te 1991.-1992.) i predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata od 1995. do 1999. Od 2011. do 2014. bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Predsjedništva HAZU. Bio je urednik časopisa: „Razlog“ (1966.–1968.), „Telegram“ (1968.-1971.), „Most/The Bridge“ (1972.–1977.), „Croatica“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „Umjetnost riječi“ (1981. - ?), „Republika“ (2002. – 2016.), voditelj Zagrebačkih književnih razgovora Društva hrvatskih književnika, voditelj uredništva edicije Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti (2010. - 2016.).

==Životopis==
Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveučilišni profesor i akademik [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]] rođen je 9. listopada 1939. na otoku [[Molat]]u u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemačkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske službe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u [[Dubrovnik]]u, [[Križevci]]ma, [[Daruvar]]u, [[Molat]]u i [[Zadar|Zadru]]. Gimnaziju i srednju glazbenu školu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u [[Zadar|Zadru]] i [[Zagreb]]u. 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na [[Goli otok]] na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u [[Zagreb]]u na I. gimnaziji 1959. godine. Diplomiravši 1963. na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatističkom radnjom o [[Tin Ujević|Tinu Ujeviću]] 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u [[Ljubljana|Ljubljani]], te filozofiju i germanistiku u [[Beč]]u. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskoga narodnog kazališta]], te kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti Odsjeka za kroatistiku [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskoga fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]], gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome učitelju i prijatelju karizmatičnom pjesniku [[Jure Kaštelan|Juri Kaštelanu]]. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Između 2004. i 2014. godine obnašao je funkciju tajnika Razreda za književnost [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]] te je bio član Predsjedništva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni član, književni tajnik Odjela za književnost te potpredsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (2010.-2014.). Bio je 1969. stipendist [[Johann Gottfried Herder|Herderove]] zaklade u [[Beč]]u (na prijedlog akademika [[Marijan Matković|Marijana Matkovića]]), te stipendist znamenite [[Alexander von Humboldt#Zaklada Alexander von Humboldt|Humboldtove zaklade]] 1977./78. godine u tadašnjem Zapadnom Berlinu i [[Göttingen|Gӧttingenu]]. Mentori su mu bili poznati njemački pjesnik i teoretik književnosti [[:en:Walter Höllerer|Walter Hӧllerer]] te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni član HAZU, [[Reinhard Lauer]]. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. godine gostujući profesor na [[:en:University of Oldenburg|Sveučilištu u Oldenburgu]]. Održao je brojna predavanja na njemačkim sveučilištima, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, uključivši i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]. U dva navrata bio je predsjednik [http://www.hfiloloskod.hr/ Hrvatskoga filološkog društva] (1981. - 1984. te 1991.-1992.), predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] (1995. - 1999.). U [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] obnašao je dužnost dopredsjednika (2012.-2014.). Bio je urednik časopisa: „[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52040 Razlog]“ (1966.–1968.), „[[Telegram (novine)|Telegram]]“ (1968.-1971.), „[http://dhk.hr/casopis-most/ Most/The Bridge]“ (1972.–1977.), „[https://hrcak.srce.hr/croatica Croatica]“ (glavni i odgovorni urednik 1989. – 2001., kada je časopis obustavljen), „[http://umjetnostrijeci.ffzg.unizg.hr/ Umjetnost riječi]“ (1981. - ?), „[[Republika (časopis)|Republika]]“ (2002. – 2016.), voditelj [[Zagrebački književni razgovori|Zagrebačkih književnih razgovora]] [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], voditelj uredništva edicije [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] [[Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti|Stoljeća hrvatske književnosti]] (2010. - 2016.).

== Književni rad ==

Pisao je pjesme, eseje, sastavljao je zbirke i prevodio njemačke klasike (Goethea, Nietzschea, Rilkea, Hoffmanstahla), Joycea i ine. Napisao je i djela književnoznanstvene misli koja su znatno pridonijela oblikovanju hrvatske znanosti o književnosti (Hocke, Friedrich, Jakobson, Huizinga, Halle, Nietzsche, Noth, Hjelmslev, Steiger i dr.).

U jednom svom govoru je istaknuo da su na njegov književni rad utjecali [[Šime Dunatov]], [[Marijan Matković]] i [[Jure Kaštelan]].

Na hrvatski jezik prevodi i pjesme s makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika [[Konstantin Miladinov|Konstantina Miladinova]] <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2001%5C07%5C01%5C26A26.PDF Vjesnik], Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi, 1. srpnja 2001.</ref>.

== Nagrade ==
*Orden [[Red Danice hrvatske|Red danice Hrvatske]] s likom [[Marko Marulić|Marka Marulića]], odlukom dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], 29. svibnja 1995. godine;
*Godišnja „[[Nagrada Vladimir Nazor]]“ za 1995. godinu, [[Zagreb]], 1996.;
*[[INA-ina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu|Godišnja nagrada INA-e za promicanje hrvatske kulture u svijetu]] za 1995. godinu, za Antologiju hrvatske ratne lirike [[U ovom strašnom času]], [[Zagreb]], 1996. godine;
*Godišnja „[[Nagrada Iso Velikanović]]“ za 2006. godinu, za prijevod [[Faust (Goethe)|Fausta]] [[Johann Wolfgang von Goethe|W. von Goethea]], 2007. godina;
*Književna nagrada "[[Nagrada Kiklop|Kiklop]]" Pula, 2007., za prijevod godine, [[Faust (Goethe)|Faust]] [[Johann Wolfgang von Goethe|J.W.Goethea]];
*plaketa "[[Dobrojutro, more]]" 2007.
*„Nagrada Grada Zagreba za 2007. godinu, Zagreb, 2008.;
*[[nagrada "Tin Ujević"]] 2007. za zbirku pjesama "Vrijeme, vrijeme"
*Povelja "Visoka žuta žita" za sveukupni opus i cjeloviti doprinos hrvatskoj književnosti 2007. na [[Pjesnički susreti u Drenovcima|Pjesničkim susretima u Drenovcima]]
*Nagrada [[Zadar|Grada Zadra]] za životno djelo, [[Zadar]], 2010. godine;
*[[nagrada "Antun Branko Šimić"]] 2011. za knjigu ''Sabrane pjesme'' <ref>[http://www.dhkhb.org/index.php/novosti/clanak/76 DHK HB] Uručenje Šimićeve nagrade Anti Stamaću, 14. studenoga 2011.</ref>
* Maslinov vijenac (poeta oliveatus), Croatia rediviva, [[Selca]] na otoku [[Brač]]u, 2012.

== Djela ==

===Pjesme===
* ''Rasap'', 1962.
* ''Sa svijetom jedno'', 1965.
* ''Doba prisjećanja'', 1968.
* ''Smjer'', 1968.
* ''Dešifriranje vage'', 1972.
* ''Odronske poredbe'', 1982.
* ''Žalostinke'', 1991.
* ''Crnerupe, mračni soneti, 1995.
* ''Izabrane pjesme'', 1997.
* ''Zvonki moteti'', 2004.
* ''Molat'' (pjesnička monografija s [[Tomislav Marijan Bilosnić|Tomislavom Marijanom Bilosnićem]]), 2006.
* "Vrijeme, vrijeme", 2007.
* ''Your and My Signs,'' 2008.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji ''Zywe zradla'' iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica [[Łucja Danielewska]].

===Znanstveni radovi iz područja književnosti===

* ''Ujević'', 1971.
* ''Slikovno i pojmovno pjesništvo'', 1977.
* ''Teorija metafore'', 1978., 1983.
* ''Kritika ili teorija?'', 1983.
* ''Suvremeno hrvatsko pjesništvo, zbornik'', 1988.
* ''Passim'', 1989.
* ''Uvod u književnost (sa [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=59688 Zdenkom Škrebom])'', 1983., 1986., 1998.
* ''Ranjivi opis sustava'', 1996.
* ''Pjesnici druge moderne'', 1996.
* ''Tema Mihalić'', 1996.
* ''Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti'', 1997.
* ''Pogled unatrag'', 1999.
* ''Tema Kaštelan'', 2003.
* ''Zapravo, Šoljan'', 2004.
* ''Obnovljeni Ujević'', 2005.
* ''Germanica & anglica'', 2007.
* prošireno izdanje ''Tema Kaštelan, 2009.''
* ''Tragovi, otisci i lica'', 2009.
* ''Književnoteorijski fragmenti'', 2012.

===Eseji===
* ''Ogledi'', 1980.
* ''Književni život'', 1993.
* ''Na prijelazu'', 1996.
* ''Vrijednosti'', ''pogledi i ogledi'' 1998.
* ''Moje motrište'', 2006.
* ''Prolazne postaje, autobiografski zapisi objavljeni u Zadarskoj smotri'' 2010., 2011., 2012.
* ''Predgovori/Pogovori'', 2013.

=== Skupne knjige ===
* ''Nova evropska kritika, I-III'', 1968., 1969., 1972.
* ''Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea, 1985.)''
* ''U ovom strašnom času, 1993., 1995.''
* ''Lirika Velikog petka, 1998.''
* ''Poezija i proza Rainera Marie Rilkea, 2001.''
* ''Antologija hrvatskoga pjesništva, od davnina pa do naših dana, 2007.''

=== Prijevodi; književnost ===
Koautorstvo s [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57733 Trudom Stamać]:
* [[Rainer Maria Rilke]], Soneti Orfeju, 1969.
* [[Gottfried Benn]], Statičke pjesme, 1970.
* [[Günter Grass]], Lumbur, 1979.
* [[Friedrich Schiller]], Razbojnici, 1996.
* [[Novalis]], Himne noći; Fragmenti, 1998.
Autorski prijevodi Ante Stamaća:
* [[:de:Kurt Pahlen|Kurt Pahlen]], Djeca svijeta i njihove pjesme: 49 pjesama iz 24 zemlje, 1981.
* [[Bertolt Brecht]], Dramski tekstovi, (15 drama), 1989.
* [[:en:John Webster|John Webster]], Vojvotkinja Malfeška, 1989.
* [[James Joyce]], Komorna glazba, 1990.
* [[Hugo von Hofmannsthal|Hugo von Hofmannstal]], Svatković, 1993.
* [[Bertolt Brecht]], Majka Courage i njezina djeca, 1997., 2015.
* [[James Joyce]], Pjesme, 1998.
* [[Samuel Beckett]], Beznina / Martin Esslin, Uvod u Bezninu, 2000.
* [[James Joyce]], Prognanici, 2001.
* [[Rainer Maria Rilke]], Poezija i proza, 2001.
* [[:en:Beaumont and Fletcher|Beaumont & Fletcher]], Vitez goručeg tučka 2005.
* [[Johann Wolfgang von Goethe]], Faust, I. i II. dio, 2006.
* [[:en:Mildred Clary|Mildred Clary]], Mozart svjetlo Božje, 2006.
* [[Janko Drašković|grof Janko Drašković]], Riječ veledušnim kćerima Ilirije o starijoj povijesti i o najnovijem preporodu književnosti njihove domovine, 2007.
* [[Dora Pejačević]], Popijevke, 2009.
* [[:en:Hans Blumenberg|Hans Blumenberg]], Brodolom naočigled promatraču, 2016.

=== Prijevodi; znanost o književnosti i filozofija ===
Koautorstvo s [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57733 Trudom Stamać]:
* [[:de:Hugo Friedrich|Hugo Friedrich]], Struktura moderne lirike, 1969., 1989.
* [[Johan Huizinga|Johann Huizinga]], Homo ludens, 1969.,1992.
Autorski prijevodi Ante Stamaća:
* [[:en:Louis Hjelmslev|Louis Hjelmslev]], Prologomena teoriji jezika, 1980.
* [http://proleksis.lzmk.hr/26739/ Gustav René Hocke], Manirizam u književnosti, 1984.
* [[:en:Roman Jakobson|Roman Jakobson]] & [[:en:Morris Halle|Morris Halle]], Temelji jezika, 1988.
* [[Friedrich Nietzsche]], Volja za moć, 1988., 2006.
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57704 Emil Stiager], Temeljni pojmovi poetike, 1990.
* [[René Girard|Rene Girard]], Mimezis i nasilje, 2003.
* [[Winfried Nӧth]], Priručnik semiotike, 2004.
* [[Winfried Nӧth]], O prostornom predstavljanju drugoga u kulturi, 2005.
* [[Friedrich Nietzsche]], Nietzsche contra Wagnera, 2005.
* [[Gergard Ochs]], Sedam pjesama, 2006.
* [[Hans Küng]], Povijest Katoličke crkeve, 2009.
* John Elsom, Jezik, urotništvo i globalizacija, 2009.
* [[Martin Heidegger]], Stavak o identitetu, 2009.
* [[:bs:Wilhelm von Humboldt|Wilhelm von Humboldt]], O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda, 2010.
* [[Karl Jaspers]], Filozofija religije, 2011.
* [[Karl Jaspers]], Opća psihopatologija,

== Izvori ==
{{izvori}}

==== Životopis: ====
http://antestamac.hr/biografija

==== Djela: ====
http://antestamac.hr/djela

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.grad-zadar.hr/zadarskiklub_vijesti.php Književna večer u Zadarskom klubu]
*http://www.knjiznica-drenovci.hr/pjesnicki-susreti-2007/
*http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/stamach
*http://www.antestamac.hr/

<div class="Boxmerge">{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}{{Dobitnici nagrade Tin Ujević}}</div>

{{GLAVNIRASPORED:Stamać, Ante}}
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Hrvatski književni teoretičari]]