Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)

2026-04-07T13:47:01Z

Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)

Nova stranica

'''Ante Roje''' '''''Levaj''''' ([[Split]], [[7. veljače]] [[1914.]] – [[24. listopada]] [[1982.]]), [[Hrvati|hrvatski]] komunistički revolucionar, partizanski [[zapovjednik]], društveno-politički radnik SR Hrvatske i [[Narodni heroji Jugoslavije|narodni heroj Jugoslavije]].

{{Infookvir vojna osoba
|ime=Ante Roje
|slika=
|opis=
|datum rođenja=7. veljače 1914.
|datum smrti=24.listopada 1982.
|državljanstvo=AU Monarhija (1914.-18.)
Država SHS (1918.)
Kraljevstvo SHS (1918.-21.)
Kraljevina SHS (1921. – 1929.)
Kraljevina Jugoslavija (1929. – 1943.)
DFJ /FDH (1943.-45.)
FNRJ/ NRH (1945.-63.)
SFRJ/SRH (1963.-82.)
|jedinice=Kaštelansko-trogirski partizanski odred, Mosorski partizanski odred, Trogirsko-rogoznička partizanska četa, Treća dalmatinska udarna brigada, Druga dalmatinska brigada|knjige=|mjesto rođenja=Split|mjesto smrti=Zagreb|nacionalnost=Hrvat|nadimak=Levaj|odlikovanja=Partizanska spomenica 1941, Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnim i srebrnim vijencem, poljski Partizanski križ|ratovi=Narodooslobodilački rat (1941.-45.)|rod=pješadija|služba=Partizani|supruga=Nepoznato|zapovijedao=Kaštelansko-trogirski partizanski odred, Mosorski partizanski odred, Trogirsko-rogoznička partizanska četa|čin=potpukovnik}}

== Životopis ==
Rođen je 1914. godine u Splitu, u siromašnoj obitelji. Završio je električarski zanat te je bio zaposlen u [[Brodosplit|splitskom brodogradilištu]]. Bio je aktivan u radničkim društvima i organizacijama. Godine [[1933.]] postao je član sindikata URS-a. Članovi sindikata brzo su ga izabrali za povjerenika podružnice metalaca sindikata URS-a. Početkom [[1937.]] godine javio se za dobrovoljca u [[Internacionalne brigade|Internacionalnim brigadama]], ali je uhićena cijela skupina od 180 dobrovoljaca. Policija ga je tukla i prisiljavala da izda organizatore, ali ništa nije priznao pa je mjesec dana kasnije pušten. Godine [[1939.]] primljen je za člana [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]].

Bio je aktivan u provedbi odluka novog CK [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] na čelu s [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom,]] u radu na organizacijskom i idejnom sređivanju te jačanju partijske organizacije u Splitu. Bio je jedan od istaknutih članova novog Pokrajinskog komiteta [[Savez komunista Hrvatske|KPH]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]] u borbi protiv frakcionaštva i oportunizma, kao i jedan od organizatora prosvjeda u povodu godišnjice napada [[Invazija na Poljsku|nacističke Njemačke na Poljsku]] i općeg prosvjeda radnika, težaka i mladeži, zbog ubojstva radnika Vicka Buljanovića i zatvaranja Radničkog doma u prvoj polovici rujna [[1940.]] godine. Zbog toga je uhićen i zatočen u [[Lepoglava|Lepoglavi]], gdje je nastavio svoj partijski rad te pohađao marksističku školu. Nakon povratka s robije, MK KPH Split povjerio mu je dužnost sekretara rajona [[Manuš]].

== Narodnooslobodilačka borba ==
Nakon [[Travanjski rat|kapitulacije Jugoslavije]] [[1941.]] Roje se, prema uputstvu PK KPH za Dalmaciju, povukao u tajnost. U svibnju 1941. postao je član borbenog odreda za izvođenje akcija, a krajem srpnja 1941. vodio je udarne grupe. Odlukom PK KPH za Dalmaciju od [[9. kolovoza]] 1941. imenovan je za zapovjednika Kaštelansko-trogirskog partizanskog odreda.Prva uspješna akcija ovog odreda bila je rušenje vlaka na liniji Split - [[Perković]], u blizini [[Kaštela]].

Budući da se nije moglo ostvariti plan PK KPH za Dalmaciju o prebacivanju primorskih partizanskih odreda za [[Dinara|Dinaru]], PK KPH za Dalmaciju Roji je dao zadatak organiziranja udarnih grupa i provođenje oružanih akcija u okupiranom Splitu, koje je uspješno ostvario. Između ostalog, Roje je sa sekretarom CK KPH [[Rade Končar|Radom Končarom]] izradio plan i izravno rukovodio uspješnim oružanim napadom na talijansku glazbenu skupinu i počasni odred divizije "Cacciatori delle Alpi" u noći 9. studenoga 1941. godine.

Nakon niza borbenih akcija, kada više nije mogao biti u gradu, PK KPH za Dalmaciju ga je uputio u Mosorski partizanski odred za zapovjednika [[Satnija|čete]], a sredinom ožujka [[1942.]] godine imenovan je zapovjednikom Trogirsko - rogozničke čete. Krajem lipnja 1942. imenovan je za [[Komesar|političkog komesara]] Srednjodalmatinskog partizanskog odreda. Istaknuo se u organizaciji obrane slobodnog dinarskog teritorija i slamanju ofanzive talijanskih snaga, [[Ustaše|ustaša]] i [[Četnici|četnika]] u srpnju 1942. godine.

Sredinom studenog 1942. imenovan je za zamjenika političkog komesara [[Treća dalmatinska udarna brigada NOVJ-a|Treće dalmatinske udarne brigade]], a s njom je sudjelovao u [[Bitka na Neretvi|Četvrtoj]] i [[Bitka na Sutjesci|Petoj neprijateljskoj ofenzivi]]. U to vrijeme bio je jedan od organizatora zadatka prijenosa velikog broja ranjenika. Nakon bitke na [[Gornje Bare|Gornjim Barama]] imenovan je za političkog komesara [[Druga dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a|Druge dalmatinske brigade]]. Nakon uspješnog proboja sa Sutjeske u istočnu Bosnu, Roje je teško ranjen u borbama na [[Ozren (planina u BiH)|Ozrenu]].

Nakon izlaska iz bolnice, prema odluci [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a]], otišao je na rad u Dalmaciju. PK KPH za Dalmaciju mu je sredinom studenog [[1943.]] povjerio dužnost sekretara OK KPH za srednju Dalmaciju. Kad su jake njemačke snage [[4. ožujka]] [[1944.]] iznenada opkolile [[Osma dalmatinska brigada|Osmu dalmatinsku brigadu]], okružne komitete KPH i [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]] i nekoliko vojnopozadinskih ustanova u području sela [[Blizna]], Roje je organizirao proboj, odlučnim napadom razbio obruč i omogućio izvlačenje. Nekoliko dana kasnije, sa zaštitnim vodom koji se nalazio pri OK KPH, napao je njemačku kolonu i onemogućio je da ovlada [[Moseć]]om i iznenadi rukovodstvo i ustanove [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a na njegovim južnim padinama. Početkom listopada [[1944.]] izabran je za člana OK KPH za Dalmaciju.

== Poslijeratna karijera==
Po završetku rata, Roje je bio organizacijski i politički sekretar OK KPH za Dalmaciju ( [[1945.]] – [[1947.]] ) i načelnik organizacijsko-instruktorske uprave [[Centralni komitet|CK]] KPH. Završio je višu partijsku školu CK KPJ " [[Đuro Đaković]] ". Izabran je za predsjednika Oblasnog NOO za Dalmaciju i potpredsjednika Republičkog vijeća Saveza sindikata Hrvatske. Na 5. kongresu KPJ je izabran za kandidata za člana CK KPJ, a na Šestom i Sedmom kongresu za člana Kontrolne komisije CK SKJ; član CK KPH / SKH bio je od Drugog kongresa KPH do [[1968.]] godine. Također je izabran i za zastupnika u [[Hrvatski sabor|Saboru NRH / SRH]] ( [[1950.]] – [[1954.]] godine i [[1963.]] – [[1967.]] ), bio je predsjednik Odbora za unutarnju politiku Sabora i predsjednik Administrativne komisije, a od 1967. do [[1973.]] godine na funkciji u Saboru SRH. Za poslanika [[Skupština SFRJ|Savezne skupštine]] izabran je od 1950. do 1967. godine. Nakon toga je živio u [[Zagreb]]u, bio član Vijeća Republike i aktivan društveno-politički radnik.

Umro je [[24. listopada]] [[1982.]] godine.

== Odlikovanja i priznanja ==
Nositelj je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941.]], [[Orden ratne zastave|Ordena ratne zastave]], Ordena zasluga za narod sa zlatnim i srebrnim vijencem te drugih [[Odlikovanja SFRJ|jugoslavenskih]] i stranih odlikovanja među kojima je i poljski partizanski križ.<ref name="Kojeko">''Jugoslavenski suvremenici: Ko je ko u Jugoslaviji'', str. 611.</ref> [[Orden narodnog heroja]] dodijeljen mu je 27. studenoga [[1953.]] godine.

== Izvor ==

== Literatura ==
<br />

{{GLAVNIRASPORED:Roje, Ante}}

[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Narodni heroji Jugoslavije]]

Ante Roje (narodni heroj) - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Životopisi, Split)