Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

2025-04-28T22:20:25Z

Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2025. u 22:20
Redak 1:		Redak 1:
	{{~~Likovni~~ umjetnik		{{infookvir likovni umjetnik
	\|ime = Anica Vranković		\|ime = Anica Vranković
	\|slika = Anica Vranković - Autoportret sa sinom Antom, 1981., nedovršeno.png		\|slika = Anica Vranković - Autoportret sa sinom Antom, 1981., nedovršeno.png

WikiSysop: bnz

2022-05-01T01:05:14Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 01:05
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Anica Vranković'''-->~~{{Likovni umjetnik		{{Likovni umjetnik
	\|ime = Anica Vranković		\|ime = Anica Vranković
	\|slika = Anica Vranković - Autoportret sa sinom Antom, 1981., nedovršeno.png		\|slika = Anica Vranković - Autoportret sa sinom Antom, 1981., nedovršeno.png

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-09T19:08:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Likovni umjetnik
|ime = Anica Vranković
|slika = Anica Vranković - Autoportret sa sinom Antom, 1981., nedovršeno.png
|veličina = 250px
|opis =
|rođenje = [[14. veljače]] [[1939.]]
|smrt = [[1. ožujka]] [[1982.]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvatica]]
|period =
|vrsta =
|praksa =
|utjecao =
|utjecali =
|djela =
|nagrade =
|potpis =
}}

'''Anica Vranković''' (rođ. Markušić) ([[Varaždin]], [[14. veljače]] [[1939.]] - [[Sveti Ivan Zelina]], [[1. ožujka]] [[1982.]]), hrvatska je slikarica, primijenjena umjetnica i zaslužna likovna pedagogica.
Anica [[Vranković]] rođena je u Varaždinu, gradu čiji su slikoviti barokni ambijenti već zarana pobudili urođenu joj sklonost slikarskom likovnome izričaju.
Nakon gimnazijske mature u rodnome gradu 1959. se upisala na tek otvoreni Pedagoški odjel zagrebačke [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademije likovnih umjetnosti]], gdje su joj predavali profesori [[Ivo Šebalj]] (mentor), [[Ivo Režek]], [[Branko Ružić]], [[Vjekoslav Rukljač]], [[Raul Goldoni]], [[Zorislav Horvat]], [[Matko Peić]] i drugi, te na kojem je diplomirala 1963. kod prof. Šebalja kao jedan od najboljih studenata u klasi.

[[Datoteka:Anica Vranković- Zima, 1968..jpg|mini|300px|Anica Vranković: ''[[Zima]]'', 1968.]]
== Slikarski opus ==
Skupno izlagati je počela već na drugoj godini studija, sudjelujući na XIV izložbi slikara i kipara Hrvatskoga Zagorja i Međimurja, te će svojim redovitim sudjelovanjem na toj najvažnijoj godišnjoj smotri likovnosti rodnoga kraja tijekom iduća puna dva desetljeća (1960. – 1980.) iskazivati svoju trajnu emocionalnu povezanost s okružjem i tlom iz kojega je ponikla. Sredinim i koncem šezdesetih sudjeluje na izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (1965., 1968., 1969., 1970.) te na Salonu mladih (1968.).
Istodobno je u [[Sveti Ivan Zelina|Svetom Ivanu Zelini]], u kojoj je s obitelji živjela i djelovala, priredila tri samostalne izložbe (1968., 1969., 1970.) na kojima se predstavila svojim uglavnom kolorističkim istraživanjima klasičnih slikarskih tema – prigorskih pejsaža i rustičnih [[mrtva priroda|mrtvih priroda]], zelinskih veduta, te s nekoliko aktova, portreta i autoportreta.
[[Datoteka:Prof. Ferdo Ladika, Anica Vranković i Heda Rušec - sat slikanja na obali Drave u Varaždinu.jpg|thumb|left|Prof. Ferdo Ladika, Anica Vranković i Heda Rušec - sat slikanja na obali Drave u Varaždinu]]
[[Datoteka:Anica Vranković - Mrtva priroda, 1967..jpg|mini|300px|Anica Vranković: ''[[Mrtva priroda]]'', 1967.]]
[[Datoteka:Anica Vranković - Gdje je Zemlja i gdje je nebo - naslovnica zbirke pjesama.jpg|mini|240px|Anica Vranković: ''Gdje je zemlja i gdje je nebo'', naslovnica zbirke pjesama Katarine Pšak, 1980.]]
No, njezina možda najzanimljivija slikarska ostvarenja nastala su 1979. kada u novoj varaždinskoj poslovnici Ljubljanske banke izvodi ciklus monumentalnih ulja posvećenih nadolazećoj osamstotoj obljetnici grada Varaždina. Odabravši za svoje likovno polazište tlocrtne konture renesansnog varaždinskoga burga, te planove baroknog i suvremenoga grada, ekspresivnim koloritim i svojim uistinu virtuoznim linearizmom, Anica Vranković je stvorila posve neobičnu, izvornu i harmoničnu simbiozu inače uglavnom sučeljenih svjetova slikarstva geometrijske apstrakcije i apstraktnoga ekspresionizma.
[[Datoteka:Anica Vranković - Iz ciklusa Varaždinski trgovi - 1981.png|mini|300px|Anica Vranković: Slika iz ciklusa''Varaždinski trgovi'', 1981.]]
Na krilima istog kreativnog zamaha (iako vođena ponešto drukčijim likovnim zamislima), početkom 1980. je s 36 svojih crteža ilustrirala i opremila zbirku pjesama Gdje je zemlja i gdje je nebo varaždinske pjesnikinje [[Katarina Pšak|Katarine Pšak]]. Osvrčući se na te ilustracije, poznati je hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i [[akvarel]]ist Matko Peić u svojoj recenziji među ostalim naglasio: '''"U povijesti našeg modernog likovnog ilustriranja, ova bi knjiga mogla poslužiti kao primjer dobre suradnje pjesnika i slikara."'''

U razdoblju prije svoje prerane smrti koncem zime 1982., Anica Vranković je načinila nekoliko većih ciklusa akvarela i crteža u tehnici tuš – pera i tuš – pera s laviranjem, koji su sve do objave nekoliko od tih radova u zbirci pjesama Zeleni bregi Zeline 2002. našoj javnost bili gotovo posve nepoznati. Naime tek je par od preko stotinu tih vrsnih crteža i slika bilo izloženo na maloj komemorativnoj izložbi priređenoj 24. ožujka 1982. povodom autoričine smrti u prostorijama Pedagoško – obrazovnoga centra u Zagrebu.

Osim tom prigodom posthumno su joj djela bila izlagana i na dvije važnije retrospektivne izložbe: Djela slikarica iz fundusa Gradskog muzeja u Varaždinu (Varaždin, 1984.), te Umjetnost u okružju grada Sv. Ivana Zeline (Sv. Ivan Zelina, 1998.).
[[Datoteka:Proljeće, 1978.jpg|mini|300px|Anica Vranković: ''[[Proljeće]]'', dio kvadriptiha "Četiri [[godišnja doba]]", 1978.]]

== Pedagoško djelovanje ==
Ono po čemu je Anica Vranković našoj javnosti do danas bila mnogo bolje poznata njeno je likovno – pedagoško djelovanje. Odmah po završetku Akademije zaposlila se na mjestu profesora likovnoga odgoja na Osnovnoj školi Dragutin Domjanić u Zelini, i ona će u taj poziv tijekom iduća dva desetljeća ulagati glavninu svoje životne energije i kreativnoga žara. Stoga se već nakon nekoliko godina pokazalo da je Škola njezinim dolaskom dobila vrsnog likovnoga pedagoga, koji je svoj misaoni i radni entuzijazam znao prenjeti kako na učenike, tako i na kolege nastavnike. Na svojim se satovima trudila da učenici što slobodnije i nezavisnije od bilo kakvog utjecaja donose svježinu svog doživljaja i iskrenost vlastitig likovnog gledanja, kako je to jednom prigodom sama zapisala. Takvim je pristupom tijekom godina s mnogim učenicima izgradila neposredan odnos, pomažući im da razviju svoje kreativne i ljudske potencijale. Plod toga bili su brojni kvalitetni učenički radovi izlagani na regionalnim, republičkim, tadašnjim saveznim, te svjetskim izložbama na kojima su redovito bili zapaženi, a često i nagrađeni. S mnogo uspjeha vodila je Likovnu grupu slobodnih aktivnosti, te je likovno uređivala školski list Mladost koji je izlazio u razdoblju 1968. – 1980.

Na stručnim savjetovanjima likovnih pedagoga održala je niz predavanja i referata, a nekoliko je svojih ogleda i polemika vezanih uz probleme praktične nastave likovnoga odgoja objavila u Školskim novinama i drugim stručnim publikacijama. Na poziv uredništva TV u školi napisala je scenarij prema kojem je na njezinom satu snimljen obrazovni film za nastavnike likovnoga odgoja "Boje nam govore" (1970.). No, o visini njezinih stručnih postignuća možda ipak najrječitije govori činjenica da je bila najmlađim članom stručne skupine koja je 1971. izradila novi nastavni plan i program nastave likovnoga odgoja u hrvatskim osnovnim školama.

Za svoja je radna postignuća 1972. proglašena Zaslužnim pedagogom Hrvatske, a 1978. i tadašnje Jugoslavije.
Treba tekođer spomenuti da je surađivala u radu europskih seminara INSEA (Međunarodno udruženje za odgoj putem umjetnosti pri UNESCO-u) u Milanu 1970. i Helsinkiju 1971., svjetskog simpozija INSEA u Zagrebu 1969., i svjetskih kongresa INSEA u Pragu 1968. i Zagrebu 1972.

Bila je član Saveza likovnih pedagoga Hrvatske, Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, stručni suradnik tvornice Karbon za izradu opreme i boja za nastavu likovnoga odgoja, kao i uredništva TV u školi, te član stručnoga kolegija za nastavu likovnog odgoja pri Zavodu za unapređenje osnovnoškolskog obrazovanja Hrvatske i član Centra za vizuelnu kulturu mladih Saveza likovnih pedagoga Hrvatske.

== Literatura ==
* Naša osnovna škola, 2. neizmijenjeno izdanje, Zagreb, 1974., str. 250-268, 384
* [[Suradnik:Ante Vranković|Ante Vranković]]: Anica Vranković, XXI. recital suvremenog kajkavskog pjesništva "Dragutin Domjanić" Zelina 2002., katalog recitala i izložbe, Sv. Ivan Zelina, 2002.

== Vanjske poveznice ==

* [https://www.academia.edu/32044539/Anica_Vrankovi%C4%87_Zelinski_list_5_1999.docx Anica Vranković: Prema slobodi transcedentalne forme, Zelinski list, Uskrs 1999.]
* [http://www.vecernji.hr/nagrada-vecernjeg-lista-denisu-pericicu-718122 Otvorenje izložbe Anice Vranković u Svetom Ivanu Zelini 2002. godine]
* [https://www.academia.edu/38874815/Anica_Vrankovi%C4%87_-_O_osamdesetogodi%C5%A1njici_ro%C4%91enja Anica Vranković - O osamdesetogodišnjici rođenja, Prigorje, Uskrs 2019.]
* [https://povcast.hr/woodstock-i-psihodelicna-likovna-umjetnost-sezdesetih/ Woodstock i psihodelična umjetnost šezdesetih (vidjeti portret Nikole Zmišlje, pod nazivom "Bolesnik LSD 68"]

{{GLAVNIRASPORED:Vranković, Anica}}
[[Kategorija:Hrvatski likovni pedagozi]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Životopisi, Varaždin]]
[[Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski likovni umjetnici]]
[[Kategorija:Hrvatski ilustratori]]
[[Kategorija:Sveti Ivan Zelina]]

Anica Vranković - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica