Anglikanstvo - Povijest promjena

Suradnik10: /* Izvori */

2026-05-15T15:39:38Z

Izvori

←Starija inačica		Inačica od 15. svibanj 2026. u 15:39
Redak 58:		Redak 58:
	[[Kategorija:Kršćanske konfesije]]		[[Kategorija:Kršćanske konfesije]]
	[[Kategorija:Anglikanstvo]]		[[Kategorija:Anglikanstvo]]

	~~[[sv:Anglikanska kyrkogemenskapen]]~~

WikiSysop: bnz

2022-04-30T23:46:05Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 23:46
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Anglikanstvo'''-->~~[[Datoteka:EF Mass at Pusey House.jpg\|mini\|Anglikansko bogoslužje]]		[[Datoteka:EF Mass at Pusey House.jpg\|mini\|Anglikansko bogoslužje]]
	'''Anglikanstvo''' je naziv za skup osoba, ustanova, crkava, uvjerenja te [[liturgija\|liturgijskih]] tradicija i [[teologija\|teoloških]] razmišljanja vezanih uz [[Engleska Crkva\|Englesku Crkvu]], [[Anglikanska zajednica\|Anglikansku zajednicu]], te ostale anglikanske crkve koje su se izdvojile i nisu u zajedništvu s Anglikanskom zajednicom.		'''Anglikanstvo''' je naziv za skup osoba, ustanova, crkava, uvjerenja te [[liturgija\|liturgijskih]] tradicija i [[teologija\|teoloških]] razmišljanja vezanih uz [[Engleska Crkva\|Englesku Crkvu]], [[Anglikanska zajednica\|Anglikansku zajednicu]], te ostale anglikanske crkve koje su se izdvojile i nisu u zajedništvu s Anglikanskom zajednicom.

WikiSysop: engl > Eng oznaka

2022-03-09T09:00:11Z

engl > Eng oznaka

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2022. u 09:00
Redak 4:		Redak 4:
	== Nastanak ==		== Nastanak ==

	Anglikanstvo je službeno nastalo odcjepljenjem crkve u Engleskoj od Rima 1534. godine, donošenjem ''Zakona o vrhovništvu'' (''Act of Supremacy''), kojim je engleski parlament proglasio kralja [[Henrik VIII.\|Henrika VIII.]] za najvišeg vjerskog poglavara u Engleskoj i odrekao poslušnost autoritetu Pape.<ref>[http://www.parliament.uk/about/living-heritage/transformingsociety/private-lives/religion/collections/common-prayer/act-of-supremacy/ Službene stranice Parlamenta UK "Act of Supremacy" 1534. (scan)] pristupljeno 6.1.2014. {{~~engl~~}}</ref> <ref>[http://www.britainexpress.com/History/tudor/supremacy-henry-text.htm "Henry VIII 's Act of Supremacy (1534)" (transkripcija)], pristupljeno 6.1.2014. {{~~engl~~}}</ref>		Anglikanstvo je službeno nastalo odcjepljenjem crkve u Engleskoj od Rima 1534. godine, donošenjem ''Zakona o vrhovništvu'' (''Act of Supremacy''), kojim je engleski parlament proglasio kralja [[Henrik VIII.\|Henrika VIII.]] za najvišeg vjerskog poglavara u Engleskoj i odrekao poslušnost autoritetu Pape.<ref>[http://www.parliament.uk/about/living-heritage/transformingsociety/private-lives/religion/collections/common-prayer/act-of-supremacy/ Službene stranice Parlamenta UK "Act of Supremacy" 1534. (scan)] pristupljeno 6.1.2014. {{Eng oznaka}}</ref> <ref>[http://www.britainexpress.com/History/tudor/supremacy-henry-text.htm "Henry VIII 's Act of Supremacy (1534)" (transkripcija)], pristupljeno 6.1.2014. {{Eng oznaka}}</ref>

	U narednim desetljećima prihvatili su anglikanci u znatnoj mjeri protestantsku teologiju. Međutim nije prihvaćanje protestantske teologije bilo posvemašnje, te anglikanci sami doživljavaju da su "na pola puta" između [[Katoličanstvo\|katoličanstva]] i [[Protestantizam\|protestantizma]].		U narednim desetljećima prihvatili su anglikanci u znatnoj mjeri protestantsku teologiju. Međutim nije prihvaćanje protestantske teologije bilo posvemašnje, te anglikanci sami doživljavaju da su "na pola puta" između [[Katoličanstvo\|katoličanstva]] i [[Protestantizam\|protestantizma]].
Redak 12:		Redak 12:
	[[Ekleziologija\|Ekleziološki]] anglikanstvo je ustrojeno na episkopalni način (od [[Starogrčki jezik\|starogrč.]] "episkopos" - biskup), to jest uređenje Crkve počiva na ustanovi biskupa - jednako kao što je to slučaj kod [[Katolička Crkva\|katolika]] i [[Pravoslavlje\|pravoslavnih]]- te se nastoji očuvati [[Apostolska sukcesija\|apostolsko nasljedstvo]].		[[Ekleziologija\|Ekleziološki]] anglikanstvo je ustrojeno na episkopalni način (od [[Starogrčki jezik\|starogrč.]] "episkopos" - biskup), to jest uređenje Crkve počiva na ustanovi biskupa - jednako kao što je to slučaj kod [[Katolička Crkva\|katolika]] i [[Pravoslavlje\|pravoslavnih]]- te se nastoji očuvati [[Apostolska sukcesija\|apostolsko nasljedstvo]].

	Ovo je nasljedstvo često osporavano od strane [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]]: naime nije niti jedan biskup nakon svrgavanja katoličke kraljice [[Marija Tudor\|Marije Tudor]] 1558. god. htio prihvatiti vrhovništvo kraljice [[Elizabeta I.\|Elizabete I.]] nad Crkvom i ponovno odvajanje Engleske od Rima, izuzev umirovljenog opata [[Anthony Kitchin\|Anthonya Kitchina]], starog preko 80 godina; nakon što su svi katolički biskupi razvlašteni<ref>[http://books.google.hr/books?id=3RKmyA2sr8UC&pg=PA12&lpg=PA12&dq=marian+bishops+elizabeth+i.&source=bl&ots=yp9a1U5eRx&sig=3UYk33HpbWoJ3Qwu3goj8FGQ8lg&hl=en&sa=X&ei=QdzKUp2pLJHJswb_k4HADA&ved=0CFkQ6AEwBg#v=onepage&q=marian%20bishops%20elizabeth%20i.&f=false "Elizabeth I and Religion 1558-1603"] Susan Doran, Rutledge 2002., str. 12 {{~~engl~~}}</ref>, A. Kitchin - kraljica je pozvala na zaređenje još nekoliko biskupa, ali katolici smatraju upitim jesu li ti ikada došli na orinaciju - je pod ne posve jasnim okolnostima zaredio nekolicinu kalvinistički orijentiranih teologa, među kojima je bio i Matthew Parker, kojega je kraljica odabrala da zauzme najvišu službu nadbiskupa od Canterburrya. Obzirom da kalvinisti (a pretpostavlja se da su teolozi koje je A. Kitchin rukopoložio bio kalvinisti), zapravo ne vjeruju u apostolsku sukcesiju, te da je korišten jedan protestantski ritual rukopolaganja u čijem se tekstu uopće i ne spominje da bi posrijedi bilo rukopolaganje za biskupa (sukladno protestantskoj teologiji, koja ne poznaje ni poseban svećenički red, niti biskupski red), katolici smatraju da je time apostolska sukcesija prekinuta.<ref>[https://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=6298 "Leo XIII's Decision on Anglican Orders: The Intrinsic Argument"], Paul R. Rust, O.M.I., "CatholicCulture", pristupljeno 6.1.2014. {{~~engl~~}}</ref>		Ovo je nasljedstvo često osporavano od strane [[Katolička Crkva\|Katoličke Crkve]]: naime nije niti jedan biskup nakon svrgavanja katoličke kraljice [[Marija Tudor\|Marije Tudor]] 1558. god. htio prihvatiti vrhovništvo kraljice [[Elizabeta I.\|Elizabete I.]] nad Crkvom i ponovno odvajanje Engleske od Rima, izuzev umirovljenog opata [[Anthony Kitchin\|Anthonya Kitchina]], starog preko 80 godina; nakon što su svi katolički biskupi razvlašteni<ref>[http://books.google.hr/books?id=3RKmyA2sr8UC&pg=PA12&lpg=PA12&dq=marian+bishops+elizabeth+i.&source=bl&ots=yp9a1U5eRx&sig=3UYk33HpbWoJ3Qwu3goj8FGQ8lg&hl=en&sa=X&ei=QdzKUp2pLJHJswb_k4HADA&ved=0CFkQ6AEwBg#v=onepage&q=marian%20bishops%20elizabeth%20i.&f=false "Elizabeth I and Religion 1558-1603"] Susan Doran, Rutledge 2002., str. 12 {{Eng oznaka}}</ref>, A. Kitchin - kraljica je pozvala na zaređenje još nekoliko biskupa, ali katolici smatraju upitim jesu li ti ikada došli na orinaciju - je pod ne posve jasnim okolnostima zaredio nekolicinu kalvinistički orijentiranih teologa, među kojima je bio i Matthew Parker, kojega je kraljica odabrala da zauzme najvišu službu nadbiskupa od Canterburrya. Obzirom da kalvinisti (a pretpostavlja se da su teolozi koje je A. Kitchin rukopoložio bio kalvinisti), zapravo ne vjeruju u apostolsku sukcesiju, te da je korišten jedan protestantski ritual rukopolaganja u čijem se tekstu uopće i ne spominje da bi posrijedi bilo rukopolaganje za biskupa (sukladno protestantskoj teologiji, koja ne poznaje ni poseban svećenički red, niti biskupski red), katolici smatraju da je time apostolska sukcesija prekinuta.<ref>[https://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=6298 "Leo XIII's Decision on Anglican Orders: The Intrinsic Argument"], Paul R. Rust, O.M.I., "CatholicCulture", pristupljeno 6.1.2014. {{Eng oznaka}}</ref>

	Odbijajući validnost zaključaka sadržanih u buli pape Lava XIII. ''Apostolicae Curae'' o nevaljanosti anglikanskih zaređenja iz 1896. godine <ref>[http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''], o nevaljanosti anglikanskih zaređenja, bula Lava XIII. iz 1896. godine</ref>, anglikanci su na obodu pažnje javnosti nastojali definitivno razriješti katoličke prigovore tako da na ordinacije svojih biskupa kao surukopolagatelje pozivali biskupe [[Starokatolička Crkva\|Starokatoličke Crkve]], kojima katolici ne osporavaju validnu apostolsku sukcesiju.<ref>[http://philorthodox.blogspot.com/2009/06/old-catholic-consecrators.html "The Old Catholic Consecrators"] "philorthodox", The Right Reverend Chandler Holder Jones, SSC, 13.6.2009. {{~~engl~~}}</ref>		Odbijajući validnost zaključaka sadržanih u buli pape Lava XIII. ''Apostolicae Curae'' o nevaljanosti anglikanskih zaređenja iz 1896. godine <ref>[http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''], o nevaljanosti anglikanskih zaređenja, bula Lava XIII. iz 1896. godine</ref>, anglikanci su na obodu pažnje javnosti nastojali definitivno razriješti katoličke prigovore tako da na ordinacije svojih biskupa kao surukopolagatelje pozivali biskupe [[Starokatolička Crkva\|Starokatoličke Crkve]], kojima katolici ne osporavaju validnu apostolsku sukcesiju.<ref>[http://philorthodox.blogspot.com/2009/06/old-catholic-consecrators.html "The Old Catholic Consecrators"] "philorthodox", The Right Reverend Chandler Holder Jones, SSC, 13.6.2009. {{Eng oznaka}}</ref>

	Engleska crkva ("Church of England") je u službenoj uniji sa državom, te je engleska kraljica službeni šef te vjerske zajednice.		Engleska crkva ("Church of England") je u službenoj uniji sa državom, te je engleska kraljica službeni šef te vjerske zajednice.
Redak 33:		Redak 33:
	*Povijesno biskupstvo, prilagođeno lokalnim prilikama u načinima njegova upravljanja s obzirom na raznolike potrebe zemalja i naroda koje je Bog pozvao u jedinstvo Crkve.		*Povijesno biskupstvo, prilagođeno lokalnim prilikama u načinima njegova upravljanja s obzirom na raznolike potrebe zemalja i naroda koje je Bog pozvao u jedinstvo Crkve.

	Anglikanska crkva je u bliskim odnosima sa glavnim luteranskim i reformiranim vjerskim zajednicama, te održava dijalog sa pravoslavnima i katolicima. Od 1967. godine neprestano traje teološki dijalog sa katolicima putem anglikansko - rimokatoličke međunarodne komisije, koja je osobito uspostavila teološko razumijevanja u pitanju štovanja [[Bogorodica\|Bogorodice]] i [[Svetac\|svetaca]] koje je prisutno i kod katolika, i kod anglikanaca.<ref>[http://www.anglicancommunion.org/ministry/ecumenical/dialogues/catholic/arcic/ "Unity Faith and Order - Dialogues - Anglican Roman Catholic"] o anglikansko - katoličkom teološkom dijalogu, na službenim stranicama Anglikanske zajednice, posjećeno 6.1.2014</ref> Novije pitanje zaređivanja žena za svećenike predstavlja teški izvor nesporazuma među samim anglikancima, te jako otežava suradnju sa katolicima i pravoslavnima.<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/uk-12197985 "Ex-Anglican bishops ordained as Catholics"] BBC NEWS 15.1.2011. {{~~engl~~}}</ref> <ref>[http://blogs.telegraph.co.uk/news/damianthompson/100209298/russian-orthodox-tell-archbishop-of-canterbury-ordain-women-bishops-and-you-can-forget-about-unity/ "Russian Orthodox tell Archbishop of Canterbury: ordain women bishops and you can forget about unity"] Damian Thompson za "The Telegraph" 27.3.2013. {{~~engl~~}}</ref>		Anglikanska crkva je u bliskim odnosima sa glavnim luteranskim i reformiranim vjerskim zajednicama, te održava dijalog sa pravoslavnima i katolicima. Od 1967. godine neprestano traje teološki dijalog sa katolicima putem anglikansko - rimokatoličke međunarodne komisije, koja je osobito uspostavila teološko razumijevanja u pitanju štovanja [[Bogorodica\|Bogorodice]] i [[Svetac\|svetaca]] koje je prisutno i kod katolika, i kod anglikanaca.<ref>[http://www.anglicancommunion.org/ministry/ecumenical/dialogues/catholic/arcic/ "Unity Faith and Order - Dialogues - Anglican Roman Catholic"] o anglikansko - katoličkom teološkom dijalogu, na službenim stranicama Anglikanske zajednice, posjećeno 6.1.2014</ref> Novije pitanje zaređivanja žena za svećenike predstavlja teški izvor nesporazuma među samim anglikancima, te jako otežava suradnju sa katolicima i pravoslavnima.<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/uk-12197985 "Ex-Anglican bishops ordained as Catholics"] BBC NEWS 15.1.2011. {{Eng oznaka}}</ref> <ref>[http://blogs.telegraph.co.uk/news/damianthompson/100209298/russian-orthodox-tell-archbishop-of-canterbury-ordain-women-bishops-and-you-can-forget-about-unity/ "Russian Orthodox tell Archbishop of Canterbury: ordain women bishops and you can forget about unity"] Damian Thompson za "The Telegraph" 27.3.2013. {{Eng oznaka}}</ref>

	U 18. stoljeću počelo se prepoznavati jedan više tradicionalni dio anglikanaca, pod imenom "high church"; od više protestantskog, koji je označavan kao "low church". Danas se za tu podjelu češće koristi termini "Anglo - Catholic" i "evangelical". Znatan dio protestantski usmjerenih anglikanaca priključio se [[Metodisti\|Metodistima]] - sam osnivač metodizma [[John Wesley]] je bio anglikanski svećenik, a stanoviti broj Anglo - katolika priključuje se Katoličkoj Crkvi, među njima su znameniti primjerice svećenik bl. [[John Henry Newman]] i pisac [[Gilbert Keith Chesterton]].		U 18. stoljeću počelo se prepoznavati jedan više tradicionalni dio anglikanaca, pod imenom "high church"; od više protestantskog, koji je označavan kao "low church". Danas se za tu podjelu češće koristi termini "Anglo - Catholic" i "evangelical". Znatan dio protestantski usmjerenih anglikanaca priključio se [[Metodisti\|Metodistima]] - sam osnivač metodizma [[John Wesley]] je bio anglikanski svećenik, a stanoviti broj Anglo - katolika priključuje se Katoličkoj Crkvi, među njima su znameniti primjerice svećenik bl. [[John Henry Newman]] i pisac [[Gilbert Keith Chesterton]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T04:15:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:EF Mass at Pusey House.jpg|mini|Anglikansko bogoslužje]]
'''Anglikanstvo''' je naziv za skup osoba, ustanova, crkava, uvjerenja te [[liturgija|liturgijskih]] tradicija i [[teologija|teoloških]] razmišljanja vezanih uz [[Engleska Crkva|Englesku Crkvu]], [[Anglikanska zajednica|Anglikansku zajednicu]], te ostale anglikanske crkve koje su se izdvojile i nisu u zajedništvu s Anglikanskom zajednicom.

== Nastanak ==

Anglikanstvo je službeno nastalo odcjepljenjem crkve u Engleskoj od Rima 1534. godine, donošenjem ''Zakona o vrhovništvu'' (''Act of Supremacy''), kojim je engleski parlament proglasio kralja [[Henrik VIII.|Henrika VIII.]] za najvišeg vjerskog poglavara u Engleskoj i odrekao poslušnost autoritetu Pape.<ref>[http://www.parliament.uk/about/living-heritage/transformingsociety/private-lives/religion/collections/common-prayer/act-of-supremacy/ Službene stranice Parlamenta UK "Act of Supremacy" 1534. (scan)] pristupljeno 6.1.2014. {{engl}}</ref> <ref>[http://www.britainexpress.com/History/tudor/supremacy-henry-text.htm "Henry VIII 's Act of Supremacy (1534)" (transkripcija)], pristupljeno 6.1.2014. {{engl}}</ref>

U narednim desetljećima prihvatili su anglikanci u znatnoj mjeri protestantsku teologiju. Međutim nije prihvaćanje protestantske teologije bilo posvemašnje, te anglikanci sami doživljavaju da su "na pola puta" između [[Katoličanstvo|katoličanstva]] i [[Protestantizam|protestantizma]].

== Ekleziologija ==

[[Ekleziologija|Ekleziološki]] anglikanstvo je ustrojeno na episkopalni način (od [[Starogrčki jezik|starogrč.]] "episkopos" - biskup), to jest uređenje Crkve počiva na ustanovi biskupa - jednako kao što je to slučaj kod [[Katolička Crkva|katolika]] i [[Pravoslavlje|pravoslavnih]]- te se nastoji očuvati [[Apostolska sukcesija|apostolsko nasljedstvo]].

Ovo je nasljedstvo često osporavano od strane [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]: naime nije niti jedan biskup nakon svrgavanja katoličke kraljice [[Marija Tudor|Marije Tudor]] 1558. god. htio prihvatiti vrhovništvo kraljice [[Elizabeta I.|Elizabete I.]] nad Crkvom i ponovno odvajanje Engleske od Rima, izuzev umirovljenog opata [[Anthony Kitchin|Anthonya Kitchina]], starog preko 80 godina; nakon što su svi katolički biskupi razvlašteni<ref>[http://books.google.hr/books?id=3RKmyA2sr8UC&pg=PA12&lpg=PA12&dq=marian+bishops+elizabeth+i.&source=bl&ots=yp9a1U5eRx&sig=3UYk33HpbWoJ3Qwu3goj8FGQ8lg&hl=en&sa=X&ei=QdzKUp2pLJHJswb_k4HADA&ved=0CFkQ6AEwBg#v=onepage&q=marian%20bishops%20elizabeth%20i.&f=false "Elizabeth I and Religion 1558-1603"] Susan Doran, Rutledge 2002., str. 12 {{engl}}</ref>, A. Kitchin - kraljica je pozvala na zaređenje još nekoliko biskupa, ali katolici smatraju upitim jesu li ti ikada došli na orinaciju - je pod ne posve jasnim okolnostima zaredio nekolicinu kalvinistički orijentiranih teologa, među kojima je bio i Matthew Parker, kojega je kraljica odabrala da zauzme najvišu službu nadbiskupa od Canterburrya. Obzirom da kalvinisti (a pretpostavlja se da su teolozi koje je A. Kitchin rukopoložio bio kalvinisti), zapravo ne vjeruju u apostolsku sukcesiju, te da je korišten jedan protestantski ritual rukopolaganja u čijem se tekstu uopće i ne spominje da bi posrijedi bilo rukopolaganje za biskupa (sukladno protestantskoj teologiji, koja ne poznaje ni poseban svećenički red, niti biskupski red), katolici smatraju da je time apostolska sukcesija prekinuta.<ref>[https://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=6298 "Leo XIII's Decision on Anglican Orders: The Intrinsic Argument"], Paul R. Rust, O.M.I., "CatholicCulture", pristupljeno 6.1.2014. {{engl}}</ref>

Odbijajući validnost zaključaka sadržanih u buli pape Lava XIII. ''Apostolicae Curae'' o nevaljanosti anglikanskih zaređenja iz 1896. godine <ref>[http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''], o nevaljanosti anglikanskih zaređenja, bula Lava XIII. iz 1896. godine</ref>, anglikanci su na obodu pažnje javnosti nastojali definitivno razriješti katoličke prigovore tako da na ordinacije svojih biskupa kao surukopolagatelje pozivali biskupe [[Starokatolička Crkva|Starokatoličke Crkve]], kojima katolici ne osporavaju validnu apostolsku sukcesiju.<ref>[http://philorthodox.blogspot.com/2009/06/old-catholic-consecrators.html "The Old Catholic Consecrators"] "philorthodox", The Right Reverend Chandler Holder Jones, SSC, 13.6.2009. {{engl}}</ref>

Engleska crkva ("Church of England") je u službenoj uniji sa državom, te je engleska kraljica službeni šef te vjerske zajednice.

== Liturgija ==

Drugi važan element anglikanstva sastoji se u brizi za [[liturgija|liturgiju]], koja se očituje u odobravanju i izdavanju liturgijskih knjiga koje se imaju koristiti u bogoslužju. Ove liturgijske knjige imaju osobitu važnost jer se iz njih iščitavaju i teološka uvjerenja. Anglikanstvo, naime, nije vođeno službeno strukturiranim crkvenim Učiteljstvom (poput onoga u [[katoličanstvo|katoličanstvu]]), niti se pozivalo na određene teologe kao utemeljitelje ili izričaje vjere koji bi bili različiti od simbola vjere prvih [[ekumenski sabor|ekumenskih sabora]] (za razliku od [[protestantizam|protestanata]]). Stoga je u anglikanstvu Knjiga zajedničke molitve (eng. ''Book of Common Prayer'') postala izvorištem i vodstvom teologije i prakse. Tako se anglikanstvo poziva na pravilo »''lex orandi, lex credendi''« (zakon molitve je zakon vjerovanja), prema kojem odobreni molitveni tekstovi izriču i glavne postavke vjere.

== Teološki nauk ==

Treći element anglikanstva je njegov teološki nauk koji se crpi iz povijesnih dokumenata i teologije koju su razvile velike osobe unutar anglikanstva. Taj se razvoj događao u stalnoj napetosti između radikalnijih protestanata s jedne strane, i [[Anglo-katolicizam|Anglo-katolika]] s druge. U takvom ozračju nastajale su molitvene knjige, kao i dokument poznat kao ''Tridest i devet članaka o religiji'' iz [[1604.]] Oni, premda neobvezujući, ipak postaju temelj anglikanstva, što još više potvrđuju utjecajni rani teolozi poput Richarda Hookera, Lancelota Andrewesa, Johna Cosina i drugih.

Na jednoj od [[Lambetska konferencija|Lambetskih konferencija]], onoj održanoj [[1888.]], a koja se poziva na konferenciju Episkopalne Crkve u SAD-u iz [[1886.]], određena su četiri načela koja su imala dovesti do zbližavanja s [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkom]] i [[Pravoslavna crkva|pravoslavnim crkvama]]. No, popratni plod toga nastojanja bilo je i postavljanje zajedničkog nazivnika za sve anglikanske crkve. Ova četiri načela su:

*[[Biblija|Sveto pismo]] [[Stari zavjet|Starog]] i [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] sadrži sve što je potrebno za spasenje, te je pravilo i konačni standard vjere.
*[[Apostolsko vjerovanje]], kao krsni simbol, te [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]] dovoljni su izričaj kršćanske vjere.
*Dva sakramenta što ih je sâm Krist odredio: [[krštenje]] i [[euharistija|Gospodnja večera]] u kojoj se koriste Kristove riječi ustanovljenja, te prilike koje je i on koristio (kruh i vino).
*Povijesno biskupstvo, prilagođeno lokalnim prilikama u načinima njegova upravljanja s obzirom na raznolike potrebe zemalja i naroda koje je Bog pozvao u jedinstvo Crkve.

Anglikanska crkva je u bliskim odnosima sa glavnim luteranskim i reformiranim vjerskim zajednicama, te održava dijalog sa pravoslavnima i katolicima. Od 1967. godine neprestano traje teološki dijalog sa katolicima putem anglikansko - rimokatoličke međunarodne komisije, koja je osobito uspostavila teološko razumijevanja u pitanju štovanja [[Bogorodica|Bogorodice]] i [[Svetac|svetaca]] koje je prisutno i kod katolika, i kod anglikanaca.<ref>[http://www.anglicancommunion.org/ministry/ecumenical/dialogues/catholic/arcic/ "Unity Faith and Order - Dialogues - Anglican Roman Catholic"] o anglikansko - katoličkom teološkom dijalogu, na službenim stranicama Anglikanske zajednice, posjećeno 6.1.2014</ref> Novije pitanje zaređivanja žena za svećenike predstavlja teški izvor nesporazuma među samim anglikancima, te jako otežava suradnju sa katolicima i pravoslavnima.<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/uk-12197985 "Ex-Anglican bishops ordained as Catholics"] BBC NEWS 15.1.2011. {{engl}}</ref> <ref>[http://blogs.telegraph.co.uk/news/damianthompson/100209298/russian-orthodox-tell-archbishop-of-canterbury-ordain-women-bishops-and-you-can-forget-about-unity/ "Russian Orthodox tell Archbishop of Canterbury: ordain women bishops and you can forget about unity"] Damian Thompson za "The Telegraph" 27.3.2013. {{engl}}</ref>

U 18. stoljeću počelo se prepoznavati jedan više tradicionalni dio anglikanaca, pod imenom "high church"; od više protestantskog, koji je označavan kao "low church". Danas se za tu podjelu češće koristi termini "Anglo - Catholic" i "evangelical". Znatan dio protestantski usmjerenih anglikanaca priključio se [[Metodisti|Metodistima]] - sam osnivač metodizma [[John Wesley]] je bio anglikanski svećenik, a stanoviti broj Anglo - katolika priključuje se Katoličkoj Crkvi, među njima su znameniti primjerice svećenik bl. [[John Henry Newman]] i pisac [[Gilbert Keith Chesterton]].

== Vidi također ==

* [[Anglikanska zajednica]]
* [[Engleska Crkva]]
* [[Irska crkva]]
* [[Kršćanstvo]]
* [[Kršćanska crkva]]
* [[Kršćanske denominacije]]
* [[Katolička crkva]]
* [[Katolicizam]]
* [[Protestantizam]]
* [[Pravoslavlje]]
* [[Istočne pravoslavne crkve]]

==Izvori==
{{Izvori}}

{{Portal Kršćanstvo}}

[[Kategorija:Kršćanske konfesije]]
[[Kategorija:Anglikanstvo]]

[[sv:Anglikanska kyrkogemenskapen]]