Alojzije Stepinac - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[s:' u '[[Dokument:'

2026-03-18T21:19:59Z

Zamjena teksta - '[[s:' u '[[Dokument:'

←Starija inačica		Inačica od 18. ožujak 2026. u 21:19
Redak 270:		Redak 270:
	[[22. rujna]] [[1945.]] objavljeno je ''Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije'', u kojem se govori o 501 ubijenih, zatvorenih i nestalih svećenika diljem Jugoslavije - u [[Zagrebačka nadbiskupija\|Zagrebačkoj nadbiskupiji]] koja je zapravo bila manje pogođena pobijeno je 18% svećenika, u biskupijama u [[Bosna i Hercegovina\|BiH]] je pobijeno pola i više svećenika - (dani su precizni podatci za one za čije se stradanje u to vrijeme sa sigurnošću znalo), te na mnoge koji se i dalje nalaze u različitim logorima, kao i drugi podatci o općenito grubom i nezakonitom postupanju prema crkvi i vjernicima.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.nsf-journal.hr/Online-Issues/Case-Studies/id/1142/komunistiki-progoni-katolike-crkve-u-bosni-i-hercegovini-1945-1990-brsvezak-9-br-3-2008#.XJj7m1VKgdV\|title=Komunistički progoni katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990.\|author=Ivica Lučić\|date=\|work=http://www.nsf-journal.hr\|language=\|publisher=National Securitz and the Future, Svezak 9, br. 3, 2008.\|accessdate=25. ožujka 2019.}}</ref> Pastirsko pismo dodaje: “Dopuštamo da je bilo i takvih svećenika, koji su se – zavedeni nacionalnostranačkom strašću – ogriješili o sveti zakon kršćanske pravde i ljubavi i koji su radi toga zaslužili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo medjutim istaći, da je broj takvih svećenika više nego neznatan.” S druge strane, Tomasevich piše da je među svećenicima sigurno bilo nevinih žrtava, ali mnogi su se svećenici pridružili ustašama, vršili dužnosti u ustaškoj upravi i vojsci, te je većina svećenstva podržavala ustaše i provodila propagandu za ustaške vlasti.{{sfn\|Tomasevich\|p=568-569}} Stepinac i hrvatski biskupi su još 24. ožujka 1945. javnom poslanicom pozvali narod da ostane lojalan NDH i osudili partizane.{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=609}}		[[22. rujna]] [[1945.]] objavljeno je ''Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije'', u kojem se govori o 501 ubijenih, zatvorenih i nestalih svećenika diljem Jugoslavije - u [[Zagrebačka nadbiskupija\|Zagrebačkoj nadbiskupiji]] koja je zapravo bila manje pogođena pobijeno je 18% svećenika, u biskupijama u [[Bosna i Hercegovina\|BiH]] je pobijeno pola i više svećenika - (dani su precizni podatci za one za čije se stradanje u to vrijeme sa sigurnošću znalo), te na mnoge koji se i dalje nalaze u različitim logorima, kao i drugi podatci o općenito grubom i nezakonitom postupanju prema crkvi i vjernicima.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.nsf-journal.hr/Online-Issues/Case-Studies/id/1142/komunistiki-progoni-katolike-crkve-u-bosni-i-hercegovini-1945-1990-brsvezak-9-br-3-2008#.XJj7m1VKgdV\|title=Komunistički progoni katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990.\|author=Ivica Lučić\|date=\|work=http://www.nsf-journal.hr\|language=\|publisher=National Securitz and the Future, Svezak 9, br. 3, 2008.\|accessdate=25. ožujka 2019.}}</ref> Pastirsko pismo dodaje: “Dopuštamo da je bilo i takvih svećenika, koji su se – zavedeni nacionalnostranačkom strašću – ogriješili o sveti zakon kršćanske pravde i ljubavi i koji su radi toga zaslužili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo medjutim istaći, da je broj takvih svećenika više nego neznatan.” S druge strane, Tomasevich piše da je među svećenicima sigurno bilo nevinih žrtava, ali mnogi su se svećenici pridružili ustašama, vršili dužnosti u ustaškoj upravi i vojsci, te je većina svećenstva podržavala ustaše i provodila propagandu za ustaške vlasti.{{sfn\|Tomasevich\|p=568-569}} Stepinac i hrvatski biskupi su još 24. ožujka 1945. javnom poslanicom pozvali narod da ostane lojalan NDH i osudili partizane.{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=609}}

	:Vidi Wikiizvor: [[s:Pastirsko_pismo_katoličkih_biskupa_Jugoslavije_20._rujna_1945.\|Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije 20. rujna 1945.]]		:Vidi Wikiizvor: [[Dokument:Pastirsko_pismo_katoličkih_biskupa_Jugoslavije_20._rujna_1945.\|Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije 20. rujna 1945.]]

	Povjesničar Jozo Tomasevich napominje da su sve strane u drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije ubijale svećenike. Počelo je 1941. s ustaškim ubijanjem pravoslavnih svecenika i biskupa, kojih su ustaše pobili čak 188, medju njima 3 episkopa,{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=625-630}} protjerali veliku većinu preostalih svećenika u Srbiju, za što niti Stepinac niti itko drugi iz hrvatske Crkve nikada nije javno prosvjedovao, kao ni protiv ostalih masovnih ustaških napada na SPC (rušenje mnogih pravoslavnih crkvi, nacionalizacija imovine [[Srpska pravoslavna crkva\|SPC]], stvaranje [[Hrvatska pravoslavna Crkva\|Hrvatske pravoslavne crkve]], prisilnog "prekrštavanja" 250.000 pravoslavaca, itd). 1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička "narodna vlast", i to katoličke i pravoslavne svećenike.<ref name=":0" />{{sfn\|Tomasevich\|p=569}} Povjesničari pišu da se je 75 katoličkih svećenika u NDH pridružilo partizanskom pokretu, dok je svećenik [[Svetozar Rittig]] bio član predsjedništva ZAVNOH-a.		Povjesničar Jozo Tomasevich napominje da su sve strane u drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije ubijale svećenike. Počelo je 1941. s ustaškim ubijanjem pravoslavnih svecenika i biskupa, kojih su ustaše pobili čak 188, medju njima 3 episkopa,{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=625-630}} protjerali veliku većinu preostalih svećenika u Srbiju, za što niti Stepinac niti itko drugi iz hrvatske Crkve nikada nije javno prosvjedovao, kao ni protiv ostalih masovnih ustaških napada na SPC (rušenje mnogih pravoslavnih crkvi, nacionalizacija imovine [[Srpska pravoslavna crkva\|SPC]], stvaranje [[Hrvatska pravoslavna Crkva\|Hrvatske pravoslavne crkve]], prisilnog "prekrštavanja" 250.000 pravoslavaca, itd). 1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička "narodna vlast", i to katoličke i pravoslavne svećenike.<ref name=":0" />{{sfn\|Tomasevich\|p=569}} Povjesničari pišu da se je 75 katoličkih svećenika u NDH pridružilo partizanskom pokretu, dok je svećenik [[Svetozar Rittig]] bio član predsjedništva ZAVNOH-a.

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵\|wikivrste(.)\=(.)↵\|wikivrstehr(.)\=(.)↵\|wikizvor(.)\=(.)↵\|wikizvor_autor(.)\=(.)↵\|wječnik(.)\=(.)↵\|wikiknjige(.)\=(.)↵\|wikicitat(.)\=(.)↵}}' u ''

2026-03-12T15:36:36Z

Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikivrste(.*)\=(.*)↵\|wikivrstehr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''

@@ Redak 472: / Redak 472: @@
 == Vanjske poveznice ==
 ;Ostali projekti
-{{WProjekti
 ;Mrežna mjesta
 * [http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr Blaženi Alojzije Stepinac], službeno mrežno mjesto

Suradnik10: /* Relikvije */

2026-02-04T06:33:47Z

Relikvije

←Starija inačica		Inačica od 4. veljača 2026. u 06:33
Redak 389:		Redak 389:
	===Relikvije===		===Relikvije===
	U župnoj crkvi Presvetog Srca Isusovog u Porto-Novu, Benin, gdje je dugo župnikom bio vlč. Franjo Jačmenica, ugrađene su relikvije bl. Alojzija Stepinca u oltar prilikom posvete crkve. Reprezentativna crkva je uređena i gotovo u cijelosti izgrađena za župnikovanja vlč. Franje.<ref name="Đurin">[http://biskupija-varazdinska.hr/vijesti/nakon-svecenickog-redjenja-u-africi-vlc-odilon-imenovan-misionarom-u-hrvatskoj/1223 Varaždinska biskupija] Marko Đurin: ''Varaždinska biskupija - Nakon svećeničkog ređenja u Africi vlč. Odilon imenovan misionarom u Hrvatskoj'', 21. kolovoza 2009. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)</ref>		U župnoj crkvi Presvetog Srca Isusovog u Porto-Novu, Benin, gdje je dugo župnikom bio vlč. Franjo Jačmenica, ugrađene su relikvije bl. Alojzija Stepinca u oltar prilikom posvete crkve. Reprezentativna crkva je uređena i gotovo u cijelosti izgrađena za župnikovanja vlč. Franje.<ref name="Đurin">[http://biskupija-varazdinska.hr/vijesti/nakon-svecenickog-redjenja-u-africi-vlc-odilon-imenovan-misionarom-u-hrvatskoj/1223 Varaždinska biskupija] Marko Đurin: ''Varaždinska biskupija - Nakon svećeničkog ređenja u Africi vlč. Odilon imenovan misionarom u Hrvatskoj'', 21. kolovoza 2009. (pristupljeno 4. studenoga 2016.)</ref>

			Moći Alojzija Stepinca su ugrađene u [[Crkva Marije Pomoćnice u Kigaliju\|crkvu Marije Pomoćnice]] u Kigaliju.<ref name="misije">[http://www.misije.hr/vijesti/ruanda-blagoslov-i-posveta-crkve-marije-pomocnice Misije] Don Pejo Orkić: ''Ruanda - Blagoslov i posveta crkve Marije Pomoćnice u Kigaliju''; 15. veljače 2018. (pristupljeno 15. kolovoza 2018.)</ref>

	===Glasnik ''Blaženi Alojzije Stepinac''===		===Glasnik ''Blaženi Alojzije Stepinac''===

Suradnik10 u (test) 02:04, 3. studeni 2025.

2025-11-03T02:04:28Z

←Starija inačica		Inačica od 3. studeni 2025. u 02:04
Redak 1:		Redak 1:
	{{pravopis}}		{{pravopis}}
	{{~~wikipedizirati~~ izvore}}		{{HIEizirati izvore}}

	{{Infookvir svetac		{{Infookvir svetac

WikiSysop: bnz

2022-04-29T23:46:08Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 23:46
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Alojzije Stepinac'''-->~~{{pravopis}}		{{pravopis}}
	{{wikipedizirati izvore}}		{{wikipedizirati izvore}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T01:55:38Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 01:55
Redak 142:		Redak 142:
	Već [[14. svibnja]] 1941. god. Stepinac je poslao [[Poglavnik]]u prosvjedno pismo: »''Ovaj čas primio sam vijest, da su [[ustaše]] u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti''.« ''(Krišto 2, dokument br. 15, str. 39–40)'' ''(''Vidjeti ''[[Katolička crkva u NDH#Prosvjedi zbog progona i pogroma\|Katolička crkva u NDH - Prosvjedi zbog progona i pogroma]], te članak [[Srbi u NDH]].)''		Već [[14. svibnja]] 1941. god. Stepinac je poslao [[Poglavnik]]u prosvjedno pismo: »''Ovaj čas primio sam vijest, da su [[ustaše]] u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti''.« ''(Krišto 2, dokument br. 15, str. 39–40)'' ''(''Vidjeti ''[[Katolička crkva u NDH#Prosvjedi zbog progona i pogroma\|Katolička crkva u NDH - Prosvjedi zbog progona i pogroma]], te članak [[Srbi u NDH]].)''

	Istoga dana Stepinac piše Papi o informacijama koje je dobio u dotadašnjim razgovorima s Antom Pavelićem u nekoliko prethodnih dana; među ostalim da "''njemačke vlasti planiraju protjerati s područja dijeceza Maribora i Ljubljane 200.000 Slovenaca, a možda i sve, i naseliti ih u Makedoniji''“. Pavelić je kod prenošenja te informacije pitao Stepinca što misli o ideji da se ti Slovenci umjesto u Makedoniju nasele u NDH, a da se u Makedoniju iseli odgovarajući broj Srba iz NDH - na što mu je Stepinac, kako on izvještava Papu, da bi "za nesretne Slovence“ bilo bolje preseljenje u katolička područja nego u Makedoniju.<ref>{{Citiranje weba\|last=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|url-status=live\|accessdate=7. svibnja 2021.\|website=Bitno.net.\|quote=U daljnjem tekstu dopisa Papi, Stepinac izvještava: "Više od 100 slovenskih svećenika prognano je s područja Mariborske i Ljubljanske dijeceze i preseljeni su u Hrvatsku, sve sam ih bratski primio, kako ne bi umrli od gladi i drugih nevolja. Ratni me ministar obavješćuje da Nijemci kane protjerati i prebaciti u Srbiju ostalih 300 svećenika iz istih biskupija, koji su do sada bili zatvoreni ili u kućnom pritvoru u spomenutim dijecezama. U međuvremenu naš je ratni ministar, kao dobar katolik, predložio da spomenuti svećenici budu prevezeni u Hrvatsku, a za uzvrat da s hrvatskoga područja bude prevezeno 300 Srba. Njemačke su vlasti već odobrile ovaj protuprijedlog. Stoga sljedećega tjedna, kako mi javljaju iz Ratnoga ministarstva, počinje ovo preseljenje katoličkoga klera, bolno preseljenje za Crkvu u Sloveniji, ali ipak sreća u nesreći, jer ipak mogu spasiti život. U Makedoniji u zatočeništvu sigurno bi nestali. Ionako ne bi imali mogućnosti slaviti svetu misu. Zamolio sam ratnoga ministra da redovnici budu odmah primljeni u samostane koji su odgovarajućega Reda u Hrvatskoj. A da svjetovni svećenici, koji budu preseljeni u Hrvatsku pod uvjetom privremene internacije budu smješteni u pristojna mjesta, sve dok stvar ne bude predana zaboravu. Dakle, koliko bude moguće, ondje ćemo se zauzeti za pastirsko djelovanje.“}}</ref> Povodom ovakvog sadržaja pisma povjesničar Hrvoje Klasić ukazuje kako je Stepincu očito više bilo stalo do Slovenaca (katolika), nego do Srba (pravoslavaca); a povjesničar Jure Krišto naprotiv komentira da je Stepinčevo držanje u tadašnjim okolnostima - uostalom bilo je očito da o svim tim preseljenjima odlučuju isključivo Nijemci, a da im vlasti NDH tek ponešto mogu predložiti - bilo posve razumljivo.<ref name=":2" /><ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|author=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021.\|publisher=Bitno.net\|accessdate=7. svibnja 2021.}}</ref> U prosincu 1941. godine je Stepinac papu Pija XII. izvijestio kako među više desetaka tisuća Slovenaca prisilno iseljenih iz dijela [[Slovenija\|Slovenije]] koji je 1940. godine bio pripojen Njemačkoj - oni uglavnom i nisu bili smješteni na nekim imanjima i stanovima oduzetim Srbima, nego u raznim neuvjetnim smještajima - ima i mnoštvo katoličkih svećenika, koje je on uzeo pod posebnu zaštitu;<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sistory.si/cdn/publikacije/30001-31000/30176/Prispevki_za_novejso_zgodovino_2012-2.pdf\|title=Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo)*\|author=Marica Karakaš Obradov\|language=slovenski\|publisher=Prispevki za novejšo zgodovino LII - 2/2012\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> slovenski katolički biskup Stanislav Lipovšek iznijeti će 2019. godine da je u Hrvatskoj utočište tada bilo našlo 534 slovenskih katoličkih svećenika<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.zg-nadbiskupija.hr/print.aspx?id=30114\|title=Nadbiskup Alojzije Stepinac - zaštitnik slavenskoga naroda i slovenskih svećenika\|date=18. listopada 2021.\|publisher=službene stranice Zagrebačke nadbiskupije\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> (ustaše su u Jasenovcu pobile 7 od tih slovenskih svećenika, povodom čega je Stepinac u pismu Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine iznio osudu da je posrijedi ”sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za NDH”; pismo nije bilo objavljeno u doba NDH).<ref>{{~~Cite book~~\|title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration\|first=Jozo\|last=Tomasevich\|date=2002\|url=https://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC\|language=en\|pages=571\|publisher=Stanford University Press\|isbn=978-0-8047-7924-1}}</ref> <ref>[https://www.autograf.hr/alojzije-stepinac-i-vlasti-u-ndh-3/ "Alojzije Stepinac i vlasti u NDH (3)"], Milan Koljanin, 30. kolovoza 2020. "Autograf", pristupljeno 25. svibnja 2021.</ref>		Istoga dana Stepinac piše Papi o informacijama koje je dobio u dotadašnjim razgovorima s Antom Pavelićem u nekoliko prethodnih dana; među ostalim da "''njemačke vlasti planiraju protjerati s područja dijeceza Maribora i Ljubljane 200.000 Slovenaca, a možda i sve, i naseliti ih u Makedoniji''“. Pavelić je kod prenošenja te informacije pitao Stepinca što misli o ideji da se ti Slovenci umjesto u Makedoniju nasele u NDH, a da se u Makedoniju iseli odgovarajući broj Srba iz NDH - na što mu je Stepinac, kako on izvještava Papu, da bi "za nesretne Slovence“ bilo bolje preseljenje u katolička područja nego u Makedoniju.<ref>{{Citiranje weba\|last=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|url-status=live\|accessdate=7. svibnja 2021.\|website=Bitno.net.\|quote=U daljnjem tekstu dopisa Papi, Stepinac izvještava: "Više od 100 slovenskih svećenika prognano je s područja Mariborske i Ljubljanske dijeceze i preseljeni su u Hrvatsku, sve sam ih bratski primio, kako ne bi umrli od gladi i drugih nevolja. Ratni me ministar obavješćuje da Nijemci kane protjerati i prebaciti u Srbiju ostalih 300 svećenika iz istih biskupija, koji su do sada bili zatvoreni ili u kućnom pritvoru u spomenutim dijecezama. U međuvremenu naš je ratni ministar, kao dobar katolik, predložio da spomenuti svećenici budu prevezeni u Hrvatsku, a za uzvrat da s hrvatskoga područja bude prevezeno 300 Srba. Njemačke su vlasti već odobrile ovaj protuprijedlog. Stoga sljedećega tjedna, kako mi javljaju iz Ratnoga ministarstva, počinje ovo preseljenje katoličkoga klera, bolno preseljenje za Crkvu u Sloveniji, ali ipak sreća u nesreći, jer ipak mogu spasiti život. U Makedoniji u zatočeništvu sigurno bi nestali. Ionako ne bi imali mogućnosti slaviti svetu misu. Zamolio sam ratnoga ministra da redovnici budu odmah primljeni u samostane koji su odgovarajućega Reda u Hrvatskoj. A da svjetovni svećenici, koji budu preseljeni u Hrvatsku pod uvjetom privremene internacije budu smješteni u pristojna mjesta, sve dok stvar ne bude predana zaboravu. Dakle, koliko bude moguće, ondje ćemo se zauzeti za pastirsko djelovanje.“}}</ref> Povodom ovakvog sadržaja pisma povjesničar Hrvoje Klasić ukazuje kako je Stepincu očito više bilo stalo do Slovenaca (katolika), nego do Srba (pravoslavaca); a povjesničar Jure Krišto naprotiv komentira da je Stepinčevo držanje u tadašnjim okolnostima - uostalom bilo je očito da o svim tim preseljenjima odlučuju isključivo Nijemci, a da im vlasti NDH tek ponešto mogu predložiti - bilo posve razumljivo.<ref name=":2" /><ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|author=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021.\|publisher=Bitno.net\|accessdate=7. svibnja 2021.}}</ref> U prosincu 1941. godine je Stepinac papu Pija XII. izvijestio kako među više desetaka tisuća Slovenaca prisilno iseljenih iz dijela [[Slovenija\|Slovenije]] koji je 1940. godine bio pripojen Njemačkoj - oni uglavnom i nisu bili smješteni na nekim imanjima i stanovima oduzetim Srbima, nego u raznim neuvjetnim smještajima - ima i mnoštvo katoličkih svećenika, koje je on uzeo pod posebnu zaštitu;<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sistory.si/cdn/publikacije/30001-31000/30176/Prispevki_za_novejso_zgodovino_2012-2.pdf\|title=Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo)*\|author=Marica Karakaš Obradov\|language=slovenski\|publisher=Prispevki za novejšo zgodovino LII - 2/2012\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> slovenski katolički biskup Stanislav Lipovšek iznijeti će 2019. godine da je u Hrvatskoj utočište tada bilo našlo 534 slovenskih katoličkih svećenika<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.zg-nadbiskupija.hr/print.aspx?id=30114\|title=Nadbiskup Alojzije Stepinac - zaštitnik slavenskoga naroda i slovenskih svećenika\|date=18. listopada 2021.\|publisher=službene stranice Zagrebačke nadbiskupije\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> (ustaše su u Jasenovcu pobile 7 od tih slovenskih svećenika, povodom čega je Stepinac u pismu Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine iznio osudu da je posrijedi ”sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za NDH”; pismo nije bilo objavljeno u doba NDH).<ref>{{Citiranje knjige\|title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration\|first=Jozo\|last=Tomasevich\|date=2002\|url=https://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC\|language=en\|pages=571\|publisher=Stanford University Press\|isbn=978-0-8047-7924-1}}</ref> <ref>[https://www.autograf.hr/alojzije-stepinac-i-vlasti-u-ndh-3/ "Alojzije Stepinac i vlasti u NDH (3)"], Milan Koljanin, 30. kolovoza 2020. "Autograf", pristupljeno 25. svibnja 2021.</ref>

	Slovenske prognaničke organizacije i povjesničari navode da za razliku od gostoprimstva koje su Slovenci doživjeli u Srbiji, gdje su bilo odmah raspoređeni po obiteljima koje su ih htjele primiti,<ref name=":822">{{Citiranje weba\|last=Božič\|first=Kristina\|date=12. ožujak 2016.\|title=Izgnani in pregnani iz Slovenije: To se je dogajalo nam!\|url=https://www.dnevnik.si/1042731650\|url-status=live\|accessdate=2021-05-22\|website=Dnevnik.si}}</ref> vlasti NDH su na prvih oko mjesec dana smjestile Slovence u logore u kojima su uvjeti bili izuzetno loši, bez osnovne hrane, držali ih gole i bose, ljudi su razboljeli, neki su počinili samoubojstva.{{sfn\|Kramar\|p=23}} U istim logorima - ali u drugim barakama - ustaše su smještale Srbe predviđene za progon u Srbiju, koje su pljačkali, mučili, te na stotine pobili.{{sfn\|Kramar\|p=31}}. Kasnije su ustaške vlasti Slovence nastanile u kućama koje su oduzele Srbima,{{sfn\|Kramar\|p=21}} neke Slovence koji su surađivali s partizanima ubili.{{sfn\|Kramar\|p=39}}<ref>{{Citiranje weba\|last=Kramar, Slavko\|first=Svet slovenske narodne manjšine Mesta Zagreb, 2015\|title=SLOVENSKI IZGNANCI V NEODVISNI DRŽAVI HRVAŠKI, str. 7-8, 38\|url=http://www.slovenci-zagreb.hr/wp-content/uploads/2017/02/Slovenski_izgnanci_v_NDH.pdf\|url-status=live\|website=}}</ref> Filip Škiljan i Barbara Riman nakon znanstvenog istraživanja među izgnanicima na područje NDH, iznose da su glavni problemi slovenskih izgnanika proizlazili iz poteškoća da u ratom pogođenoj zemlji priskrbe za svoje uzdržavanje, da su neki bili mobilizirani u vojne postrojbe NDH, te su zbiljskoj opasnosti od službi NDH bili izloženi oni koji su se odlučili pristupiti partizanima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=362444 "Sjećanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata"], Filip Škiljan i Barbara Riman, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIV No. 27-28 (1-2), 2019. Pristupljeno 15. lipnja 2021.</ref> 266 etničkih Slovenaca nalazi se na popisu pobijenih u [[Koncentracijski logor Jasenovac\|Koncentracijskom logoru Jasenovac]]. Nasuprot Krištu, povjesničar Jozo Tomasevich navodi kako su NDH vlasti same Nijemcima predložile protjerivanje Srba iz NDH,{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} a i sam Stepinac pisao je Papi da je "kao dobar katolik" Kvaternik predložio Nijemcima da dovedu slovenske svećenike u Hrvatsku, i zauzvrat da ustaše protjeraju Srbe iz NDH. Siegfried Kasche, njemački veleposlanik u NDH, izvjestio je da su do rujna 1941. godine NDH vlasti, suprotno dogovoru, ilegalno protjerale daleko više Srba, sve skupa 118.000, u usporedbi sa svega 17.700 dogovorenih, te samo 9.400 Slovenaca koje se Njemci protjerali u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=395}} Među tim Srbima, ustaše su protjerale i 353 pravoslavnih svećenika, to jest pola pravoslavnih svećenika u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} Za razliku od zauzimanja za katoličke svećenike, Tomasevich navodi kako Stepinac nikada nije izustio nijednu riječ prosvjeda protiv masovnog ubijanja i protjerivanja pravoslavnih svećenika od strane NDH vlasti.<ref name=":0">{{Citiranje knjige\|last=\|first=\|url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf\|title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630\|date=\|publisher=Globus, Zagreb\|isbn=\|pages=\|language=en}}</ref>{{sfn\| Tomasevich\|p=537}} Dapače, u istom pismu Papi u kojem izražava svoju suglasnost ideji za protjerivanje Srba, zauzvrat da se Slovenci dovedu u Hrvatsku, Stepinac piše kako će pod Pavelićem "[[Šizma\|šizmatici]]" (tj. Srbi-pravoslavci) u NDH biti "posve likvidirani."<ref name=":2" />		Slovenske prognaničke organizacije i povjesničari navode da za razliku od gostoprimstva koje su Slovenci doživjeli u Srbiji, gdje su bilo odmah raspoređeni po obiteljima koje su ih htjele primiti,<ref name=":822">{{Citiranje weba\|last=Božič\|first=Kristina\|date=12. ožujak 2016.\|title=Izgnani in pregnani iz Slovenije: To se je dogajalo nam!\|url=https://www.dnevnik.si/1042731650\|url-status=live\|accessdate=2021-05-22\|website=Dnevnik.si}}</ref> vlasti NDH su na prvih oko mjesec dana smjestile Slovence u logore u kojima su uvjeti bili izuzetno loši, bez osnovne hrane, držali ih gole i bose, ljudi su razboljeli, neki su počinili samoubojstva.{{sfn\|Kramar\|p=23}} U istim logorima - ali u drugim barakama - ustaše su smještale Srbe predviđene za progon u Srbiju, koje su pljačkali, mučili, te na stotine pobili.{{sfn\|Kramar\|p=31}}. Kasnije su ustaške vlasti Slovence nastanile u kućama koje su oduzele Srbima,{{sfn\|Kramar\|p=21}} neke Slovence koji su surađivali s partizanima ubili.{{sfn\|Kramar\|p=39}}<ref>{{Citiranje weba\|last=Kramar, Slavko\|first=Svet slovenske narodne manjšine Mesta Zagreb, 2015\|title=SLOVENSKI IZGNANCI V NEODVISNI DRŽAVI HRVAŠKI, str. 7-8, 38\|url=http://www.slovenci-zagreb.hr/wp-content/uploads/2017/02/Slovenski_izgnanci_v_NDH.pdf\|url-status=live\|website=}}</ref> Filip Škiljan i Barbara Riman nakon znanstvenog istraživanja među izgnanicima na područje NDH, iznose da su glavni problemi slovenskih izgnanika proizlazili iz poteškoća da u ratom pogođenoj zemlji priskrbe za svoje uzdržavanje, da su neki bili mobilizirani u vojne postrojbe NDH, te su zbiljskoj opasnosti od službi NDH bili izloženi oni koji su se odlučili pristupiti partizanima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=362444 "Sjećanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata"], Filip Škiljan i Barbara Riman, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIV No. 27-28 (1-2), 2019. Pristupljeno 15. lipnja 2021.</ref> 266 etničkih Slovenaca nalazi se na popisu pobijenih u [[Koncentracijski logor Jasenovac\|Koncentracijskom logoru Jasenovac]]. Nasuprot Krištu, povjesničar Jozo Tomasevich navodi kako su NDH vlasti same Nijemcima predložile protjerivanje Srba iz NDH,{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} a i sam Stepinac pisao je Papi da je "kao dobar katolik" Kvaternik predložio Nijemcima da dovedu slovenske svećenike u Hrvatsku, i zauzvrat da ustaše protjeraju Srbe iz NDH. Siegfried Kasche, njemački veleposlanik u NDH, izvjestio je da su do rujna 1941. godine NDH vlasti, suprotno dogovoru, ilegalno protjerale daleko više Srba, sve skupa 118.000, u usporedbi sa svega 17.700 dogovorenih, te samo 9.400 Slovenaca koje se Njemci protjerali u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=395}} Među tim Srbima, ustaše su protjerale i 353 pravoslavnih svećenika, to jest pola pravoslavnih svećenika u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} Za razliku od zauzimanja za katoličke svećenike, Tomasevich navodi kako Stepinac nikada nije izustio nijednu riječ prosvjeda protiv masovnog ubijanja i protjerivanja pravoslavnih svećenika od strane NDH vlasti.<ref name=":0">{{Citiranje knjige\|last=\|first=\|url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf\|title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630\|date=\|publisher=Globus, Zagreb\|isbn=\|pages=\|language=en}}</ref>{{sfn\| Tomasevich\|p=537}} Dapače, u istom pismu Papi u kojem izražava svoju suglasnost ideji za protjerivanje Srba, zauzvrat da se Slovenci dovedu u Hrvatsku, Stepinac piše kako će pod Pavelićem "[[Šizma\|šizmatici]]" (tj. Srbi-pravoslavci) u NDH biti "posve likvidirani."<ref name=":2" />

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T00:45:21Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 00:45
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Alojzije Stepinac'''-->{{pravopis}}		<!--'''Alojzije Stepinac'''-->{{pravopis}}
	{{wikipedizirati izvore}}		{{wikipedizirati izvore}}
	~~{{izdvojeni članak\|veljača 2016.}}~~
	{{Infookvir svetac		{{Infookvir svetac
	\| ime = Alojzije Stepinac		\| ime = Alojzije Stepinac

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-23T01:57:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 18. ožujak 2026. u 21:19
Redak 270:		Redak 270:
	[[22. rujna]] [[1945.]] objavljeno je ''Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije'', u kojem se govori o 501 ubijenih, zatvorenih i nestalih svećenika diljem Jugoslavije - u [[Zagrebačka nadbiskupija\|Zagrebačkoj nadbiskupiji]] koja je zapravo bila manje pogođena pobijeno je 18% svećenika, u biskupijama u [[Bosna i Hercegovina\|BiH]] je pobijeno pola i više svećenika - (dani su precizni podatci za one za čije se stradanje u to vrijeme sa sigurnošću znalo), te na mnoge koji se i dalje nalaze u različitim logorima, kao i drugi podatci o općenito grubom i nezakonitom postupanju prema crkvi i vjernicima.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.nsf-journal.hr/Online-Issues/Case-Studies/id/1142/komunistiki-progoni-katolike-crkve-u-bosni-i-hercegovini-1945-1990-brsvezak-9-br-3-2008#.XJj7m1VKgdV\|title=Komunistički progoni katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990.\|author=Ivica Lučić\|date=\|work=http://www.nsf-journal.hr\|language=\|publisher=National Securitz and the Future, Svezak 9, br. 3, 2008.\|accessdate=25. ožujka 2019.}}</ref> Pastirsko pismo dodaje: “Dopuštamo da je bilo i takvih svećenika, koji su se – zavedeni nacionalnostranačkom strašću – ogriješili o sveti zakon kršćanske pravde i ljubavi i koji su radi toga zaslužili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo medjutim istaći, da je broj takvih svećenika više nego neznatan.” S druge strane, Tomasevich piše da je među svećenicima sigurno bilo nevinih žrtava, ali mnogi su se svećenici pridružili ustašama, vršili dužnosti u ustaškoj upravi i vojsci, te je većina svećenstva podržavala ustaše i provodila propagandu za ustaške vlasti.{{sfn\|Tomasevich\|p=568-569}} Stepinac i hrvatski biskupi su još 24. ožujka 1945. javnom poslanicom pozvali narod da ostane lojalan NDH i osudili partizane.{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=609}}		[[22. rujna]] [[1945.]] objavljeno je ''Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije'', u kojem se govori o 501 ubijenih, zatvorenih i nestalih svećenika diljem Jugoslavije - u [[Zagrebačka nadbiskupija\|Zagrebačkoj nadbiskupiji]] koja je zapravo bila manje pogođena pobijeno je 18% svećenika, u biskupijama u [[Bosna i Hercegovina\|BiH]] je pobijeno pola i više svećenika - (dani su precizni podatci za one za čije se stradanje u to vrijeme sa sigurnošću znalo), te na mnoge koji se i dalje nalaze u različitim logorima, kao i drugi podatci o općenito grubom i nezakonitom postupanju prema crkvi i vjernicima.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.nsf-journal.hr/Online-Issues/Case-Studies/id/1142/komunistiki-progoni-katolike-crkve-u-bosni-i-hercegovini-1945-1990-brsvezak-9-br-3-2008#.XJj7m1VKgdV\|title=Komunistički progoni katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990.\|author=Ivica Lučić\|date=\|work=http://www.nsf-journal.hr\|language=\|publisher=National Securitz and the Future, Svezak 9, br. 3, 2008.\|accessdate=25. ožujka 2019.}}</ref> Pastirsko pismo dodaje: “Dopuštamo da je bilo i takvih svećenika, koji su se – zavedeni nacionalnostranačkom strašću – ogriješili o sveti zakon kršćanske pravde i ljubavi i koji su radi toga zaslužili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo medjutim istaći, da je broj takvih svećenika više nego neznatan.” S druge strane, Tomasevich piše da je među svećenicima sigurno bilo nevinih žrtava, ali mnogi su se svećenici pridružili ustašama, vršili dužnosti u ustaškoj upravi i vojsci, te je većina svećenstva podržavala ustaše i provodila propagandu za ustaške vlasti.{{sfn\|Tomasevich\|p=568-569}} Stepinac i hrvatski biskupi su još 24. ožujka 1945. javnom poslanicom pozvali narod da ostane lojalan NDH i osudili partizane.{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=609}}

	:Vidi Wikiizvor: [[s:Pastirsko_pismo_katoličkih_biskupa_Jugoslavije_20._rujna_1945.\|Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije 20. rujna 1945.]]		:Vidi Wikiizvor: [[Dokument:Pastirsko_pismo_katoličkih_biskupa_Jugoslavije_20._rujna_1945.\|Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije 20. rujna 1945.]]

	Povjesničar Jozo Tomasevich napominje da su sve strane u drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije ubijale svećenike. Počelo je 1941. s ustaškim ubijanjem pravoslavnih svecenika i biskupa, kojih su ustaše pobili čak 188, medju njima 3 episkopa,{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=625-630}} protjerali veliku većinu preostalih svećenika u Srbiju, za što niti Stepinac niti itko drugi iz hrvatske Crkve nikada nije javno prosvjedovao, kao ni protiv ostalih masovnih ustaških napada na SPC (rušenje mnogih pravoslavnih crkvi, nacionalizacija imovine [[Srpska pravoslavna crkva\|SPC]], stvaranje [[Hrvatska pravoslavna Crkva\|Hrvatske pravoslavne crkve]], prisilnog "prekrštavanja" 250.000 pravoslavaca, itd). 1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička "narodna vlast", i to katoličke i pravoslavne svećenike.<ref name=":0" />{{sfn\|Tomasevich\|p=569}} Povjesničari pišu da se je 75 katoličkih svećenika u NDH pridružilo partizanskom pokretu, dok je svećenik [[Svetozar Rittig]] bio član predsjedništva ZAVNOH-a.		Povjesničar Jozo Tomasevich napominje da su sve strane u drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije ubijale svećenike. Počelo je 1941. s ustaškim ubijanjem pravoslavnih svecenika i biskupa, kojih su ustaše pobili čak 188, medju njima 3 episkopa,{{sfn\|Tomasevich, Rat i revolucija\|p=625-630}} protjerali veliku većinu preostalih svećenika u Srbiju, za što niti Stepinac niti itko drugi iz hrvatske Crkve nikada nije javno prosvjedovao, kao ni protiv ostalih masovnih ustaških napada na SPC (rušenje mnogih pravoslavnih crkvi, nacionalizacija imovine [[Srpska pravoslavna crkva\|SPC]], stvaranje [[Hrvatska pravoslavna Crkva\|Hrvatske pravoslavne crkve]], prisilnog "prekrštavanja" 250.000 pravoslavaca, itd). 1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička "narodna vlast", i to katoličke i pravoslavne svećenike.<ref name=":0" />{{sfn\|Tomasevich\|p=569}} Povjesničari pišu da se je 75 katoličkih svećenika u NDH pridružilo partizanskom pokretu, dok je svećenik [[Svetozar Rittig]] bio član predsjedništva ZAVNOH-a.

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 01:55
Redak 142:		Redak 142:
	Već [[14. svibnja]] 1941. god. Stepinac je poslao [[Poglavnik]]u prosvjedno pismo: »''Ovaj čas primio sam vijest, da su [[ustaše]] u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti''.« ''(Krišto 2, dokument br. 15, str. 39–40)'' ''(''Vidjeti ''[[Katolička crkva u NDH#Prosvjedi zbog progona i pogroma\|Katolička crkva u NDH - Prosvjedi zbog progona i pogroma]], te članak [[Srbi u NDH]].)''		Već [[14. svibnja]] 1941. god. Stepinac je poslao [[Poglavnik]]u prosvjedno pismo: »''Ovaj čas primio sam vijest, da su [[ustaše]] u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače mi ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti''.« ''(Krišto 2, dokument br. 15, str. 39–40)'' ''(''Vidjeti ''[[Katolička crkva u NDH#Prosvjedi zbog progona i pogroma\|Katolička crkva u NDH - Prosvjedi zbog progona i pogroma]], te članak [[Srbi u NDH]].)''

	Istoga dana Stepinac piše Papi o informacijama koje je dobio u dotadašnjim razgovorima s Antom Pavelićem u nekoliko prethodnih dana; među ostalim da "''njemačke vlasti planiraju protjerati s područja dijeceza Maribora i Ljubljane 200.000 Slovenaca, a možda i sve, i naseliti ih u Makedoniji''“. Pavelić je kod prenošenja te informacije pitao Stepinca što misli o ideji da se ti Slovenci umjesto u Makedoniju nasele u NDH, a da se u Makedoniju iseli odgovarajući broj Srba iz NDH - na što mu je Stepinac, kako on izvještava Papu, da bi "za nesretne Slovence“ bilo bolje preseljenje u katolička područja nego u Makedoniju.<ref>{{Citiranje weba\|last=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|url-status=live\|accessdate=7. svibnja 2021.\|website=Bitno.net.\|quote=U daljnjem tekstu dopisa Papi, Stepinac izvještava: "Više od 100 slovenskih svećenika prognano je s područja Mariborske i Ljubljanske dijeceze i preseljeni su u Hrvatsku, sve sam ih bratski primio, kako ne bi umrli od gladi i drugih nevolja. Ratni me ministar obavješćuje da Nijemci kane protjerati i prebaciti u Srbiju ostalih 300 svećenika iz istih biskupija, koji su do sada bili zatvoreni ili u kućnom pritvoru u spomenutim dijecezama. U međuvremenu naš je ratni ministar, kao dobar katolik, predložio da spomenuti svećenici budu prevezeni u Hrvatsku, a za uzvrat da s hrvatskoga područja bude prevezeno 300 Srba. Njemačke su vlasti već odobrile ovaj protuprijedlog. Stoga sljedećega tjedna, kako mi javljaju iz Ratnoga ministarstva, počinje ovo preseljenje katoličkoga klera, bolno preseljenje za Crkvu u Sloveniji, ali ipak sreća u nesreći, jer ipak mogu spasiti život. U Makedoniji u zatočeništvu sigurno bi nestali. Ionako ne bi imali mogućnosti slaviti svetu misu. Zamolio sam ratnoga ministra da redovnici budu odmah primljeni u samostane koji su odgovarajućega Reda u Hrvatskoj. A da svjetovni svećenici, koji budu preseljeni u Hrvatsku pod uvjetom privremene internacije budu smješteni u pristojna mjesta, sve dok stvar ne bude predana zaboravu. Dakle, koliko bude moguće, ondje ćemo se zauzeti za pastirsko djelovanje.“}}</ref> Povodom ovakvog sadržaja pisma povjesničar Hrvoje Klasić ukazuje kako je Stepincu očito više bilo stalo do Slovenaca (katolika), nego do Srba (pravoslavaca); a povjesničar Jure Krišto naprotiv komentira da je Stepinčevo držanje u tadašnjim okolnostima - uostalom bilo je očito da o svim tim preseljenjima odlučuju isključivo Nijemci, a da im vlasti NDH tek ponešto mogu predložiti - bilo posve razumljivo.<ref name=":2" /><ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|author=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021.\|publisher=Bitno.net\|accessdate=7. svibnja 2021.}}</ref> U prosincu 1941. godine je Stepinac papu Pija XII. izvijestio kako među više desetaka tisuća Slovenaca prisilno iseljenih iz dijela [[Slovenija\|Slovenije]] koji je 1940. godine bio pripojen Njemačkoj - oni uglavnom i nisu bili smješteni na nekim imanjima i stanovima oduzetim Srbima, nego u raznim neuvjetnim smještajima - ima i mnoštvo katoličkih svećenika, koje je on uzeo pod posebnu zaštitu;<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sistory.si/cdn/publikacije/30001-31000/30176/Prispevki_za_novejso_zgodovino_2012-2.pdf\|title=Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo)*\|author=Marica Karakaš Obradov\|language=slovenski\|publisher=Prispevki za novejšo zgodovino LII - 2/2012\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> slovenski katolički biskup Stanislav Lipovšek iznijeti će 2019. godine da je u Hrvatskoj utočište tada bilo našlo 534 slovenskih katoličkih svećenika<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.zg-nadbiskupija.hr/print.aspx?id=30114\|title=Nadbiskup Alojzije Stepinac - zaštitnik slavenskoga naroda i slovenskih svećenika\|date=18. listopada 2021.\|publisher=službene stranice Zagrebačke nadbiskupije\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> (ustaše su u Jasenovcu pobile 7 od tih slovenskih svećenika, povodom čega je Stepinac u pismu Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine iznio osudu da je posrijedi ”sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za NDH”; pismo nije bilo objavljeno u doba NDH).<ref>{{~~Cite book~~\|title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration\|first=Jozo\|last=Tomasevich\|date=2002\|url=https://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC\|language=en\|pages=571\|publisher=Stanford University Press\|isbn=978-0-8047-7924-1}}</ref> <ref>[https://www.autograf.hr/alojzije-stepinac-i-vlasti-u-ndh-3/ "Alojzije Stepinac i vlasti u NDH (3)"], Milan Koljanin, 30. kolovoza 2020. "Autograf", pristupljeno 25. svibnja 2021.</ref>		Istoga dana Stepinac piše Papi o informacijama koje je dobio u dotadašnjim razgovorima s Antom Pavelićem u nekoliko prethodnih dana; među ostalim da "''njemačke vlasti planiraju protjerati s područja dijeceza Maribora i Ljubljane 200.000 Slovenaca, a možda i sve, i naseliti ih u Makedoniji''“. Pavelić je kod prenošenja te informacije pitao Stepinca što misli o ideji da se ti Slovenci umjesto u Makedoniju nasele u NDH, a da se u Makedoniju iseli odgovarajući broj Srba iz NDH - na što mu je Stepinac, kako on izvještava Papu, da bi "za nesretne Slovence“ bilo bolje preseljenje u katolička područja nego u Makedoniju.<ref>{{Citiranje weba\|last=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|url-status=live\|accessdate=7. svibnja 2021.\|website=Bitno.net.\|quote=U daljnjem tekstu dopisa Papi, Stepinac izvještava: "Više od 100 slovenskih svećenika prognano je s područja Mariborske i Ljubljanske dijeceze i preseljeni su u Hrvatsku, sve sam ih bratski primio, kako ne bi umrli od gladi i drugih nevolja. Ratni me ministar obavješćuje da Nijemci kane protjerati i prebaciti u Srbiju ostalih 300 svećenika iz istih biskupija, koji su do sada bili zatvoreni ili u kućnom pritvoru u spomenutim dijecezama. U međuvremenu naš je ratni ministar, kao dobar katolik, predložio da spomenuti svećenici budu prevezeni u Hrvatsku, a za uzvrat da s hrvatskoga područja bude prevezeno 300 Srba. Njemačke su vlasti već odobrile ovaj protuprijedlog. Stoga sljedećega tjedna, kako mi javljaju iz Ratnoga ministarstva, počinje ovo preseljenje katoličkoga klera, bolno preseljenje za Crkvu u Sloveniji, ali ipak sreća u nesreći, jer ipak mogu spasiti život. U Makedoniji u zatočeništvu sigurno bi nestali. Ionako ne bi imali mogućnosti slaviti svetu misu. Zamolio sam ratnoga ministra da redovnici budu odmah primljeni u samostane koji su odgovarajućega Reda u Hrvatskoj. A da svjetovni svećenici, koji budu preseljeni u Hrvatsku pod uvjetom privremene internacije budu smješteni u pristojna mjesta, sve dok stvar ne bude predana zaboravu. Dakle, koliko bude moguće, ondje ćemo se zauzeti za pastirsko djelovanje.“}}</ref> Povodom ovakvog sadržaja pisma povjesničar Hrvoje Klasić ukazuje kako je Stepincu očito više bilo stalo do Slovenaca (katolika), nego do Srba (pravoslavaca); a povjesničar Jure Krišto naprotiv komentira da je Stepinčevo držanje u tadašnjim okolnostima - uostalom bilo je očito da o svim tim preseljenjima odlučuju isključivo Nijemci, a da im vlasti NDH tek ponešto mogu predložiti - bilo posve razumljivo.<ref name=":2" /><ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.bitno.net/academicus/znanost/jure-kristo-covjek-crkve-i-sin-domovine-drugo-stepincevo-pismo-papi/\|title=Krišto: Rečenice kojima je Stepinac zaključio pismo Papi sadrže cijelu povijest njegovog odnosa prema ustašama\|author=dr. Jure Krišto\|date=1. travnja 2021.\|publisher=Bitno.net\|accessdate=7. svibnja 2021.}}</ref> U prosincu 1941. godine je Stepinac papu Pija XII. izvijestio kako među više desetaka tisuća Slovenaca prisilno iseljenih iz dijela [[Slovenija\|Slovenije]] koji je 1940. godine bio pripojen Njemačkoj - oni uglavnom i nisu bili smješteni na nekim imanjima i stanovima oduzetim Srbima, nego u raznim neuvjetnim smještajima - ima i mnoštvo katoličkih svećenika, koje je on uzeo pod posebnu zaštitu;<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sistory.si/cdn/publikacije/30001-31000/30176/Prispevki_za_novejso_zgodovino_2012-2.pdf\|title=Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo)*\|author=Marica Karakaš Obradov\|language=slovenski\|publisher=Prispevki za novejšo zgodovino LII - 2/2012\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> slovenski katolički biskup Stanislav Lipovšek iznijeti će 2019. godine da je u Hrvatskoj utočište tada bilo našlo 534 slovenskih katoličkih svećenika<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.zg-nadbiskupija.hr/print.aspx?id=30114\|title=Nadbiskup Alojzije Stepinac - zaštitnik slavenskoga naroda i slovenskih svećenika\|date=18. listopada 2021.\|publisher=službene stranice Zagrebačke nadbiskupije\|accessdate=6. svibnja 2021.}}</ref> (ustaše su u Jasenovcu pobile 7 od tih slovenskih svećenika, povodom čega je Stepinac u pismu Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine iznio osudu da je posrijedi ”sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je i čitav jasenovački logor sramotna ljaga za NDH”; pismo nije bilo objavljeno u doba NDH).<ref>{{Citiranje knjige\|title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration\|first=Jozo\|last=Tomasevich\|date=2002\|url=https://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC\|language=en\|pages=571\|publisher=Stanford University Press\|isbn=978-0-8047-7924-1}}</ref> <ref>[https://www.autograf.hr/alojzije-stepinac-i-vlasti-u-ndh-3/ "Alojzije Stepinac i vlasti u NDH (3)"], Milan Koljanin, 30. kolovoza 2020. "Autograf", pristupljeno 25. svibnja 2021.</ref>

	Slovenske prognaničke organizacije i povjesničari navode da za razliku od gostoprimstva koje su Slovenci doživjeli u Srbiji, gdje su bilo odmah raspoređeni po obiteljima koje su ih htjele primiti,<ref name=":822">{{Citiranje weba\|last=Božič\|first=Kristina\|date=12. ožujak 2016.\|title=Izgnani in pregnani iz Slovenije: To se je dogajalo nam!\|url=https://www.dnevnik.si/1042731650\|url-status=live\|accessdate=2021-05-22\|website=Dnevnik.si}}</ref> vlasti NDH su na prvih oko mjesec dana smjestile Slovence u logore u kojima su uvjeti bili izuzetno loši, bez osnovne hrane, držali ih gole i bose, ljudi su razboljeli, neki su počinili samoubojstva.{{sfn\|Kramar\|p=23}} U istim logorima - ali u drugim barakama - ustaše su smještale Srbe predviđene za progon u Srbiju, koje su pljačkali, mučili, te na stotine pobili.{{sfn\|Kramar\|p=31}}. Kasnije su ustaške vlasti Slovence nastanile u kućama koje su oduzele Srbima,{{sfn\|Kramar\|p=21}} neke Slovence koji su surađivali s partizanima ubili.{{sfn\|Kramar\|p=39}}<ref>{{Citiranje weba\|last=Kramar, Slavko\|first=Svet slovenske narodne manjšine Mesta Zagreb, 2015\|title=SLOVENSKI IZGNANCI V NEODVISNI DRŽAVI HRVAŠKI, str. 7-8, 38\|url=http://www.slovenci-zagreb.hr/wp-content/uploads/2017/02/Slovenski_izgnanci_v_NDH.pdf\|url-status=live\|website=}}</ref> Filip Škiljan i Barbara Riman nakon znanstvenog istraživanja među izgnanicima na područje NDH, iznose da su glavni problemi slovenskih izgnanika proizlazili iz poteškoća da u ratom pogođenoj zemlji priskrbe za svoje uzdržavanje, da su neki bili mobilizirani u vojne postrojbe NDH, te su zbiljskoj opasnosti od službi NDH bili izloženi oni koji su se odlučili pristupiti partizanima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=362444 "Sjećanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata"], Filip Škiljan i Barbara Riman, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIV No. 27-28 (1-2), 2019. Pristupljeno 15. lipnja 2021.</ref> 266 etničkih Slovenaca nalazi se na popisu pobijenih u [[Koncentracijski logor Jasenovac\|Koncentracijskom logoru Jasenovac]]. Nasuprot Krištu, povjesničar Jozo Tomasevich navodi kako su NDH vlasti same Nijemcima predložile protjerivanje Srba iz NDH,{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} a i sam Stepinac pisao je Papi da je "kao dobar katolik" Kvaternik predložio Nijemcima da dovedu slovenske svećenike u Hrvatsku, i zauzvrat da ustaše protjeraju Srbe iz NDH. Siegfried Kasche, njemački veleposlanik u NDH, izvjestio je da su do rujna 1941. godine NDH vlasti, suprotno dogovoru, ilegalno protjerale daleko više Srba, sve skupa 118.000, u usporedbi sa svega 17.700 dogovorenih, te samo 9.400 Slovenaca koje se Njemci protjerali u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=395}} Među tim Srbima, ustaše su protjerale i 353 pravoslavnih svećenika, to jest pola pravoslavnih svećenika u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} Za razliku od zauzimanja za katoličke svećenike, Tomasevich navodi kako Stepinac nikada nije izustio nijednu riječ prosvjeda protiv masovnog ubijanja i protjerivanja pravoslavnih svećenika od strane NDH vlasti.<ref name=":0">{{Citiranje knjige\|last=\|first=\|url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf\|title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630\|date=\|publisher=Globus, Zagreb\|isbn=\|pages=\|language=en}}</ref>{{sfn\| Tomasevich\|p=537}} Dapače, u istom pismu Papi u kojem izražava svoju suglasnost ideji za protjerivanje Srba, zauzvrat da se Slovenci dovedu u Hrvatsku, Stepinac piše kako će pod Pavelićem "[[Šizma\|šizmatici]]" (tj. Srbi-pravoslavci) u NDH biti "posve likvidirani."<ref name=":2" />		Slovenske prognaničke organizacije i povjesničari navode da za razliku od gostoprimstva koje su Slovenci doživjeli u Srbiji, gdje su bilo odmah raspoređeni po obiteljima koje su ih htjele primiti,<ref name=":822">{{Citiranje weba\|last=Božič\|first=Kristina\|date=12. ožujak 2016.\|title=Izgnani in pregnani iz Slovenije: To se je dogajalo nam!\|url=https://www.dnevnik.si/1042731650\|url-status=live\|accessdate=2021-05-22\|website=Dnevnik.si}}</ref> vlasti NDH su na prvih oko mjesec dana smjestile Slovence u logore u kojima su uvjeti bili izuzetno loši, bez osnovne hrane, držali ih gole i bose, ljudi su razboljeli, neki su počinili samoubojstva.{{sfn\|Kramar\|p=23}} U istim logorima - ali u drugim barakama - ustaše su smještale Srbe predviđene za progon u Srbiju, koje su pljačkali, mučili, te na stotine pobili.{{sfn\|Kramar\|p=31}}. Kasnije su ustaške vlasti Slovence nastanile u kućama koje su oduzele Srbima,{{sfn\|Kramar\|p=21}} neke Slovence koji su surađivali s partizanima ubili.{{sfn\|Kramar\|p=39}}<ref>{{Citiranje weba\|last=Kramar, Slavko\|first=Svet slovenske narodne manjšine Mesta Zagreb, 2015\|title=SLOVENSKI IZGNANCI V NEODVISNI DRŽAVI HRVAŠKI, str. 7-8, 38\|url=http://www.slovenci-zagreb.hr/wp-content/uploads/2017/02/Slovenski_izgnanci_v_NDH.pdf\|url-status=live\|website=}}</ref> Filip Škiljan i Barbara Riman nakon znanstvenog istraživanja među izgnanicima na područje NDH, iznose da su glavni problemi slovenskih izgnanika proizlazili iz poteškoća da u ratom pogođenoj zemlji priskrbe za svoje uzdržavanje, da su neki bili mobilizirani u vojne postrojbe NDH, te su zbiljskoj opasnosti od službi NDH bili izloženi oni koji su se odlučili pristupiti partizanima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=362444 "Sjećanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata"], Filip Škiljan i Barbara Riman, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIV No. 27-28 (1-2), 2019. Pristupljeno 15. lipnja 2021.</ref> 266 etničkih Slovenaca nalazi se na popisu pobijenih u [[Koncentracijski logor Jasenovac\|Koncentracijskom logoru Jasenovac]]. Nasuprot Krištu, povjesničar Jozo Tomasevich navodi kako su NDH vlasti same Nijemcima predložile protjerivanje Srba iz NDH,{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} a i sam Stepinac pisao je Papi da je "kao dobar katolik" Kvaternik predložio Nijemcima da dovedu slovenske svećenike u Hrvatsku, i zauzvrat da ustaše protjeraju Srbe iz NDH. Siegfried Kasche, njemački veleposlanik u NDH, izvjestio je da su do rujna 1941. godine NDH vlasti, suprotno dogovoru, ilegalno protjerale daleko više Srba, sve skupa 118.000, u usporedbi sa svega 17.700 dogovorenih, te samo 9.400 Slovenaca koje se Njemci protjerali u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=395}} Među tim Srbima, ustaše su protjerale i 353 pravoslavnih svećenika, to jest pola pravoslavnih svećenika u NDH.{{sfn\|Tomasevich\|p=393}} Za razliku od zauzimanja za katoličke svećenike, Tomasevich navodi kako Stepinac nikada nije izustio nijednu riječ prosvjeda protiv masovnog ubijanja i protjerivanja pravoslavnih svećenika od strane NDH vlasti.<ref name=":0">{{Citiranje knjige\|last=\|first=\|url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf\|title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630\|date=\|publisher=Globus, Zagreb\|isbn=\|pages=\|language=en}}</ref>{{sfn\| Tomasevich\|p=537}} Dapače, u istom pismu Papi u kojem izražava svoju suglasnost ideji za protjerivanje Srba, zauzvrat da se Slovenci dovedu u Hrvatsku, Stepinac piše kako će pod Pavelićem "[[Šizma\|šizmatici]]" (tj. Srbi-pravoslavci) u NDH biti "posve likvidirani."<ref name=":2" />