WikiSysop: bnz

2022-04-29T14:22:55Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 14:22
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Aleksandrida'''-->~~'''Aleksandrida''' je srednjovjekovni [[roman]] o [[Aleksandar Veliki\|Aleksandru Velikomu]] i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se već u [[Zadar\|Zadru]] [[1389.]], ali se nije sačuvao u nas, već je očuvan u ćiriličnim ([[bosančica]]) i latiničnim prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi čakavsko-ikavske jezične odlike. Smatra se da je autor [[Kalisten]] (4. st. pr. Kr.), a napisan je oko 300. god. pr. Kr. U [[hrvatska srednjovjekovna književnost\|hrvatsku srednjovjekovnu književnost]] ubraja se zato što postoji mogućnost da je verzija romana o Aleksandru Velikom koja se smatra srpskom Aleksandridom nastala na tlu Hrvatske, na zadarskome području. Popularnost mnogih verzija romana o jednom od najvećih vladara u ljudskoj povijesti i općenito jednoj od najutjecajnijih osobnosti ikada bila je velika; razvilo se mnogo književnih obrada koje su tematizirale, a često i mistificirale, život ovog velikog ratnika, [[car]]a i vojskovođe.		'''Aleksandrida''' je srednjovjekovni [[roman]] o [[Aleksandar Veliki\|Aleksandru Velikomu]] i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se već u [[Zadar\|Zadru]] [[1389.]], ali se nije sačuvao u nas, već je očuvan u ćiriličnim ([[bosančica]]) i latiničnim prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi čakavsko-ikavske jezične odlike. Smatra se da je autor [[Kalisten]] (4. st. pr. Kr.), a napisan je oko 300. god. pr. Kr. U [[hrvatska srednjovjekovna književnost\|hrvatsku srednjovjekovnu književnost]] ubraja se zato što postoji mogućnost da je verzija romana o Aleksandru Velikom koja se smatra srpskom Aleksandridom nastala na tlu Hrvatske, na zadarskome području. Popularnost mnogih verzija romana o jednom od najvećih vladara u ljudskoj povijesti i općenito jednoj od najutjecajnijih osobnosti ikada bila je velika; razvilo se mnogo književnih obrada koje su tematizirale, a često i mistificirale, život ovog velikog ratnika, [[car]]a i vojskovođe.

	U Aleksandridi se preklapaju, a kadšto su i oprečne, fikcija i fakcija, mitološka i biblijska struktura teksta.		U Aleksandridi se preklapaju, a kadšto su i oprečne, fikcija i fakcija, mitološka i biblijska struktura teksta.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T00:37:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Aleksandrida''' je srednjovjekovni [[roman]] o [[Aleksandar Veliki|Aleksandru Velikomu]] i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se već u [[Zadar|Zadru]] [[1389.]], ali se nije sačuvao u nas, već je očuvan u ćiriličnim ([[bosančica]]) i latiničnim prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi čakavsko-ikavske jezične odlike. Smatra se da je autor [[Kalisten]] (4. st. pr. Kr.), a napisan je oko 300. god. pr. Kr. U [[hrvatska srednjovjekovna književnost|hrvatsku srednjovjekovnu književnost]] ubraja se zato što postoji mogućnost da je verzija romana o Aleksandru Velikom koja se smatra srpskom Aleksandridom nastala na tlu Hrvatske, na zadarskome području. Popularnost mnogih verzija romana o jednom od najvećih vladara u ljudskoj povijesti i općenito jednoj od najutjecajnijih osobnosti ikada bila je velika; razvilo se mnogo književnih obrada koje su tematizirale, a često i mistificirale, život ovog velikog ratnika, [[car]]a i vojskovođe.

U Aleksandridi se preklapaju, a kadšto su i oprečne, fikcija i fakcija, mitološka i biblijska struktura teksta.

== Hrvatska Aleksandrida ==
Hrvatska preradba djela o doživljajima Aleksandra Velikoga izdvaja se književnom se vrijednošću, sadržajem, kasnijim utjecajem i recepcijom među malobrojnim proznim djelima srednjovjekovne hrvatske književnosti svjetovna karaktera. Poetika i stil toga djela koje izvorno potječe iz helenističke tradicije, obilježeni su tipičnim značajkama srednjovjekovne dvorske literature i viteškoga romana, usmjerenih ponajprije na čitateljski užitak.<ref name=mh>(): [http://www.matica.hr/knjige/hrvatska-aleksandrida-1208/ ''Hrvatska Aleksandrida''] Matica hrvatska. Pristupljeno 22. siječnja 2020.</ref>

U Aleksandridi se spajaju roman, specifičan putopis, avanturistički roman, pisma, kronika, povijest, vizije, disputi, refleksije i sentencije, poučni elementi, fantastika i dr. Među temeljnim romanesknim osobinama zatječu se elementi nevjerojatnoga, raznih pretjerivanja i naivnosti; važno je i prodiranje fikcionalnosti u pripovijedanje. Odana ljubav, nepokolebljive vrline, iznimne osobe (vojskovođe, kraljevi i carevi, čarobnjaci, proroci, filozofi, vitezovi…), pozornost na jezičnim ukrasima, čudesni događaji i nevjerojatni pothvati junaka. Hvali se vladar, ističu zasluge, opisuju vojni pohodi, bitke, ali i gozbe, turniri… Prema mišljenju književnih stručnjaka, bila je Aleksandrida u svoje doba »najljepše pripovjedačko djelo kod južnih Slavena« (V, Štefanić).<ref name=mh/>

Matičino izdanje Aleksandride priređeno je prema tzv. »Derečkajevu rukopisu« s početka 17. stoljeća i predstavlja cjelovitu latiničnu transkripciju toga djela koje su za tisak priredili [[Eduard Hercigonja]] i [[Marija-Ana Dürrigl]].<ref name=mh/>

== Fikcija i fakcija ==

Opreka fiktivno i faktivno povezano je s nastojanjem da se protagonista, Aleksandra Makedonskog, prikaže kao božanstvo, instituciju te da se čitatelja zainteresira za građu koja je po svojoj tematici biografska. Iako je život i djelo hrabrog vojskovođe koji je pokorio u ono vrijeme moćnu Perziju, [[Egipat]], a stigao i do Indije već samo po sebi magnifikantno i zapanjujuće, autor je unio, odnosno izmjenio, pojedine činjenice kako bi djelo učinio što zanimljivijim. Na primjer, u Aleksandridi navodi se da kada je poslije teških, kvravih borbi i spletki Aleksandar iz sukoba s perzijskom carem [[Darije III.|Darijem III.]] izišao ne samo kao fizički, već i moralni pobjednik, ovaj mu je na oproštaju s ovozemljskim životom prepustio ruku svoje kćeri kojom se Aleksandar potom oženio. Ženidba Alaksandra s Darijevom kćeri nije upitna kao povijesna činjenica, ali se u romanu kao ta najljepša žena u svome kraju (ne samo po vanjštini, već i po dobroti i unutarnjoj ljepoti) navodi [[Roksanda]]. Ona jest bila Aleksandrova prva žena, ali ne i jedina. Naime, druga žena bila je Stateira, kćer Darija III., dok je Roksanda bila baktrijska princeza. U Aleksandridi se [[Stateira (žena Artakserksa II.)|Stateira]] ne spominje, kao niti njegova ljubavnica Barsina, a pogotovo se ne dovodi u pitanje Aleksandrova [[heteroseksualnost]], što je danas jedna od prihvaćenijih teza o ovome imperatoru. Na kraju djela, koje govori o Aleksandrovoj [[smrt]]i, Roksanda se ubija ne mogavši zamisliti svoj život bez njega, a njegovu ubojicu, Vrionuša, ubija njegov znameniti [[konj]] Bukefal koji je zaplakao kao [[čovjek]], a onda skočio i odgrizao Vrionušu glavu. Međutim, za povijesni fakt uzima se da je [[Bukefal]] poginuo u krvavoj bitci s indijskim vladarom Porom kod Hidaspa, tri godine prije smrti svoga vlasnika.

Kako je i zbog čega Aleksandar umro, ne zna se sa sigurnošću. Prema romanu, otrovao ga je njegov dvorjanin jer mu nije htio prepustiti vlast nad [[Makedonija|Makedonijom]], što je jedna od mogućnosti koju povijest danas razmatra. Neki smatraju kako su ga njegovi vojnici ubili jer su ga morali štovati poput božanstva, a drugi to demantiraju jer misle kako bi mu vojnici dali veću dozu [[otrov]]a od koje bi umro odmah, a ne nakon 11 dana. Ne isključuju se ni mogućnosti da je umro od groznice ili [[tifus]]a. Koji god razlog smrti bio, zna se da je umro u 33. godini života.

== Poveznice s Biblijom ==

Upravo je toliko star bio i [[Isus Krist]] kada je umro. Ako je istina da je Aleksandar otrovan, a da je za to odgovoran jedan od njegovih podanika (i ne samo to, već jedan od vojnika koji su ga pratili u neustrašivim osvajanjima), značilo bi da je Aleksandra [[Vrionuš]] izdao, baš kao što je Isusa izdao Juda, jedan od njegovih [[apostol]]a i vjernih pratilaca, u dobru i zlu.

Druga paralela koja bi se mogla povući između života ove dvojice velikana naše povijesti je činjenica kakvo su nasljeđe [[svijet]]u ostavili. Obojica su za sobom ostavila neizbrisiv trag koji je utjecao na sve sfere ljudske povijesti. O baštini Isusa Krista koja je inicirala razvoj kršćanstva, a samim time i gradnju crkvi koje su danas reprezentativni primjerci umjetnosti, ne treba ni govoriti. Slično je bilo i s Aleksandrom. Ne samo da je za vrijeme svoje vladavine i osvajačkih pogoda osnovao preko 70 gradova, već se od 334. pr. Kr., kada je krenuo na Perziju, računa početak novog povijesnog razdoblja helenizma, u kojem su stilu izgrađeni mnogi [[hram]]ovi. Navodi se, uostalom, kako se Aleksandar smatrao božanstvom, baš kao i kraljevi u srednjem vijeku koji su smatrani Božjim poslanicima.

Pitanje očinstva također je sporno i kod Isusa i kod Aleksandra. Za oca ovog potonjeg navodi se kralj [[Filip II. Makedonski]], iako mu je, prema Aleksandridi, otac zapravo [[Nektenab]], egipatski car koji se pred perzijskom vojskom sklonio u Makedoniju. Isusu je ulogu oca u ovozemaljskom životu imao Josip, a stvarni otac mu je Jahve, Bog. Isusa su štovali upravo zato, jer je sin Božji, a i Aleksandar je u Egipat ušao nesmetano upravo zbog činjenice tko mu je otac.

Isusa se naziva Učiteljem, a Aleksandar je za učitelja imao jednog od najvećih mislilaca u povijesti, [[Aristotel]]a, zbog čega je i on bio obdaren mudrošću. Obojica su prema svojim podanicima, odnosno, vjernim pratiteljima, imali respekta, bili pošteni prema njima. Tako Aleksandar na početku pohoda na Perziju moli svoje vojnike da budu hrabri i da mu se pridruže u teškom pohodu koji će, baš kao i Isusovi životni putevi, uroditi nečim dobrim. Također, ovaj car (prema Aleksandridi) osvojeno bogatstvo dijeli svojim vojskovođama, kao što je Isus sve dijelo s apostolima, ne stavljajući sebe na prvo i jedino mjesto. Međutim, čak i Aleksandar nailazi na otpor svoje vojske kad se susretne s neugodnim [[klima]]tskim uvjetima na indijskom tlu , baš kao što su apostoli katkad posumnjali u Isusova učenja, djela i postupke. Obojica su prihvaćala odgovornost za svoje revolucionarne postupke: i u [[rat]]ovima u slučaju Aleksandra, i u često jednako opasnim propovjedanjima Isusa, uvijek su bili predvodnici, na čelu svojim učenika, odnosno vojske, bez obzira na opasnost koja im je prijetila, što je odlika samo hrabrih i velikih osoba.

Aleksandrova pobjeda nad [[Perzijanci]]ma zabilježena je i u Bibliji, u Prvoj knjizi Makavejskoj. Neizbježna poveznica s [[Biblija|Biblijom]] je i ta kako su se, prema romanu, vladaru u snu obraćao prorok [[Jeremija]] koji ga je ohrabrivao, davao mu savjete, ali i najavio mu skorašnju smrt. Slično biva i s biblijskim likovima, npr. Božje javljanje [[Mojsije|Mojsiju]], anđela Gabrijela Mariji itd.

Jesu li slučajni segmenti romana koji Aleksandra mogu povezati s Isusom ili je to možda paralela koju je besmisleno tražiti, pitanje je, ali je činjenica da su se prva djela koja opisuju život i djelo Aleksandra Velikog pojavila u II. stoljeću, a da su u IV. stoljeću prevedena na mnoge jezike (Prema: Opća i nacionalna enciklopedija ), kada je [[kršćanstvo]] uzimalo maha, a da je ovo verzija iz srednjeg vijeka kada je [[crkva]] bila najmoćnija institucija, što je moglo pogodovati težnji da se to čitatelju indirektno natukne i da se lik Aleksandra podigne na pijedestal (baš kao Isusa) kako bi njegov život i personalnost djelovali još uzvišenije i važnije.

== Važnost ==

Aleksandrida je jedan od prvih romana u srednjovjekovnoj [[književnost]]i, a prema svojoj strukturi i tematici je [[viteški roman]], što je bio vrlo popularan žanr u tom razdoblju svjetske književnosti. Osobnost i djela Aleksandra III. Velikog ostali su, na ovaj način, zabilježeni u [[povijest]]i, ali ne napisana samo kao povijesni fakt, već kao umjetničko djelo koje je privlačilo mnoge mase stoljećima, a tako je i danas. O Aleksandru se još uvijek govori, čak i nakon stoljeća mnogih ratova u kojima su se iskristalizirali također veliki vojskovođe; interes za njega i divljenje njegovom imperiju ne opada. Ušao je u svakodnevni [[jezik]] kao onaj koji je presjekao [[Gordijski čvor]], čime je dokazao svoju mudrost, vlast, što danas smatramo (metaforički govoreno) mudrim i pronicljivim djelom. Priča o njemu zanimljivija je još i više ako razmotrimo određene sličnosti s Isusom i općenito Biblijom, u kojoj se i spominje, a mistificiranje i [[mit]]ske odrednice iz ovog životopisa Aleksandra također pridonosi tome.

== Radnja ==

Priča o Aleksandru započinje opisom neobičnih okolnosti njegova začeća. U romanu on je biološki sin Olimpije, supruge Makedonskog kralja [[Filip II. Makedonski|Filipa]] i odbjeglog egipatskog cara, zvjezdoznanca i čarobnjaka Nektenaba. Lijep je, pametan (učitelj mu je [[Aristotel|Arištotil]]), spretan u borbi, odlučan i plemenit. Nakon smrti zakonitog oca, kralja Filipa, postao je makedonski kralj i započeo osvajanja: Atenu, Rim, Englesku. Svladao je čovjekolike zvijeri, krilate žene i dvoglave zmije. Potom je pokorio Sredozemlje, Troju, Izrael, Egipat, Babilon i Perziju. Nakon što je [[Darije III.|Darije]] ubijen i perzijska vojska poražena oženio je Darijevu kćerku Roksanu. O tim je događajima napisao pismo majci i učitelju:

<i>Aleksandar, car nad cari, promislom višnjega Boga Gospodina gospi materi mojej Olimpijadi, carici, i Arištotilu, učitelju momu, pišu radovati se. Ovo sedmo lito je, otkoli izidoh otuda i za vse sedam lit ne pisasmo vam, ni poručismo ča je od nas. To sagrišismo, ne toliko od nas i od neljubve, koliko da protivo velikomu caru Dariju stojeći i njega razbijajući, ob tom mišljenju pisati vam ne mogosmo. Sada da znate, jere š njim bismo se trikat i njega razbismo. I to Persidi vidivše, carstvu momu vsi pokloniše se. Darij sa životom rasta se i kćer svoju Roksanu misto dara mani dovede. I bezmirnu lipost njeje vidih, ženu ju sebi vazeh...
Sada jesmo u [[Perzepolis|Persipolu]], velikomu gradu, od Persidov slavljeni, s Roksandom caricom i vsej Persidiji gospodin. I vi od vas k nam otpišite i vi u Macedoniji zdravi prebivajte." </i>

Na istoku je osvojio Krezovo carstvo, porazio psoglavce, šesteroruke ljude i divovske rakove, Indijskog cara Pora i Amazonke. Na kraju ga je otrovao dvorjanin, Roksanda se ubila i carstvo se raspalo.<ref>Hrvatska srednjovjekovna proza I., Legende i romani, Aleksandrida str. 277- 369, Matica hrvatska 2013. {{ISBN|978-953-150-319-8}}</ref>

== Izvori ==

{{Izvori}}

[[Kategorija:Svjetska književnost]]

Aleksandrida - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica