Albrecht Kossel - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[18' u '[[medicina u 18'

2025-05-22T22:47:49Z

Zamjena teksta - '[[18' u '[[medicina u 18'

←Starija inačica		Inačica od 22. svibanj 2025. u 22:47
Redak 38:		Redak 38:

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Kossel je rođen u [[Rostock]]u kao sin [[Pruska\|pruskog]] glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. Godine [[1872.]] Kossel je pohađao studij [[medicina\|medicine]] na Sveučilištu u [[Strasbourg]]u, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, [[Adolf von Baeyer\|Baeyer]] i [[Felix Hoppe-Seyler]].		Kossel je rođen u [[Rostock]]u kao sin [[Pruska\|pruskog]] glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. Godine [[medicina u 1872.]] Kossel je pohađao studij [[medicina\|medicine]] na Sveučilištu u [[Strasbourg]]u, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, [[Adolf von Baeyer\|Baeyer]] i [[Felix Hoppe-Seyler]].

	Diplomirao je [[1878.]] na Sveučilištu u [[Rostock]]u. Kossel je [[medicina u 1910.]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu\|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]] za svoje istraživanje biologije stanice, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina\|nukleinskih kiselina]]. Također je otkrio i [[aminokiselina\|aminokiselinu]] [[histidin]] ([[1896.]]), [[timin]]sku kiselinu i agmatin ([[medicina u 1910.]]). Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje [[protein]]a. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u [[peptid]]e, učinke fenetol dijete na [[urin]] i [[peptid]]ne dijelove stanice. 1896. otkrio je [[histidin]], te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim [[Engleska\|engleskim]] učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, [[enzim]] koji hidrolzira [[arginin]] u [[urea\|ureu]] i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u [[mrijest\|ikri]] [[haringe]] i opisao metodu za dobivanje.		Diplomirao je [[medicina u 1878.]] na Sveučilištu u [[Rostock]]u. Kossel je [[medicina u 1910.]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu\|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]] za svoje istraživanje biologije stanice, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina\|nukleinskih kiselina]]. Također je otkrio i [[aminokiselina\|aminokiselinu]] [[histidin]] ([[medicina u 1896.]]), [[timin]]sku kiselinu i agmatin ([[medicina u 1910.]]). Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje [[protein]]a. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u [[peptid]]e, učinke fenetol dijete na [[urin]] i [[peptid]]ne dijelove stanice. 1896. otkrio je [[histidin]], te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim [[Engleska\|engleskim]] učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, [[enzim]] koji hidrolzira [[arginin]] u [[urea\|ureu]] i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u [[mrijest\|ikri]] [[haringe]] i opisao metodu za dobivanje.

	Jedan od Kosselovih studenata bio je [[SAD\|amerikanac]] [[biokemičar]] Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke [[anemija\|anemije]] i [[guša\|guše]].		Jedan od Kosselovih studenata bio je [[SAD\|amerikanac]] [[biokemičar]] Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke [[anemija\|anemije]] i [[guša\|guše]].

	Kossel je imao kćer, i sina, Walther ([[1888.]] – [[medicina u 1956.]]), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u [[Danzig]]u ([[medicina u 1932.]] – [[medicina u 1945.]]).		Kossel je imao kćer, i sina, Walther ([[medicina u 1888.]] – [[medicina u 1956.]]), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u [[Danzig]]u ([[medicina u 1932.]] – [[medicina u 1945.]]).

	== Periferna i centralna svojstva atoma ==		== Periferna i centralna svojstva atoma ==

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[19' u '[[medicina u 19'

2025-05-22T22:41:05Z

Zamjena teksta - '[[19' u '[[medicina u 19'

←Starija inačica		Inačica od 22. svibanj 2025. u 22:41
Redak 40:		Redak 40:
	Kossel je rođen u [[Rostock]]u kao sin [[Pruska\|pruskog]] glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. Godine [[1872.]] Kossel je pohađao studij [[medicina\|medicine]] na Sveučilištu u [[Strasbourg]]u, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, [[Adolf von Baeyer\|Baeyer]] i [[Felix Hoppe-Seyler]].		Kossel je rođen u [[Rostock]]u kao sin [[Pruska\|pruskog]] glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. Godine [[1872.]] Kossel je pohađao studij [[medicina\|medicine]] na Sveučilištu u [[Strasbourg]]u, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, [[Adolf von Baeyer\|Baeyer]] i [[Felix Hoppe-Seyler]].

	Diplomirao je [[1878.]] na Sveučilištu u [[Rostock]]u. Kossel je [[1910.]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu\|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]] za svoje istraživanje biologije stanice, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina\|nukleinskih kiselina]]. Također je otkrio i [[aminokiselina\|aminokiselinu]] [[histidin]] ([[1896.]]), [[timin]]sku kiselinu i agmatin ([[1910.]]). Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje [[protein]]a. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u [[peptid]]e, učinke fenetol dijete na [[urin]] i [[peptid]]ne dijelove stanice. 1896. otkrio je [[histidin]], te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim [[Engleska\|engleskim]] učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, [[enzim]] koji hidrolzira [[arginin]] u [[urea\|ureu]] i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u [[mrijest\|ikri]] [[haringe]] i opisao metodu za dobivanje.		Diplomirao je [[1878.]] na Sveučilištu u [[Rostock]]u. Kossel je [[medicina u 1910.]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu\|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]] za svoje istraživanje biologije stanice, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina\|nukleinskih kiselina]]. Također je otkrio i [[aminokiselina\|aminokiselinu]] [[histidin]] ([[1896.]]), [[timin]]sku kiselinu i agmatin ([[medicina u 1910.]]). Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje [[protein]]a. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u [[peptid]]e, učinke fenetol dijete na [[urin]] i [[peptid]]ne dijelove stanice. 1896. otkrio je [[histidin]], te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim [[Engleska\|engleskim]] učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, [[enzim]] koji hidrolzira [[arginin]] u [[urea\|ureu]] i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u [[mrijest\|ikri]] [[haringe]] i opisao metodu za dobivanje.

	Jedan od Kosselovih studenata bio je [[SAD\|amerikanac]] [[biokemičar]] Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke [[anemija\|anemije]] i [[guša\|guše]].		Jedan od Kosselovih studenata bio je [[SAD\|amerikanac]] [[biokemičar]] Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke [[anemija\|anemije]] i [[guša\|guše]].

	Kossel je imao kćer, i sina, Walther ([[1888.]] – [[1956.]]), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u [[Danzig]]u ([[1932.]] – [[1945.]]).		Kossel je imao kćer, i sina, Walther ([[1888.]] – [[medicina u 1956.]]), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u [[Danzig]]u ([[medicina u 1932.]] – [[medicina u 1945.]]).

	== Periferna i centralna svojstva atoma ==		== Periferna i centralna svojstva atoma ==

WikiSysop: bnz

2022-04-29T11:22:59Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 11:22
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Albrecht Kossel'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Albrecht Kossel		\| ime = Albrecht Kossel
	\| slika = Albrecht Kossel nobel.jpg		\| slika = Albrecht Kossel nobel.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T08:26:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Albrecht Kossel
| slika = Albrecht Kossel nobel.jpg
| slika_širina =
| naslov =
| datum_rođenja = [[16. rujna]] [[biologija u 1853.|1853]].
| mjesto_rođenja = [[Rostock]], [[Mecklenburg-Zapadno Pomorje]], [[Njemačka]]
| datum_smrti = [[5. srpnja]] [[biologija u 1927.|1927]].
| mjesto_smrti = [[Heidelberg]], [[Baden-Württemberg]], [[Njemačka]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nijemci|Nijemac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[biokemija]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Marburg]]u Sveučilište u [[Heidelberg]]u
| alma_mater = Sveučilište u [[Strasbourg]]u Sveučilište u [[Rostock]]u
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[nukleinske kiseline]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu]] (1910.)
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Difference_DNA_RNA-EN.svg|mini|desno|300px|[[Nukleinske kiseline]]: [[RNA]] (lijevo) i [[DNA]] (desno).]]

[[datoteka:Ionizacijska energija.png|mini|desno|300px|Prva [[energija]] [[Ioniziranje|ionizacije]] neutralnih [[atom]]a.]]

[[datoteka:Bohr atom model.svg|mini|desno|300px|U pojednostavljenom [[Bohrov model atoma|Bohrovom modelu atoma]] [[vodik]]a, [[Balmerova serija]] nastaje skokom [[elektron]]a na drugu energetsku razinu (n=2). Prikazana je emisija [[svjetlost]]i. Prijelaz elektrona prestavlja H-alfa, prvu liniju Balmerove serije, [[valna duljina|valne duljine]] 656 [[metar|nm]].]]

[[datoteka:Dipolna molekula vode.png|mini|desno|300px|[[Polarnost|Dipolna]] molekula vode: ''μ'' = 6,14·10-30 Cm.]]

[[datoteka:207 Ionic Bonding-01.jpg|mini|300px|desno|Nastanak [[kristal]]a [[Natrijev klorid|natrijeva klorida]].]]

'''Albrecht Kossel''', punim imenom '''Ludwig Karl Martin Leonhard Albrecht Kossel''' ([[Rostock]], [[16. rujna]] [[medicina u 1853.|1853]]. - [[Heidelberg]], [[5. srpnja]] [[medicina u 1927.|1927]].), [[njemačka|njemački]] [[liječnik]] i [[Biokemija|biokemičar]]. Studirao je [[medicina|medicinu]] u [[Strasbourg]]u i [[Rostock]]u, potom bio [[profesor]] na sveučilištima u [[Marburg]]u i [[Heidelberg]]u. Istraživao je [[Biokemija|biokemiju]] [[Tkivo|tkivâ]], [[stanica]] i posebno [[Stanična jezgra|staničnih jezgara]]. Otkrio da se "nuklein" ([[nukleoprotein]]) sastoji od dviju komponenata, [[bjelančevine]] i [[nukleinske kiseline]]. Godine 1910. dobio je [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]]. Zaslužan je za odvajanje biokemije od [[Fiziologija|fiziologije]] na njemačkim sveučilištima. <ref> '''Kossel, Albrecht''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33348] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

== Životopis ==
Kossel je rođen u [[Rostock]]u kao sin [[Pruska|pruskog]] glavnog konzula Albrechta Kossela i njegove žene Clare. Godine [[1872.]] Kossel je pohađao studij [[medicina|medicine]] na Sveučilištu u [[Strasbourg]]u, gdje je slušao predavanja poznatih predavača: Anton de Bary, Waldeyer, Kundt, [[Adolf von Baeyer|Baeyer]] i [[Felix Hoppe-Seyler]].

Diplomirao je [[1878.]] na Sveučilištu u [[Rostock]]u. Kossel je [[1910.]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu]] za svoje istraživanje biologije stanice, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina|nukleinskih kiselina]]. Također je otkrio i [[aminokiselina|aminokiselinu]] [[histidin]] ([[1896.]]), [[timin]]sku kiselinu i agmatin ([[1910.]]). Kosselovo područje rada bila je (fiziologija) kemija tkiva i stanica. Potkraj 1880. počeo je svoj istraživanje ustroja stanične jezgre, da bi u 1890-tima počeo svoje istraživanje [[protein]]a. Istraživao je promjene u proteinima pri prelasku u [[peptid]]e, učinke fenetol dijete na [[urin]] i [[peptid]]ne dijelove stanice. 1896. otkrio je [[histidin]], te razvio klasičnu kvanitativnu metodu za odvajanje heksoza baza. Zajedno sa svojim poznatim [[Engleska|engleskim]] učenikom H. D. Dakin istraživao je arginazu, [[enzim]] koji hidrolzira [[arginin]] u [[urea|ureu]] i ornitin. Kasnije je otkrio agmatin u [[mrijest|ikri]] [[haringe]] i opisao metodu za dobivanje.

Jedan od Kosselovih studenata bio je [[SAD|amerikanac]] [[biokemičar]] Edwin B. Hart, koji je nakon povratka u SAD sudjelovao u timu koji je utvrdio prehrambene uzroke [[anemija|anemije]] i [[guša|guše]].

Kossel je imao kćer, i sina, Walther ([[1888.]] – [[1956.]]), koji je bio ugledni profesor teorijske fizike na Institutu tehnologije u [[Danzig]]u ([[1932.]] – [[1945.]]).

== Periferna i centralna svojstva atoma ==
{{Glavni|Atom}}

[[Period|Periodičnost]] se ne pojavljuje samo u kemijskim svojstvima kemijskih elemenata nego također i u mnogim fizičkim osobinama. Tako je u isto vrijeme kad je [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev|Mendeljev]] postavio svoj [[periodni sustav elemenata]], našao [[Julius Lothar von Meyer|J. L. von Meyer]] da se atomski volumeni periodički mijenjaju s [[Atomska težina|atomskom težinom]] [[kemijski element|kemijskih elemenata]].

Ako se kao ordinata [[atomski volumen]], pomnožen sa ''L'', a kao apscisa [[Atomski broj|redni broj]], periodički tok atomskih volumena udara odmah u oči. Maksimum leži kod [[Alkalijski metali|alkalijskih elemenata]]. Vidimo dalje da elementi na početku redova u sustavu Mendeljeva imaju najveće atomske volumene. Male vrhove imaju još elementi [[rijetke zemlje]] [[europij]] i [[iterbij]]. Zanimljiv je i sam oblik krivulje. Maksimumi su vrlo strmi, naprotiv, minimumi su plosnati. Opaža se još da vrhovi krivulje postaju sve viši. Atomski volumeni pomalo rastu kad se povećava redni broj.

I još mnoga druga svojstva ovise periodički od rednog broja elementa. Takvu periodičnost pokazuju na primjer [[Paramagnetizam|paramagnetična svojstva]], kompresibilnost, [[Toplinsko istezanje|koeficijent rastezanja]], recipročna temperatura [[taljenje|taljenja]] i tako dalje. Srodni kemijski elementi [[Kristalizacija|kristaliziraju]] se u jednakim [[Kristalna rešetka|kristalnim rešetkama]]. Periodičnost ide vrlo daleko.

Pokušajmo sada da te rezultate objasnimo predodžbama koje smo stekli o strukturi atoma. Kemijski [[afinitet]] i [[Valencija (kemija)|valencija]], atomski volumen, kompresibilnost, koeficijent rastezanja, kristalizacija i tako dalje, sva ta svojstva određena su periferijom atoma. Dolazimo, prirodno, do zaključka da se periferija atoma periodički mijenja od najlakših do najtežih atoma.

Razmotrimo dvije susjedne grupe elemenata: [[Plemeniti plinovi|plemenite plinove]] i [[Alkalijski metali|alkalijske metale]]. Iako na primjer [[natrij]] ima samo jedan [[elektron]] više od [[neon]]a, oni se ipak temeljito razlikuju. Svi alkalijski metali rado stupaju u [[molekule|molekularne]] spojeve, a njihovim atomima vrlo je lako otkinuti jedan elektron. Naprotiv, plemeniti plinovi ne udružuju se u molekule i teško se [[Ioniziranje|ioniziraju]]. Premda su im mase bliske, atomski volumeni alkalijskih metala znatno su veći od atomskih volumena plemenitih plinova. Sve te kemijske i fizičke činjenice navode na pomisao, da su u atomima plemenitih plinova elektroni poredani u čvrstu ljusku, dok se, naprotiv, kod alkalijskih metala jedan elektron kreće podalje od ostalog atomskog trupa. Čini se da čitava razlika između plemenitih i alkalijskih metala potječe od jednog vanjskog elektrona. Alkalijski metali imaju jedan labavo vezan elektron izvan čvrstog trupa i taj prouzrokuje snažan kemijski afinitet, lako ioniziranje i veliki atomski volumen. Značenje vanjskih elektrona u punom opsegu je spoznao [[Niels Bohr|N. Bohr]]. Kemijska svojstva elemenata određena su vanjskim elektronima atoma. Unutarnjim elektronima ne pripada veće značenje. Oni služe da se neutralizira pozitivni [[električni naboj]] [[atomska jezgra|atomske jezgre]].

[[Bohrov model atoma|Bohrov zaključak]] o ulozi vanjskih elektrona neosporno potvrđuju [[Spektar (fizika)|atomski spektri]]. Optički spektri očituju istu periodičnost kao i ostala kemijska i fizička svojstva elemenata. Svi srodni elementi emitiraju spektralne linije, koji se daju srediti po istim zakonima. Tako na primjer spektri svih alkalijskih metala nalikuju na vodikov spektar. [[Johannes Rydberg|J. Rydberg]] i [[Walther Ritz|W. Ritz]] su našli da se s malim izmjenama daju prikazati [[Balmerova serija|Balmerovim jednadžbama]]. Tu sličnost neposredno objašnjuje naša [[hipoteza]] da se kod alkalijskih metala jedan elektron kreće izvan ostalog atomskog trupa. Na taj vanjski elektron djeluje [[atomska jezgra]] i unutarnji elektroni, pa je ukupna [[sila]] takva kao da na njega djeluje sama vodikova jezgra. Optički spektar alkalijskih metala potječe od [[kvant]]nih skokova vanjskog elektrona, koji poprima energetske nivoe, slične vodikovu atomu.

Sličan spektar pokazuju i svi metali alkalijskih zemalja. U njihovim spektrima očituju se isti zakoni koji vladaju emisijom [[helij]]a. Kako ćemo još vidjeti, helijev spektar je protumačen na osnovu predodžbe da se oko helijeve jezgre kreću dva elektrona. Budući da metali alkalijskih zemalja imaju isti spektar, moraju se i kod njih dva elektrona nalaziti izvan unutarnjih ljusaka. Taj zaključak potkrepljuje i činjenica da se [[metal]]ima alkalijskih zemalja lako otrgnu dva elektrona od njihovih atoma.

Optičkim spektrima je izvor u kvantnim procesima na periferiji atoma. Važnu podršku tome shvaćanju pružili su [[Arnold Sommerfeld|A. Sommerfeld]] i A. Kossel razmatrajući spektre [[Ioniziranje|ioniziranih]] atoma. Da se dobiju takvi spektri, najprije se atomima oduzima jedan ili više elektrona, a zatim se pobude na emisiju [[svjetlost]]i. Sommerfeld i Kossel su našli, da se spektri ioniziranih elemenata podudaraju sa spektrima neutralnih elemenata, koji im prethode u kemijskom sistemu. U atomima ioniziranih metala alkalijskih zemalja samo se još jedan elektron vrti oko unutarnjeg atomskog trupa, pa se njihov spektar mora podudarati sa spektrom alkalijskih metala. Isti takav pomak u spektru opaža se i kod [[aluminij]]a, koji slijedi iza alkalijske zemlje [[magnezij]]a. Ako aluminijevim atomima otrgnemo jedan elektron, tad oni imaju spektar nalik na magnezij. Ako im oduzmemo dva elektrona, tada im je spektar nalik na [[natrij]]. Sommerfeld-Kosselov zakon o spektralnom pomaku očito dokazuje da su za optičke spektre važni samo vanjski elektroni. Periodičnost u fizičkim i kemijskim osobinama elemenata jasan je znak da se pri postepenoj izgradnji atoma iz elektrona ponavljaju na periferiji slične situacije.

Da se atomi pobude na emisiju optičkog spektra, mora se poremetiti njihova površina. Najpoznatije takvo sredstvo je ugrijavanje. Brzi atomi se međusobnim [[sraz]]ovima mogu izbaciti iz stabilnih stanja. Što više ugrijemo neki [[plin]], to jače međusobni naleti narušuju ravnotežu na površini atoma. Izbačen iz stabilnog stanja, atom se vraća natrag na emisiju svjetla. Atome možemo pobuditi također električnom iskrom ili udarima brzih elektrona. Svi takvi učinci zbivaju se na površini atoma, što neosporno pokazuje gdje je porijeklo optičkih spektara.

Sasvim je drukčije kod [[Rendgenska spektroskopija|rendgenskih spektara]]. Tu nema ni traga nekoj periodičnosti. Kako smo prije vidjeli, prodornost svojstvenih rendgenskih zraka monotono raste, kako se povećava redni broj elemenata. Iz [[valna duljina|valnih duljina]] rendgenskog spektra možemo po [[Henry Moseley|Moseleyevu zakonu]] zaključiti kolik je [[Redni broj elementa|redni broj elemenata]], i obrnuto, iz rednog broja možemo proračunavati valne duljine rendgenskog spektra. Iz samog načina kako pobuđujemo rendgenske linije, moramo zaključiti, da one potječu iz unutrašnjosti atoma. Unutrašnjost atoma ne očituje, dakle, periodičnosti. Unutrašnjost atoma mijenja se monotono s rednim brojem elemenata.

Dosadašnja iskustva, koja smo stekli o optičkim i rendgenskim spektrima, kao i o drugim fizičkim i kemijskim svojstvima elemenata, pružaju nam jasan putokaz u strukturi atoma. Svi teži atomi imaju nekoliko ljusaka oko jezgre. Najdonje ljuske popunjene su elektronima. U vanjskoj ljuski ima mjesta za više elektrona. Kod alkalijskih elemenata u vanjskoj se ljuski nalazi jedan elektron, kod metala alkalijskih zemalja dva, i tako dalje. Vanjska ljuska potpuno se popunjava kod plemenitih plinova. Vidimo da početak svake periode u sustavu Mendeljejeva znači jednu novu ljusku, a kraj periode potpuno popunjenje te ljuske.

[[Halogeni elementi|Halogenim elementima]], koji stoje ispred plemenitih plinova, nedostaje upravo jedan elektron da popune vanjsku ljusku. Prema tome, halogeni elementi "žeđaju" za elektronima. Naprotiv, alkalijski elementi rado odbacuju svoj vanjski elektron, jer tada ostaju s potpuno popunjenim ljuskama. To nam neposredno objašnjava zašto su neke skupine elemenata elektropozitivne, a druge elektronegativne. Odbacujući elektrone, alkalijski metali, metali alkalijskih zemalja i zemlje stvaraju pozitivne [[ion]]e. Naprotiv, uzimajući elektrone iz okoline, halogeni elementi, kisikova i dušikova skupina, stvaraju negativne ione. Kod svih tih elemenata opaža se težnja ka stvaranju popunjenih ljusaka, što prestavlja najbolju ravnotežu. Takva stabilizacija postignuta je trajno kod plemenitih plinova. Prema tome možemo reći da svi elementi teže da svoju periferiju urede prema plemenitim plinovima.

Kossel je pomoću tih predodžba prvi protumačio narav [[Polarnost|polarnih spojeva]]. Takav jedan polarni spoj je [[kuhinjska sol]] NaCl. Vanjski elektron [[natrij]]a preskače [[klor]]u. Na taj način ostaje natrijev atom samo s unutarnjim, popunjenim ljuskama, a klor upravo popunjava svoju vanjsku ljusku. Imamo sad dva atoma s potpuno zatvorenim vanjskim ljuskama. Periferija jednog atoma liči sad na [[neon]], a drugog na [[argon]]. Simbolički to možemo pisati:

:Na+Cl- = 11Ne17Ar

Donjim indeksima označili smo da dobiveni "neon" ima jezgru natrija, a "argon" klora. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>

== Izabrana djela ==
* "Istraživanje jezgre i njenih raspadnih produkata" (''Untersuchungen über die Nukleine und ihre Spaltungsprodukte'', 1881. g.),
* "Tkiva ljudskog tijela i njihov mikroskopski pregled" (''Die Gewebe des menschlichen Körpers und ihre mikroskopische Untersuchung'', 1889.-1891. g.),
* "Udžbenik za medicinsko-kemijske smjerove" (''Leitfaden für medizinisch-chemische Kurse'', 1888. g.),
* "Problemi biokemije" (''Die Probleme der Biochemie'', 1908. g.),
* "Odnos između kemije i fiziologije" (''Die Beziehungen der Chemie zur Physiologie'', 1913. g.).

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*{{eng oznaka}}[http://nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1910/kossel-bio.html Nobelova nagrada - životopis]

{{Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu}}

{{GLAVNIRASPORED:Albrecht, Erwin}}
[[Kategorija:Biokemičari]]
[[Kategorija:Njemački znanstvenici]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu]]
[[Kategorija: Njemački liječnici]]