Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T01:48:36Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:48
Redak 60:		Redak 60:
	{{GLAVNIRASPORED:Bazala, Albert}}		{{GLAVNIRASPORED:Bazala, Albert}}
	[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]		[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
	[[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]		[[Kategorija:Filozofi 20. — 21. stoljeća]]
	[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]		[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]
	[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]		[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]
	[[Kategorija:Životopisi, Brno]]		[[Kategorija:Životopisi, Brno]]
	[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]		[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]

WikiSysop: bnz

2022-04-29T10:26:48Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 10:26
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Albert Bazala'''-->~~'''Albert Bazala''' ([[Brno]], [[Moravska]], [[13. srpnja]] [[1877.]] – Zagreb, [[12. kolovoza]] [[1947.]]), hrvatski [[filozofija\|filozof]].		'''Albert Bazala''' ([[Brno]], [[Moravska]], [[13. srpnja]] [[1877.]] – Zagreb, [[12. kolovoza]] [[1947.]]), hrvatski [[filozofija\|filozof]].

	==Životopis==		==Životopis==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-25T02:00:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Albert Bazala''' ([[Brno]], [[Moravska]], [[13. srpnja]] [[1877.]] – Zagreb, [[12. kolovoza]] [[1947.]]), hrvatski [[filozofija|filozof]].

==Životopis==
Otac Josip bio je bankovni činovnik iz Praga, a majka Amalija bila je sestra pjesnika i filozofa [[Gjuro Arnold|Đure Arnolda]]. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a gimnaziju u Bjelovaru, Slavonskoj Požegi i Zagrebu. Maturirao na [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u Zagrebu [[1895.]] godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Studira [[Filozofija|filozofiju]] i [[Klasična filologija|klasičnu filologiju]] na [[Filozofski fakultet Zagreb|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] i polaže profesorski ispit [[1899.]], a sljedeće godine i doktorat [[Filozofija|filozofije]] tezom ''Psihologijska nauka o apercepciji''.

Od [[1899.]] do [[1907.]] radi kao srednjoškolski profesor na [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]]<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 892., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref>, a zatim na Ženskom liceju u Zagrebu. Habilitirao [[1904.]] za privatnog docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavanjem ''Marulićev moralno-filozofski rad''. Godine [[1905.]] – [[1906.]] nastavlja studij filozofije u Münchenu, Jeni, Halleu i Leipzigu (u ''Institutu za eksperimentalnu psihologiju'' [[Wilhelm Wundt|W. Wundta]]). Na njegovo formianje kao mislioca naročito su utjecali [[Rudolf Eucken]] (obnovitelj [[Johann Gottlieb Fichte|Fichteovog]] etičkog idealizma) i [[Wilhelm Wundt]] (osnivač empirijske psihologije). Boravio je i u Pragu, gdje su na njegova socijalna, politička i kulturno-politička shvaćanja najviše utjecali [[Tomáš Garrigue Masaryk|T. G. Masaryk]] i [[František Drtina]].

Objavljuje ''Povijest filozofije'' u tri sveska, [[1906.]] – [[1912.]]. Godine [[1909.]] postao je izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu, a [[1912.]] redovni profesor. Preuzima Katedru za teorijsku i praktičku filozofiju s poviješću filozofije 1909. od [[Franje Markovića]] ([[Gjuro Arnold]] vodi novoosnovanu Katedru pedagogije i teorijske i praktičke filozofije od 1894. g. i 1896. postaje predstojnikom novoosnovanog Pedagogijskog seminara). Predavao je gotovo sve discipline iz teoretske i praktične filozofije, povijest filozofije te sociologiju i psihologiju. Za razliku do Markovića i Arnolda, napušta [[Johann Friedrich Herbart|Herbartov]] sustav predavanja i oblikuje svoje kolegije problemski: "Platon–Aristotel", "Kantov problem", "Povijest materijalizma", "Problem psihologizma i logicizma" itd.).

Zbog političkih aktivnosti, prisilno je umirovljen [[1924.]], a reaktiviran [[1927.]] Za vrijeme [[NDH]] ponovno je bio prisilno umirovljen [[1943.]], a komunisti ga [[1945.]] vraćaju na fakultet, iako je daleko do komunističke ideologije. Jedan je od poslijeratnih obnovitelja [[JAZU]]. Umro je [[1947.]] u dobi od 70 godina, ne dočekavši treće umirovljenje.

Dopisni član [[JAZU]] od [[1910.]], a pravi član od [[1922.]], te predsjednik [[1933.]] – [[1941.]]. Godine [[1932.]] – [[1933.]] rektor Sveučilišta. Aktivan u sklopu [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]], u kojoj je bio odbornik, tajnik i predsjednik. Osnivač ''Društva za Strossmayerovo sveučilište'', koje izdaje reviju ''Alma mater croatica''. Bio je počasni član ''Hrvatskog pedagoško-književnog zbora''. Član uredničkog vijeća i stručni urednik za filozofiju u [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)|Hrvatskoj enciklopediji]] [[1940.]] – [[1945.]]. Osnivač časopisa ''Revija za filozofiju i psihologiju''.

==Metalogički korijen filozofije==
Tekst ''Metalogički korijen filozofije'' iz [[1924.]], njegov je najosebujniji i filozofski najznačajniji tekst. Nasuprot primarno intelektualnom i čuvstvom obilježenom duhu Markovića i Arnolda, kod Bazale se javlja svojevrsni primat onog praktičkog pod vidom "voluntarističkog aktivizma". On se suprotstavlja racionalističko-logicističkoj tezi [[Neokantovstvo|neokantovstva]] da se "filozofijska funkcija" razvija "iz samih logičkih snaga". Ta se teza javlja u dva oblika: "racionalizam odozdo" (aposteriorizam, [[empirizam]]) i "racionalizam odozgo" (apriorizam, [[racionalizam]] u užem smislu). Oba vide svijest kao statičku i upućenu na objekt, nešto izvanjsko.

Nasuprot tome, piše Bazala, »Duševni život promatran na svom vrelu, u neposrednom doživljavanju, očituje se kao ustrajan proces usmjeren k održavanju bitka u obliku "ja" sređena. Sve je duševno čin (radnja) ili izraženo u psihologijskoj terminologiji: sve je duševno volja ili derivat volje. Svijest je samosvojna zazbiljnost, dinamičko-teleološke prirode: ona nije tek pasivno mjesto, zrcalište gotova bitka, nego poprište stvaralačkih napora, koji iz sebe grade život.« Spoznaja je samo jedan aspekt izveden iz doživljaja. ''([[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]], 1941.)'' Uz logičku narav, filozofija ima također mitsku, pjesničku i religioznu. Na tu temu je Bazala vodio polemiku sa [[Stjepan Zimmerman|Stjepanom Zimmermanom]], koji u njegovom pristupu vidi »uništavanje razumnosti«.

Bazala ne želi razvijati filozofski sustav, nego »smjernice aktivističkoga nazora na svijet i na život«. ''(Zenko, str . 203)'' U njegovom pristupu ima sličnosti sa [[Frankfurtska škola|frankfurtskom]] [[Kritička teorija društva|Kritičkom teorijom društva]]. ''(Zenko, str. 205)'' Kritičan je prema modernom [[naturalizam|naturalizmu]], koji u prirodi vidi samo sustav "mehaničke nužde" u kojem nema mjesta za slobodu. Kako nema viših svrha, čovjek može biti samo brutalni egoist; to je karakteristika modernog "ekonomizma i industrijalizma", u kojem vladaju "impersonalne sile". Dolazi do sukoba "logičkih konstrukcija" i "iracionalnih potencija", do "dvostruke kulture" i krize kulture. Da bi se ona prevladala potrebno je graditi "nove organizacije ciljeva i svrha", koje trebaju izvirati iz "dubinskih voljnih poriva života". Pojedinac u tome gradi "stil života", a narod, u posebnim svojim prilikama, autentičnu narodnu kulturu.

==Pučko sveučilište==
Bazala je predložio osnivanje zajedničke otvorene katedre, koja je osnovana [[1912.]] kao "Pučko sveučilište". Tu su predavanja držali razni profesori, a bila su otvorena i za javnost. Djelovala je do iza Drugog svjetskog rata. Dvadesetak je godina bio što tajnik, što predsjednik katedre, i osobno držao brojna predavanja. Godine [[1922.]] pokrenuo je ''Zbornik za pučku prosvjetu'' kao organ Pučkog sveučilišta.

==Politička djelatnost==
Godine [[1920.]] povjerenik za prosvjetu i vjere ''Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade''. Član i glavni tajnik [[Hrvatska federalistička stranka|Hrvatske federalističke stranke]]. Zbog političkog djelovanja, godine [[1924.]] prijevremeno umirovljen (reaktiviran [[1927.]]. Godine [[1925.]] izabran Narodnu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] kao narodni zastupnik kotara Nova Gradiška (zahvaljujući koaliciji sa [[Hrvatska republikanska seljačka stranka|HRSS]]).

==Utjecaj i ocjene==
Albert Bazala je kao profesor filozofije donio značajne novine u odnosu na svoje tradicionalističke prethodnike [[Franjo Marković|Franju Markovića]] i [[Đuro Arnold|Đuru Arnolda]]. Nije se oglašavao u diskusiji oko [[Hrvatska moderna|hrvatske moderne]] u prvom desetljeću XX. stoljeća, ali je očito da je svojim shvaćanjima, za razliku od ove dvojice, na strani "mladih".

[[Franjo Zenko]] godine [[1995.]] kao najbolju ocjenu njegovog djela citira njegovog učenika [[Kruno Krstić|Krunu Krstića]] iz [[1943.]]:»Svestranim izlaganjem i sustavnom kritikom racionalističke misli u svim njezinim filozofijskim očitovanjima Bazala prvi uvodi hrvatsku svjetovnu filozofiju u srž suvremene europske filozofijske problematike, a u isto vrieme mnogobrojnim člancima, koji najrazličitija pitanja obrađuju u zatvorenim cjelinama, proširuje primjenu filozofijskog aspekta na različite grane kulturnoga života (umjetničku, prosvjetnu, odgojnu, socialnu itd.).«

Njegova su razmatranja sukladna tadašnjim kretanima u europskim filozofiji, kao što je [[Fenomenologija]] [[Edmund Husserl|E. Husserla]] i neomarksistička [[Kritička teorija društva]]. Unio je u filozofiju aktivan i kritičan odnos prema društvenoj okolini, ne bježeći ni od direktnog političkog angažmana. Hrvatski orijentiran, nasuprot kolegi profesoru [[Vladimir Dvorniković|Vladimiru Dvornikoviću]], također zanimljivom misliocu, koji je zastupao [[integralno jugoslavenstvo]] (ali je također došao u sukob sa vlastima). Suprotstavio se takođeri i ustaškom režimu. Tako je dvaput bio prisilno umirovljen, a da je poživio, vjerojatno bi se sukobio i sa komunistima (kao što je bio slučaj sa njegovim učenikom [[Pavao Vuk-Pavlović|Pavlom Vuk-Pavlovićem]].

==Djela==
Objavljene knjige i samostalne brošure:
*''Povijest filozofije'' I–III, Zagreb 1906., 1909., 1912.
*''Etika i narodno gospodarstvo'', Zagreb, 1915.
*''Materijalizam ili idealizam u povijesti'', Zagreb, 1915.
*''Filozofijski portret Franje Markovića'', Zagreb, 1921. (2. izdanje 1974.)
*''Sveučilište i politika'', Zagreb, 1923.
*''Filozofijske studije, I. Metalogički korijen filozofije'', Zagreb, 1924.
*''Tajanstvene pojave'', Zagreb 1924.
*''Massaryk — mislilac'', Zagreb, 1935.
*''O ideji nacionalne filozofije'', Zagreb, 1938.
*''Filozofijske studije, 2. Svijest i svijet, subjekt i objekt'', Zagreb, 1941.
*''Heziod. Dani i djela'', Zagreb, 1970. (posthumno)

==Literatura==
*[[Branko Despot|Despot, Branko]]:''Filozofija?'', Zagreb: Demetra, 2000.
*[[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]], Sv. 1, Zagreb, 1941.
:Bazala je bio urednik za filozofiju u ''Hrvatskoj enciklopediji'', pa je članak o sebi napisao sam.
*[[Franjo Zenko|Zenko, Franjo]]: ''Novija hrvatska filozofija'', Zagreb: Školska knjiga, 1995.
:Uz tekst o Bazali, prenesen je i njegov rad ''Metalogički korijen filozofije''

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Rektori_Sveučilišta_u_Zagrebu}}

{{GLAVNIRASPORED:Bazala, Albert}}
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]
[[Kategorija:Životopisi, Brno]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]

Albert Bazala - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica