WikiSysop: bnz

2022-04-29T09:37:36Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 09:37
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Albanska književnost'''-->~~{{književnost}}		{{književnost}}
	'''Albanska književnost''', naziv za sva literarna djela nastala na [[Albanski jezik\|albanskom jeziku]]. Može se odnositi na književnost nastalu na tom jeziku u [[Albanija\|Albaniji]], na [[Kosovo\|Kosovu]], te u albanskoj dijaspori, napose južnoj [[Italija\|Italiji]]. Albanska književnost tradicionalno je nastajala na dva glavna dijalekta, [[Gegijski jezik\|gegskom]] (gegijskom) na sjeveru i toskičkom ([[Toskijski jezik\|toskijskom]]) na jugu.<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1364 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Albanci''] (pristupljeno 20. svibnja 2018.)</ref> Pravopisni kongres u [[Tirana\|Tirani]] 1972. postavio je pravila jedinstvenog književnog jezika na temeljima dvaju dijalekata. Novi idiom je prihvatila većina autora.		'''Albanska književnost''', naziv za sva literarna djela nastala na [[Albanski jezik\|albanskom jeziku]]. Može se odnositi na književnost nastalu na tom jeziku u [[Albanija\|Albaniji]], na [[Kosovo\|Kosovu]], te u albanskoj dijaspori, napose južnoj [[Italija\|Italiji]]. Albanska književnost tradicionalno je nastajala na dva glavna dijalekta, [[Gegijski jezik\|gegskom]] (gegijskom) na sjeveru i toskičkom ([[Toskijski jezik\|toskijskom]]) na jugu.<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1364 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Albanci''] (pristupljeno 20. svibnja 2018.)</ref> Pravopisni kongres u [[Tirana\|Tirani]] 1972. postavio je pravila jedinstvenog književnog jezika na temeljima dvaju dijalekata. Novi idiom je prihvatila većina autora.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-31T23:54:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{književnost}}
'''Albanska književnost''', naziv za sva literarna djela nastala na [[Albanski jezik|albanskom jeziku]]. Može se odnositi na književnost nastalu na tom jeziku u [[Albanija|Albaniji]], na [[Kosovo|Kosovu]], te u albanskoj dijaspori, napose južnoj [[Italija|Italiji]]. Albanska književnost tradicionalno je nastajala na dva glavna dijalekta, [[Gegijski jezik|gegskom]] (gegijskom) na sjeveru i toskičkom ([[Toskijski jezik|toskijskom]]) na jugu.<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1364 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Albanci''] (pristupljeno 20. svibnja 2018.)</ref> Pravopisni kongres u [[Tirana|Tirani]] 1972. postavio je pravila jedinstvenog književnog jezika na temeljima dvaju dijalekata. Novi idiom je prihvatila većina autora.

==Počeci==
[[Otomansko carstvo]] je vladalo Albanijom od 15. do početka 20. stoljeća i branilo objavljivanje na albanskom, pa je razvoj književnosti na tom jeziku bio otežan. Sve do kraja 19. stoljeća, knjige na albanskom jeziku su bile rijetke.<ref name=EB>[https://www.britannica.com/art/Albanian-literature Peter R. Prifti, ''Albanian literature'', Encyclopædia Britannica, Encyclopædia Britannica Inc., 13. veljače 2015.] (pristupljeno 20. svibnja 2018.)</ref>

Među starijim zapisima je i “Obrazac krštenja” (Formula e pagëzimit, 1462) na gegijskome narječju, kojeg je prema latinskom obredu napisao [[Drač|drački]] biskup P. Engjëlli. “Rječnik Arnolda von Harffa” (Fjalori i Arnold fon Harfit) donosi 26 albanskih riječi, osam izraza, brojeve od 1 do 10 te brojeve 100 i 1000, koje je 1496. zabilježio [[Köln|kölnski]] putnik i hodočasnik [[Arnold Ritter von Harff]], boraveći nekoliko sati u luci Drač. Von Harff je zapisao riječi i izraze kako ih je čuo od lokalnog stanovništva, i uz njih dodao prijevode na njemački.<ref name="EB" /><ref name="HE" />
Najranija djela albanske književnosti napisao je katolički kler, jer su mu veze s [[Vatikan|Vatikanom]] omogućavale da izbjegnu turska ograničenja i objavljuju izvan Albanije, ponajviše u [[Rim|Rimu]].<ref name="EB" />
==16. i 17. stoljeće==
U 16. i 17. stoljeću nastaje vjersko-didaktička književnost. “Misal” ili “Obrednik” (“Meshari”) iz 1555. na gegijskom narječju je prvi albanski tiskani tekst. Autor mu je rimokatolički prelat [[Gjon Buzuku]].<ref name=EB/><ref name=HE/> Luca (Lekë) Matranga (1560–1619), Italoalbanac (Arbreš) sa Sicilije, tiskao je 1592. u Rimu prijevod katekizma “Kršćanski nauk” (E mbsuame e krështërë).<ref name=HE/> [[Pjetër Budi]] (1566–1623) tiskao je Bellarminov katekizam »Kršćanski nauk« (Pasëqyra e t’rrëfyemit).<ref name=HE/>

Godine 1635. objavljen je prvi albanski rječnik, Dictionarium latino-epiroticum ("Latinsko-albanski rječnik"), s 5000 riječi i 113 izreka i poslovica. Sastavio ga je katolički biskup iz Zadrime [[Frangu i Bardhë]] (1606–43), i predstavlja bitan datum u povijesti albanske književnosti.<ref name=EB/><ref name=HE/>

Pjetër Bogdani (1630–89), prvi skadarski biskup, dvojezičnim djelom "Četa proroka" ("Cuneus Prophetarum", alb. "Çeta e profetëve", Padova, 1685) utemeljuje izvornu [[Proza|prozu]] na albanskom jeziku.<ref name=HE/>

==18. i 19. stoljeće==
Najranije knjige na albanskom jeziku, nastale od sredine 16. do sredine 18. stoljeća, uglavnom su vjerskog i poučnog karaktera. To se mijenja u vrijeme [[Romantizam|romantizma]] i nacionalističkih pokreta 18. i 19. stoljeća. U književnost ulaze elementi [[Folklor|folklora]] i [[Lingvistika|lingvistike]], a javljaju se i knjige romantične i domoljubne tematike.<ref name=EB/>

Prvi stvaraoci novih žanrova bili su Albanci koji su stoljećima ranije odselili na [[Sicilija|Siciliju]] i u južnu Italiju (Arbreši, Italoalbanci). Arbreši su, slobodni od ograničenja, mogli slobodno izraziti i slaviti svoje etničko albansko naslijeđe. Najistaknutiji među piscima Arbrešima je [[Jeronim de Rada|Jeronim (Girolamo) de Rada]], po nekima i najbolji romantički pjesnik albanskog jezika. Njegovo glavno djelo je "Këngët e Milosaos" (1836), romantična [[balada]] s patriotskim elementima. De Rada je osnovao i prvu albansku periodičnu publikaciju, "Fiámuri Arbërit" (“Albanska zastava”). Izlazila je od 1883. to 1888.<ref name=EB/> Istaknuti pisci arbreškog kruga su i prozaik, pjesnik i dramatik Francesco Santori, filolog i folklorist Dhimitër Kamarda (Demetrio Camarda), pjesnici Zef (Giuseppe) Serembe i Gavril (Gabriele) Dara (mlađi) te pjesnik, publicist i folklorist Zef Skiroi (Giuseppe Schirò).<ref name=EB/>

Književno stvaralaštvo jača u vrijeme nastanka [[Albanska liga|Albanske lige]] (1878.) u [[Prizren|Prizrenu]], koja je radila osamostaljenju Albanije od Otomanskog Carstva, što se dogodilo 1912.<ref name=EB/> Albanci u egzilu u [[Konstantinopol|Konstantinopolu]], Rimu, [[Bukurešt|Bukureštu]], [[Sofija|Sofiji]], [[Kairo|Kairu]] i [[Boston, Massachusetts|Bostonu]] utemeljili su domoljubna i književna društva, promovirajući književnost i kulturu kao sredstva za stjecanje neovisnosti od Osmanskog Carstva. Nacionalistički motivi su glavno obilježje književnosti ovog razdoblja, koje se naziva albanskom renesansom (Rilindja). Duh tog razdoblja je najjače izražen u opusu pjesnika [[Naim Frashëri|Naima Frashërija]], kojeg mnogi danas smatraju albanskim nacionalnim pjesnikom.

==20. stoljeće==
Na prijelazu u 20. stoljeće u albansku književnost ulaze note realizma i cinizma, odražavajući nastojanja pisaca da se bore s društvenim problemima Albanije kao što su siromaštvo, nepismenost, krvne osvete i birokracija. Istaknuti autori su satiričar [[Gjergj Fishta]], polemičar [[Faik Konitza]] (Konica), ujedno i prvi autor albanske književne kritike, te [[Fan Noli]], cijenjeni pjesnik, kritičar i povjesničar, zapažen po prijevodima [[Shakespeare|Shakespearea]], [[Ibsen|Ibsena]], [[Cervantes|Cervantesa]], [[Edgar Allan Poe|Poea]] i drugih. Traga su ostavili i [[Asdren]] (akronim za [[Aleks Stavre Drenova]]), pjesnik i dramatik [[Andon Zako Çajupi]], pjesnik i prozaik [[Ernest Koliqi]], pjesnik i jezikoslovac [[Ndre Mjeda]], te pjesnik i romanopisac [[Migjeni]] (Milosh Gjergj Nikolla).

Velik iskorak u razvoju albanske književnosti događa se 1908., kada je na konvenciji jezikoslovaca i učenjaka usvojen moderni albanski alfabet, baziran na latiničnim slovima. Kongresom je predsjedao Mid’hat Frashëri. Usamljena figura u albanskoj književnosti 20. stoljeća je pjesnik [[Lasgush Poradeci]] (pseudonim za Llazar Gusho), koji je raskinuo s tradicijom i uveo novi žanr kroz svoju [[Lirska poezija|lirsku poeziju]] s [[Misticizam|mističnim]] tonovima.

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], pisci u Albaniji stvaraju u okvirima [[Socijalistički realizam|socijalističkog realizma]]. Oni najtalentiraniji su nadvladali ograničenja i napisali u književnom smislu uspjela i vrijedna djela. Najuspješniji autori ovog razdoblja su pjesnici [[Dritëro Agolli]] i [[Fatos Arapi]], zatim [[Naum Prifti]] (najpoznatiji po svojim kratkim pričama) i [[Ismail Kadare]], izvanredno ime u modernoj albanskoj književnosti, koji je romanom [[General mrtve vojske]] (Gjenerali i ushtrisë së vdekur, 1963.) stekao svjetsku slavu.

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Književnost]]
[[Kategorija:Albanija]]

Albanska književnost - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica