Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Sadržaj preuzet iz Hrvatske enciklopedije)

2026-04-19T08:30:16Z

Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Sadržaj preuzet iz Hrvatske enciklopedije)

Nova stranica

[[datoteka:Quartz oisan.jpg|mini|300px|desno|Čvrsto stanje: [[kristal]] [[kvarc]]a.]]

[[datoteka:Espejo (3207185886).jpg|mini|desno|300px|[[Tekućine]] ili kapljevine tvari su u agregacijskom stanju koje se odlikuje lakom promjenom oblika uz istodobnu, gotovo potpunu, nestlačivost.]]

[[datoteka:Translational motion.gif|mini|desno|300px|[[Temperatura]] [[idealni plin|idealnog plina]] mjera je prosječne [[kinetička energija|kinetičke energije]] [[molekula]].]]

[[datoteka:Lichtbogen 3000 Volt.jpg|mini|desno|300px|[[Električni luk]] između dva [[Čavao|čavla]] stvara [[plazma|plazmu]].]]

[[datoteka:Magnet 4.jpg|mini|desno|300px|[[Magnet]] koji lebdi iznad [[Supravodljivost|supravodiča]] zbog [[Meissnerov učinak|Meissnerovog učinka]].]]

[[datoteka:condensation on water bottle.jpg|mini|desno|300px|[[Vodena para]] iz toplijeg [[zrak]]a se pretvara u [[tekućina|tekućinu]] (kondenzira) nakon dodira s hladnom [[boca|bocom]] ([[kondenzacija]]).]]

'''Agregacijsko stanje''' jedno je od nekoliko oblika postojanja [[tvar]]i koji se odlikuju različitim kvalitativnim svojstvima i ovise o [[temperatura|temperaturi]] i [[tlak]]u.<ref>{{Citiranje weba|last=|title=agregacijsko stanje|url=http://struna.ihjj.hr/naziv/agregacijsko-stanje/8057/|url-status=live|access-date=2022-04-22|website=Struna – Hrvatsko strukovno nazivlje|language=hr}}</ref> Agregacijsko stanje je stanje mnoštva [[atoma]] ili [[molekula]] tvari i ovisi o jačini privlačnih sila među njima. Nepreporučen ali čest naziv je i '''agregatno stanje'''. Posebno kada se razmatraju prijelazi između različitih agregacijskih stanja iste tvari govori se i o fazi i faznim prijelazima.

Svakodnevna su tri osnovna stanja u kojima se pojavljuju tvari: ''čvrsto stanje'' ([[volumen]] i oblik gotovo stalni, sastavne čestice vrlo ograničene u kretanju), ''tekuće stanje'' (volumen stalan, oblikom se prilagođava spremniku, sastavne čestice u bliskom su kontaktu ali se slobodno kreću) i ''plinovito stanje'' (popunjava volumen posude u kojoj se nalazi, sastavne čestice međusobno dosta udaljene i slobodno se kreću). Većina se tvari, ovisno o uvjetima, može pojavljivati u svim trima stanjima. Tako [[voda]], ovisno o tlaku i temperaturi, može biti, pored tekućega, i u čvrstom ([[led]]) i u plinovitom stanju ([[para]]) (v. [[fazni dijagram]]). [[Plazma (fizika)|''Plazma'']] je manje poznata faza tvari s kojom se svakodnevno susrećemo u [[Plamen|plamenu]] i munjama, a odlikuju je [[Ioniziranje|ionizirane]] sastavne čestice tvari i [[električna vodljivost]]. Plazmu se često naziva četvrtim stanjem tvari.

S mikroskopskog stajališta agregacijska stanja mogu se razlikovati prema uređenosti atoma odnosno molekula. Plinovito stanje odlikuje odsutnost bilo kakva reda dok kod [[kristal]]a postoji uređenost duga dosega. [[Tekućine]] predstavljaju stanje između plinovitoga i kristaliničnoga; uređenost je ograničena dosega. [[Amorfna tvar|Amorfne tvari]] (na primjer staklo), iako čvrste, imaju uređenost kratka dosega pa se mogu smatrati pothlađenim tekućinama odnosno tekućinama s vrlo velikom [[Viskoznost|viskoznošću]]. Stanje označeno kao [[Tekući kristali|tekući kristal]] ima neke značajke kristala a neke tekućina, ali općenito ima posebna svojstva. Neka stanja tvari postoje samo u ekstremnim uvjetima: na vrlo niskim temperaturama pojavljuju se [[Bose-Einsteinova kondenzacija|Bose-Einsteinovi kondenzati]], na velikim gustoćama [[Degeneracija (fizika)|degenerirana neutronska materija]], na vrlo visokim energijama odnosno temperaturama [[kvark-gluonska plazma]]. U posljednje se doba [[nakupine]] (grozdovi) atoma ili molekula smatraju posebnim stanjem tvari jer se ponašaju različito i od krutih tijela i od pojedinačnih atoma ili molekula.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/860 |title=agregatno stanje |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

== Klasična fizika ==
Klasična [[fizika]] poznaje tri agregacijska stanja:
* '''Kruta tvar ili [[krutina]] (S)''' - Udaljenosti između čestica vrlo male. Nestlačive. Velika [[gustoća]] čestica, jake privlačne sile, čestice [[Titranje|titraju]] samo oko središnjeg položaja ne napuštajući geometrijski oblik. Stalan obliki stalna struktura.
* '''Kapljevita tvar ili [[kapljevina]], bolje poznata kao [[tekućina]] (L)''' - Između čestica slabija privlačnost. Nestlačive. Veće i udaljenosti između čestica. Nemaju stalan oblik i volumen. ([[Anomalija vode]]). Čestice se relativno slobodno gibaju i poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze.
* '''Plinovita tvar ili [[plin]] (G)''' - Velika udaljenost među česticama. Skoro nikakva privlačna sila. Čestice se slobodno gibaju. Nemaju uređenu strukturu. Plinovi su stlačivi i volumen im ovisi o, i uz utjecaj temperature i tlaka. Bilo kakva posuda se brzo ispunjava plinom. Položaj čestica brzo se mijenja u svim smjerovima u prostoru.

=== Krutine ili čvrste tvari ===
{{glavni|Krutine}}

'''Krutine''' ili '''čvrste tvari''' su [[Kemijska tvar|kemijske tvari]] (supstancije) stalnog [[oblik]]a i [[obujam|obujma]] (volumena). Čine ju čestice međusobno tako povezane da jedna u odnosu prema drugoj ne može mijenjati svoj položaj. Zato tvar u čvrstom agregacijskom stanju (za razliku od [[Tekućine|tekućega]] i [[plin]]ovitoga) pruža otpor svakomu pokušaju promjene oblika i volumena. Sve tvari u određenim uvjetima (na određenoj [[temperatura|temperaturi]] i pod određenim [[tlak]]om) mogu prijeći u čvrsto stanje.

Čvrste tvari mogu biti [[kristal]]ne i [[Amorfna tvar|amorfne]]. Kristalne tvari prelaze u tekućine na određenoj temperaturi ([[talište]]), a amorfne se povišenjem temperature postupno smekšavaju i tale. Prema rasporedu čestica od kojih su građene, čvrste tvari mogu imati [[ion]]sku, [[atom]]sku, [[molekula]]rnu i [[metal]]nu strukturu ([[kemijska veza|kemijske veze]]). Proučavanjem čvrstoga stanja tvari bavi se [[fizika čvrstog stanja]], kojoj pripadaju [[kristalografija]], teorije strukture metala, slitina, ionskih kristala.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/13557 |title=čvrsta tvar (krutina) |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

=== Tekućine ili kapljevine ===
{{glavni|Tekućine}}

'''Tekućine''' ili '''kapljevine''' su tvari u agregacijskom stanju koje se odlikuje lakom promjenom oblika uz istodobnu, gotovo potpunu, nestlačivost. Poprima oblik posude u kojoj se nalazi, ali ju ne ispunja u cijelosti (kao plin), već oblikuje svoju slobodnu površinu okomitu na smjer vanjskih [[sila]]. Posljedica je to strukture u kojoj se molekule tekućine nalaze na stalnim međusobnim razmacima, ali nemaju stalan položaj. Unutarnji [[tlak]] nastaje zbog djelovanja privlačnih sila među molekulama, sprječava razdvajanje molekula i omogućuje postojanost volumena.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/60704 |title=tekućina (kapljevina) |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

=== Plinovi ===
{{glavni|Plin}}

'''Plin''' je tvar u plinovitom agregacijskom stanju u kojem ne pokazuje nikakvu strukturnu uređenost i nema određen oblik ni volumen, nego uvijek ispunjava sav prostor u kojem se nalazi. U [[Kinetička teorija plinova|kinetičkoj teoriji plinova]] razmatra se kao temeljni pojam [[idealni plin]], za koji bi pod bilo kojim uvjetima vrijedila plinska jednadžba, koja zapravo izriče zakon očuvanja energije, a objedinjuje sva tri [[Plinski zakoni|plinska zakona]]:

:<math>p \cdot V = n \cdot R \cdot T \,</math>

gdje je: ''p'' - [[tlak]] (koji nastaje gibanjem molekula, a očituje se silom na površinu stijenki posude), ''V'' - [[volumen]], ''n'' - broj [[Mol (mjerna jedinica)|molova]] ili [[množina tvari]], ''R'' - [[plinska konstanta]], a ''T'' - [[apsolutna temperatura]]. Stanje idealnoga plina materija poprima na vrlo visokim temperaturama i pri niskim tlakovima, dok se za [[Realni plin|realne plinove]] rabe jednadžbe koje uključuju korektivne elemente za pojedine plinove, jer međudjelovanje molekula plina ovisi o masi molekula, gustoći plina, pa time i o tlaku, te o brzini gibanja, a time i o temperaturi, te o privlačnim silama među molekulama plina. Što je temperatura niža, a tlak viši, to više djeluju privlačne sile među molekulama plina, i to veći dio od cijeloga zauzetog prostora čini vlastiti obujam molekula. Pod dovoljno visokim tlakom i ispod kritične temperature ([[kritične veličine]]), plin se može dovesti u takvo stanje da hlađenjem prijeđe u kapljevinu na niskome tlaku, a da se ne može reći u kojem je trenutku prešao iz plinovitog u tekuće stanje. Zbog toga se ta dva stanja zajedno nazivaju [[fluid]]nima, za razliku od čvrstoga. Iznad kritične temperature plinovi se ne pokoravaju [[Jednadžba stanja idealnog plina|jednadžbi stanja idealnih plinova]] (realni plinovi), a ispod kritične temperature plin se pod dovoljno visokim tlakom (u tom stanju naziva se [[para|parom]]) može [[kondenzacija|kondenzirati]] u tekućinu.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/48736 |title=plin |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

=== Plazma ===
{{glavni|Plazma}}

'''Plazma''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''plasma'', prema [[Grčki jezik|grč]]. ''πλάσμα'': oblikovanje, tvorba) je stanje potpuno [[Ioniziranje|ionizirane]] tvari. Godine 1800. [[Humphry Davy]] u Engleskoj i [[Vasilij Vladimirovič Petrov]] u Rusiji opazili su električno izbijanje u zraku kada se dva komada [[ugljen]]a, spojena na polove [[baterija|baterije]], dovedu blizu i zatim razmaknu ([[električni luk]]). [[Michael Faraday]] je (1831.) ispitivao izbijanje u plinovima pri niskome tlaku i ustanovio niz svijetlih i tamnih područja, te tako zapravo prvi proučavao tada nepoznato stanje tvari – plazmu. Plin u cijevi s paralelnim [[elektroda]]ma pokazuje, pri dovoljno visoku naponu na elektrodama, izbijanje praćeno svjetlosnim pojavama, takozvano tinjajuće izbijanje. Plazma zauzima ono područje cijevi u kojem nastupa tinjajuće izbijanje i koje sadržava vrlo velik i jednak broj pozitivnih [[ion]]a i slobodnih [[elektron]]a pa je ukupno električki neutralno. Kako je sastavljena od jednakoga broja [[Električni naboj|električki pozitivnih i negativnih]] čestica, plazma pokazuje niz svojstava koja se ne susreću kod običnih plinova. Ako su linearne dimenzije plazme veće od udaljenosti na kojoj djeluju sile među česticama, plazma djeluje prema vanjskim silama kao jedinstveno tijelo, a ne kao skup čestica. U tom smislu plazma sliči [[fluid]]u i zato se često naziva i četvrtim agregacijskim stanjem. Makroskopska obilježja plazme, u kojima se odrazuju kolektivna svojstva plazme kao fluida ([[električna vodljivost]], rasprostiranje [[val]]ova, stabilnost prema poremećajima i tako dalje), proučava [[magnetohidrodinamika]]. Ionizacijska ravnoteža plazme uspostavlja se složenim međudjelovanjem elementarnih procesa koji se zbivaju u plazmi, a u jednostavnim slučajevima ovisi samo o temperaturi ([[Meghnad Saha]]). Ovisnost specifičnoga [[Toplinski kapacitet|toplinskoga kapaciteta]] o temperaturi plazme razlikuje se od one za preostala agregacijska stanja i pokazuje niz maksimuma koji odgovaraju pojavi jednostruke, dvostruke i višestrukih ionizacija. Sam naziv ''plazma'' uveo je 1923. [[Irving Langmuir]] u svojim istraživanjima ioniziranih plinova.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/48662 |title=plazma |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

=== Nakupine ===
{{glavni|Nakupine}}

'''Nakupine''' su posebno stanje tvari koje čine grozdovi [[atom]]a ili [[molekula]]. Takva stanja postižu se modernim [[laser]]skim tehnikama, koje su omogućile i stvaranje novih oblika tvari i spojeva. Prije razvoja modernih [[tehnika]] bio je poznat malen broj tvari svojstava sličnih nakupinama, na primjer plastični [[sumpor]] u obliku lanaca sumpornih atoma međusobno povezanih jakim jednostrukim [[Kovalentna veza|kovalentnim vezama]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/42846 |title=nakupine |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

== Fazni prijelazi ==
{{glavni|Fazni prijelazi}}

'''Fazni prijelazi''' su promjene stanja pojedine [[Faza|faze]] (elementarne, spoja, [[Eutektik|eutektičke smjese]], peritektičkog spoja i slično) pri promjeni temperature. Razlikuju se fazni prijelazi I. vrste, kod kojih su u stanju ravnoteže slobodne [[entalpija|entalpije]] u obje faze jednake po vrijednosti, ali se pritom [[entropija]] i [[volumen]] skokovito mijenjaju, i fazni prijelazi II. vrste, kod kojih se u stanju ravnoteže ne mijenjaju ni entalpija, ni entropija, ni volumen. U fazne prijelaze I. vrste spadaju na primjer [[taljenje]], [[isparavanje]] i [[sublimacija]], a u fazne prijelaze II. vrste prijelazi kod kojih na primjer tvari gube [[Feromagnetizam|feromagnetička svojstva]] ([[Curiejeva temperatura]]), pojava [[supravodljivost]]i, procesi razlaganja i stvaranja međumetalnih spojeva u čvrstoj fazi i tako dalje.<ref>{{Citiranje weba |url=https://enciklopedija.hr/clanak/19104 |title=fazni prijelazi |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=2015.}}</ref>

==Izvori==

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

[[Kategorija:Agregatna stanja| ]]

Agregacijsko stanje - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (kategorija: Sadržaj preuzet iz Hrvatske enciklopedije)