WikiSysop: bnz

2022-04-08T18:00:18Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2022. u 18:00
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Adolfo Mussafia'''-->~~{{Infookvir životopis		{{Infookvir životopis
	\| ime = Adolfo Mussafia		\| ime = Adolfo Mussafia
	\| slika = Adolf Mussafia by Rudolf Krziwanek.jpg		\| slika = Adolf Mussafia by Rudolf Krziwanek.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-14T01:33:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Adolfo Mussafia
| slika = Adolf Mussafia by Rudolf Krziwanek.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Mussafia u Beču 1906., autor: Rudolf Krziwanek
| pseudonim =
| rođenje =
| smrt =
| nacionalnost = [[Židovi|Židov]] iz [[Dalmacija|Dalmacije]]
| poznat_po =
| zanimanje = [[jezikoslovac]]
}}

'''Adolfo Mussafia''' (njemački: ''Adolf Mussafia'', hrvatski i: ''Adolf Musafija'', rođen kao ''Abraham Mussafia'', [[Split]], [[15. veljače]] [[1835.]] – [[Firenca]], [[7. lipnja]] [[1905.]].) [[Austrija|austrijski]] je [[filolog]], [[Dalmacija|dalmatinski]] [[Židov]], utemeljitelj [[romanistika|romanistike]] na [[Sveučilište u Beču|Sveučilištu u Beču]], austrijski [[akademik]].

== Životopis ==
===Počeci===
Rođen je u Splitu, gdje su mu i djed i otac bili rabini, u [[sefard]]skoj židovskoj obitelji porijeklom iz [[Bosna|Bosne]]. Prešao je na [[katolici|katoličko]] [[kršćanstvo]] [[1855.]]<ref name=Treccani>[http://www.treccani.it/enciclopedia/adolfo-mussafia_%28Dizionario_Biografico%29/ Dizionario Biografico Treccani, Volume 77 (2012), pristupljeno 5.1.2015.]</ref>, odbacivši ime ''Abraham'' i prihvativši na krštenju imena ''Arturo Adolfo''.
===Obrazovanje===
Maturirao je u [[Klasična gimnazija u Splitu|Klasičnoj gimnaziji]] u [[Split]]u<ref name=Elsen>Thierry Elsen, ''Adolf Mussafia - Zur 100. Wiederkehr Seines Todestages'', Wien: GRIN Verlag, 2013</ref>, u doba kada je sva javna nastava u Kraljevini Dalmaciji bila na talijanskome. Na Sveučilištu u Beču započeo je [[1852.]] studij [[medicina|medicine]]<ref name=Elsen></ref>, jer je tako htio njegov otac rabin Jacob Amadeo Mussafia, ali ga je napustio po očevoj smrti [[1854.]] <ref name=Treccani></ref>, sa čime se suglasila i njegova majka Rahela r. Levi (iz [[Sarajevo|Sarajeva]])<ref name=Treccani></ref>. Još od 1852. je usporedno privatno učio filologiju, uglavnom po radovima [[Friedrich Diez|Friedricha Dieza]]<ref name=Elsen></ref><ref name=Treccani></ref>. Ostavši bez potpore kako oca, tako i [[Židovska općina u Splitu|Židovske općine u Splitu]], prihvatio je slabo plaćenu dužnost lektora za [[talijanski jezik]] na Sveučilištu u Beču<ref name=Treccani></ref>. Istodobno je počeo objavljivati znanstvene radove, u čemu je bio veoma plodan do kraja života: objavio ih je ukupno 366<ref>Elise Richter, ''Bibliographie'', u: ''Bausteine zur romanischen Philologie. Festgabe für Adolf Mussafia zum 15. Februar 1905'', Halle a.d.S., 1905</ref>.
===Sveučilišna karijera===
Tim naporom očito je postigao izvanredan rezultat, jer je već 1860. imenovan izvanrednim profesorom romanske filologije na Sveučilištu u Beču, a [[1867.]] redovitim. Već [[1869.]] imenovan je začasnim profesorom, navodno da bi se pokrila njegova medicinska nepodobnost za daljnju nastavu<ref name=Elsen></ref> uslijed nervne bolesti koja mu je prouzročila česte i dugotrajne boli, povremeno ga posve onemogućujući da hoda<ref name=Treccani></ref>. Njegov pedagoški rad time nije bio zaustavljen, jer je predavao ukupno 100 semestara<ref name=Treccani></ref>. Dapače, kasnijih godina su, među inima, pod njegovim vodstvom doktorirali [[Antonio Ive]] iz [[Rovinj]]a, istraživač [[Istra|istarske]] usmene tradicije te [[Ladinski jezik|ladinskog]] [[Supstrat (lingvistika)|supstrata]] i rovinjskome i uopće u istarskim govorima, te [[Giulio Matteo Bartoli]] iz [[Labin]]a, istraživač [[Krčkoromanski dijalekt|krčkoromanskoga]] (veljotskoga) govora [[Dalmatski jezik|dalmatskog]] [[jezik]]a, pa je Mussafia kao mentor dao snažan poticaj i usmjerenje istraživanjima i toga romanskog korijena [[Hrvati|hrvatske]] jezične kulture, krčeći put kasnijim istraživanjima [[Giovanni Maver|Giovannija Mavera]], [[Petar Skok|Petra Skoka]], [[Henrik Barić|Henrika Barića]], [[Žarko Muljačić|Žarka Muljačića]], [[Nikola Vuletić|Nikole Vuletića]] i drugih. Među njegovim studentima bio je i [[Hugo von Hofmannsthal]]<ref name=Treccani></ref>.

Paralelno s time bio je [[1857.]]-[[1877.]] knjižničar i prepisivač i (''amanuensis'') u Dvorskoj biblioteci (''Hofbibliothek'') u Beču, sadašnjoj Austrijskoj nacionalnoj knjižnici (''Österreichische Nationalbibliothek'') uz iberoromanista akademika Ferdinanda Wolfa<ref name=Treccani></ref>.

Njegov udžbenik talijanskoga s gramatikom doživio je od 1860. do 1999. ukupno 58 izdanja.
===Priznanja===
Od [[1865.]] bio je član njemačkoga ''Danteova društva'' (za njegovanje talijanske kulture) sa sjedištem u [[Dresden]]u. Od [[1866.]] bio je dopisni, a od [[1871.]] pravi član Austrijske akademije znanosti (ÖAW)<ref name=Elsen></ref>. Od [[1883.]] bio je član i [[Italija|talijanske]] firentinske [[Accademia della Crusca|Accademije della Crusca]]<ref name=Treccani></ref>, a od [[1897.]] i rimske znanstvene [[Accademia dei Lincei|Accademije dei Lincei]], te inih akademija i znanstvenih društava. Imenovan je [[1901.]] za člana Magnatskoga (gornjeg) doma (''Herrenhaus'') [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]].
===Vezanost uz Split===
Iako je sav svoj zreli život proveo daleko od Dalmacije, ostao je vazda duboko vezan uza Split. Svake je godine slao dobrovoljni prilog za splitske siromahe i za talijansku školu u gradu. U članku o pluralu toponima (''Il plurale dei nomi di città, luoghi e villaggi'') „Ja, koji osjećajno volim gradić u kojemu sam se rodio, zamišljam onaj drevni Rim, bogat spomenicima vjekovne slave, i veličanstvenost njegovu i njegovih vremena, to reproduciram i opetujem u svojim mislima, stvaram dojam o Rimu barem deset puta, i sam sebi kažem: 'Draži mi je moj Split od deset Rimova'.“<ref>M. Čulić Dalbello, „Più cara Spalato che dieci Rome“, ''Panorama'', Rijeka 15. lipnja 2005.</ref>

==Važnija djela==
* ''Italienische Sprachlehre in Regeln und Beispielen'', Wien 1860, 32. izdanje 1925, nakon toga pod naslovom ''Der neue Mussafia'', Wien 1935, 11. izdanje 1962., nakon toga pod naslovom ''Der neueste Mussafia'', Wien 1981, 15. izdanje 1999.
* ''Monumenti antichi di dialetti italiani'', Vienna: I.T. tipografia di corte e di stato,1864
* ''Altfranzösische Gedichte aus Venezianischen Handschriften'', Wien: C. Gerolds Sohn,1864
* ''Sul testo della Divina Commedia'', Vienna: I.T. tipografia di corte e di stato, 1865
* ''Beiträge zur Kunde der Nord-Italischen Mundarten im 15. Jahrhundert'', Wien: Akademie der Wissenschaften,1873
* ''Darstellung der romagnolischen Mundart'', Wien: Akademie der Wissenschaften, 1873
* ''Mitteilungen aus romanischen Handschriften'', Wien: Akademie der Wissenschaften, 1884

* ''Scritti di filologia e linguistica'', uredili A. Daniele i L. Renzi, Padova, 1983.

==Bibliografija==
* M. Čulić Dalbello, „Più cara Spalato che dieci Rome“, ''Panorama'', Rijeka, 15. lipnja 2005.
* T. Elsen, ''Adolf Mussafia. Zur 100. Wiederkehr seines Todestages'', Institut für Romanistik der Universität Wien, 2005.
* W. N. Mair, ''Romanistik in Österreich'', u: Karl Acham (ur.):'' Geschichte der österreichischen Humanwissenschaften'', Wien, 2003, str. 257–292
* Ž. Muljačić, „Novi Podaci o Splićaninu Adolfu Mussafiji, prvom redovitom profesoru romanistike u Beču“, ''Građa i prilozi za povijest Dalmacije'', XIII (1997), str. 301-324;
* Isti, „Uno pseudoenigma concernente la biografia di Adolfo Mussafia, primo ordinario di filologia romanza all’Università di Vienna“, ''Estudis Romànics'', LVI (2002), str. 211-215.
* L. Renzi, „Il carteggio di Adolfo Mussafia con Elise e Helene Richter“, ''Atti dell'Istituto Veneto di Scienze, Lettere e Arti'', CXXII, 1963-1964, str. 497-515.
* Isti, „Adolfo Mussafia a sessant’anni dalla morte“, ''ibid.'', CXXIII (1964-65), str. 369-403
* E. Richter, ''Bausteine zur romanischen Philologie. Festgabe für Adolf Mussafia zum 15. Februar 1905'', Halle a.d.S., 1905, str. IX-XLVII;
* F. Semi, Adolfo Mussafia, u: F.Semi-V.Tacconi (ur.), ''Istria e Dalmazia. Uomini e tempi'', Udine: Del Bianco, 1992.
* R. Tolomeo, ''Mussafia, Adolfo'', '' Dizionario Biografico degli Italiani'', Volume 77 (2012)
* C. von Wurzbach, Mussafia, u: ''Biographisches Lexikon des Kaisertums Österreich'', XIX, Wien 1868, str. 475–477.
* Kurt Weihs, ''Geschichte der Lehrkanzeln und des Seminars für romanische Philologie der Universität Wien'', (Disertacija na Sveučilištu u Beču 1950, strojopis).
== Izvori ==
{{izvori}}
{{GLAVNIRASPORED:Mussafia Adolfo}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]

Adolfo Mussafia - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica