WikiSysop: bnz

2022-04-08T15:54:54Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2022. u 15:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Adam Zrinski'''-->~~{{Infookvir plemić		{{Infookvir plemić
	\| ime = Adam Zrinski		\| ime = Adam Zrinski
	\| titula = grof		\| titula = grof

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-02T13:00:15Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir plemić
| ime = Adam Zrinski
| titula = grof
| slika = Adam Zrinski.JPG
| veličina = 230px
| opis = Adam Zrinski (1662.-1691.)
| supruga = Marija Katarina Zrinski rođ. Lamberg
| obitelj = [[Knezovi Zrinski|Zrinski]]
| otac = [[Nikola VII. Zrinski]]
| majka = Marija Sofija Zrinski rođ. Löbl
| datum_rođenja = [[24. prosinca]] [[1662.]]
| mjesto_rođenja = [[Beč]]
| datum_smrti = [[19. kolovoza]] [[1691.]]
| mjesto_smrti = kod [[Slankamen]]a
}}

'''Adam Josip Sigismund Zrinski''' ([[Mađarski jezik|mađ.]] ''Zrínyi Ádám'') ([[Beč]], [[24. prosinca]] [[1662.]] - kod [[Slankamen]]a, [[19. kolovoza]] [[1691.]]), bio je [[Hrvati|hrvatski]] [[grof]], [[časnik]] i protuturski borac iz znamenite [[hrvatsko plemstvo|hrvatske velikaške obitelji]] [[Knezovi Zrinski|Zrinski]].

== Životopis ==
[[Datoteka:Čakovečka povelja Adama Zrinskog (1684).jpg|mini|230px|Povelja kojom je Adam Zrinski potvrdio povlastice stanovnicima [[Čakovec|Čakovca]] 1684. godine]]

Adam Zrinski bio je sin [[ban]]a i grofa [[Nikola VII. Zrinski|Nikole VII. Zrinskog]] i njegove druge supruge, barunice Marije Sofije rođ. Löbl. Nije imao niti dvije godine kada mu je otac poginuo u lovu, [[18. studenoga]] [[1664.]] godine u Kuršanečkom lugu, južno od [[Čakovec|Čakovca]]. Prema službenoj verziji usmrtio ga je podivljali ranjeni [[vepar]], ali sumnjalo se da je u tu smrt bio umiješan bečki carski dvor.<ref>''Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji'', prir. [[Ivan Mužić]], Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010., {{ISBN|978-953-6803-25-5}}, str. 151.:{{citat2|Nakon tajanstvenog ubojstva bana Nikole Zrinskog, koje je očito organizirao bečki dvor metkom u leđa inscenirajući nesretan slučaj prilikom lova, (...)}}</ref> Brigu o njemu i njegovoj starijoj sestri Mariji Katarini preuzela je, sve do svoje smrti [[1676.]] godine, njihova majka Marija Sofija.

Obitelj je uspjela sačuvati svoju imovinu nakon [[zrinsko-frankopanska urota|zrinsko-frankopanske urote]], ali su Marija Sofija i njena djeca mnogo pretjrpjeli. U njihove utvrde postavljeni su [[Nijemci|njemački]] vojnici, zbog čega su morali napustiti Čakovec [[1670.]] godine i naseliti su u [[Beč]]u.<ref>Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 449.</ref>

Adam se ispočetka školovao kod kuće gdje su ga [[isusovci]] podučavali [[latinski jezik]] i [[gramatika|gramatiku]], a [[1673.]] godine postao je učenik isusovačkog kolegija pri bečkom sveučilištu. Po završetku humanističke gimnazije, upisao je trogodišnji filozofski fakultet, na kojem se nakon izučavanja latinskog i [[grčki jezik|grčkog]], posvetio učenju [[logika|logike]], [[fizika|fizike]], [[matematika|matematike]], [[etika|etike]], [[geografija|geografije]], [[astronomija|astronomije]], [[pravo|prava]], vojne strategije i drugih disciplina. Po završetku studija [[1679.]] godine, vratio se u Čakovec kako bi procijenio stanje svojih posjeda te se zbog zloupotreba tamošnjeg vojnog garnizona žalio Dvorskom vojnom vijeću i kralju [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopoldu I.]] Zbog sukoba između mladog grofa i okružnog vrhovnog kapetana Zadunavlja, grofa Kristofora Bathyanyja, Zrinski je poslan na školovanje u [[Belgija|belgijski]] grad [[Lueven]], gdje je nastavio studij prava.<ref>Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 450.-453.</ref>

Od oca Nikole naslijedio je Adam bogatu knjižnicu, poznatu pod imenom ''[[Bibliotheca Zriniana]]''. Nju je od pljačke, koja se događala nakon smaknuća strica mu [[Petar Zrinski|Petra IV.]] u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]] [[1671.]] godine, spasilo preseljenje iz Čakovca u dvorac [[Bitov]] (Vöttau) u današnjoj južnoj [[Češka|Češkoj]]. Velik dio knjiga iz te vrijedne knjižnice danas je očuvan i nalazi se u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]] .

Početkom [[1681.]] godine vratio se na svoje imanje u [[Međimurje]], smjestivši se u stari obiteljski dvorac u [[Pribislavec|Pribislavcu]], te se, slijedeći primjer svojih predaka, uključio u borbu protiv [[Turci|Turaka]]. Godine [[1683.]] sudjelovao je u obrani Beča kojeg je sa 150.000 vojnika opsjeo [[veliki vezir]] [[Kara Mustafa]]. Sljedeće godine imenovan je legradskim vrhovnim kapetanom, dvorskim komornikom i savjetnikom, te glavnim županom županija Zala i Somogy.

Godine [[1684.]] Adam se oženio austrijskom groficom Marijom Katarinom Lamberg (1664.-1717.), ali u tom braku nije bilo djece.<ref>Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 454.</ref>

U to vrijeme je pod vodstvom [[papa|pape]] [[Inocent XI.|Inocenta XI.]], uz sudjelovanje cara i kralja Leopolda I., poljskog kralja [[Jan Sobieski|Jana Sobjeskog]] i [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], osnovana [[Sveta liga]] s ciljem potiskivanja turske sile iz [[Europa|Europe]]. Godine [[1685.]] Adam je bio već nadaleko poznat kao borac protiv Turaka. U ožujku [[1688.]] godine sudjelovao je kao [[potpukovnik]] konjaničke pukovnije sa svojim legradskim, [[međimurje|međimurskim]] i kotorskim vojnicima te je pod Caprarinim vodstvom sudjelovao u razbijanju turske vojske kod [[Derventa|Dervente]] i u osvajanju [[Beograd]]a.<ref>Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 455.-456.</ref>

Poginuo je u [[bitka kod Slankamena|bitki kod Slankamena]] ne ostavivši nasljednika, pa je uskoro došlo do izumiranja roda Zrinskih, kada je 1703. godine umro njegov bratić [[Ivan Antun Zrinski|Ivan Antun]]. Prema povijesnim izvorima, Adam je bio žrtva zavjere, jer je umro nakon što ga je, metkom u leđa<ref>[[Trpimir Macan]], [[Željko Holjevac]], ''Povijest hrvatskoga naroda'', 4. izmijenjeno i dopunjeno izd. Školska knjiga, Zagreb, 2013., {{ISBN|978-953-0-61560-1}}, str. 154.</ref>, pogodio jedan njegov austrijski vojnik.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

* Hausner, Gabor. ''Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.)'', u: ''Susreti dviju kultura - Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti'', ur. Sándor Bene, Zoran Ladić, Gábor Hausner, Matica hrvatska, Zagreb, 2012. {{ISBN|978-953-150-967-1}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67468 Adam Zrinski - Hrvatska opća enciklopeija]
* [http://www.medjimurska-zupanija.hr/vazniji-nadnevci Boravište Adama Zrinskog u 80-tim godinama 17. stoljeća bilo je u dvorcu u Pribislavcu]

{{GLAVNIRASPORED:Zrinski, Adam}}
[[Kategorija:Zrinski|Adam]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Životopisi, Međimurje]]
[[Kategorija:Hrvatski grofovi]]

Adam Zrinski - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica