Đuro Perušina - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 01:20, 20. veljača 2026.

2026-02-20T01:20:38Z

←Starija inačica		Inačica od 20. veljača 2026. u 01:20
Redak 20:		Redak 20:
	[[Kategorija:Donja Lastva]]		[[Kategorija:Donja Lastva]]
	[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici iz Crne Gore]]		[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici iz Crne Gore]]
	[[Kategorija:~~Partizanski zločini~~ u Drugom svjetskom ratu i poraću]]		[[Kategorija:Žrtve partizanskih zločina u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
	[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]]		[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]]

Suradnik10: /* Životopis */

2025-11-11T07:51:17Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 11. studeni 2025. u 07:51
Redak 8:		Redak 8:
	Svjedočanstvo o okolnostima zapisao je don [[Viktor Kaloćira]]. U noći 28. na 29. lipnja 1944. trojica su partizana došli na vrata don Đurina obiteljskog doma u Donjoj Lastvi. <ref name=zbh/> Bili su to komunistički aktivist Anton Š. (Hrvat), sekretar mjesnog (tzv. sreskog) komiteta KP Niko A. (Hrvat) te I. P. koji je operativni oficir (nacionalost?).<ref name=darovan/>		Svjedočanstvo o okolnostima zapisao je don [[Viktor Kaloćira]]. U noći 28. na 29. lipnja 1944. trojica su partizana došli na vrata don Đurina obiteljskog doma u Donjoj Lastvi. <ref name=zbh/> Bili su to komunistički aktivist Anton Š. (Hrvat), sekretar mjesnog (tzv. sreskog) komiteta KP Niko A. (Hrvat) te I. P. koji je operativni oficir (nacionalost?).<ref name=darovan/>

	Razlog kasna dolaska pravdali su time da se trebaju nešto posavjetovati s njime. Budući da ništa nije slutilo na nešto opasno, tu je bio i brat Roko, a ~~obojica~~ su poznavali te partizane, primio ih je u kuću i pogostio jelom i pićem. U vrijeme 22 i 23 sata, don Đuro je ustao rekavši da ide počinuti jer je star. Pozdravivši se s posjetiteljima, don Đuro se zaputio a na to je operativni oficir iz te skupine partizana podigao strojnicu i ispalio rafal u don Đuru, koji je na mjestu ostao mrtav. Brat Roko ostao je zapanjen, a partizani su samo otišli. <ref name=zbh/>		Razlog kasna dolaska pravdali su time da se trebaju nešto posavjetovati s njime. Budući da ništa nije slutilo na nešto opasno, tu je bio i brat Roko i don Viktor Kaloćira, a svi su poznavali te partizane, primio ih je u kuću i pogostio jelom i pićem. U vrijeme 22 i 23 sata, don Đuro je ustao rekavši da ide počinuti jer je star. Pozdravivši se s posjetiteljima, don Đuro se zaputio a na to je operativni oficir iz te skupine partizana podigao strojnicu i ispalio rafal u don Đuru, koji je na mjestu ostao mrtav. Brat Roko ostao je zapanjen, a partizani su samo otišli. <ref name=zbh/>

	Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>		Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>

Suradnik10 u (test) 07:41, 11. studeni 2025.

2025-11-11T07:41:33Z

←Starija inačica		Inačica od 11. studeni 2025. u 07:41
Redak 2:		Redak 2:

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Rodio se je u Donjoj Lastvi od roditelja Ive i Ane. <ref name=zbh/> Obitelj mu je starinom iz Lastve. <ref name=darovan>[[Teo Trostmann]]: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/11/69355/ ''Don Đuro Perušina – hrvatski mučenik iz Boke. Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”'']. Hrvatski fokus. 5. studenoga 2025. Pristupljeno 10. studenoga 2025. ~~{{napraviti}}~~</ref> Zaredio se za svećenika. 1901. je služio mladu misu. Studirao, a poslije studija službovao u bokeljskim župama [[Gornja Lastva\|Gornjoj Lastvi]], [[Đurići]]ma, Donjoj Lastvi i [[Tivat\|Tivtu]].<ref name=zbh/> Bio je [[začasni kanonik]] [[Kotorska biskupija\|kotorske biskupije]]. <ref name=darovan/> Zadnje godine rata dočekao kao umirovljeni svećenik. <ref name=zbh/>		Rodio se je u Donjoj Lastvi od roditelja Ive i Ane. <ref name=zbh/> Obitelj mu je starinom iz Lastve. <ref name=darovan>[[Teo Trostmann]]: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/11/69355/ ''Don Đuro Perušina – hrvatski mučenik iz Boke. Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”'']. Hrvatski fokus. 5. studenoga 2025. Pristupljeno 10. studenoga 2025. </ref> Zaredio se za svećenika. 1901. je služio mladu misu. Studirao, a poslije studija službovao u bokeljskim župama [[Gornja Lastva\|Gornjoj Lastvi]], [[Đurići]]ma, Donjoj Lastvi i [[Tivat\|Tivtu]].<ref name=zbh/> Bio je [[začasni kanonik]] [[Kotorska biskupija\|kotorske biskupije]]. <ref name=darovan/> Zadnje godine rata dočekao kao umirovljeni svećenik. <ref name=zbh/>

	Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.		Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.

Suradnik10: /* Životopis */

2025-11-10T08:01:45Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 10. studeni 2025. u 08:01
Redak 12:		Redak 12:
	Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>		Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>

	O njegovu se martiriju nije smjelo pisati u doba Jugoslavije. I sami svjedok don Viktor Kaloćira je bio dugogodišnji uznik. Prvi članak u kojem je šira javnost upoznata jest članak Krešimira Cervelina u ''Političkom zatvoreniku'' ''Dragi naši hrvatski Bokelji, junaci i mučenici' 1994. godine. Fra [[Petar Bezina]] pisao je o Perušini u ''Progonima biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992.'' 2000. godine. Don [[Anto Baković]] je 2007. pisao o Perušini u djelu ''Hrvatski martirologij XX. stoljeća'' pod naslovom ''Život darovan za hrvatsku Boku''.<ref name=darovan/>		O njegovu se martiriju nije smjelo pisati u doba Jugoslavije. I sami svjedok don Viktor Kaloćira je bio dugogodišnji uznik. Prvi članak u kojem je šira javnost upoznata jest članak Krešimira Cervelina u ''Političkom zatvoreniku'' ''Dragi naši hrvatski Bokelji, junaci i mučenici'' 1994. godine. Fra [[Petar Bezina]] pisao je o Perušini u ''Progonima biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992.'' 2000. godine. Don [[Anto Baković]] je 2007. pisao o Perušini u djelu ''Hrvatski martirologij XX. stoljeća'' pod naslovom ''Život darovan za hrvatsku Boku''.<ref name=darovan/>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10 u (test) 07:53, 10. studeni 2025.

2025-11-10T07:53:00Z

←Starija inačica		Inačica od 10. studeni 2025. u 07:53
Redak 2:		Redak 2:

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Rodio se je u Donjoj Lastvi od roditelja Ive i Ane. <ref name=zbh/> Obitelj mu je starinom iz Lastve. <ref name=darovan>[[Teo Trostmann]]: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/11/69355/ ''Don Đuro Perušina – hrvatski mučenik iz Boke. Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”'']. Hrvatski fokus. 5. studenoga 2025. Pristupljeno 10. studenoga 2025.</ref> Zaredio se za svećenika. 1901. je služio mladu misu. Studirao, a poslije studija službovao u bokeljskim župama [[Gornja Lastva\|Gornjoj Lastvi]], [[Đurići]]ma, Donjoj Lastvi i [[Tivat\|Tivtu]].<ref name=zbh/> Bio je [[začasni kanonik]] [[Kotorska biskupija\|kotorske biskupije]]. <ref name=darovan/> Zadnje godine rata dočekao kao umirovljeni svećenik. <ref name=zbh/>		Rodio se je u Donjoj Lastvi od roditelja Ive i Ane. <ref name=zbh/> Obitelj mu je starinom iz Lastve. <ref name=darovan>[[Teo Trostmann]]: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/11/69355/ ''Don Đuro Perušina – hrvatski mučenik iz Boke. Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”'']. Hrvatski fokus. 5. studenoga 2025. Pristupljeno 10. studenoga 2025. {{napraviti}}</ref> Zaredio se za svećenika. 1901. je služio mladu misu. Studirao, a poslije studija službovao u bokeljskim župama [[Gornja Lastva\|Gornjoj Lastvi]], [[Đurići]]ma, Donjoj Lastvi i [[Tivat\|Tivtu]].<ref name=zbh/> Bio je [[začasni kanonik]] [[Kotorska biskupija\|kotorske biskupije]]. <ref name=darovan/> Zadnje godine rata dočekao kao umirovljeni svećenik. <ref name=zbh/>

	Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.		Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.

Suradnik10 u (test) 06:19, 10. studeni 2025.

2025-11-10T06:19:25Z

←Starija inačica		Inačica od 10. studeni 2025. u 06:19
Redak 1:		Redak 1:
	Don '''Đuro Perušina''' ([[Donja Lastva]], [[3. veljače]] [[1879.]] — Donja Lastva, 28./[[29. lipnja]] [[1944.]]), hrvatski rimokatolički svećenik iz Crne Gore, žrtva jugokomunističkih zločina. Jedan je od trojice svećenika Kotorske biskupije koje su partizani ubili 1944. i 1945. godine. Druga dvojica su don [[Ivo Brajnović]] iz Herceg Novog i don [[Gracija Sablić]] s Mula.<ref name=zbh>[https://zbh.hr/u-spomen-na-hrvatske-mucenike-u-boki-kotorskoj/ ''U spomen na hrvatske mučenike u Boki kotorskoj'']. Zajednica bokeljskih Hrvata. 29. lipnja 2022. Pristupljeno 10. studenoga 2025.</ref>		Don '''Đuro Perušina''' ([[Donja Lastva]], [[3. veljače]] [[1879.]] — Donja Lastva, 28./[[29. lipnja]] [[1944.]]), hrvatski rimokatolički svećenik iz Crne Gore, žrtva jugokomunističkih zločina. Jedan je od trojice svećenika Kotorske biskupije koje su partizani ubili 1944. i 1945. godine. Druga dvojica su don [[Ivo Brajnović]] iz Herceg Novog i don [[Gracija Sablić]] s Mula.<ref name=zbh>[https://zbh.hr/u-spomen-na-hrvatske-mucenike-u-boki-kotorskoj/ ''U spomen na hrvatske mučenike u Boki kotorskoj'']. Zajednica bokeljskih Hrvata. 29. lipnja 2022. Pristupljeno 10. studenoga 2025.</ref><ref name=darovan/>

	== Životopis ==		== Životopis ==

Suradnik10 u (test) 05:14, 10. studeni 2025.

2025-11-10T05:14:53Z

←Starija inačica		Inačica od 10. studeni 2025. u 05:14
Redak 6:		Redak 6:
	Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.		Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.

	Svjedočanstvo o okolnostima zapisao je don [[Viktor Kaloćira]]. U noći 28. na 29. lipnja 1944. trojica su partizana došli na vrata don Đurina obiteljskog doma u Donjoj Lastvi. Razlog kasna dolaska pravdali su time da se trebaju nešto posavjetovati s njime. Budući da ništa nije slutilo na nešto opasno, tu je bio i brat Roko, a obojica su poznavali te partizane, primio ih je u kuću i pogostio jelom i pićem. U vrijeme 22 i 23 sata, don Đuro je ustao rekavši da ide počinuti jer je star. Pozdravivši se s posjetiteljima, don Đuro se zaputio a na to je operativni oficir iz te skupine partizana podigao strojnicu i ispalio rafal u don Đuru, koji je na mjestu ostao mrtav. Brat Roko ostao je zapanjen, a partizani su samo otišli. <ref name=zbh/>		Svjedočanstvo o okolnostima zapisao je don [[Viktor Kaloćira]]. U noći 28. na 29. lipnja 1944. trojica su partizana došli na vrata don Đurina obiteljskog doma u Donjoj Lastvi. <ref name=zbh/> Bili su to komunistički aktivist Anton Š. (Hrvat), sekretar mjesnog (tzv. sreskog) komiteta KP Niko A. (Hrvat) te I. P. koji je operativni oficir (nacionalost?).<ref name=darovan/>

			Razlog kasna dolaska pravdali su time da se trebaju nešto posavjetovati s njime. Budući da ništa nije slutilo na nešto opasno, tu je bio i brat Roko, a obojica su poznavali te partizane, primio ih je u kuću i pogostio jelom i pićem. U vrijeme 22 i 23 sata, don Đuro je ustao rekavši da ide počinuti jer je star. Pozdravivši se s posjetiteljima, don Đuro se zaputio a na to je operativni oficir iz te skupine partizana podigao strojnicu i ispalio rafal u don Đuru, koji je na mjestu ostao mrtav. Brat Roko ostao je zapanjen, a partizani su samo otišli. <ref name=zbh/>

	Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>		Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>
Redak 17:		Redak 19:
	{{GLAVNIRASPORED:Perušina, Đuro}}		{{GLAVNIRASPORED:Perušina, Đuro}}
	[[Kategorija:Donja Lastva]]		[[Kategorija:Donja Lastva]]
	[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]		[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici iz Crne Gore]]
	[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]		[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]
			[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]]

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »Don '''Đuro Perušina''' (Donja Lastva, 3. veljače 1879. — Donja Lastva, 28./29. lipnja 1944.), hrvatski rimokatolički svećenik iz Crne Gore, žrtva jugokomunističkih zločina. Jedan je od trojice svećenika Kotorske biskupije koje su partizani ubili 1944. i 1945. godine. Druga dvojica su don Ivo Brajnović iz Herceg Novog i don Gracija Sablić s Mula.[https://zbh.hr/u-spomen-na-hrvatske-mucenike-u-b...«.

2025-11-10T05:11:05Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »Don '''Đuro Perušina''' (Donja Lastva, 3. veljače 1879. — Donja Lastva, 28./29. lipnja 1944.), hrvatski rimokatolički svećenik iz Crne Gore, žrtva jugokomunističkih zločina. Jedan je od trojice svećenika Kotorske biskupije koje su partizani ubili 1944. i 1945. godine. Druga dvojica su don Ivo Brajnović iz Herceg Novog i don Gracija Sablić s Mula.<ref name=zbh>[https://zbh.hr/u-spomen-na-hrvatske-mucenike-u-b...«.

Nova stranica

Don '''Đuro Perušina''' ([[Donja Lastva]], [[3. veljače]] [[1879.]] — Donja Lastva, 28./[[29. lipnja]] [[1944.]]), hrvatski rimokatolički svećenik iz Crne Gore, žrtva jugokomunističkih zločina. Jedan je od trojice svećenika Kotorske biskupije koje su partizani ubili 1944. i 1945. godine. Druga dvojica su don [[Ivo Brajnović]] iz Herceg Novog i don [[Gracija Sablić]] s Mula.<ref name=zbh>[https://zbh.hr/u-spomen-na-hrvatske-mucenike-u-boki-kotorskoj/ ''U spomen na hrvatske mučenike u Boki kotorskoj'']. Zajednica bokeljskih Hrvata. 29. lipnja 2022. Pristupljeno 10. studenoga 2025.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Donjoj Lastvi od roditelja Ive i Ane. <ref name=zbh/> Obitelj mu je starinom iz Lastve. <ref name=darovan>[[Teo Trostmann]]: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/11/69355/ ''Don Đuro Perušina – hrvatski mučenik iz Boke. Don Anto Baković: “Život darovan za hrvatsku Boku”'']. Hrvatski fokus. 5. studenoga 2025. Pristupljeno 10. studenoga 2025.</ref> Zaredio se za svećenika. 1901. je služio mladu misu. Studirao, a poslije studija službovao u bokeljskim župama [[Gornja Lastva|Gornjoj Lastvi]], [[Đurići]]ma, Donjoj Lastvi i [[Tivat|Tivtu]].<ref name=zbh/> Bio je [[začasni kanonik]] [[Kotorska biskupija|kotorske biskupije]]. <ref name=darovan/> Zadnje godine rata dočekao kao umirovljeni svećenik. <ref name=zbh/>

Pravi motivi njegova ubojstva ostaju za nagađati. Možda je ubijen iz mržnje prema vjeri, iz obijesti ubojica, motiva vjerskog i etničkog čišćenja odnosno uklanjanja katolika i Hrvata iz Boke, ali i imovinskih motiva, što se vidjelo iz kasnije otimačine njegove imovine. Prema don Anti Bakoviću, iako se Perušina nije bavio politikom, zastupao je stajalište da Boka pripada Hrvatskoj.<ref name=darovan/> To je bilo protivno zadnjim namjerama moćničkih krugova u KPJ i partizanima, jer su Boku namijenili sebi (Crnoj Gori), a to je kontriralo lažnim obećanjima KPJ i partizanskog pokreta o ravnopravnosti svih naroda u budućoj državi, te je bila protuteža narativu o izdaji i prodaji Dalmacije koju su pridavali ustaškom pokretu.

Svjedočanstvo o okolnostima zapisao je don [[Viktor Kaloćira]]. U noći 28. na 29. lipnja 1944. trojica su partizana došli na vrata don Đurina obiteljskog doma u Donjoj Lastvi. Razlog kasna dolaska pravdali su time da se trebaju nešto posavjetovati s njime. Budući da ništa nije slutilo na nešto opasno, tu je bio i brat Roko, a obojica su poznavali te partizane, primio ih je u kuću i pogostio jelom i pićem. U vrijeme 22 i 23 sata, don Đuro je ustao rekavši da ide počinuti jer je star. Pozdravivši se s posjetiteljima, don Đuro se zaputio a na to je operativni oficir iz te skupine partizana podigao strojnicu i ispalio rafal u don Đuru, koji je na mjestu ostao mrtav. Brat Roko ostao je zapanjen, a partizani su samo otišli. <ref name=zbh/>

Potom su prošle dvije godine. Zatim su vlasti konfiscirale imovinu don Perušine, uključujući i svećeničke stvari. Na ostavinsku raspravu nisu pozvali Đurina brata Roka. Otimačina se nije ograničila samo na osobnu don Đurinu imovinu, nego su zaplijenili i zvono s kapelice obitelji Perušina. Otetu imovinu su dali općini Tivat, no bez obzira na to što mu je oteta, brat Roko je plaćao porez na imovinu koju si je prisvojila država.<ref name=darovan/>

O njegovu se martiriju nije smjelo pisati u doba Jugoslavije. I sami svjedok don Viktor Kaloćira je bio dugogodišnji uznik. Prvi članak u kojem je šira javnost upoznata jest članak Krešimira Cervelina u ''Političkom zatvoreniku'' ''Dragi naši hrvatski Bokelji, junaci i mučenici' 1994. godine. Fra [[Petar Bezina]] pisao je o Perušini u ''Progonima biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije 1941. – 1992.'' 2000. godine. Don [[Anto Baković]] je 2007. pisao o Perušini u djelu ''Hrvatski martirologij XX. stoljeća'' pod naslovom ''Život darovan za hrvatsku Boku''.<ref name=darovan/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Perušina, Đuro}}
[[Kategorija:Donja Lastva]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]