WikiSysop: bnz

2022-03-22T08:35:20Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 08:35
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Đuro II. Gruzijski'''-->'''~~Đuro II. Gruzijski''' ([[gruzijski jezik\|gruz.]]: გიორგი II; oko [[1054]]. – [[1112]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija\|kralj Gruzije]], koji je vladao od [[1072]]. do [[1089]]. godine. Bio je sin i nasljednik kralja [[Bagrat IV. Gruzijski\|Bagrata IV.]] i njegove supruge [[Borena Alanijska\|Borene Alanijske]]. Za vrijeme svoje vladavine nije se pokazao sposobnim učinkovito odgovoriti na stalne napade [[Seldžuci\|Turaka Seldžuka]], niti učinkovito riješiti unutarnje probleme kraljevstva. Zbog toga je bio prisiljen [[Abdikacija\|abdicirati]] u korist svog mnogo energičnijeg sina [[David IV. Gruzijski\|Davida IV.]], kojemu je bio nominalni suvladar sve do smrti [[1112]]. godine. Također je nosio i bizantske titule ''[[kuropalat]]'' (oko 1060.) i ''[[Cezar (titula)\|cezar]]'' (oko 1081.)		Đuro II. Gruzijski''' ([[gruzijski jezik\|gruz.]]: გიორგი II; oko [[1054]]. – [[1112]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija\|kralj Gruzije]], koji je vladao od [[1072]]. do [[1089]]. godine. Bio je sin i nasljednik kralja [[Bagrat IV. Gruzijski\|Bagrata IV.]] i njegove supruge [[Borena Alanijska\|Borene Alanijske]]. Za vrijeme svoje vladavine nije se pokazao sposobnim učinkovito odgovoriti na stalne napade [[Seldžuci\|Turaka Seldžuka]], niti učinkovito riješiti unutarnje probleme kraljevstva. Zbog toga je bio prisiljen [[Abdikacija\|abdicirati]] u korist svog mnogo energičnijeg sina [[David IV. Gruzijski\|Davida IV.]], kojemu je bio nominalni suvladar sve do smrti [[1112]]. godine. Također je nosio i bizantske titule ''[[kuropalat]]'' (oko 1060.) i ''[[Cezar (titula)\|cezar]]'' (oko 1081.)

	== Rana vladavina ==		== Rana vladavina ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-12T04:52:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Đuro II. Gruzijski''' ([[gruzijski jezik|gruz.]]: გიორგი II; oko [[1054]]. – [[1112]].), iz dinastije [[Bagration]], bio je [[Kraljevina Gruzija|kralj Gruzije]], koji je vladao od [[1072]]. do [[1089]]. godine. Bio je sin i nasljednik kralja [[Bagrat IV. Gruzijski|Bagrata IV.]] i njegove supruge [[Borena Alanijska|Borene Alanijske]]. Za vrijeme svoje vladavine nije se pokazao sposobnim učinkovito odgovoriti na stalne napade [[Seldžuci|Turaka Seldžuka]], niti učinkovito riješiti unutarnje probleme kraljevstva. Zbog toga je bio prisiljen [[Abdikacija|abdicirati]] u korist svog mnogo energičnijeg sina [[David IV. Gruzijski|Davida IV.]], kojemu je bio nominalni suvladar sve do smrti [[1112]]. godine. Također je nosio i bizantske titule ''[[kuropalat]]'' (oko 1060.) i ''[[Cezar (titula)|cezar]]'' (oko 1081.)

== Rana vladavina ==
Za vrijeme njegova djetinjstva trajao je građanski rat između njegova oca Bagrata IV. i pobunjenog gruzijskog feudalnog gospodara [[Liparit IV.|Liparita]], koji je uspio privremeno protjerati Bagrata u [[Bizantsko Carstvo]] i okruniti Đuru za kralja u [[Katedrala Majke Božje Ruisi|katedrali u Ruisiju]], pod namjesništvom njegove sestre [[Guranduht]]. Zapravo, Liparit je postao gospodar gotovo polovice gruzijskog kraljevstva, a [[Liparitidi]] najmoćnija dinastija u državi. Do [[1060]]. godine Bagrat je uspio osigurati prijestolje i učinio Đuru prijestolonasljednikom, a bizantski car mu je dodijelio titulu kuropalata. Godibne [[1070]]., Đuro je predvodeći gruzijsko-alanijsku vojsku, nanio odlučujući poraz [[Šadadidi|šadadiskom]] emiru [[Fadl II.|Fadlu II.]] i opustošio njegov posjed kod [[Gäncä|Gänce]].

== Invazija Seldžuka ==
Po očevoj smrti 1072. godine, postao je kraljem i od bizantskog cara dobio titulu [[nobilisim]]a, a kasnije i [[sebast]]a. Godinu poslije, suočio se s velikom aristokratskom pobunom, koju su predvodili Niania Kvabulisdze, [[Ivan I. od Kldekarija]] i Vardan od [[Svaneti]]je. Iako je izašao kao pobjednik, kralj je morao kupiti odanost pobunjenika dodijelivši im izdašno dodatna imanja. Ubrzo su Gruziju ponovno napali [[Seldžuci]], nomadski turkijski narod, koji će se pokazati velikom prijetnjom za vladavine Đure II. Nakon opustošenja [[Kartlija|Kartlije]] od strane seldžučkog sultana [[Alp Arslan]]a 1073. godine, Đuro je uspješno odbio invaziju kojom je zapovijedao turski general, kojeg je sultan zadužio za Kavkaz. Kralj je također osigurao formalni povratak [[Tao|Gornjeg Taoa]] / [[Tajk]]a, pogranične regije koja je u ranom [[11. stoljeće|11. stoljeću]] bila razlog nesloge između Gruzije i [[Bizantsko Carstvo|Bizantskog carstva]], od strane bizantskog guvernera, [[Grgur Pakurian|Grgura Pakurijana]], koji je počeo evakuirati regiju nedugo nakon katastrofe 1071. koju su Seldžuci nanijeli bizantskoj vojsci u [[Bitka kod Manzikerta|Manzikertu]]. Tom je prigodom Đuri dodijeljena titula cezara, tvrđava [[Kars]], te je zadužen za istočne granice carstva. Međutim, to nije pomoglo zaustaviti napredovanje Seldžuka. Godine [[1076]]., seldžučki sultan [[Malik-šah I.]] uletio je u Gruziju i porušio mnoga naselja. Uznemiravan masovnim turskim navalama, u gruzijskoj povijesti poznatim kao ''didi turkoba'' ili ''[[Velika turska invazija]]'', od 1079./1080. godine pa nadalje, Đuro je bio prisiljen da pokoriti se Malik-šahu kako bi osigurao dragocjeni mir po cijeni godišnjeg [[Danak|danka]]. Đuro je uspio priskrbiti vojnu potporu Seldžuka u svom naumu da istočnu gruzijsku kraljevinu [[Kraljevina Kahetija|Kahetiju]] integrira u jedinstvenu gruzijsku kraljevinu. Međutim, umoran od dugotrajne opsade kahetijskog uporišta Vezhini, Đuro je napustio kampanju kad je pao snijeg i krenuo prema ajametskim šumama kako bi ublažio svoje razočaranje odlaskom u lov. Seldžuci su također prekinuli opsadu i opljačkali plodnu dolinu Iori u Kahetiji. [[Agsartan I. od Kahetije|Agsartan I.]], kralj Kahetije, otišao je sultanu iskazati podložnost, a u znak svoje odanosti prihvatio je [[islam]], čime je osigurao seldžučku zaštitu od težni gruzijske krune<ref>Lordkipanidze, Mariam Davydovna; Hewitt, George B. (1987), Georgia in the XI-XII Centuries, str. 76–78. Ganatleba Publishers: Tbilisi</ref>.

== Abdikacija ==
Nepokolebljiv Đurin karakter i nesposobne političke odluke, zajedno sa seldžučkim jarmom, doveli su Gruziju u duboku krizu, koja je kulminirala nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio Gruziju 1088. godine. Godine, 1089., Đuro je krunu predao svom šesnaestogodišnjem sinu Davidu. Ova promjena obavijena je tajnom i spominje se samo usputno u gruzijskim kronikama. Zabilježeno je samo da je Đuro vlastitim rukama okrunio Davida, nakon čega se više ne spominje u kronici. Najvjerojatnije su ga njegovi plemići, u dvorskom puču koji je predvodio biskup [[Đuro Čkondidi]], prisilili da abdicira u Davidovu korist. Đuru se u molitvama iz [[1203]]. spominje kao "kralj kraljeva i cezar cijelog Istoka i Zapada", što sugerira da je nakon toga još poživio, te da mu je vladajući sin davao neke titule, ali nije imao stvarnu moć<ref>Eastmond, Antony (1998), Royal Imagery in Medieval Georgia, str. 45–47. Penn State Press, ISBN 0-271-01628-0.</ref>.

== Reference ==
{{reflist}}

{{Kraljevi ujedinjene Gruzije}}

[[Kategorija:Kraljevi Gruzije]]

Đuro II. Gruzijski - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica