WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-05-29T12:26:11Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 12:26
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Đuro Arnold'''-->~~{{dz\|[[Đuro Arnold (razdvojba)]]}}		{{dz\|[[Đuro Arnold (razdvojba)]]}}
	'''Đuro Arnold''' ([[Ivanec]] kraj [[Varaždin]]a, [[14. ožujka]] (?) [[1853.]] – Zagreb, [[22. veljače]] [[1941.]]), hrvatski [[filozof]], [[pedagog]] i [[pjesnik]]. (U njegovo doba obično su njegovo ime pisali '''Gjuro'''.)		'''Đuro Arnold''' ([[Ivanec]] kraj [[Varaždin]]a, [[14. ožujka]] (?) [[1853.]] – Zagreb, [[22. veljače]] [[1941.]]), hrvatski [[filozof]], [[pedagog]] i [[pjesnik]]. (U njegovo doba obično su njegovo ime pisali '''Gjuro'''.)
	[[Datoteka:Đuro Arnold 1898 Povjest književnosti hrvatske i srpske.png\|mini\|'''Đuro Arnold''' ([[Đuro Šurmin]]: ''Povjest književnosti hrvatske i srpske'', 1898.)]]		[[Datoteka:Đuro Arnold 1898 Povjest književnosti hrvatske i srpske.png\|mini\|'''Đuro Arnold''' ([[Đuro Šurmin]]: ''Povjest književnosti hrvatske i srpske'', 1898.)]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-06T01:10:51Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz|[[Đuro Arnold (razdvojba)]]}}
'''Đuro Arnold''' ([[Ivanec]] kraj [[Varaždin]]a, [[14. ožujka]] (?) [[1853.]] – Zagreb, [[22. veljače]] [[1941.]]), hrvatski [[filozof]], [[pedagog]] i [[pjesnik]]. (U njegovo doba obično su njegovo ime pisali '''Gjuro'''.)
[[Datoteka:Đuro Arnold 1898 Povjest književnosti hrvatske i srpske.png|mini|'''Đuro Arnold''' ([[Đuro Šurmin]]: ''Povjest književnosti hrvatske i srpske'', 1898.)]]

Profesor filozofije i pedagogije na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Osnivač Odsjeka za pedagogiju. Objavio pet knjiga pjesama. Akademik. Predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. Otac [[Vlasta Arnold|Vlaste]], poznate hrvatske katoličke djelatnice.

==Životopis==
Djed mu je bio [[Francuzi u Hrvatskoj|Francuz]], prezimenom Arnauld. Emigrirao je iz Francuske u doba [[Francuska revolucija|Revolucije]], oženio se Njemicom iz Švicarske i kasnije naselio u Bjelovaru. Otac Ivan Arnold bio je austrijski časnik i borio se s [[Josip Jelačić|banom Jelačićem]] [[1848.]] protiv Mađara, a zatim je postao kraljevski poreznik. Majka, Sofija rođena Vukanić, bila je kći [[Vojna Krajina|krajiškog]] časnika. Udala se sa jedva 14 godina. Gjuro je bio devetnaesti od dvadesetčetvero djece.

Završio je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu [[1873.]] godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 916., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Služi kao "jednogodišnji dobrovoljac" u vojsci. Sljedeće godine upisuje se s prvom generacijom studenata na obnovljeno [[Zagrebačko sveučilište]], na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Mudroslovni fakultet]]. Glavni predmet mu je filozofija (profesor [[Franjo pl. Marković]]), sporedni povijest i zemljopis. Polaže profesorski ispit. Kraće je vrijeme, u vrijeme krize u Bosni [[1878.]], opet u vojnoj službi. Dizertacijom "Etika i poviest" [[17. srpnja]] [[1880.]] postaje prvi doktor filozofije promoviran u Zagrebu. Sljedeće dvije godine provodi na stručnom usavršavanju u Göttingenu, Berlinu i Parizu. Zatim radi kao profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] (od 1879. do 1889.)<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 892., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> i kao ravnatelj na muškoj učiteljskoj školi u Zagrebu.

Godine [[1894.]] imenovan je izvanrednim, a [[1896.]] redovnim profesorom "pedagogike i teoretičke i praktičke filozofije" na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Drugi profesor filozofije, uz [[Franjo pl. Marković|Franju Markovića]]; godine [[1909.]] Marković je umirovljen, a izvanrednim profesorom postaje [[Albert Bazala]]. Predaje do umirovljenja [[1923.]] Osnivač pedagoškog seminara [[1896.]]. Bio je dekan Filozofskog fakulteta i rektor Sveučilišta.

Od [[1891.]] dopisni, a od [[1899.]] pravi (tj. redovni, po današnjem nazivu) član [[JAZU]]. Predsjednik [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]] [[1902.]] – [[1909.]] Začastni član [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"|Braće hrvatskog zmaja]] od [[1923.]] Osnivač i začasni predsjednik '''Kola hrvatskih književnika''' [[1913.]] Proglašen je začasnim građaninom [[Krapina|Krapine]] - Diploma [[2. prosinca]] [[1923.]]

==Pjesništvo==
Kao i [[Franjo pl. Marković]], dolazi na mjesto profesora filozofije kao već afirmirani pjesnik refleksivno-domoljubnog kova. Prve pjesme objavio [[1873.]] u časopisu "Vijenac", kojem je Marković urednik. Već [[1876.]] [[August Šenoa]] je uvrstio tri njegove pjesme u ''Antologiju pjesničtva hrvatskoga ili srpskoga''. Objavljivao je pjesme u skoro svim hrvatskim časopisima, sabrane u pet zbirki, izdanih između [[1899.]] i [[1935.]] U skladu sa svojim filozofskim uvjerenjem, i u pjesništvu je tradicionalist u temama i u izrazu. Izražava patriotska, ljubavna i religiozna čuvstva. Piše lirske pjesme, balade i romance.

Braneći tradiciju, sukobit će se kao predsjednik [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]] ([[1902.]] – [[1909.]]) sa [[Hrvatska moderna|modernistima]]. Njegovao je tradicionalni pristup pjesništvu iz svoje mladosti, koji postaje zastario još od nastupa realizma 1880-ih. U tadašnjim idejnim sukobima u književnosti, jedan je od najizrazitijih predstavnika "starih", protiveći se novim stremljenima "mladih" koje smatra štetnim za narod, moral, književnost i sl. Nakon pomirenja "starih" i "mladih", kada predstavnici potonjih ulaze u [[Matica Hrvatska|Maticu]], pristupa rivalskoj organizaciji "Kolo hrvatskih književnika".

==Filozofsko usmjerenje==
U skladu s koncepcijom [[Johann Friedrich Herbart|J. F. Herbarta]] i [[Hermann Lotze|H. Lotzea]], Arnoldov je cilj izgradnja svojevrsne [[induktivna metafizika|induktivne metafizike]]: znanstvene filozofije koja počiva na cjelini prirodoznanstvenog, ali i duševnog i socijalnog iskustva. Filozofija ide na čelu svih znanosti, tragajući za apsolutnom istinom, ljepotom i dobrotom (intelektualno, estetsko i moralno gledište). Tek religija, međutim, može povezati sva tri gledišta.

===Induktivna metafizika i spiritualistički pluralizam===
U filozofiji kao metafizici traži, nasuprot promjenljivosti i protuslovnosti pojavnosti ("bivanja", prirode) ono stalno, nepromjenljivo i neprotulslovno ("bitak"), koje može biti podloga prirode. U spisu ''Zadnja bića'' piše: »Bivanje uključuje bitak i nebitak; jer ono što biva, i jest i nije u isto vrijeme. Ali ono, što je u sebi protuslovno, ne može biti, nije – zato ni bivanje ne može biti podlogom prirode.«

Postavlja kao samorazumljivo da u nizu "bivanja" mora postojati prvi član, o kojem svi ostali zavise. (Time negira Kantovu prvu antinomiju čistoga uma.) Moraju dakle postojati "zadnja bića" (počela). Arnold razmatra kako se pojam počela rješavao u filozofiji od Jonjana, [[Anaksagora|Anaksagore]], [[Demokrit]]a ([[atom]]i), [[Leibniz]]a ([[monada|monade]]), do [[Johann Friedrich Herbart|Herbarta]] i [[Hermann Lotze|Lotzea]]. Kao rezultat, skicira koncept "spiritualnog pluralizma": mora biti više od jednog počela, a ona ne mogu biti tvarna. Ta duševna bića djeluju jedna na drugo, čime se ostvaruje doživljaj materije, koja je sekundarni produkt. Sva bića zajedno čine cjeloviti organizam, dinamičnu hijerarhiju sa težnjom ka sve većem osvještavanju, što u posljednjem redu smjer prema razumski nedokučivom apsolutnom biću, Bogu. Smatra da se organska priroda ne može objasniti bez pozivanja na inteligenciju (duh), te da je teorija evolucije očito neispravna. O Bogu, "biću Apsolutnog", ne može biti znanosti, nego samo "skrušena molitva".

Suprotstavlja se tadašnjem smjeru psihologije kao induktivne nauke, koja proučava samo pojave svijesti, a ne dušu. Smatra da je nužno prihvatiti egzistenciju duše kao supstancijalnog entiteta. Psihologija mora ostati dio metafizike; eksperimetalna istraživanja ne mogu se zvati psihologijom, nego "psihofizikom".

Metafizika nužno uključuje vjeru. Vjera je vrhovno uporište čovjeka i osnovni princip sklada u njegovim duhovnim funkcijama. »Od trajnoga neznanja oslobađa nas dakle zapravo tek vjersko znanje.« Vjera u Boga je osnov "vjerske metafizike". Sastavljena iz dva međusobno vezana i neodvojiva čuvstva: "čuvstva vlastita ništavila" i "čuvstva poniznosti prema neizmjernom biću". Vjera omogućuje promatranje svijeta s gledišta koji upotpunjuje i ujedinjuje intelektualno, estetsko i moralno gledište. Religiozan je čovjek također nužno aktivan, on zna da je "svjetlo svijeta, sol zemlje". On je jedini potpuni čovjek.

===Filozofija, prirodne znanosti i sociologija===
U nastupnom govoru kao rektor, pred kralj stoljeća »koje se nazvalo prirodoslovnim«, suprotstavlja se antimetafizičkim tendencijama što se javljaju jačim zamahom prirodnih znanosti u sklopu [[Zagrebačko sveučilište|Hrvatskog sveučilišta]] i [[JAZU|Akademije]]. Daje opću ocjenu duhovnih kretanja tijekom 19. stoljeća. Ono je prošlo kroz tri faze (koje se kronološki djelomično preklapaju): filozofijsku, prirodoslovnu i sociologijsku. "Filozofijska" počinje sa [[Kant]]om, nastavlja se sa [[Fichte]]om, [[Hegel]]om i [[novokantovci]]ma, ali zapada u slijepu ulicu jer je zaboravila »[[Aristotel]]ovu riječ, da svako znanje stječemo iskustvom«. Reakcija je [[pozitivizam]], čiji je začetnik [[August Comte]]; on se naglo proširio i izvršio utjecaj na sve grane znanosti i javnoga života. Uspješnost metoda prirodnih znanosti vodi do pokušaja primjene istih metoda na sva područja filozofije. Rezultat je opća skepsa u filozofiji. U poeziji je zavladao [[naturalizam]], koji nas »vodi vrlo rado u legla zvjerskih opačina«, a sve što čovjeka oplemenjuje proglašava »konvencionalnom laži«.

Protiv isključivog gospodstva prirodnih znanosti nastupila je živa reakcija, koju je također začeo sam Comte, u čijem su ''Kursu pozitivne filozofije'' »izlazile prirodne znanosti i nehotice kao puko sredstvo nauka socijalnih, jer se je pod dojmom potonjih imalo ljudstvo preobraziti«. Sve političke i vjerske stranke opredjeljuju se prema socijalnim pitanjima (pa i papa [[Lav XIII.]] enciklikom ''Rerum novarum'' iz [[1891.]]), a sve znanosti počele su se socijalizirati. Također i umjetnost: [[naturalizam]] je »djelomično nesvjesni, djelomično pritajeni [[socijalizam]]«. Problem općeg socijaliziranja u znanosti jest i načelo podjele rada, u kojem se gubi općeniti pregled i razne se struke sve manje razumiju. »Prirodne se nauke sve više promeću u nesuvislu zbirku sitničarskih bilježaka«

Sve nove struje vode do [[skepticizam|skepticizma]]. Ako se odbaci [[metafizika]] i religija, ostaju samo relativizam, egoizam i odbacivanje svakog morala. Pojavljuje se još [[misticizam]], koji odaje potrebu prekoračiti puko iskustvo i približiti se svijetu ideja.

Nasuprot tim nedostacima moderne kulture, filozofija je ''conditio sine qua non'' svake kulture. To može biti samo filozofija »koja sve promatra ''sub specie aeternitatis'' i za koju po tom postoji i svijet idejala«. Najveći genij svih vjekova, koji je štovao empiriju a utvrdio metafiziku kao znanost o svijetu ideja jest [[Aristotel]]. Nužna je borba za ideje, kroz koje kao prizmu trebaju prelamati sve znanosti.

===Protiv pozitivizma, ateizma i modernizma===
Kao [[kršćanska filozofija|kršćanski filozof]], Arnold brani metafiziku i religiju protiv znanstvenog skepticizma, socijalnog egoizma i moralnog nihilizma, koji su ovladali 19. stoljećem. Materijalizam i pozitivizam u Hrvatskoj u to doba zastupaju prirodoznanstvenici, socijalisti i slobodni zidari kao što su [[Ljudevit Vukotinović]], [[Bogoslav Šulek]], [[Josip Torbar]], [[Spiridon Brusina]], [[Fran Folnegović]] idr.

Slično je u umjetnosti: ona mora biti povezana s idealima ljepote, dobrote i istine, pa se Arnold suprotstavlja kako [[naturalizam|naturalizmu]], tako i [[Larpurlartizam|larpurlartizmu]] u umjetnosti. Kao predsjednik [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]] zalagao se za "narodnu kulturu" i "narodnu umjetnosti", za "narodnu poeziju" nasuprot "umjetnoj"l Žestoko polemizira protiv [[kozmopolitizam|kozmopolitizma]] (pozivanja na ideju čovječanstva), što ga dovodi do sukoba s tadašnjim [[Hrvatska moderna|modernistima]].

==Utjecaj i ocjene==
Arnold nije originalni mislilac: slijedi [[Johann Friedrich Herbart|Herbarta]], [[Hermamm Lotze|Lotzea]] i [[Franjo pl. Marković|Markovića]]. Nije stvorio nijedno sustavno djelo. Zastupao je koncepcije koje su s desetljećima bile u sve većem raskoraku s novim duhovnim i društvenim strujanjima. Njegov pjesnički rad postao je staromodan, a filozofski utjecaj ograničen. Mnogo značajniji bio je kao sveučilišni nastavnik filozofije i pedagogije.

[[Branko Despot]] ipak smatra značajnom njegovu koncepciju "spiritualističkog pluralizma" »čije su konzekvencije u vanmetafizičkoj, empirijskoj sferi, na različitim razinama, prisutne u nas i više od stotinu godina kasnije«. ''(Despot, str. 348)''

U novije doba filozofi mu upućuju pohvale. [[Zlatko Posavac]] smatra da je, iako tradicionalist, »slijedio duhovna zbivanja svoga doba i u mnogočem unaprijedio tj. osuvremenio duhovni život Hrvatske.« ''(cit. u: Barbarić, str. 140)'' Po [[Damir Barbarić|Damiru Barbariću]], spis ''Zadnja bića'' je »jedan od filozofijski najdubljih, misaono najdorađenijih i stajalištem najuzvišenijih tekstova cjelokupne povijesti hrvatske filozofije«. ''(Barbarić, str. 143)''

==Djela==
Osim pjesama, Arnold nije objavio mnogo radova; međutim, većina njih važna su zbog programskog, načelnog pristupa. Kao knjige, izdani su udžbenici iz logike i psihologije za srednja učilišta.

Glavno filozofsko djelo je ''Zadnja bića. Metafizična rasprava'' (objavljena [[1888.]]). Njegov [[Gjuro Arnold#Filozofija, prirodne znanosti i sociologija|nastupni govor kao rektora]] [[1899.]] privukao je veliku pažnju: objavljen je u ''Narodnim novinama'', ''Obzoru'', ''Mjesečniku pravničkoga družtva u Zagrebu, te na njemačkom u ''Agramer Tagblatt''. Ova dva djela objavljena su u knjizi [[Franjo Zenko|Franje Zenka]] ''Novija hrvatska filozofija'' ([[1995.]]).

Između [[1906.]] i [[1909.]], u vrijeme polemika oko [[Hrvatska moderna|Hrvatske moderne]], objavio je još nekoliko radova u izdanjima [[JAZU]] i [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]] na teme odnosa umjetnosti, znanosti i vjere, o psihologiji i o narodnoj kulturi.

Godine 2020. Matica hrvatska objavila je Arnoldova ''Izabrana djela''.<ref>Daniel Miščin (priredio), ''Đuro Arnold - izabrana djela'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 2020., ISBN 9789531503488</ref><ref>[http://web.archive.org/web/20210114183829/https://www.matica.hr/knjige/izabrana-djela-1332/ Izabrana djela], www.matica.hr ([[Internet Archive]]), pristupljeno 18. siječnja 2021.</ref>

== Zanimljivosti ==
*skladao je [[Himna banu Josipu Jelačiću|himnu hrvatskom banu]] [[Josip Jelačić|Josipu Jelačiću]]<ref>[http://www.srijembiskupija.rs/index.php/vijesti/34-vijesti/546-himna-posveena-banu-jelaiu-spojila-varadin-i-petrovaradin Srijemska biskupija] HIMNA POSVEĆENA BANU JELAČIĆU SPOJILA VARAŽDIN I PETROVARADIN, 28. studenoga 2011.</ref>
*napisao je odu [[liker]]u od fruškogorskih jagoda<ref>[http://regionalni.com/zanimljivosti/vremenski-stroj/napisao-odu-likeru-7389/ Regionalni] Danica Pajtak: Napisao odu likeru</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

==Literatura==
*[[Damir Barbarić|Barbarić, Damir]]: ''Gjuro Arnold'', u knjizi ''Novija hrvatska filozofija'' F. Zenka, str. 129–145)
*[[Branko Despot|Despot, Branko]]:''Filozofija?'', Zagreb: Demetra, 2000.
:(Poglavlje "Filozofija Gjure Arnolda", str. 69–154. Ranije izdano kao knjiga, prvo izdanje 1970., drugo 1976.)
*[[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]], sv. 1, 1941.
:Članak o Arnoldu pisala su trojica autora, dajući pregled njegovog rada u književnost, filozofiji i pedagogiji.
*[[Pavao Vuk-Pavlović|Vuk-Pavlović, Pavao]]: ''Stvaralački lik Đure Arnolda'', Zagreb, 1934.
*[[Franjo Zenko|Zenko, Franjo]]: ''Novija hrvatska filozofija'', Zagreb: Školska knjiga, 1995.
:Tekst o Arnoldu napisao je Barbarić. Spominje ga i Zenko u uvodnoj studiji. Prenesena su dva Arnoldova osnovna filozofska djela.

==Vanjske poveznice==
;Mrežna mjesta
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=856 Arnold, Đuro], [[Hrvatski biografski leksikon]]
* [https://www.poezija.info/hrvatska/djuro-arnold/ Đuro Arnold], poezija.info

{{Rektori_Sveučilišta_u_Zagrebu}}

{{GLAVNIRASPORED:Arnold, Đuro}}
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Europski filozofi 16.-19. stoljeća]]
[[Kategorija:Matica hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pedagozi]]
[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]
[[Kategorija:Kršćanski filozofi]]
[[Kategorija:Katolički laici]]
[[Kategorija:Životopisi, Ivanec]]
[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]

Đuro Arnold - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica