Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

2026-03-09T23:32:59Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 9. ožujak 2026. u 23:32
Redak 60:		Redak 60:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commonscat\|Étienne Geoffroy Saint-Hilaire}}~~
	*{{Internet Archive author \|sname=Étienne Geoffroy Saint-Hilaire}}		*{{Internet Archive author \|sname=Étienne Geoffroy Saint-Hilaire}}
	*[https://web.archive.org/web/20140107145727/http://www.amphilsoc.org/mole/view?docId=ead%2FMss.B.G287p-ead.xml%3Bquery%3D%3Bbrand%3Ddefault Étienne Geoffroy Saint Hilaire Collection, American Philosophical Society]		*[https://web.archive.org/web/20140107145727/http://www.amphilsoc.org/mole/view?docId=ead%2FMss.B.G287p-ead.xml%3Bquery%3D%3Bbrand%3Ddefault Étienne Geoffroy Saint Hilaire Collection, American Philosophical Society]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T22:28:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Geoffroy_Saint-Hilaire_Étienne_1772-1844.jpg|mini|247x247px|Geoffroy Saint-Hilaire Étienne]]
'''Étienne Geoffroy Saint-Hilaire''' ([[15. travnja]] [[1772.]] - [[19. lipnja]] [[1844.]]) bio je [[Francuska|francuski]] [[Prirodne znanosti|prirodoslovac]] koji je uspostavio načelo "jedinstva sastava". Bio je kolega [[Jean-Baptiste Lamarck|Jean-Baptistea Lamarcka]] i proširio je i branio Lamarckove evolucijske teorije. Geoffroyeva znanstvena gledišta imala su transcendentalni okus (za razliku od Lamarckovih materijalističkih stavova) i bila su slična onima njemačkih morfologa poput [[Lorenz Oken|Lorenza Okena]]. Vjerovao je u temeljno jedinstvo dizajna organizma i mogućnost transmutacije vrsta na vrijeme, skupljajući dokaze za svoje tvrdnje istraživanjem komparativne anatomije, paleontologije i embriologije.

== Život i rana karijera ==
Geoffroy je rođen u [[Étampes|Étampesu]] (u današnjem [[Essonne|Essonneu]]), a studirao je na [[Collège de Navarre]], u Parizu, gdje je studirao prirodnu filozofiju kod [[Mathurin Jacques Brisson|MJ Brissona]]. Potom je prisustvovao predavanjima Daubentona na College de France i [[Antoine François, grof de Fourcroy|Fourcroya]] na [[Jardin des Plantes]]. U ožujku 1793. [[Louis-Jean-Marie Daubenton]], zahvaljujući interesu [[Jacques-Henri Bernardin de Saint-Pierre|Bernardina de Saint-Pierrea]], nabavlja mu službu podčuvara i pomoćnika demonstratora kabineta prirodne povijesti, upražnjenog ostavkom [[Bernard Germain Étienne de la Ville, Comte de Lacépède|Bernarda Germaina Étiennea de la Villea, Comte de Lacépède]]. Zakonom donesenim u lipnju 1793, Geoffroy je imenovan jednim od dvanaest profesora novoosnovanog [[Muséum National d'Histoire Naturelle]], dodijeljen mu je predsjedatelj [[Zoologija|zoologije]]. Iste godine zauzeo se formiranjem zvjerinjaka u toj ustanovi.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Godine 1794. Geoffroy je stupio u prepisku s [[Georges Cuvier|Georgesom Cuvierom]]. Ubrzo nakon imenovanja Cuviera za pomoćnika u [[Museum d'Histoire Naturelle]], Geoffroy ga je primio u svoju kuću. Dvoje prijatelja napisali su zajedno pet memoara o prirodnoj povijesti, od kojih jedan, na klasifikaciji sisavaca, iznosi ideju o podređivanju likova na kojima je Cuvier temeljio svoj zoološki sustav. U radu pod naslovom ''Histoire des Makis, ou singes de [[Madagaskar|Madagascar]]'', napisanom 1795. godine, Geoffroy je prvi put izrazio svoje stavove o jedinstvu organskog sastava, čiji je utjecaj vidljiv u svim njegovim sljedećim spisima; priroda nam, primjećuje, predstavlja samo jedan plan gradnje, u principu isti, ali raznolik u svojim pomoćnim dijelovima.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Godine 1798. Geoffroy je izabran za člana velike Napoleonove znanstvene ekspedicije u [[Egipat]] kao dio odsjeka za prirodnu povijest i fiziku [[Institut d'Egypte|Instituta d'Egypte]] ; 151<ref>Laissus, Yves; Orgogozgo, Chantal (1990). ''The Discovery of Egypt''. Paris: Flammarion. pp. 73-74.</ref> znanstvenik i umjetnik sudjelovao je u ekspediciji, uključujući [[Dominique-Vivant Denon]], [[Claude Louis Berthollet]] i [[Joseph Fourier|Jean Baptiste Joseph Fourier]]. Nakon kapitulacije [[Aleksandrija|Aleksandrije]] u kolovozu 1801. godine, sudjelovao je u opiranju tvrdnjama britanskog generala o zbirkama ekspedicije, izjavivši da će, u slučaju da potražnja potraje, povijest morati zabilježiti da je i on spalio knjižnicu u [[Aleksandrija]]. Početkom siječnja 1802. Geoffroy se vratio u Pariz. Za člana [[Francuska akademija znanosti|Francuske akademije znanosti]] izabran je u rujnu 1807. U ožujku sljedeće godine [[Napoleon Bonaparte|Napoleon]], koji je već dodijelio križ počasne legije, prepoznao njegove nacionalne usluge, odabrao ga je za posjet [[Portugal|portugalskim]] muzejima, u svrhu nabave kolekcija od njih, i suočen sa znatnim protivljenjem Britanaca, na kraju ih je uspio zadržati kao trajni posjed svoje zemlje.{{Sfn|Chisholm|1911}}

== Kasnija karijera ==
[[Datoteka:Geoffroy772.jpg|mini|Crtani film Geoffroya kao majmuna, s [[Georges Cuvier|Cuvierom]] u pozadini, [[J. J. Grandville|Jean Ignace Isidore Gérard Grandville]], 1842.]]
Godine 1809., godinu dana nakon povratka u Francusku, Geoffroy je postao profesorom zoologije na PMF-u u Parizu, a od tog se razdoblja posvetio anatomskim studijama više nego prije. 1818. objavio je prvi dio svoje proslavljene ''filozofije anatomique'', čiji je drugi svezak objavljen 1822. godine, i sljedeći memoari objašnjavaju stvaranje monstruoznosti na principu zaustavljanja razvoja i privlačenje sličnih dijelova.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Geoffroyev prijatelj [[Robert Edmund Grant]] podijelio je svoja stajališta o jedinstvu plana i dopisivao se s njim dok je radio na morskim beskičmenjacima krajem 1820-ih u [[Edinburgh|Edinburghu]] (pomagao mu je 1826. i 1827. njegov student [[Charles Darwin]]) kada je Grant uspješno identificirao [[Gušterača|gušteraču]] u [[Mekušci|mekušcima]]. Kada je 1830. Geoffroy nastavio primjenjivati na ''beskičmenjake'' svoje stavove o jedinstvu životinjskog sastava, pronašao je energičnog protivnika u Cuvieru, svom bivšem prijatelju.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Geoffroy, sintetizator, tvrdio je, u skladu sa svojom teorijom jedinstva plana u organskom sastavu, da su sve životinje sastavljene od istih elemenata, u istom broju; i s istim vezama: [[Homologija (biologija)|homologni]] dijelovi, iako se razlikuju po obliku i veličini, moraju ostati povezani u istom nepromjenjivom redoslijedu. S [[Johann Wolfgang von Goethe|Johannom Wolfgangom von Goetheom]] smatrao je da u prirodi postoji zakon o kompenzaciji ili uravnoteženju rasta, tako da ako jedan organ preuzme višak razvoja, to ide na štetu nekog drugog dijela; i tvrdio je da se, budući da priroda ne naglo skače, čak i organi koji su suvišni bilo kojoj vrsti, ako su igrali važnu ulogu u drugim vrstama iz iste obitelji, zadržavaju kao rudimenti, koji svjedoče o postojanosti općeg plan stvaranja. Njegovo je uvjerenje bilo da, uslijed životnih uvjeta, isti oblici nisu ovjekovječeni od nastanka svih stvari, iako nije bilo njegovo uvjerenje da se postojeće vrste mijenjaju.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Cuvier, koji je bio analitički promatrač činjenica, priznao je samo rasprostranjenost zakona suživota ili sklada u životinjskim organima i zadržao apsolutnu nepromjenjivost vrsta za koje je izjavio da su stvorene s obzirom na okolnosti u kojima se nalaze postavljeni, svaki organ izmišljen s ciljem funkcije koju je morao ispuniti, stavljajući tako, prema Geoffroyevim razmatranjima, učinak uzroka.{{Sfn|Chisholm|1911}}

Godine 1836. godine skovao je izraz [[Focomelia|fokomelija]].<ref>{{Citiranje novina|last=[[Carl Zimmer|Zimmer, Carl]]|title=Answers begin to emerge on how Thalidomide caused defects|url=https://www.nytimes.com/2010/03/16/science/16limb.html?ref=science|quote=The word "phocomelia" means seal limb. It describes an extremely rare condition in which babies are born with limbs that look like flippers... The French anatomist Étienne Geoffroy Saint-Hilaire coined the word in 1836, and it immediately sank into scientific obscurity for 120 years.|work=[[The New York Times]]|date=March 15, 2010|accessdate=2010-03-21}}</ref>

U srpnju 1840. Geoffroy je oslijepio, a nekoliko mjeseci kasnije doživio je paralitički napad. Od tog vremena snaga mu je postupno zatajila. Odstupio je s stolice u muzeju 1841. godine{{Sfn|Chisholm|1911}} a naslijedio ga je sin [[Isidore Geoffroy Saint-Hilaire]]. Umro je 1844. godine.

== Geoffroyeva teorija ==
Geoffroy je bio [[Deizam|deist]], što će reći da je vjerovao u Boga, ali i u svemir sličan zakonu, bez nadnaravnog uplitanja u detalje postojanja. Ovakva vrsta mišljenja bila je uobičajena u [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstvu]], a ide uz odbacivanje [[Otkrivenje|objave]] i [[Čudo|čuda]] i ne tumači [[Biblija|Bibliju]] kao doslovnu Božju riječ. Ti se stavovi nisu kosili s njegovim naturalističkim idejama o organskim promjenama.

Geoffroyeva teorija nije bila teorija [[Zajedničko porijeklo|zajedničkog podrijetla]], već razrada postojećeg potencijala u danom tipu. Za njega okoliš izravno izaziva organske promjene. Ovo mišljenje [[Ernst Mayr]] označava kao "geoffroyism".<ref>[[Ernst Mayr|Mayr, Ernst]] (1982). ''The Growth of Biological Thought: Diversity, Evolution, and Inheritance''. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. p. 262.</ref> Definitivno nije ono u što je [[Jean-Baptiste Lamarck|Lamarck]] vjerovao (za Lamarcka je promjena ''navika'' ono što mijenja životinju). Ne vjeruje se da je izravni učinak okoliša na nasljedne osobine središnja evolucijska sila; čak je i [[Sir William Lawrence, 1. baronet|Lawrence]] do 1816. znao da klima ne uzrokuje izravno velike razlike između ljudskih rasa.

Geoffroy je podržao teoriju [[Saltacionizam|saltacijske evolucije]] da bi "čudovišta mogla trenutnim prijelazom iz jednog oblika u drugi postati očevi (ili majke) novih vrsta." <ref>Hallgrímsson, Benedikt; [[Brian K. Hall|Hall, Brian K.]] (2011). ''Variation: A Central Concept in Biology''. Burlington, Massachusetts: Elsevier Academic Press. p. 18.</ref> 1831. pretpostavio je da su [[ptice]] mogle nastati od [[Gmazovi|gmazova]] epigenetskim saltiranjem.<ref>Hall, Brian K.; Pearson, Roy D.; Müller, Gerd D. (2004). ''Environment, Development, and Evolution: Toward a Synthesis''. Vienna Series in Theoretical Biology. Cambridge, Massachusetts: Massachusetts Institute of Technology. p. 9.</ref> Geoffroy je napisao da bi pritisci okoline mogli proizvesti nagle transformacije kako bi se trenutno stvorile nove [[Vrsta|vrste]].<ref>[[Peter J. Bowler|Bowler, Peter J.]] (2003). ''Evolution: The History of an Idea''. Oakland, California: University of California Press. p. 127.</ref> 1864. [[Albert von Kölliker]] oživio je Geoffroyevu teoriju da se evolucija odvija velikim koracima, pod imenom [[heterogeneza]].<ref>[[Sewall Wright|Wright, Sewall]] (1984). ''Evolution and the Genetics of Populations: Genetics and Biometric Foundations Volume 1''. Chicago, Illinois: University of Chicago Press. p. 10</ref>

Geoffroy je primijetio da je organizacija [[Anatomski izrazi za smještaj|leđnih]] i [[Anatomski izrazi za smještaj|trbušnih]] struktura kod [[Člankonošci|člankonožaca]] suprotna onoj kod [[Sisavci|sisavaca]]. [[Inverzija (evolucijska biologija)|Hipoteza o inverziji]] naišla je na kritike i odbačena je, međutim, neki moderni molekularni embriolozi otada su uskrsnuli tu ideju.<ref>Travis, John (1995). "The Ghost of Geoffroy Saint-Hilaire: Frog and Fly Genes Revive the Ridiculed Idea that Vertebrates Resemble Upside-Down Insects". ''[[Science News]]'' '''148''' (14): 216-218.</ref>

== Ostavština ==
[[Geoffroyeva mačka|Mačka Geoffroya]] (''Leopardus geoffroyi'') imenovana je u njegovu čast.<ref>{{Citiranje časopisa|author=D'Orbigny|first=A.|title=Mammalogie: Nouvelle espèce de ''Felis''|url=https://archive.org/details/extraitsdesproc79184244soci/page/40|date=1844|journal=Extraits des procès-verbaux des séances|volume=9|pages=40−41}}</ref>

Étienne Geoffroy Saint-Hilaire obilježava se u znanstvenim imenima dviju vrsta južnoameričke kornjače, ''[[Phrynops geoffroanus]]'' i ''[[Phrynops hilarii]]''.<ref>Beolens, Bo; Watkins, Michael; Grayson, Michael (2011). ''The Eponym Dictionary of Reptiles''. Baltimore: Johns Hopkins University Press. xiii + 296 pp. {{ISBN|978-1-4214-0135-5}}. ("Geoffroy", p. 99).</ref>

Počast mu je dana i s imenima mnogih drugih vrsta, uključujući [[Geoffroyev majmun pauk|Geoffroy-ovog majmuna-pauka]], <ref name="SMT">{{Citiranje weba|url=https://www.spidermonkeyrehab.com/spider-monkey-trivia.html|title=Spider Monkey Trivia|publisher=Spider Monkey Rehab|accessdate=3 June 2018}}</ref> [[Geoffroyeva palica|Geoffroyovog šišmiša]] i [[Geoffroyev tamarin|Geoffroyovog tamarina]].

Rue Geoffroy Saint-Hilaire [fr] je ulica u [[5ème arrondissement, Pariz|5ème arrondissement, Paris]] kod [[Jardin des Plantes]] i [[Muséum national d'histoire naturelle]].

== U popularnoj kulturi ==
Francuski autor [[Honoré de Balzac]] posvetio je svoj roman ''[[Otac Goriot|Le Père Goriot]]'' Saint-Hilaireu, "kao počast divljenju njegovom trudu i njegovom geniju".

== Poveznice ==
* [[Cuvier – Geoffroyova rasprava]]

== Daljnje čitanje ==
*{{cite journal|pmid=15617200|last=Charon|first=Pierre|year=2004|title=Etienne Geoffroy Saint-Hilaire (1772-1844) and anencephaly: Contribution of one naturalist to medical knowledge|volume=38|issue=3|periodical=Histoire des sciences médicales|pages=365–383}}
*{{cite journal|pmid=14628830|last=Collins Cook|first=D.|year=2001|title=Neglected ancestors: Etienne and Isidore Geoffroy Saint-Hilaire|issue=116|periodical=Paleopathology newsletter|pages=17–21}}
*{{cite journal|pmid=9004867|last=Morin|first=A.|publication-date=Mar 1996|year=1996|title=[Teratology from Geoffroy Saint-Hilaire to the present]|volume=80|issue=248|periodical=Bulletin de l'Association des anatomistes|pages=17–31}}
*{{cite journal|last=Moyal|first=Ann|date=June 2009|title=The great French naturalist and the platypus|journal=The National Library Magazine|volume=1|issue=2|pages=2–7|url=http://www.nla.gov.au/pub/nlanews/2009/jun09/the-great-french-naturalist-and-the-platypus.pdf|accessdate=17 January 2011}}
*{{cite journal|pmid=3294526|last=Shampo|first=M.A.|last2=Kyle|first2=R.A.|publication-date=Aug 1988|year=1988|title=Augusto de Saint-Hilaire: French entomologist and botanist|volume=63|issue=8|periodical=Mayo Clin. Proc.|pages=836|doi=10.1016/s0025-6196(12)62368-4|doi-access=free}}
*{{cite journal|last=Brignon|first=Arnaud|year=2013|title=Étienne Geoffroy Saint-Hilaire's unfinished study on fossil crocodiles (Thalattosuchia) from Normandy in light of unrecorded documents|periodical=Annales de Paléontologie|volume=99|issue=3|pages=169–205|doi=10.1016/j.annpal.2013.02.001}}
*{{cite journal|last=Brignon|first=Arnaud|year=2014|title=The original drawings of Etienne Geoffroy Saint-Hilaire's ''Histoire des crocodiliens renfermes dans le terrain oolithique''|periodical=Comptes Rendus Palevol|volume=13|issue=7|pages=637–645|doi=10.1016/j.crpv.2014.04.006|doi-access=free}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Étienne Geoffroy Saint-Hilaire}}
*{{Internet Archive author |sname=Étienne Geoffroy Saint-Hilaire}}
*[https://web.archive.org/web/20140107145727/http://www.amphilsoc.org/mole/view?docId=ead%2FMss.B.G287p-ead.xml%3Bquery%3D%3Bbrand%3Ddefault Étienne Geoffroy Saint Hilaire Collection, American Philosophical Society]
*van den Biggelaar, J.A.M.; Edsinger-Gonzales, E.; Schram, F.R. (2002). "The improbability of dorso-ventral axis inversion during animal evolution, as presumed by Geoffroy Saint Hilaire". ''[[Contributions to Zoology]]'' '''71'''(1/3). [http://dpc.uba.uva.nl/ctz/vol71/nr01/art03 HTM]

{{GLAVNIRASPORED:Saint-Hilaire, Étienne Geoffroy}}
[[Kategorija:Francuski znanstvenici]]

Étienne Geoffroy Saint-Hilaire - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommonscat(.*)}}' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica