Vidi kôd stranice Zemlje Krune sv. Stjepana

<!--'''Zemlje Krune sv. Stjepana'''-->{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime= Zemlje Krune sv. Stjepana
|hr_ime = Zemlje Krune sv. Stjepana
|izvorno_ime = <small>''Szent István Koronájának Országai''</small><br>''Translajtanija''
|genitiv=
|status           =  kraljevstvo
|status_tekst     = Sastavnica [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]<br>Državna zajednica [[trojednica|Hrvatske]] i [[Ugarska|Ugarske]]
|kontinent   = Europa
|država    = Austro-Ugarska Monarhija
|godina_start  = [[1867.]]
|godina_kraj   = [[1918.]]
|događaj_start = [[Austro-ugarska nagodba]]
|era = 
|datum_start  = 1867.
|događaj_kraj      = ukidanje Monarhije
|datum_kraj = 16. studenog 1918.
|događaj1      = [[Hrvatsko-ugarska nagodba]]
|datum_događaj1 =1868.
|događaj2      =raspad Austro-Ugarske 
|datum_događaj2 =31. listopada 1918.
|događaj3      =
|datum_događaj3 =
|događaj_poslije  =
|datum_poslije   =
|fusnote = 
|carstvo          = 
|vlada_tip        = Parlamentarna i ustavna monarhija
|
|p1          = Kraljevina Hrvatska
|flag_p1     = Flag of Kingdom of Croatia (1852-1860).svg
|p2          = Kraljevina Ugarska
|flag_p2     = Flag of the Habsburg Monarchy.svg
|s1 = Država SHS
|flag_s1 = Flag of the State of Slovenes, Croats and Serbs.svg
|s2 = Mađarska Demokratska Republika
|flag_s2 = Civil Ensign of Hungary.svg
|s3 = Čehoslovačka
|flag_s3 = Flag of the Czech Republic.svg
|s4 = Kraljevina Srbija
|flag_s4 = State Flag of Serbia (1882-1918).svg
|s5 = Kraljevina Rumunjska
|flag_s5 = Flag of Romania.svg
|s6 = Kraljevina Italija
|flag_s6 = Flag of Italy (1861-1946).svg
|zastava  = 
|zastava_tip        = 
|grb  = Coa Hungary Country History (1916).svg
|grb_i      = 
|grb_tip  = Službeni mali grb, 1915.
|mapa   =Cisleithania, Lands of the Crown of Saint Stephen, Bosnia and Herzegovina.svg
|mapa_opis = Zemlje Krune sv. Stjepana (zeleno)
|glavni_grad     = [[Budimpešta]]
|himna = ''[[Carevka]]''<br>''[[Himnusz]]''
|jezik = mađarski<br>[[hrvatski]] (u Hrvatskoj)<ref>Hrvatsko-ugarska nagodba, članak 55.</ref>
|valuta         = forinta<br><small>(1868.–1892.)</small><br>kruna<small>(1892.–1918.)</small>
|vođa1            = [[Franjo Josip I.]]
|godina_vođa1     = 1867. – 1916.
|vođa2            = [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.]]
|godina_vođa2     = 1916. – 1918.
|titula_vođa      = [[Kralj]]
|zamjenik1        = [[Mihály Károlyi]] (zadnji)
|godina_zamjenik1 = 1918.
|titula_zamjenik  = [[Premijer]]
|
|stat_godina1   = 1910.
|stat_površina1   = 325411
|stat_pop1    = 20886487
|internet = 
|vjera = [[Katolička Crkva|katolicizam]]<br>
|vremenska_zona = 
}}
'''Zemlje Krune sv. Stjepana''' povijesni je naziv kojim se označavalo zemlje koje su [[personalna unija|personalnom unijom]] povezane s [[Ugarska|Ugarskim Kraljevstvom]] unutar [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], odnosno kasnije Austro-Ugarske.<ref>[http://www.1911encyclopedia.org/Hungary Mađarska, enciklopedija Britannica 1911.]</ref><ref>[http://www.h-net.org/~habsweb/sourcetexts/nagodba1.htm Ustav Državne zajednice Ugarske i Hrvatske-Slavonije-Dalmacije]</ref> Ovaj složeni skup država ponekad se prema [[srednji vijek|srednjovjekovnoj]] terminologiji nazivao i ''Archiregnum Hungaricum'' ([[latinski jezik|lat.]] Ugarsko nadkraljevstvo). Od [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]] 1868. ovaj teritorij postaje državna zajednica [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]] i [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]. Po Nagodbi, temeljnom (ustavnom) zakonu obiju zemalja ova državna zajednica nije imala službeno ime, kao ni zastavu.

== Ime ==
*[[Mađarski]]: ''Szent István Koronájának Országai'' - Zemlje Krune sv. Stjepana, ''Szent Korona Országai'' - Zemlje Svete krune, ''Magyar Korona Országai'' - Zemlje Mađarske krune ili ''Magyar Szent Korona Országai''- Zemlje Mađarske svete krune; 
*[[Njemački]]: ''Länder der heiligen ungarischen Stephanskrone'' - Zemlje svete mađarske Stjepanove krune

Za Zemlje Krune sv. Stjepana u Austro-Ugarskoj se neslužbeno koristio i naziv ''Translajtanija'', jer su Zemlje, gledano iz [[Beč]]a, ležale preko, s onu stranu (''trans'') rijeke [[Leitha|Leithe]]. Austrijska polovica Monarhije slično se nazivala [[Cislajtanija|Cislajtanijom]] - s ove (''cis'') strane Leithe..

== Krunske zemlje ==
Naslov "Zemlje Krune sv. Stjepana" bio je u uporabi u [[18. stoljeće|18.]] i [[19. stoljeće|19. stoljeću]], a označavao je onaj dio [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] i kasnije [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]] koji je bio povezan s Ugarskim kraljevstvom, za razliku od nasljednih [[Habsburgovci|habsburških]] zemalja koje su pripadale i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]] ili kasnije [[Austrijsko Carstvo|Austrijskom Carstvu]]. Te su zemlje bile sama [[Ugarska]], [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Kraljevina Hrvatska]], njoj podređena [[Kraljevina Slavonija]] te Velika Kneževina Transilvanija (Erdelj).

Revolucionarne [[1848.]] [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|hrvatska vlada]] na čelu s [[Ban Josip Jelačić|Jelačićem]] raskinula je sve odnose s Ugarskom i proglasila cjelovitost Hrvatske i Slavonije. Mađarski revolucionari prisvojili su Transilvaniju, ugarski teritorij još od Srednjeg vijeka, matici Ugarskoj. Slomom revolucije sve postignuto je poništeno. Austro-ugarskim dogovorom [[1867.]] Transilvanija je sjedinjena i legalno s Ugarskom, a hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. Kraljevina Slavonija je spojena s Hrvatskom. Tako je naslov "zemlje Krune sv. Stjepana" ponovno uspostavljen te je označavao dvije zemlje: Ugarsko Kraljevstvo i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju. S druge strane, hrvatsko-ugarska strana nije uspjela postići da im se pridruže i [[Dalmacija]], [[Bosna i Hercegovina]], [[Galicija]] i [[Lodomerija]], koje su ostale pod austrijskom upravom. Hrvatsko-ugarske vlasti nisu nikad priznale takvo stanje stvari, te su ove zemlje, prema [[zakon]]u koji je vladao u Hrvatskoj i Ugarskoj, pripadale tim kraljevstvima. Kako se 1868. Hrvatska i Ugarska nisu uspjele dogovoriti oko Rijeke, naknadno je tekst nagodbe krivotvoren na način da je Rijeka postala izdvojeno tijelo izravno podređeno Budimpešti.

{| class="wikitable"
|+ Zemlje u Translajtaniji
! Grb!!Zastava!!Zemlja!!Glavni grad
|-
|[[Datoteka:Coa Hungary Country History (19th Century).svg|50px|border]]||[[Datoteka:Flag of Hungary (1867-1918).svg|100px|border]]||[[Kraljevina Ugarska]]||[[Budimpešta]]
|-
|[[Datoteka:Coa Croatia Country History (with crown) (1868-1918).svg|50px|border]]||[[Datoteka:Flag of Croatia-Slavonia with CoA.svg|100px|border]]||[[Kraljevina Hrvatska i Slavonija]]||[[Zagreb]] 
|-
|[[Datoteka:Wappen Fiume.png|50px|border]]||[[Datoteka:Flag of the Free State of Fiume.svg|100px|border]]||[[Corpus separatum Rijeka]]||[[Rijeka]]
|}

== Povijest ==
{{Glavni|Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevina Ugarska}}

===Ustavni i pravni okvir===
{{Glavni|Hrvatsko-ugarska nagodba|Austro-Ugarska nagodba}}
[[Datoteka:Coa Hungary Country History med (1915).svg|200px|minijatura|lijevo|Tzv. anđeoski grb: u smjeru kazaljke na satu, grbovi Hrvatske, Transilvanije, Rijeke, Bosne i Hercegovine, Slavonije i Dalmacije, uz  mađarski grb u sredini.]]
[[Datoteka:Andrássy Gyula 1871.jpg|200px|minijatura|desno|Grof Gyula Andrassy, prvi ugarsko-hrvatski ministar-predsjednik]]
Austro-ugarska nagodba iz 1867., koja je stvorila Dvojnu Monarhiju, dala je mađarskoj vladi više kontrole nad unutarnjim poslovima nego što je imala još od [[bitka na Mohačkom polju|bitke na Mohačkom polju]] 1526. Međutim, nova vlada suočavala se s teškim privrednim problemima i nemirima etničkih manjina. Habsburg je ponovno postao mađarski kralj, ali je Nagodba strogo ograničila njegove ovlasti nad unutarnjim poslovima te je ugarska vlada preuzela stvarnu kontrolu nad Ugarskom. Vlada se sastojala od premijera i njegovog kabineta koje je imenovao kralj. Vlada i premijer bili su odgovorni dvodomnom parlamentu izabranom ograničenim biračkim pravom. Zajednički austro-ugarski poslovi bili su u okviru triju zajedničkih ministarstava: vanjskih poslova, obrane i financija. Tri zajednička ministra odgovarala su izaslanstvima koja su predstavljala [[Cislajtanija|austrijsku]] i ugarsko-hrvatsku polovicu Monarhije. Premda je zajedničko ministarstvo obrane upravljalo vojskom, car je vršio dužnost vrhovnog zapovjednika te je njemački bio službeni u postrojbama [[Austro-ugarska vojska|zajedničke vojske]] dugo vremena. Ugarsko-hrvatska vlada kontrolirala je vlastito [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|ugarsko-hrvatsko domobranstvo]], u sklopu kojega je postojalo i [[hrvatsko-slavonsko domobranstvo]] kao oznaka hrvatske posebnosti. Nagodbom su trgovina i monetarna politika, carine, željeznica i neizravno oporezivanje priznati kao zajednički poslovi o kojima će se raspravljati svakih deset godina. U sklopu austro-ugarske nagodbe [[Transilvanija]] (''Erdelj sa Sedmogradskom'') vraćena je Kraljevini Ugarskoj, a [[Vojna krajina]] i tzv. [[Kraljevina Slavonija]] priznati su kao sastavni dijelovi Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Uz pomoć [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]], 1868. Ugarska i Hrvatska sklopile su sličnu nagodbu kojojm su riješile državno-pravna pitanja u svojoj polovici Monarhije. Ta polovica definirana je kao "neraskidiva i jedinstvena državna zajednica Kraljevine Ugarske i Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije." Nagodbom je Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji priznat status "političkog naroda s posebnim teritorijem" te je priznata hrvatska samobitnost te pravo Hrvatske na autonomiju u pravosuđu, školstvu, upravi, vjerskim pitanjima i unutarnjim poslovima. Usprkos tome, u praksi je hrvatska autonomija često bila ograničena, a stvarna vlast i kontrola (pogotovo gospodarska i financijska) prešla je u ruke Budimpešte.<ref>''Croatia-Slavonia placed under the rule of Hungary...<br>
''Under an 1868 agreement between Croatia and Hungary, known as the Nagodba, Croatian statehood was formally recognized, but Croatia was in fact stripped of all real control over its affairs<br>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/143561/Croatia/223953/History#ref=ref476634 History of Croatia Britannica Encyclopedia 2009]</ref> Hrvatskog bana, primjerice, birao je ugarski ministar-predsjednik a imenovao kralj. Usto, prije no što bi ban odnio zakon na potpis (sankciju) kralju, morao se najaviti kod ugarskog (zapravo ugarsko-hrvatskog) premijera. Uspostavljen je i institut tzv. hrvatskog ministra, kao člana ugarsko-hrvatske vlade bez portfelja, koji je trebao biti veza između kralja i Hrvatske. Zajednički hrvatsko-ugarski poslovi uključivali su valutna pitanja, trgovinsku politiku, poštu i željeznicu. 55% poreza prikupljenih na području Hrvatske odlazilo je u Budimpeštu. Dogovoreno je da će se financijski dio Nagodbe revidirati svakih deset godina. [[Hrvatski]] je postao isključivi službeni jezik na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a hrvatski je jezik priznat i kao službeni u zajedničkom saboru i upravi. 

Hrvatsko-ugarski sabor imao je dva doma: zastupnički dom (kuću) i dom velikaša. Hrvatska je u zastupnički dom slala 37 zastupnika, a u dom velikaša trojicu. Kako nije postojao institut zaštite vitalnih interesa ili veta, hrvatski zastupnici, koji su bili u velikoj manjini, redovno su bili preglasavani. 

===Mađarska hegemonija ===
{{Dvostruka slika|lijevo|Ethno Hung.1910.png|150|Hungarians in Hungary (1890).png|150|Etničke skupine, 1911.|Razmještaj Mađara u Zemljama 1890.}}
Iako su prvih godina nakon Nagodbe vladali uglavnom ravnopravni odnosi, ubrzo je mađarsko kršenje Nagodbe rezultiralo velikom opozicijom nagodbi i mađarizaciji. Oružana [[rakovička buna]] Eugena Kvaternika iz [[1871.]] protiv nje bila je najkonkretniji primjer protivljenja. Protuzakonito uvođenje mađarskog jezika na željeznice, u vojsku i upravu u Hrvatskoj i Slavoniji dovelo je do ogorčenja naroda, koje je kulminiralo prilikom postavljanja dvojezičnih natpisa na javnim zgradama u Hrvatskoj [[1883.]] Nakon vala nereda i prosvjeda ministar-predsjednik [[Kalman Tisza]] postavio je [[Khuen-Héderváry|Dragutina Khuen-Hedervaryja]] za hrvatskog bana. Uslijedilo je novih dvadeset godina mađarizacije. Pitanje protuzakonitog prisustva mađarskog jezika na željeznicama bilo je prvorazredno pitanje za svaku hrvatsku vladu do pada Monarhije.

S druge strane Drave, Zakon o nacionalnostima već 1868. definirao je Kraljevinu Ugarsku kao "jedinstvenu mađarsku naciju"<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/276730/Hungary/34805/The-Dual-Monarchy-1867-1918#toc34805 Britannica 2009 Dual Monarchy]</ref> koja se sastoji od različitih etničkih zajednica s jednakim pravima, osim u jezičnim pitanjima. Iako su se drugi jezici osim mađarskog mogli koristiti u crkvama, školama i lokalnoj upravi, mađarski je postao isključivi jezik vlade, uprave i sveučilišta, a prava manjina na jezik su se sustavno kršila agresivnom mađarizacijom. Mnogi Mađari smatrali su manjinska prava prevelikodušnima, unatoč činjenici da je 1910. svega 54% stanovnika Kraljevine Ugarske govorilo [[mađarski]] kao materinji jezik. [[Slovaci]] u sjevernoj Ugarskoj, [[Rumunji]] u [[Erdelj]]u i [[Srbi]] u Vojvodini tražili su više autonomije nakon donošenja zakona. No, vlada je odbila sve zahtjeve te je time nezadovoljstvo manjina poraslo.

===Novi kurs ===
[[Datoteka:Markov trg 1914.jpg|mini|desno|200px|[[István Tisza|Grof Tisza]] ulazi u sabornicu s [[Ivan Skerlecz|banom Skerleczom]] i [[Ministar za Hrvatsku i Slavoniju|ministrom za Hrvatsku]], [[Teodor Pejačević|grofom Pejačevićem]], [[1914.]]]]
Između 1903. i 1905. jača austrijsko-mađarski sukob. [[1905.]] ugarska vlada htjela je uvesti [[mađarski]] kao zapovjedni jezik u vojsci, osporiti položaj cara kao vrhovnog zapovjednika te ukinuti carinsku uniju između austrijske i svoje polovice Monarhije, što je uzrokovalo znatne potrese. Hrvatski zastupnici, na čelu s [[Nikola Tomašić|Nikolom Tomašićem]], ispravno su procijenili da bi to bio loš potez, jer su dvije polovice [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] bile međuovisne: Austrija je bila pretežno industrijska, a Ugarska i Hrvatska poljoprivredne zemlje.<ref name="disvi">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=28fc1c80-7c43-472b-9837-1e8725ed3c4b, Dom i sviet, 15. ožujka 1905., br.6., str. 118.]</ref> No, hrvatska oporba na čelu sa [[Frano Supilo|Supilom]] i Trumbićem u austrijsko-mađarskom sukobu vidi priliku za Hrvatsku. Nakon sastanka [[Ante Trumbić]]a s [[Ferenc Kossuth|Ferencom Kossuthom]] u Pešti u lipnju 1905. te Trumbića i Frana Supila s predsjednikom ugarskog parlamenta dr. [[Gyula Justh|Justhom]] u Rijeci u rujnu, otvoren je put sporazumu. [[3. listopada]] [[1905.]] hrvatska oporba donijela je [[Riječka rezolucija|Riječku rezoluciju]]. U njoj hrvatski zastupnici podržavaju Mađarsku u borbi protiv Austrije i izražavaju nadu da će se ukloniti sukob Hrvata i Mađara. Uvjet za suradnju je ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije i uvođenje ustavnih sloboda u Hrvatsku, odnosno rušenje mađaronskog režima. No, iako je Nezavisna stranka Justha i Kossutha pobijedila na izborima u Ugarskoj te je [[Sandor Wekerle]] oformio vladu, pod prijetnjom austrijske strane i cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] odustali su od zahtjeva.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/135135 Kardum, Gajski: Jezik kao političko pitanje: Slučaj zapovjednog jezika u austrougarskoj vojsci, Jezikoslovlje, Vol.13 No.2 Studeni 2012.]</ref> Donošenje [[Željeznička pragmatika|Željezničke pragmatike]] [[1907.]], kojom je ugarska vlada opet uvela mađarski kao službeni na željeznicama u Hrvatskoj, pokazao je da suradnja s ugarskom vladom ne daje rezultata. Unatoč tome, sve do 1918. [[hrvatsko-srpska koalicija]] je vodila oportunističku politiku vezivanja uz Budimpeštu.

===Kraj===
[[Datoteka:Nepkoztarsasag.png|mini|{{legenda|#996600|Rumunjska okupacija, travanj 1919.<br>}}{{legenda|#D00000|[[Sovjetska Republika Mađarska]] (SRM)<br>}}{{legenda|#FF9999|''Oslobođeno'' od strane SR Mađarske<br>}}{{legenda|#009999|Francuska i jugoslavenska kontrola<br>[[Baranjsko-Bajska Srpsko-Mađarska Republika]] (14. do 21. kolovoza 1921.)}}]]
[[Datoteka:Magyarorszag 1920.png|mini|Posljedice [[Trianonski ugovor|Trianonskog ugovora]]]]
Mađarska većina bila je osigurana represivnim izbornim zakonima, koji su pred [[I. svjetski rat]] (kada je većina europskih zemalja već imala ili se približavala općemu pravu glasa za muškarce), zahvaljujući visokomu izbornomu cenzusu, davali biračko pravo za samo 2 do 5% stanovništva. Nesposobnost da se promijeni nacionalna politika onemogućila je i posljednje pokušaje spašavanja [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]] njezinom federalizacijom potkraj I. svjetskog rata.<ref name="HELZMK">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37947 Mađarska]</ref>

S [[Raspad Austro-Ugarske|propašću Austro-Ugarske Monarhije]] 16. studenog 1918. bila je proglašena u studenome 1918. [[Demokratska Republika Mađarska]] na čelu s vladom [[Mihály Károlyi|Mihályja Károlyija]]. Nezadovoljstvo izazvano ratnim stradanjima i teškim mirovnim uvjetima omogućilo je, nakon ostavke Károlyijeve vlade 20. ožujka 1919., stvaranje kratkotrajne komunističke [[Sovjetska Republika Mađarska|Sovjetske Republike Mađarske]] na čelu s [[Béla Kun|Bélom Kunom]] (21. ožujka – 1. kolovoza 1918.). Nakon sloma Sovjetske Republike Mađarske, vlast je preuzeo admiral [[Miklós Horthy]], koji je ponovno uspostavio monarhiju, sebe proglasio regentom [[Kraljevina Mađarska|Kraljevstva]] (1920.–1944.) i uveo vladavinu »bijeloga« terora.<ref name="HELZMK"/> 

[[Trianonski ugovor|Trianonskim mirom]] 4. lipnja 1920. službeno se raspalo višenacionalno [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo]] (1102.–1918.) jer su [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]], [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjskoj]] i [[Kraljevstvo SHS|Kraljevstvu SHS]] bili ustupljeni krajevi naseljeni [[Česi]]ma, [[Slovaci]]ma, [[Hrvati]]ma i [[Srbi]]ma, pa je [[Kraljevina Mađarska|(Kraljevina) Mađarska]] postala nacionalnom državom [[mađari|mađarskoga naroda]] (gubitak približno 60% teritorija i približno 40% stanovništva prijeratne Ugarske). Pitanje granice između Austrije i Mađarske je riješeno referendumom god. 1921. nakon kojeg je skoro cijela teritorija [[Gradišće|Burgenlanda (Gradišća)]] je priključena [[Savezna Država Austrija|Austriji]]. Nezadovoljstvo takvim mirom obilježilo je madžarsku unutarnju i vanjsku politiku u međuratnom razdoblju.<ref name="HELZMK"/>

== Vidi još ==
*[[Kruna sv. Stjepana]]
*[[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom]]
*[[Habsburške nasljedne zemlje]]
*[[Krunske zemlje]]
*[[Zemlje Češke krune]]

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.academia.edu/25295648/Ante_Vrankovi%C4%87_Ivan_Komersteiner_-_Ikonograf_%C4%8Dudesno_obnovljenog_Hrvatskog_Kraljevstva_Hrvatsko_slovo_br._1099_13._5._2016._str._28_i_br._1100_20._5._2016._str._28-29 Ante Vranković: Ivan Komersteiner - Ikonograf čudesno obnovljenog Hrvatskog Kraljevstva, Hrvatsko slovo, br. 1099, 13. 5. 2016., str. 28 i br. 1100, 20. 5. 2016., str. 28-29]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Predložak:Zemlje Austro-Ugarske Monarhije}}



[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija]]
[[Kategorija:Povijest Mađarske]]
[[Kategorija:Povijest Rumunjske]]
[[Kategorija:Povijest Slovačke]]