Vidi kôd stranice Trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova

<!--'''Trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova'''-->[[Datoteka:Coal power plant Datteln 2 Crop1.png|thumb|300px|Termoelektrana na ugljen koja se nalazi u Njemačkoj. Zbog trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, [[ugljen]] će u budućnosti vjerojatno postati manje konkurentan kao energent za proizvodnju električne energije.]]

'''Trgovanje emisijskim jedinicama plinova''' ili "'''cap and trade'''" je metoda koja na tržišnom principu kontrolira [[zagađenje]] okoliša, te ekonomskim metodama nastoji postići smanjenje emisija plinova štetnih za okoliš.<ref name="stavins01">{{Cite journal|first=Robert N. |last=Stavins |date = Studeni 2001|accessdate=29.prosinca 2013. |title=Experience with Market-Based Environmental Policy Instruments |url= http://www.rff.org/documents/RFF-DP-01-58.pdf
 |work= Discussion Paper 01-58 |publisher= Resources for the Future |location=Washington, D.C. |quote=Market-based instruments are regulations that encourage behavior through market signals rather than through explicit directives regarding pollution control levels or methods }}</ref>

Centralna vlast (obično [[Vlada]]) postavlja granicu ili "cap" količine emisija koja smije biti emitirana u okoliš. Ta ukupna količina emisija je prodavana ili razdijeljena tvrtkama u obliku emisijskih kvota koje predstavljaju dozvoljenu količinu emitiranih emisija štetnih plinova. Tvrtke su dužne pridržavati se emisija koje su pokrivene njihovim kvotama. Ukupni broj prodanih i dodijeljenih kvota ne smije premašiti granicu dopuštenih emisija, čime se ograničuje ukupna emisija štetnih plinova u okoliš. Tvrtke koje nemaju dovoljno kvota emisijskih jedinica za pokrivanje verificiranih emisija moraju kupiti kvote od onih koji ih imaju viška.<ref name="stavins01"/>

Prijenos emisijskih kvota naziva se trgovanjem. Cilj trgovine je da kupac kvota plati kaznu zbog emitiranje štetnih plinova u okoliš više nego što mu je dozvoljeno, dok je prodavač kvota nagrađen jer je smanjio emisije štetnih plinova u okoliš. Zagađivaču je u teoriji skuplje kupovati dodatne kvote nego uložiti u tehnologije za smanjenje emisija, čime manje zagađuje okoliš.<ref name="Montgomery1972">{{cite journal |last=Montgomery |first= W.D 
|title= Markets in Licenses and Efficient Pollution Control Programs 
|doi=10.1016/0022-0531(72)90049-X 
|journal=Journal of Economic Theory 
|volume=5 |month=Prosinac |year=1972 |pages=395–418}}</ref>

Postoje aktivni programi trgovanja kvotama za nekoliko plinova zagađivača zraka. [[European Union Emission Trading Scheme|Europska shema trgovanja emisijama stakleničkih plinova]] je najveći program trgovanja emisijama [[Staklenički plinovi|stakleničkih plinova]] čija svrha je spriječiti pojavu opasnih klimatskih promjena.<ref>[http://www.decc.gov.uk/en/content/cms/what_we_do/change_energy/tackling_clima/emissions/eu_ets/eu_ets.aspx EU Emissions Trading System (EU ETS)]. UK Department of Energy and Climate Change. Retrieved 29.prosinca 2013.</ref> U [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] postoji nacionalno [[tržište]] kojemu je u cilju smanjenje pojava [[Kisele kiše|kiselih kiša]], te postoji nekoliko regionalnih tržišta gdje se trguje emisijskim kvotama [[Dušikovi oksidi|dušikovih oksida]].<ref>{{Citiranje web | url = http://www.epa.gov/airmarkets/  | title = USEPA's Clean Air Markets web site |publisher=US EPA |date= |accessdate=29. prosinca 2013.}}</ref> Možemo naći i tržišta gdje se trguje emisijama ostalih plinova zagađivača, ali ta tržišta su manja i lokalizirana na užim područjima.

== Zagađenje kao eksternalija ==
Eksternalija je po definiciji aktivnost jednog subjekta koja utječe na blagostanje drugog subjekta na način koji nije reguliran tržišnim mehanizmom.<ref>{{Citiranje knjige|last=Rosen and Gayer|first=Harvey S. and Ted|title=Public Finance|year=2008|publisher=McGraw-Hill Irwin|location=New York, NY|isbn=978-0-07-351128-3|pages=71–103}}</ref> Mnogi ekonomisti zagađenje okoliša od strane [[Industrija|industrije]] navode kao glavni primjer eksternalije. Postoje razne metode kojima industrija može platiti svoj utjecaj na okoliš, kako bi zagađenje bilo eksternalija u najmanjoj mogućoj mjeri. Neke od metoda su emisijske naknade, "cap and trade" i zapovjedna regluacija kao i regulacija zagađenja kontrolom.

== Pregled ==
Glavni cilj [[Trgovina|trgovanja]] emisijskim jedinicama štetnih plinova je postizanje smanjenja njihovih emisija uz što manje troškova.<ref name="cap101">[http://www.americanprogress.org/issues/2008/01/capandtrade101.html Cap and Trade 101], [[Center for American Progress]], 16. siječnja 2008.</ref> Dopuštena vršna granica emisija u okoliš se kroz dodijeljene i prodane kvote iz godine u godinu smanjuje čime se sve više približavamo nacionalnim ciljevima smanjenja emisija.<ref name="cap101" /> U nekim sustavima, periodički se proporcionalno smanjuje broj kvota uzrokujući neto smanjenje emisija tijekom vremena. Zanimljivo je da u mnogim "cap and trade" sustavima sudjeluju i organizacije koje ne zagađuju okoliš (samim time nemaju obvezu smanjenja zagađenja). Tako ekološke udruge mogu kupovati i "gasiti" emisijske kvote, time podižu cijenu ostalih kvota prema zakonu ponude i potražnje koji vlada na tržištu emisijama.<ref>Sullivan, Arthur, and Steven M. Sheffrin. ''Economics: Principles in action''. Upper Saddle River, NJ, 2003. {{ISBN|0-13-063085-3}}</ref> Korporacije isto tako nađu svoj interes u kupovini emisijskih kvota koje doniraju neprofitabilnim udrugama, te time ostvaruju pravo na poreznu olakšicu.

== Definicije ==
U ekonomskoj literaturi mogu se pronaći sljedeće definicije shema trgovanja "'''cap and trade'''"

''Sustav "cap and trade" ograničava skup emisija iz reguliranog izvora stvaranjem ograničenog broja tržišnih emisijskih dozvola, koje izvori emisija moraju osigurati i obraniti u broju jednakom njihovim emisijama. ''<ref>{{cite journal |author=Judson Jaffe, Matthew Ranson and Robert N. Stavins  |year=2009 |url= http://www.boalt.org/elq/documents/elq36-4-01-jaffe-2009-1209.pdf |title=Linking Tradable Permit Systems: A Key Element of Emerging International Climate Policy Architecture |journal= Ecology Law Quarterly |volume=36 |issue=789 |accessdate=29.prosinca 2013. }}</ref>

''U trgovanju emisijama ili "cap and trade" shemi, granica pristupa resursima je prvo definirana, a zatim dodijeljena korisnicima u formi kvota. Uspoređujemo stvarne emisije sa obranjenim emisijskim kvotama, uključujući i one kvote trgovane van dozvoljenih emisija.''<ref>{{cite journal |doi=10.1093/oxrep/19.3.400 |author=Tietenberg Tom |year=2003 |url= http://oxrep.oxfordjournals.org/cgi/reprint/19/3/400?ijkey=324rjCyD25Jfk&keytype=ref |title=The Tradable-Permits Approach to Protecting the Commons: Lessons for Climate Change |journal= Oxford Review of Economic Policy |volume=19 |issue=3  |pages= 400–419 |accessdate=29.prosinca 2013. }}</ref>

''Pod sustavom trgovanja kvotama uspostavljen je prihvatljivi ukupni nivo zagađenja i dodijeljen tvrtkama u obliku kvota. Tvrtke koje drže svoj nivo emisija ispod dozvoljenog mogu prodati svoj višak kvota drugim tvrtkama ili ga koristiti kako bi neutralizirale višak emisija u drugim dijelovima svoje tvrtke. ''<ref>{{Cite journal|author=Stavins, Robert N. |month=Studeni |year=2001 |url=http://www.rff.org/documents/RFF-DP-01-58.pdf |title=Experience with Market-Based Environmental Policy Instruments |series=Discussion Paper 01-58 |publisher=Resources for the Future |location= Washington, D.C.  |accessdate=29. prosinca 2013. }}</ref>

== Tržište i najmanji trošak ==
Ekonomisti su umjesto regulacije zagađenja kontrolom i zapovijedima, počeli koristiti tržišni mehanizam kao što je trgovanje emisijama kako bi spriječili daljnje zagađenje okoliša..<ref name="stavins98">{{cite journal |title=What Can We Learn from the Grand Policy Experiment? Lessons from SO2 Allowance Trading |first=Robert N |last=Stavins |year=1998
|journal=The Journal of Economic Perspectives |volume=12 |series=3 |pages= 69–88
|jstor= 2647033 |issue=3 |publisher=American Economic Association |postscript=. }}</ref> Regulacija kontrolom i zapovijedima pokazala se kao izrazito nefleksibilna, neosjetljiva na geografske i tehnološke razlike i neefikasna.<ref>Bryner, Gary C. Blue Skies, Green Politics: the Clean Air Act of 1990. Washington D.C.:Congressional Quarterly Inc., 1951.</ref> Međutim, trgovanje emisijama zahtjeva postavljanje granice dozvoljenog zagađenja, a tu granicu postavlja Vlada. Kompanije same odlučuju hoće li i na koji način smanjiti emisije, nakon što im Vlada dodijeli kvote. Neuspjeh u verificiranju emisija i obrani emisijskih kvota često se kažnjava raznim Vladinim mehanizmima, kao što su kazne koje povećavaju trošak proizvodnje. Tvrtke će odabrati najjeftiniji put pridržavanja regulacije za smanjenje emisija, koji će voditi do smanjenja zagađenja kada je to najjeftinije rješenje.

== Tržišta emisijama ==
U trgovanju emisijama stakleničkih plinova kojime se regulira njihovo emitiranje u okoliš, jedna kvota ili dozvola se smatra ekvivalentom od jedne tone ugljičnog dioksida (CO<sub>2</sub>) ispuštenog u okoliš. Drugi nazivi za emisijske kvote su ugljični kredit, [[Protokol iz Kyota|Kyoto]] jedinica, jedinica dodijeljene količine (Assigned amount unit), te jedinica certificiranog smanjenja emisija (Certified Emission Reductions units). Te kvote ili jedinice mogu se prodavati privatno ili na međunarodnom [[Tržište|tržištu]] po cijeni koju formira samo tržište, odnosno zakon ponude i potražnje. Tržište je međunarodno, stoga se kvotama može slobodno trgovati između zemalja. Svaki međunarodni prijenos ili transfer je ovjeren od strane institucije [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] (United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC)), a ukoliko se trgovina odvija van granica [[Europska unija|Europske unije]], prijenos mora dodatno odobriti [[Europska komisija]].

Trgovanje emisijama sadržava trenutno ("spot") tržište kvotama, kao i "future" i "options" tržišta kako bi formirali cijenu i održavali samo trgovinu [[Likvidnost|likvidnom]]. Cijene ugljičnog dioksida su većinom formirane u eurima po toni CO<sub>2</sub> ili eurima po toni ekvivalenta ugljičnog dioksida. Može se trgovati i jedinicama ostalih stakleničkih plinova, ali njihov utjecaj se svodi na utjecaj ekvivalenta ugljičnog dioksida.

Trenutno postoji šest [[Burza|burzi]] u sklopu United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC) kvota emisija: Chicago Climate Exchange (od 2010. godine<ref name=ng2010>{{Citiranje novina|url=http://news.nationalgeographic.com/news/news/energy/2010/11/101103-chicago-climate-exchange-cap-and-trade-election/ |title=A U.S. Cap-And-Trade Experiment to End |newspaper=National Geographic |date=November 3, 2010 |last= Lavelle |first=Marianne  |accessdate=02. siječnja 2014. }}</ref>)), European Climate Exchange, NASDAQ OMX Commodities Europe, PowerNext, Commodity Exchange Bratislava i European Energy Exchange. Danas mnoge kompanije sudjeluju u smanjenju emisija, neutralizaciji utjecaja stakleničkih plinova, te u programima stvaranja emisijskih kvota kojima se može trgovati na navedenim burzama. 2008. godine je uspostavljeno privatno elektroničko tržište emisijama, takozvani CantorCO<sub>2</sub>e<ref>{{cite press release |url=http://www.highbeam.com/doc/1G1-184638199.html |title=CantorCO2e Launches First Internet CER Auction  |publisher=CantorCO2e |date=2008-09-09 |accessdate=02. siječnja 2014. }}</ref>. Trgovanje ugljičnim kreditima na Commodity Exchange Bratislava se odvija na posebnoj platformi, tkz. ugljično mjesto (Carbon place)<ref>http://www.carbonplace.eu</ref>.

Trgovanje emisijskim dozvolama jedno je od najbrže rastućih segmenata financijskih usluga u gradu Londonu sa tržištem čija je vrijednost 2007. godine procijenjena na 
30 milijardi eura. Louis Redshaw, direktor tržišta vezanih za okoliš u Barclays Capital-u, predviđa: "Trgovina ugljikom će postati najveće svjetsko tržište robom, a može postati i najveće svjetsko tržište općenito."<ref>{{Citiranje novina |last=Kanter |first=James |url=http://www.nytimes.com/2007/06/20/business/worldbusiness/20iht-money.4.6234700.html?_r=1 |title=Carbon trading: Where greed is green |newspaper=The New York Times |date=2007-06-20 |accessdate=02. siječnja 2014. }}</ref>

== Izvori ==

{{izvori|colwidth=30em}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.oecd.org/env/cc/emissiontrading Greenhouse Gas Emissions Trading] – Web stranica organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)
*[http://www.ieta.org/ International Emissions Trading Association] - Web stranica Međunarodne organizacije za trgovanje emisijama stakleničkih plinova (IETA)
*[http://www.mzoip.hr/doc/propisi/153._-_1.3.pdf Ministarstvo zaštite okoliša i prirode RH] - Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva

[[Kategorija:Ekologija]]
[[Kategorija:Klimatologija]]