Vidi kôd stranice Travanjski rat

<!--'''Travanjski rat'''-->{{Oružani sukob|naziv=Travanjski rat|sukobljeni3=|posljedice2='''Njemačka:'''<br>151 ubijena<br>392 ranjena<br>15 nestala<br>40 srušenih zrakoplova<br>'''Italija:'''<br> 3,324 ubijena ili ranjena<br> 10+ srušenih zrakoplova<br> 22 oštećena zrakoplova<br>'''Mađarska:'''<br> 120 ubijena<br> 223 ranjena<br>13 nestala<br>7 srušenih zrakoplova|posljedice1=Tisuće ubijenih vojnika i civila<br> 254,000–345,000 zarobljeno od Nijemaca<br> 30,000 zarobljeno od Talijana<br> 49 srušenih zrakoplova<br>103 ubijena pilota i posada<br> 210–300 zarobljeno zrakoplova<br>3 potopljena razarača<br>3 zarobljene podmornice|jačina3=|jačina2='''Njemačka:'''<br> 337,096 vojnika<br> 875 tenkova<br> 990 zrakoplova<br>'''Italija:'''<br>22 divizije<br> 666 zrakoplova<br> '''Mađarska:'''<br> 9 brigada<br>6 eskadrila|jačina1='''Ukupno:''' 700,000 vojnika<br> (400,000 loše pripremljenih vojnika)<br> 110—200 tenkova<br> (50-54 modernih)<br> 460—505 zrakoplova<br> (uključujući 103 moderna bombardera i 107 modernih lovaca|zapovjednik3=|zapovjednik2={{ZD|N|NNJE}} [[Walther von Brauchitsch]]<br>{{ZD|N|NNJE}} [[Maximilian von Weichs]]<br>{{ZD|N|NNJE}} Wilhelm List<br>{{ZD|N|NNJE}} Paul Ludwig Ewald von Kleist<br>{{ZD|N|NNJE}} [[Alexander Löhr]]<br>{{ZD|N|NNJE}} Wolfram Freiherr von Richthofen<br>{{ZD|I|ITAK}} [[Vittorio Ambrosio]]<br>{{ZD|I|ITAK}} Alessandro Pirzio Biroli<br>{{ZD|M|MAĐK}} Elemér Gorondy-Novák|zapovjednik1={{ZD|K|KJUG}} [[Dušan Simović]]<br>{{ZD|K|KJUG}} Danilo Kalafatović<br>{{ZD|K|KJUG}} Milorad Petrović<br>{{ZD|K|KJUG}} Milutin Nedić<br>{{ZD|K|KJUG}} [[Milan Nedić]]<br>{{ZD|K|KJUG}} Vladimir Cukavac<br>{{ZD|K|KJUG}} Dimitrije Živković<br>{{ZD|K|KJUG}} Borivoje Mirković<br>{{ZD|K|KJUG}} Bogoljub Ilić|sukobljeni2={{ZD+X/N|NNJE}}<br>{{ZD+X/I|ITAK}}<br>	{{ZD+X/M|MAĐK}}<br>{{ZD|B|BUG}} [[Kraljevina Bugarska]]<br>{{ZD+X/K|Kr RUM}}|dio=[[Drugi svjetski rat]]|sukobljeni1={{ZD|K|KJUG}} [[Kraljevina Jugoslavija]]|ishod=pobjeda Sila Osovine:
* nastavak otpora i [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|početak građanskog rata u Jugoslaviji]]|teritorij=okupacija Jugoslavije
* podjela teritorija između Sila Osovine
* stvaranje Osovinskih marionetskih država|povod=|mjesto=[[Kraljevina Jugoslavija]]|datum=[[6. travnja]] [[1941.]] - [[17. travnja]] [[1941.]]|opis slike=Grafički prikaz napada sila Osovine na Jugoslaviju|slika=[[Datoteka:Map of invasion of Yugoslavia - Situation map.svg|300px]]|posljedice3=}}

'''Travanjski rat''' (ili '''Direktiva br. 25'''; '''Aprilski rat''' - naziv češći u literaturi) u [[historiografija|historiografiji]] je naziv za [[rat]] vođen između [[6. travnja|6.]] i [[17. travnja]] [[1941.]] između [[Sile Osovine|osovinskih sila]] ([[Treći Reich|Njemačka]], [[Kraljevina Italija|Italija]], [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]] i [[Bugarska]]) i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je [[Adolf Hitler]] [[27. ožujka]], nakon [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnog udara u Beogradu]] koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti da Jugoslaviju neće u suradnji s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikom Britanijom]] ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije. 

Uz to Italija je odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana, pretvorila to more u svoje unutrašnje vode.

Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je tajno pripremani napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] na [[Sovjetski Savez|SSSR]] (koji, vrijedi opaziti, nije ni riječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale [[Moldavija|Moldaviju]], tj. dio Jugoslaviji susjedne [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjske]]) - [[Operacija Barbarossa]] - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.nytimes.com/1981/06/21/magazine/hitler-s-russian-blunder.html?pagewanted=all%20HITLER%27S%20RUSSIAN%20BLUNDER|title=HITLER'S RUSSIAN BLUNDER|author=Drew Middleton|date=21. lipnja 1981.|work=|language=engleski|publisher=NY Times|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>.  

Kraljevina Jugoslavija se za rat sa Silama osovine pripremila na samom početku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], a Njemačka je iz korespondencije Jugoslavije s njenom saveznicom Francuskom - koju su zaplijenili nakon svoje [[Bitka za Francusku|pobjede nad Francuskom 1940. godine]] - znali da se Jugoslavija sprema frontalno braniti sve svoje granice, uz prodor u Albaniju pod talijanskom okupacijom i po mogućnosti prodor na teritorij Bugarske. Zbog ratne opasnosti je Jugoslavija vršila djelomične mobilizacije, te je od 1939. godine pod oružjem neprekidno bilo između 350 i 700 tisuća jugoslavenskih vojnika. Jugoslavenska vojska je bila zastarjelo naoružana, a koncept obrane neprilagođen suočavanju s vojnim snagama spremnima za izvođenje brzih prodora uz korištenje jakih oklopnih snaga, te su [[Sile Osovine|Sile osovine]] ocijenile da će invazijske snage od 860.000 vojnika biti sasvim dovoljne da je poraze.<ref>[https://odbranaibezbednost.rs/2021/03/31/jugoslovenska-vojska-na-hitlerovom-strasnom-sudu/ "JUGOSLOVENSKA VOJSKA NA HITLEROVOM STRAŠNOM SUDU"], Miloš MIlić, 31. ožujka 2021., "Odbrana i bezbednost" (srpski), pristupljeno 31. svibnja 2021.</ref>

Brz poraz u ratu je bio posljedica slabosti Kraljevine Jugoslavije, koja je njenim stanovnicima - pa i vojnim obveznicima - bila jasna: njemačkoj vojnoj sili koja je već pregazila pola Europe nije Jugoslavenska vojska sama za sebe mogla predstavljati ozbiljnog neprijatelja. Uz to, 22 godine stara država u kojoj su vlade padale više nego jednom godišnje, a vodstvo se uvelike oslanjalo na [[Četnici|četnike]] i [[ORJUNA|orjunaše]], nije uspjela pridobiti vjernost velikog dijela svojega stanovništva. U 108. pješačkom putu na području Bjelovara zapovjednici su metke podijelili samo Srbima, a hrvatski vojnici su se potom pubunili čim su 8. travnja bili meci podijeljeni i njima, radi pripreme za borbu s Nijemcima koji su nedaleko bili prešli granicu; ta je vojna pobuna poslije postala poznata kao [[Bjelovarski ustanak]].<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29738 "Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941."], Zdravko Dizdar, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 39 No. 3, 2007., pristupljeno 31. svibnja 2021.</ref> I inače su se vojnici i vojni zapovjednici koji nisu bili Srbi pokazali slabo spremnima da ratuju u redovima zastarjele vojske koja je odlučila mobilizirati preko milijun vojnih obveznika, od kojih čak trećina nije mogla dobiti niti uniforme.<ref>[http://www.nspm.rs/istina-i-pomirenje-na-ex-yu-prostorima/stanje-u-jugoslovenskoj-kraljevskoj-vojsci-uoci-drugog-svetskog-rata.html?alphabet=l "Stanje u Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci uoči Drugog svetskog rata"], Branko Jevtić, "Nova srpska politička misao", 13. veljače 2013. (srpski)</ref> 

Nakon državnog udara je na čelu jugoslavenske vlade i istodobno na čelu generalštaba bio general [[Dušan Simović]], glavni tvorac plana prema kojima su se jugoslavenske vojne snage trebale angažirati u prihvaćanju udara neprijatelja na svim frontovima, te po mogućnosti potisnuti talijanske snage u Albaniji, kako bi se omogućilo organizirano povlačenje glavnih postrojbi vojske u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniju]] i [[Grčka|Grčku]], radi formiranja "novog [[Solunsko bojište|Solunskog fronta]]" u suradnji s grčkim i britanskim vojnim snagama. Zastarjela i demoralizirana [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Jugoslavenska vojska]] se nije pokazala dorasla takvoj zadaći, kada se našla izložena udarima superiornih njemačkih snaga koje su istodobno nadirale sa zapada i iz Bugarske; postigavši brzu i potpunu pobjedu uz vrlo ograničene njemačke gubitke.  

== Politička situacija u na Balkanskom poluotoku do 1941. ==
Početak [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zatekao je Jugoslaviju u teškom položaju. Vlada [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] bila je prisiljena, zbog tijeka ratnih operacija, skoro cijelu jugoslavensku privredu podrediti potrebama svojih osovinskih susjeda. Objektivno su se raspale [[Mala Antanta]] i [[Balkanski savez]], a izuzev [[Grčko-talijanski rat|Grčke koju je u listopadu 1940. god. napala Italija]], sve članice tih probritanskih i profrancuskih saveza su se pretvarale u saveznike Njemačke. Ovoj politici ostala je dosljedna i vlada [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]].

[[Bitka za Francusku|Poslije sloma Francuske]], u [[Lipanj|lipnju]] [[1940.]] u [[Oberkommando der Wehrmacht|Njemačkom vrhovom zapovjedništvu]] (''Oberkommando der Wehrmacht''; OKW) počela je izrada plana za napad na [[Sovjetski Savez]]. Za realizaciju istoga, i da bi se mogle potpuno angažirati i na [[Istočno bojište (Drugi svjetski rat)|Istočnom]] i na [[Zapadno bojište (Drugi svjetski rat)|Zapadnom bojištu]], Njemačka i Italija poduzele su vojne i diplomatske akcije kako bi pod svoju kontrolu stavile sve balkanske zemlje. U tom cilju njemačke postrojbe prebačene su [[12. listopada]] [[1940.]] u [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjsku,]] a [[28. listopada]] Italija je započela [[Grčko-talijanski rat]], čime je otpočelo strateško okruživanje Jugoslavije. 

Grčke snage su uspješno pokrenule ofenzivu protiv Talijana, a početkom [[Studeni|studenog]] 1940. iskrcale su se britanske snage na [[Kreta|Kreti]]. U tim okolnostima Hitler donosi niz odluka kojima se trebala raščisti situacija na Balkanu. Mađarska je [[20. studenoga|20. studenog]] 1940. pristupila [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], Rumunjska tri dana kasnije, a u [[Siječanj|siječnju]] 1941. njemačke postrojbe su praktično okupirale Rumunjsku. Bugarska prilazi Trojnom paktu [[1. ožujka]], a sutradan u ovu zemlju ulaze njemačke postrojbe. Ovime je završeno okruživanje Jugoslavije, čime je njezin međunarodni položaj postao krajnje delikatan. 

Velika Britanija je od Jugoslavije - kao svojeg čvrstog savezika - očekivala da joj pruži potporu u ratu, osobito nakon što se uslijed [[Grčko-talijanski rat|napada talijanskih trupa iz Albanije na Grčku]] rat krajem listopada 1941. god. proširio na tog preostalog britanskog saveznika na Balkanu. Najkasnije od jeseni 1940. godine je britanska tajna služba "opskrbljivala novcem" neke jugoslavenske generale i političare, koji su imali zadaću da otežaju opskrbu Njemačke naftom iz Rumunjske, koje je Dunavom prolazila preko Jugoslavije. [[Anthony Eden]], tadašnji šef Službe za političko ratovanje britanske vlade ("Political Warfare Executive"), čija je zadaća bilo provođenje tajnih operacija u međunarodnoj politici, u zahuktalom [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]), 24. ožujka 1941. godine poručuje britanskom veleposlaniku u Beogradu Ronaldu I. Cambellu, koji je nadzirao operacije britanske tajne službe SOE ("Special Operations Executive"):  »Vi ste ovlašteni sada da nastavite [ . . . ] svim sredstvima kojim raspolažete da pokrenete vođe i javno mišljenje da shvati stvarnost i da djeluje u skladu sa situacijom. Imate moje puno ovlaštenje za sve mjere koje smatrate ispravnima da pomognete promjenu vlade ili režima čak i državnim udarom.«<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=314226 Državni udar u Beogradu i Britanci - Vojni puč 27. ožujka 1941], Elisabeth Barker, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981., pristupljeno 31. svibnja 2021.</ref> 

== Državni udar od 27. ožujka i događaji do 6. travnja ==
Početkom ožujka Hitler je ultimativno zatražio da Jugoslavija odmah pristupi Trojnom paktu. Uočivši spremnost vlade Cvetković—Maček i [[Pavle Karađorđević|kneza Pavla]] da potpišu Trojni pakt, [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] pokreće svoje aktivnosti te vodi propagandu protiv ulaska Jugoslavije u Trojni pakt, a za pakt o uzajamnoj pomoći Jugoslavije sa SSSR-om. Na sjednici [[20. ožujka]] [[1941.]] pod predsijedanjem kneza Pavla, jugoslavenska vlada - Jugoslavija je inače bila odani saveznik Velike Britanije, ali se našla u nezavidnoj situaciji kako je Njemačka ostvarila čvrstu kontrolu nad pretežnim dijelom kopna Europe, pobijedivši u [[Bitka za Francusku|Bitci za Francusku]] u lipnju 1940. tog preostalog ključnog jugoslavenskog saveznika - odlučila pristupiti Trojnom paktu. Predsjednik vlade Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar - Marković potpisali su u Beču 25. ožujka protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. 
[[Datoteka:Petar II Karađorđević.jpg|lijevo|mini|242x242px|Kralj Petar II. Karađorđević]]
Odmah nakon potpisivanja ugovora diljem Jugoslavije, od 24. ožujka u mnogim gradovima izbijaju masovne demonstracije, posebice u Srbiji, te su nemiri rasli iz dana u dan. U takvoj situaciji grupa prozapadno orijentiranih časnika koja je nastupala u dogovoru s Velikom Britanijom<ref>{{Citiranje weba|author=Dušan Biber|title=Britanski udio u državnom udaru u Jugoslaviji 27. ožujka 1941|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=314229&lang=hr|url-status=live|accessdate=31. svibnja 2021.|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981.}}</ref>, oslanjajući se na nezadovoljstvo i bunt narodnih masa, noću s 26. na 27. ožujka izvršila je [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|vojni puč protiv vlade Cvetković—Maček]], 17.- kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II.]] proglasila punoljetnim 8 i pol mjeseci prije nego je navršio 18 godina, protjerala kneza Pavla i formirala vladu na čelu sa generalom [[Dušan Simović|Dušanom Simovićem]], dotadašnjim zapovjednikom zrakoplovstva. Poslije 27. ožujka Simovićeva vlada se nije odrekla članstva Jugoslavije u Trojnom paktu, što je unijelo dodatnu zabunu među narod i vojsku. Tek [[30. ožujka]], umjesto objave mobilizacije, naređeno je opće aktiviranje (tajna mobilizacija) oružanih snaga, s tim da je za prvi dan aktiviranja određen [[3. travnja]] - dan prije nego što će britanci u Operaciji Lustre počeli iskrcavati svoje kopnene trupe na kopno Grčke (na otoku [[Kreta|Kreti]] su se britanske trupe nalazile odranije), koja je već ratovala protiv njemačkog saveznika Italije.<ref>{{Citiranje weba|author=admiral Andrew Browne Cunningham|date=19. svibnja 1948.|title=TRANSPORTATION OF THE ARMY TO GREECE AND EVACUATION OF THE ARMY FROM GREECE, 1941.|url=https://www.ibiblio.org/hyperwar/UN/UK/LondonGazette/38293.pdf|url-status=live|accessdate=31. svibnja 2021.|publisher=SUPPLEMENT TO The London Gazette|language=engleski}}</ref>  

Zbog slabe organizacije, aktivnosti [[Peta kolona|pete kolone]] i sabotaža, mobilizacija i koncentracija postrojbi nije provedena uspješno. Komunistička partija je predlagala da se narodu podijeli oružje, ali je njihov zahtjev odbijen zbog straha od revolucije. Pregovori za postizanje sporazuma za savez s Grcima i Britancima, nisu još dali konkretnih rezultata. Pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa SSSR, potpisan je u prvim satima 6. travnja, ali on nije imao nikakvog utjecaja na daljnji razvoj događaja. Vojska Kraljevine Jugoslavije, dugo vremena zapostavljana od vrhovnog državnog i vojnog rukovodstva, kako u pogledu materijalno-tehničke opreme i naoružanja, tako u pogledu stručne obuke i obrazovanja, ušla je u rat nepripremljena, s pogrešnim i nerealnim ratnim planom.

== Stanje u jugoslavenskoj vojsci prije ratnih sukoba ==
[[Datoteka:Dusan Simovic.jpg|mini|General Dušan Simović]]
Unutrašnje suprotnosti u Kraljevini Jugoslaviji odražavale su se neposredno i na opće stanje u njenoj vojsci. Jugoslovenska vojska nije bila spremna za obranu zemlje od takvog moćnog neprijatelja kakav je bila Njemačka.  

Za godinu i pol dana, koliko je proteklo od početka Drugog svjetskog rata stanje u jugoslavenskoj vojsci, kako materijalno i stručno tako i moralno, postalo je gore. Kolebljivost, kapitulantstvo državnog rukovodstva zahvatili su i vojne redove te su se odrazili na pripreme vojske za obranu zemlje. Jačanju i modernizaciji vojske nije posvećivana dovoljna pažnja. Nisu iskorištena iskustva iz katastrofe drugih zemalja. Ratni plan, kao i sistem mobilizacije, aktiviranja i strateško-operativnog razvoja postrojbi, nije bio dovoljno razrađen niti je odgovarao situaciji. Pozivanje obveznika na dvomjesečne vježbe i njihovo ponovno otpuštanje kućama tokom 1940. i zimi 1940/41., aktiviranje i deaktiviranje postrojba, negativno se odrazilo na obrambenu sposobnost zemlje. Oprema i naoružanje vojske bili su nedovoljni i zastarjeli. Vojni zavodi i industrija proizvodili su samo dio lakog oružja i streljiva, bombe i lakšu opremu. Kadrovsko brojno stanje nije bilo dovoljno za razvoj vojske poslije proglašenja [[Mobilizacija|mobilizacije]], a obuka također nije odgovarala suvremenim potrebama. 
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
|+Brojčani sastav vojske Kraljevine Jugoslavije (veljača 1941.)
!Časnici
|10,044
|1,565 (pričuva)
|-
!Dočasnici i vojnici
| colspan="2" |122,480
|-
!Ročnici
| colspan="2" |87,531
|-
!Granične postrojbe
| colspan="2" |8,195
|-
!Žandarmerija
| colspan="2" |18,583
|-
!UKUPNO
! colspan="2" |250,000
|}
U veljači 1941. u vojsci se nalazilo: 10 044 oficira i vojnih službenika iz kadra i 1565 iz rezerve, 122 480 vojnika i podoficira i 87 531 obveznik, a u Graničnoj trupi 8195 oficira, vojnih službenika, podoficira i vojnika, dok je u žandarmeriji bilo 18 583 ljudi ; ukupno pod oružjem oko 250 000 ljudi. 

Do kraja ožujka brojno stanje se povećalo na oko 600 000 ljudi, ali bez stožera, komora i ustanova, tako da  i pored ovog brojnog stanja nije bilo niti jedne divizije sposobne za borbu. Radovi na utvrđivanju počeli su 1937. na granici prema Italiji, a zatim su nastavljeni na granicama prema Njemačkoj, Mađarskoj i Albaniji, a od 1940. i prema Rumunjskoj te Bugarskoj. Od 1940. neka utvrđenja dobila su posade, one su organizirane u odrede i samostalne bojne, a neposredno pred rat od njih je formirano 16 posadnih pukovnija.  

Najmodernije naoružan i najbolje organiziran dio jugoslavenskih vojnih snaga je bilo [[Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije]], čiji su zapovjednici bili osobito probritanski raspoloženi, te su bili naredili tajnu mobilizaciju ljudstva već 12. ožujka 1941. godine, nakon čega su njegove postrojbe pravovremeno zauzele ratne položaje. Međutim su Sile osovine pripremile za napad na Jugoslaviju višestruko veći broj modernih zrakoplova.<ref>[https://www.vecernji.hr/premium/travanjski-rat-kraljevina-se-raspala-za-12-dana-536199 "Travanjski rat: Kraljevina se raspala za 12 dana"], Davor Ivanković, "Večernji list", 9. travnja 2013., pristupljeno 31. svibnja 2021.</ref>  

== Planovi, položaj i zadatci njemačke, talijanske i ostalih vojski ==
Iznenađen i ogorčen državnim udarom u Jugoslaviji, [[Adolf Hitler]] je 27. ožujka odlučio uništiti Jugoslaviju kao državu i izdao naredbu da se koncentričnim napadom s prostora [[Rijeka]] — [[Graz]] na zapadu, te iz područja [[Sofija|Sofije]] na istoku prodre u Jugoslaviju pravcem prema [[Beograd|Beogradu]], čime bi se uništila njezina vojska, Makedonija odsjekla od ostatka teritorija, jugoslovenske snage razdvojiie od grčkih te uspostavila veza s talijanskom vojskom u Albaniji. Tako spojene postrojbe produžile bi napredovanje protiv Grčke.

Zbog nepredviđenog angažiranja u ratu protiv Jugoslavije, Njemačka je morala odgoditi planirani napad na Sovjetski Savez. Za operaciju protiv Jugoslavije ('''Direktiva br. 25''') i Grčke ([[Operacija Marita|'''Operacija''' '''Marita''']]), Njemačko vrhovno zapovjedništvo kopnene vojske (KoV) (''Oberkommando des Heeres''; OKH) odredilo je 30. ožujka, [[12. Armija (Wehrmacht)|12.]] i 2. Armiju te je pozvalo Mađarsku i Bugarsku da sudjeluju u napadu, nudeći im teritorijalne ustupke na račun Jugoslavije.

=== Njemačka vojska ===

==== 12. armija ====
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S36487, Wilhelm List.jpg|lijevo|mini|212x212px|Feldmaršal Wilhelm List]]
Dvanaesta armija, [[feldmaršal|feldmaršala]] Wilhelm List s 19 divizija (5 okl. d, 3 mot. d, 8 pd i 3 brdske), raspoređenih u JZ Bugarskoj i Rumunjskoj, imala je zadatak napasti istovremeno Jugoslaviju i Grčku, i to podijeljena na 4 grupe:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Grupa
!Sastav
!Pravac kretanja
|-
!I.
|18. i 30. brdski korpus; ukupno 6 divizija i 1 pukovnija
|Grčka, Trakija, pravac prema [[Solun|Solunu]]
|-
!II.
|40. mot. korpus – 9. okl. d, 73. pd i [[1. SS oklopna divizija "Leibstandarte SS Adolf Hitler"|1. SS mot. d ''Leibstandarte SS Adolf Hitler'']]
|[[Ćustendil]] i [[Blagoevgrad]] preko [[Kriva Palanka|Krive Palanke]] i [[Delčevo|Delčeva]] prema gradovima [[Skoplje|Skoplju]] i [[Veles (grad)|Velesu]]
|-
!III.
|1. oklopna grupa – 14. mot. korpus sa 11. i 5. okl. d, 4. brdskom i 294. pd
|Sofija preko [[Dimitrovgrad|Dimitrovgrada]] i [[Niš|Niša]] djelovanje prema Beogradu
|-
!IV.
|741. mot. korpus – [[2. SS oklopna divizija "Das Reich"|2. SS mot. d ''Das Reich'']] i 2 samostalne pukovnije
|Područje [[Temišvar|Temišvara]] napad prema Beogradu
|}
U II. armijskom ešalonu bile su 46. pd i 60. mot. d.

==== 2. armija ====
Druga armija, generala [[Maximilian von Weichs]], raspoređena na prostoru [[Klagenfurt|Klagenfurta]] — [[Velika Kaniža]], jačine 11 divizija (2 okl. d, 1 mot. d, 6 pd. 1 brdska i 1 laka), imala je zadatak da s 46. mot. korpusom (8. i 14. okl. d i 16. mot. d) forsira [[Mura|Muru]] i [[Drava|Dravu]] u pravcu [[Varaždin|Varaždina]], [[Koprivnica|Koprivnice]] i [[Virovitica|Virovitice]], a potom s 14. okl. d prodire u pravcu Zagreba, a 8 okl. d i 16. mot. d između Drave i [[Save]] u pravcu Beograda, pomažući 1. okl. grupi i 41. korpusu da s 52. korpusom (125. pd i 101. laka d) nastupa pravcem Varaždin — Zagreb. 51. korpus (132. i 183. pd) imao je zadaću prodrijeti pravcem [[Maribor]] — [[Krapina]] — Zagreb — [[Banja Luka]] — [[Sarajevo]], a 49. brdski korpus (1. brdska i 79. pd) pravcem [[Dravograd]] — [[Celje]] — [[Novo Mesto]] — [[Karlovac]], pomažući talijanskoj 2. armiji. U pričuvi su se nalazile 169. i 197. pd u području [[Beč|Beča]]. 

=== Njemačko zrakoplovstvo ===
Operacije 12. i 2. armije potpomogla je ojačana 4. zračna flota (''Luftflotte 4''), (8. korpus u Bugarskoj i Rumunjskoj i pojačanja iz 3. zračne flote u Austriji i zapadnoj Mađarskoj) te dijelovi 10. zračnog korpusa iz južne Italije s ukupno oko 1500 zrakoplova, i 11. zračno-desantni korpus (7. i 22. d.). 

=== Talijanska vojska ===
[[Datoteka:VittorioAmbrosio.jpg|mini|254x254px|General Vittorio Ambrosio]]
Talijanska 2. amija, kojom je zapovijedao general [[Vittorio Ambrosio]], jačine 14. divizija, raspoređena je prema talijansko-jugoslavenskoj granici, sa zadatkom da najprije, dok Nijemci ne prodru sa sjevera, veže na sebe jugoslavenske snage, a zatim da nastupa po grupama:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Grupa
!Sastav
!Pravac kretanja
|-
!3. alpska grupa
|3. alpske bojne i 11. korpus – pd ''Re'' i ''Insonzo'' 
|Prostor Tarvisio — [[Tolmin]] te [[Idrija]] — [[Postojna]] prema Ljubljani
|-
!—
|6. korpus – pd ''Ravena'', ''Sassari'', ''Assietta'' i ''Friuli''
|Područje Postojna (isključivo) — [[Snežnik (Ilirska Bistrica, Slovenija)|Snježnik]] između [[Cerknica|Cerknice]] i [[Čabar|Čabra]] prodor prema [[Brod na Kupi|Brodu na Kupi]] 
|-
!—
|5. korpus – pd ''Lombardia'' i ''Bergamo''
|Prostor Snježnik — [[Matulji]] djelovanje između Matulja i [[Brinjeva Draga|Brinjeve Drage]] kod Čabra, a zatim prodor prema [[Kraljevica|Kraljevici]] i [[Mrzla Vodica|Mrzlim Vodicama]]
|-
!Zadarski garnizon
|ojačana pukovnija
|Obrambene zadaće
|}
Pričuvu su u južnom dijelu [[Primorska|Slovenskog primorje]] činili: motorizirani korpuso ''Pasubio'' i ''Torino,'' oklopna divizija ''Littorio,'' te Brzi korpus (''Corpo d'Armata Celere'') (1., 2. i 3. brza divizija).

Dodatno je albansko-jugoslovenskom frontu prikupljeno je 8 divizija 9. armije : 
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Korpus
!Sastav
!Prostor rasporeda
|-
!XVII
|pd ''Messina'', ''Marche'', ''Puglie'' te okl. d ''Centauro''
|[[Skadar]]
|-
!XIV
|alpska divizija ''Cuneense'' i pd Firenze te 2 konjičke pukovnije
|[[Debar]]
|-
!IV
|pd ''Arezzo'' i ''Pinerollo''
|[[Struga]]
|}
Na talijansko-grčkom bojištu i u Albaniji su imali stu Talijani angažiranu još 12. armiju i preostali dio 9. armije, s ukupno 22 divizije. 

=== Talijansko zrakoplovstvo ===
Operacije kopnenih snaga potpomagale su 2. i 4. zrakoplovna [[Eskadrila|eskadra]] i zračne postrojbe u Albaniji, jačine do jedne zrakoplovne eskadre; ukupno oko 670 borbenih zrakoplova, od čega 365 za djelovanje protiv Jugoslavije. 

=== Vojske ostalih zemalja koje su sudjelovale u operaciji ===
Mađari su, prema sporazumu s Nijemcima od [[5. travnja]], pripremili za zaposjedanje dijelova Jugoslavije 8 pješadijskih i 2 motorizire brigade, što je odgovaralo snazi od oko 5 divizija. Rumunjska je zatvorila granicu prema Jugoslaviji, a Bugarska je osiguravala pozadinu njemačkoj 12. armiji. 

== Planovi, položaj i zadatci jugoslavenske vojske ==
[[Kraljevska jugoslavenska vojska]] vršila je pripreme za ratne operacije po planu R-40, koji je u veljači i početkom ožujka 1941. donekle izmijenjen dobivši naziv R-41. Izrađen je na ideji obrane svih granica, izuzev prema Albaniji, gdje je trebalo pokrenuti ofenzivu te u suradnji s Grcima pobijediti talijanske snage i osigurati povlačenje jugoslavenskih postrojbi na jug preko albanskog teritorija. Grad Zadar, još od [[Rapalski ugovor|Rapalskih ugovora]] pod talijanskom vlašću, trebao se zauzeti prepadom. Usporedno s tim, ukoliko bi se neprijateljski pritisak pokazao prejakim, s drugih se bojišta trebalo vršiti postepeno povlačenje prema jugu, u Grčku, da bi se tamo ponovno organizirao novo [[Solunsko bojište]] s Grcima i Britanicma.   

Vrhovni zapovjednik vojske bio je osamnaestogodišnji kralj [[Petar II. Karađorđević]], a njegov zamjenik osamdesetogodišnji vojvoda Petar Bojović. Oni su bili samo formalni zapovjednici jer je stvarnu operativnu kontrolu imao predsjednik vlade, general [[Dušan Simović]], ujedno i načelnik Glavnog vrhovnog stožera.   

=== Kopnena vojska ===

==== Treća grupa armija ====
Treća grupa armija, generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], imala je zadatak djelovati na bojištu prema Albaniji i južnoj Bugarskoj. U njezinom su se sastavu nalazile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
!Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Treća'''
|general Ilija Brašić
|Zetska, Hercegovačka, Kosovksa i Vardarska pd te Komski odred
|[[Tirana]]
|-
|'''3. armijska oblast'''
|general Jovan Naumović
|Bregalnička, Moravska i Šumadijska pd te Strumički odred, 7. konjička pukovnija, 2 satnije tenkova i teško motorizirana topnička pukovnija 
|Obrana granice prema južnoj Bugarskoj od [[Dojransko jezero|Dojranskog jezera]] do Krive Palanke radi stvaranja potrebnog vremena i prostora za uništenje otpora u Albaniji. Postorjbe su trebale omogučiti povlačenje glavnine jugoslavenskih snaga prema Solunu i kroz Albaniju prema Grčkoj
|}
Ibarska divizija oko [[Uroševac|Uroševca]] služila je kao pričuva 3. grupi armija.

==== Peta armija ====
Peta armija, generala Vladimira Cukavca, sastojala se od Vlasinskog i Kalnskog odreda, Topličke, Timočke, Krajinske i Drinske d te teško motorizirane topničke pukovnije. Oni su imali zadatak braniti sjeverni do granice prema Bugarskoj i Rumunjskoj od Krive Palanke (isključno) do [[Golubac|Golupca]] na Dunavu (isključno), radi stvaranja potrebnog vremena za povlačenje snaga sa sjeverne i SZ bojišnice na jug.

==== Šesta armija ====
Šesta armija, generala Dimitrija Živkovića sačstojala se od Braničevskog, Požarevačkog, Smederevskog, Banatskog i Savskog odreda, Srijemske te Dunavske d, 2. konjička d i 2 teško motorizirane topničke pukovnije. Šesta armija trebala je braniti granicu prema Rumunjskoj, od Golupca (zaključno) do Begejskog kanala. Kasnije je bila zadužena za obranu Dunava zajedno s 1. armijom te je trebala zatvoriti sve pravce napada koji su od [[Negotin|Negotina]] desnom obalom Dunava vodili prema [[Morava (Srbija)|Moravi]].

==== Druga grupa armija ====
Druga grupa armija, generala Milutina Nedića, branila je bojište od Begejskog kanala do [[Donji Miholjac|Donjeg Miholjca]], a u njezinom su se sastavu nalazile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
! colspan="2" |Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Prva'''
|general Milan Radenković
|6 posadnih pukovnija, Senčanski, Subotički i Somborski odred, Potiska i 3. konjička d
|Obrana granice prema Rumunjskoj i Mađarskoj od Begejskog kanala do Dunava
| rowspan="2" |Obje su armije trebale obranom po dubini stvoriti potrebno vrijeme za povlačenje armija s lijevog krila prema JI, a potom su se one same trebale povući kroz Srbiju i Bosnu prema jugu
|-
|'''Druga'''
|general Dragoslav Miljković
|1 posadna pukovnija, Osiječka Vrbaska i Bosanska d
|Obrana granice u [[Baranja|Baranji]] i [[Slavonija|Slavoniji]] do Donjeg Miholjca
|}

==== Prva grupa armija ====
Prva grupa armija, generala Milorada Petrovića, imala je zadatak braniti granično bojište prema Mađarskoj, Njemačkoj te Italiji od Donjeg Miholjca do [[Karlobag|Karlobaga]]. Tu su grupu armija tvorile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
!Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Četvrta''' 
|Petar Nedeljković
|Slavonska, Savska i Murska d, Ormoški odred i bojna tenkova
|Obrana granice od Donjeg Miholjca do [[Ormož|Ormoža]] kako bi se stvorilo vrijeme za povlačenje 7. armije. Zatim pristupanje obrani po dubini i postepeno povlačenje preko Bosne prema JI
|-
|'''Sedma'''
|general Dušan Trufunović
|9 posadnih pukovnija, Dravska i Triglavska d, Triglavski te Rišnajski planininski i Lički odred
|Granično bojište prema Njemačkoj i Italiji od Ormoža do [[Sušak|Sušaka]] i pomorska granica Sušak — Karlobag
|}
U pričuvi su se nalazile 1. konjička divizija 1 pješačka pukovnija i 1 topnički divizion u području Zagreba.

==== Primorska armijska oblast ====
Postrojbe primorske armijske oblasti, generala Milojka Jankovića sastava: Jadranska d, zapovjedništva [[Šibenik|Šibenika]] i [[Boka kotorska|Boke kotorske]] te Čapljinski i Trebinjski odred trebali su braniti primorsko bojište od Kralobaga do [[Budva|Budve]]. Jadranska je divizija imala glavni cilj zauzeti grad Zadar.

==== Strateška rezerva ====
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Naziv divizije'''
!Prostor rasporeda
|-
|'''Dinarska'''
|[[Sarajevo]]
|-
|'''Lička'''
|[[Modriča]]
|-
|'''Unska'''
|[[Stara Pazova]]
|-
|'''Cerska + 2 satnije tenkova'''
|[[Mladenovac]]
|}

=== Zrakoplovstvo ===
[[Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije]] imalo je 4 brigade (8 pukovnija) i 2 samostalne grupe operativnog zrakoplovstva, ukupno 309 zrakoplova, od kojih je bilo 38 zastarjelih lovaca. Pri svakoj armiji bila je pridodana jedna izviđačka grupa ukupno oko 150 izviđačkih zrakoplova zastarjelog tipa.

Zadatak zrakoplovstva bila je potpora operacijama KoV, zaštita pozadine od napada iz zraka i bombardiranje ciljeva u pograničnim zonama. Makar je Ratno zrakoplovstvo - kao namjodernije opremljeni dio jugoslavenskih snaga raspolagalo sa 143 suvremena lovačka aviona i 157 suvremenih bombardera, a piloti i drugi časnički kadar su bili spremni na ratovanje - u srazu s mnogostruko nadmoćnijim njemačkim [[Luftwaffe|Luftwaffeom]] nije to zrakoplovstvo moglo mnogo učiniti.<ref>Davor Ivanković, op. cit.</ref>

=== Mornarica ===
Kraljevska mornarica imala je 1 protuzrakoplovnu [[Krstarica|krstaricu]], 4 [[Razarač|razarača]], 14 [[Torpiljarka|torpiljarki]] (od kojih 8 motornih), 4 [[Podmornica|podmornice]], 11 [[Minopolagač|minopolagača]] i [[Minolovac|minolovaca]], 2 borbena čamca, nekoliko pomoćnih i školskih brodova te oko 125 hidroaviona od čega 66 operativnih. Mornarički odred na [[Skadarsko jezero|Skadarskom jezeru]] imao je nekoliko oklopnih motornih čamaca. Flotu su sačinjavale: 1 protuzrakoplovna krstarica u Boki kotorskoj, 3 torpedne divizije: 1. u Boki, a 2. i 3. u Šibeniku. Podmornička se flotila također nalazila u Boki, dok je riječnu flotilu sačinjavalo 4 monitora i nekoliko pomoćnih brodova. Riječnoj flotili pripadali su i Mornarički odredi na [[Ohridsko jezero|Ohridskom]] i [[Prespansko jezero|Prespansko jezeru]] s 2 jezerske [[Raketni čamac|topovnjače]] i nekoliko oklopnih motornih čamaca.

Zadatak mornarice bila je obrana jadranske obale, sudjelovanje u napadu na Zadar, a na rijekama i jezerima pomoć prilikom kopnenih operacija. Neposredno prije početka neprijateljstava mornarica je položila [[Mina|mine]] na moru i u [[Dunav]]<nowiki/>u.

== Mobilizacija po planu Planu R-41 ==
Ratni plan R-41 predviđao je mobilizaciju 28 pješačkih i 3 konjičke divizije, 18 združenih odreda i 16 posadnih pukovnija, ukupno oko 1,200,000 ljudi u operativnoj i 500,000 u pričuvnoj vojsci (zaštita granice, unutrašnjost i pozadina). Ali, osim zrakoplovstva, niti jedna operativna postrojba nije bila u potpunosti mobilizirana. Viši zapovjedništva, postrojbe za vezu, veći dio topništva, transportne bojne — nisu bile ni izbliza spremne za akciju. Samo se 11 nepotpunih divizija u zoru 6. travnja nalazilo približno na svojim određenim položajima. Plan R-41 nije odgovarao situaciji, čak i da su mobilizacija i koncentracija izvršene na vrijeme, po planu i bez utjecaja neprijatelja. Jugoslavenska vojska je krenula u rat protiv mnogo nadmoćnijeg protivnika, rascjepkana, nespremna, dezorijentirana, obezglavljena, bez ikakve perspektive.

== Tijek ratnih djelovanja ==

=== 5./6. travnja ===
U toku noći s 5. na 6. travnja bez objave rata njemačke postrojbe iz Rumunjske zauzele su Sipski kanal i spriječile da se izvrši planirano zatvaranje plovidbe Dunavom. Oko 5<sup>h</sup> jaki sastavi [[Luftwaffe|njemačkog zrakoplovstva]] napali su [[Vojni aerodrom|vojne aerodrome]] kod [[Skoplje|Skoplja]], [[Kumanovo|Kumanova]], [[Niš|Niša]], [[Zagreb|Zagreba]] i [[Brežice|Brežica]]. U 6<sup>h</sup>30<sup>m</sup> započelo je bombardiranje [[Beograd|Beograda]], ono je ponovljeno oko podne i predvečer, s ukupno 484 bombardera uz pratnju od oko 250 lovaca. Bombardiranje je izvršeno cijelog dana na željeznički i cestovni promet u području Skoplja, Niša, Beograda, u [[Banat|Banatu]] i [[Bačka|Bačkoj]], [[Srijem|Srijemu]] i Sloveniji i na više mjesta u Crnoj Gori, [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Hercegovina|Hercegovini]] i [[Bosna|Bosni]]. 

Njemačka 12. armija započela je napad u 5<sup>h</sup>20<sup>m</sup>, uz potporu zrakoplovstva. Otpor graničnih postrojbi i dijelova Bregalničke, Moravske i Šumadijske divizije i Strumičkog odreda Nijemci su brzo slomili. 9. okl. d zauzela je Krivu Palanku i Stracin, 73. pd izbila je do Kočana, a 2. okl. d prodrla je u Strumicu, odakle je dio snaga uputila prema Dojranu. Na SZ bojištu manje njemačke snage zauzele su Korensko Sedlo, Ljubelj, Jezerski Vrh i ždrijelo u dolini Drave kod Dravograda, Radgonu i Mursku Sobotu i veći dio Prekomurja. 

Talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je [[Boka kotorska|Boku kotorsku]], [[Split]], [[Divulje]], [[Šibenik]], [[Mostar]] i dr. Jačim snagama jugoslovensko je zrakoplovstvo bombardiralo željezničke stanice i aerodrome kod [[Sofija|Sofije]], [[Ćustendil|Ćustendila]], [[Temišvar|Temišvara]], [[Arad (Arad, Rumunjska)|Arada]] i [[Graz|Graza]], a slabijim snagama aerodrome i postrojbe kod [[Skadar|Skadra]]. Flota je svoje akcije ograničila isključivo na [[Protuzračna obrana|PZO]] od talijanskog zrakoplovstva i ostala uglavnom neaktivna do kraja rata. 

=== Sedmi travnja ===
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1973-035-12, Jugoslawien, zerstörter jugosl. Panzer.jpg|mini|292x292px|Uništeni jugoslavenski tenk Renault NC]]
[[Datoteka:Map of invasion of Yugoslavia - Northwestern section map.svg|lijevo|mini|327x327px|Grafički prikaz ratnih djelovanja u Sjeverozapadnom sektoru Travanjskog rata]]
Nijemci su nastavili operacije u Makedoniji: 9. okl. d, potpomognuta iz zraka, zauzela je Kumanovo i Skoplje. Time je presjekla jugoslavenskoj vojsci odstupnicu na jug i dovela je u tešku situaciju. Postrojbe 73. pd zauzele su [[Štip]] i [[Veles (grad)|Veles]]. Dijelovi 2. okl. d zauzeli su [[Radoviš]] i izbili na [[Vardar]] kod Valandova, a glavnina divizije prodrla je do Dojrana. Dijelovi Moravske i Ibarske divizije kod Preševa zadržali su prodor jedne kolone 9. okl. d. 

Na bojištu prema Albaniji 3. armija prešla je u ofenzivu: Komski odred od Gusinja preko [[Prokletije]], pravcem sela Raja — Puka, Kosovska divizija prešla je granicu na prizrenskom pravcu i izbila do rijeke [[Drim]] dok je Vardarska divizija imala manjeg uspjeha kod [[Debar|Debara]]. Ostale postrojbe 3. armije bile su još u prikupljanju. 

Na Dravi su slabe snage 46. mot. k prešle na desnu obalu kod [[Đikeniš|Đekenješa]] i [[Barča]] i uspostavile mostobrane na pravcima prema [[Čakovec|Čakovcu]], [[Koprivnica|Koprivnici]] i [[Virovitica|Virovitici]]. Na pravcu [[Maribor|Maribora]] i [[Ptuj|Ptuja]] zaštitnice Dravske divizije povukle su se na desnu obalu Drave, zadržavši mostobrane na lijevoj obali kod Ptuja i Maribora. 

Na bojištu postrojbi primorske armijske oblasti pobunile su se neke njezine sastavnice. Počelo je rasulo uslijed čega Dinarska divizija nije mogla krenuti prema Sarajevu. Jadranska divizija je nekoliko dana gađala topništvom talijanske položaje u blokiranom Zadru, ali ga nije napala jer je izvukla znatne snage za blokadu puteva iz pravca [[Lika|Like]]. Njemačko zrakoplovstvo nastavilo je djelovanje najvećim obujmom kao zračna podrška kopnenim postrojbama, dok je jugoslavensko zrakoplovstvo krajnjom požrtvovnošću sudjelovalo u borbama na krivorečkom pravcu, a pri bombardiranju željezničkih stanica u [[Pečuh|Pečuhu]] i [[Segedin|Segedina]] pretrpjelo je teške gubitke. 

Vrhovno zapovjedništvo zbog prekinutih veza nije bilo u stanju pratiti tijek operacija, niti je imalo pričuvu koja bi na njih mogla utjecati. Tog je dana vlada naredila opću mobilizaciju i objavila rat Njemačkoj i Italiji, ali nije bilo vremena da se to objavi vojnim i civilnim vlastima. 

=== Osmi travnja ===
Prva oklopna grupa prešla je u 5<sup>h</sup>30<sup>m</sup> u napad s 3 divizije u prvom ešalonu: Toplička divizija napadnuta je po dubini te nije izdržala napade i uz teške gubitke povlačila se pred 11. okl. d koja zauzima [[Pirot]]. Dok 294. pd i 4. brdska d, poslije teških borbi, zauzimaju utvrđene položaje sjeverno od puta [[Dimitrovgrad]] — Pirot, zarobivši veći dio Topličke divizije i prisilivši slabije dijelove da se povuku prema [[Svrljig|Svrljigu]]. 
[[Datoteka:Map of invasion of Yugoslavia - Northeastern section map.svg|mini|366x366px|Grafički prikaz ratnih djelovanja u Sjeveroistočnom sektoru Travanjskog rata]]
U Makedoniji su postrojbe 9. okl. d zauzele Stari Kačanik i Tetovo, 73. pd zauzela je Prilep, a [[1. SS oklopna divizija "Leibstandarte SS Adolf Hitler"|SS mot. d "Adolf Hitler"]] prebacila se u Veles. Za to vrijeme glavnina 2. okl. d prodirala je pored Dojranskog jezera u Grčku i zauzela [[Kilkis]]. Ostatci Bregalničke i Šumadijske divizije dijelom su se povukli prema Grčkoj ili prema [[Bitolj|Bitolju]], a dijelom su zarobljeni.  

Na albanskom bojištu, izuzev Vardarske divizije, koja je zbog pada Skoplja i ugroženosti pozadine obustavila napad, dijelovi Zetske divizije prodirali su putem Podgorica — Skadar, Komski odred se prebacio preko [[Prokletije|Prokletija]] te izbio do sela [[Bajram Curri|Koljgecaja]] u dolini rijeke [[Valbona|Valbonë]]. Kosovska divizija je širokim bojištem izbila na Drim.  

Na bojištu 4. armije njemačka 14. okl. d zauzela je [[Virovitica|Viroviticu]], a 132. pd Maribor, dok je talijanska 3. alpska grupa zauzela [[Kranjska Gora|Kranjsku Goru]].  

=== Deveti travnja ===
Na nišavskom pravcu 11. okl. d slomila je slabo organiziranu obranu dijelova 2. konjičke, Topličke i Drinske divizije na Ploči, zauzela u 9<sup>h</sup> Niš i nastavila prodor preko [[Aleksinac|Aleksinca]] na sjever, a manjim dijelom prema [[Prokuplje|Prokuplju]] i [[Doljevac (općina)|Doljevcu]]. Na lijevu obalu [[Morava (Srbija)|Velike Morave]] hitno su se povukli Kalnski odred prema Aleksincu, Timočka divizija prema Stalaću i Krajinska divizija glavnim snagama prema [[Paraćin|Paraćinu]], a pomoćnim prema [[Žagubica|Žagubici]] i [[Majdanpek|Majdanpeku]].  

Dijelovi njem. 9. okl. d zauzeli su [[Uroševac]] i [[Prizren]], a drugi dijelovi preko Tetova zauzeli Gostivar i produžili prema Debru i Kičevu. SS mot. d "Adolf Hitler" zauzela je Bitolj te uputila prednje dijelove prema [[Resen (grad)|Resnu]] i [[Florina|Florini]], dok se 73. pd prikupila u području Velesa i Prilepa.  

Na albanskom bojištu Zetska divizija napredovala je na skadarskom pravcu, Kosovska divizija obustavila je napade zbog pojave njemačkih postrojbi u prostoru Prizrena dok se Komski odred zadržao na rijeci Drimu.  

Na bojištu 4. armije Nijemci su zauzeli Koprivnicu i proširili mostobrane kod Virovitice. Ostaci rasutih postrojbi 4. armije povukli su se na liniju: [[Papuk]] — [[Bilogora]] — [[Kalnik|Kalničko gorje]] — [[Ivanščica]]. 7. armija napustila je Ptuj i ubrzala povlačenje desnog krila općim pravcem [[Novo Mesto]] — Karlovac. Manje njemačke oklopne postrojbe iz sastava 41. mot. k ušle su u Banat kod sela Vatina i Malog žama, gdje su zadržane otporom Banatskog odreda.  

Zbog nepovoljnog razvoja situacije Vrhovno zapovjedništvo je izdalo je slijedeće naredbe:  

# Preostali dijelovi 5. i 6. armije organiziraju obranu na liniji planina Rudnik — [[Aranđelovac (općina)|Arandelovac]] — [[Mladenovac]] —   Varovnica — [[Grocka]] — Beograd.  
# Rušenje mostova na Velikoj Moravi  
# Obrana prijelaza na pravcima [[Svilajnac|Svilajnca]], [[Žabari|Žabara]] i [[Požarevac|Požarevca]]  
# Zatvaranje Bagrdanskog tjesnaca  
# Povlačenje svih postrojbi u sastavu 1. i 2. armije, osim posadnih postrojbi iz Bačke i Baranje na desnu obalu Dunava i Drave
# Petoj armiji dodana je Cerska, a 6. armiji Unska divizija.  

=== Deseti travnja ===
[[Datoteka:Map of invasion of Yugoslavia - Southwestern section map.svg|lijevo|mini|332x332px|Grafički prikaz ratnih djelovanja u Jugozapadnom sektoru Travanjskog rata]]
Nijemci su ovladali Makedonijom, izuzev planinskog područja [[Ohrid]] — [[Kičevo]] — [[Debar]] — [[Struga]] uz granicu prema Albaniji, gdje su postrojbe Vardarske divizije još pružale otpor. Izviđački dijelovi SS motorizirane divizije <nowiki>''Adolf Hitler''</nowiki> prodrli su u Grčku, zauzeli Florinu i došli u dodir s britanskim postrojbama.  

Na bojištu prema Albaniji Zetska divizija nastavila je napredovanje prema Skadru dok su Komski odred i desna kolona Kosovske divizije nastupali desnom obalom Drima prema Skadru radi spajanja sa Zetskom divizijom. Centar i lijeva kolona Kosovske d-vizije prešle su u obranu zbog ugrožene pozadine od njemačkih postrojbi. Zrakoplovi iz Boke kotorske bombardirali su luku [[Drač]].  

U dolini Velike Morave njemačka 2. okloplna divizija zauzela je [[Paraćin]], [[Ćuprija|Ćupriju]] i [[Jagodina|Jagodinu]] te odsjekla dijelove jugoslavenske 5. armije (Timočku i Krajinsku diviziju i Kalnski odred), koji su se nalazili istočno od Velike Morave. Toplička divizija većim je dijelom razbijena i zarobljena, dok su dijelovi 2. konjičke divizije zadržavali Nijemce kod Prokuplja. Za to su se vrijeme 5. i 6. armija ubrzano povlačile zapadno od [[Južna Morava|Južne]] i Velike Morave i južno od Dunava, a dijelovi 6. armije zatvorili su Bagrdanski tesnac. Snage 1. i 2. armije nastavile su nesmetano povlačenje iz Bačke i Baranje. Postrojbe njemačkih 49. i 51. korpusa, potiskujući zaštitnice jugoslavesnke 7. armije, izbile su do linije, [[Šoštanj]] — [[Vitanje]] — [[Slovenska Bistrica]] — Ptujska gora.  

Njemačka 14. oklopna divizija u 19<sup>h</sup>30<sup>m</sup> ulazi u Zagreb, gdje istog dana proglašena [[Nezavisna Država Hrvatska]], 8. oklopna divizija izbija sve do [[Daruvar|Daruvara]] i [[Slatine]], a dijelovi 16. motorizirane divizije do Virovitice. Pošto su Talijani iz [[Rijeka|Rijeke]] bez otpora prodirali na jug, zapovjednik sjevernog sektora pomorske obrane ([[Selce]]) naredio je da se unište sve zgrade zapovjedništva, radiostanica i potope svi brodovi dodijeljeni sektoru.  [[Datoteka:Invasion of Yugoslavia and Greece.ogv|mini|267x267px|Njemački propagandni film o napadu na Jugoslaviju i Grčku]]Na kraju 10. travnja, stanje jugoslavenske vojske bilo je kritično. Postrojbe 3. armijske oblasti i 4. armije takoreći nisu više postojale, 2. i 7. armija te postrojbe primorske armijske oblasti bile su u povlačenju prema [[Dinara|Dinari]]. 5. armija bila je dijelom opkoljena, a dijelom s juga ugrožena. Bokovi 6. i 1. armije bili su također ugroženi, što je ubrzalo njihovo povlačenje, dok je 3. armija u sjevernoj Albaniji postigla daleko manje rezultate nego što je očekivano.  

=== Od 11. do 13. travnja ===
Veći dio jugoslavenske vojske bio je u rasulu. Napad talijanske 2. armije i postrojbi iz Zadra sa graničnog bojišta prema Sloveniji i Hrvatskoj, nastupanje mađarskih snaga u Bačkoj i Baranji i napad njemačkog 41. korpusa iz rumunjskog dijela Banata otpočeli su 11. travnja. Tog su dana u Srbiji Nijemci uveli 5. oklopnu diviziju i 60. motoriziranu diviziju radi pojačanja 1. oklopne grupe, koja je naišla na otpor jugoslavenske 5. i 6. armije.  

Njemačke i talijanske postrojbe su do 13. travnja zauzele [[Vojvodina|Vojvodinu]] i Sloveniju, a Hrvatsku i zapadnu Bosnu do linije Karlobag — [[Gospić]] — [[Bihać]] — [[Kostajnica]]. Navečer [[12. travnja]]  napustile su jugoslavenske snage Beograd, kamo su potom ušle postrojbe njemačkog 41. motoriziranog korpusa. 8. oklopna divizija i 16. motorizirana divizijaupale su preko [[Šabac|Šabca]], [[Bosanski Šamac|Bosanskog Šamca]] i [[Bosanski Brod|Bosanskog Broda]] u Srbiju i sjevernu Bosnu. Na skadarskom pravcu desno krilo Zetske divizije bilo je prisiljeno na povlačenje do rijeke Pronisat, gdje se održalo do kraja rata.  

=== Od 14 do 18. travnja ===
[[Datoteka:Map of invasion of Yugoslavia - Southeastern section map.svg|mini|342x342px|Grafički prikaz ratnih djelovanja u Jugoistočnom sektoru Travanjskog rata]]
Došlo je do potpunog rasula jugoslavenske vojske na svim bojištima. Najveći dio bio je kružnim prodorima napadača opkoljavan, razdvajan i zarobljavan. Jugoslavenska vlada je na sjednici 13./14. travnja odlučila napustiti zemlju, određujući samo novog načelnika Vrhovnog zapovjedništva Danila Kalafatovića, dotadašnjeg zapovjednika pozadine. General Simović predajući dužnost načelnika stožera Vrhovnog zapovjedništva, izdao je 14. travnja Kalafatoviću u svojstvu predsjednika Ministarskog savjeta naredbu da odmah zatraže primirje s njemačko—talijanskim snagama, navodno da bi se dobilo u vremenu i olakšala situacija vojske. Vlada generala Simovića, početkom rata izgubila rukovodstvo i pobjegla u inozemstvo bez ikakve proklamacije narodu, ne izdavši nikakvo uputstvo ni civilnim, ni vojnim vlastima.      

Novoodređeni načelnik stožera Vrhovnog zapovjedništva istog dana je poduzeo mjere radi zaključenja primirja. Međutim, Nijemci i Talijani nisu to prihvatili, već su produžili napredovanje zahtijevajući bezuvjetnu kapitulaciju jugoslavenske vojske. Oni su 14. travnja zauzeli Knin, [[Jajce]], [[Doboj]], [[Zvornik]], [[Valjevo]] i [[Kruševac]]. Sutradan su zarobili Vrhovno zapovjedništvo i zauzeli Šibenik, Split, Sarajevo, Užice, Kraljevo i Rašku, a 16. travnja Mostar, Priboj, [[Sjenica (Srbija)|Sjenicu]], Novi Pazar, Kosovsku Mitrovicu i Podgoricu. Slijedećeg dana talijani su ušli u Boku.      

Čitava flota i ostali brodovi ratne mornarice, osim jedne podmornice i dvije motorne torpiljarke koji su napustili Jadransko more i prebjegli britanskoj floti u Sredozemlju, i razarača ''[[Zagreb (razarač)|Zagreb]]'' koji su poručnici bojnog broda [[Milan Spasić]] i [[Sergej Mašera]] potopili, pali su neoštećeni u talijanske ruke. Bugarska je 15. travnja prekinula diplomatske odnose s Jugoslavijom i njezine su snage zaposjele istočnu Makedoniju te neke dijelove istočne Srbije.      

== Kapitulacija i kraj ratnih sukoba ==
Aleksandar Cincar-Marković, ministar vanjskih poslova vlade koja je srušena u državnom udaru 27. ožujka i general Radivoje Janković potpisali su 17. travnja bezuvjetnu kapitulaciju. Tog dana okupirana je Crna Gora, Hercegovina i Južna Dalmacija, a 18. aprila u 12<sup>h</sup> (po njemačkom vremenu) obustavljena je borba, shodno odredbama bezuvjetne kapitulacije. Jugoslavenska vojska većim dijelom je odvedena u zarobljeništvo, a teritorij Jugoslavije je prema Hitlerovom uputstvu podijeljen između Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije. Ratna kampanja Sila osovine protiv Jugoslavije, nazvana završena je za 12 dana.      

== Poveznice ==

* [[Nedićeva Srbija]]
* [[NDH]]
* [[Travanjska revolucija 1941.]]

== Literatura ==

* [[Jozo Tomašević]], ''Četnici u Drugom svjetskom ratu'', Zagreb 1979.
*Zajac, Daniel L. (May 1993). "The German Invasion of Yugoslavia: Insights For Crisis Action Planning And Operational Art in A Combined Environment". Fort Leavenworth, Kansas: School of Advanced Military Studies, United States Army Command and General Staff College.
*Shores, Christopher F.; Cull, Brian; Malizia, Nicola (1987). Air War for Yugoslavia, Greece, and Crete, 1940–41. London: Grub Street. <nowiki>ISBN 978-0-948817-07-6</nowiki>.
*
*”Aprilski rat”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 187.-190.
*''Ein Überblick über die Operatione der jugoslawischen Heeres im April, 1941''. Militärwissenschaftliche Rundschau, 4,5/1942.
*G. Zanussi, ''Guerra e catastrofe d'Italia'', I knj., Rim, 1946.
*A. Tosti, ''Storia della Seconda guerra mondiale'', I knj, Milano, 1948.
*''V. Kongres Komunističke partije Jugoslavije'', Beograd, 1948.
*B. Ziherl, ''Članci i rasprave'', Beograd, 1948.
*M. Zelenika, ''Obostrani ratni i početni operaciski planovi u ratu Jugoslaviji aprila 1941. godine'', Vojnoistorijski glasnik, 5/1950.
*M. Zelenika, ''O operacijama u Jugoslaviji aprila 1941. godine'', Vojnoistorijski glasnik, 4/1951.
*M. Zelenika, ''O obostranim ratnim i početnim operaciskim planovima u ratu Jugoslavije aprila 1941. godine''. Dodatak, Vojno delo, 4/1951.
*H. Greiner, ''Die Oberste Wehrmachtführung 1939—1945'', Wiesbaden, 1951.
*A. Boljević, ''Jugoslovensko vazduhoplovstvo u ratu aprila 1941. godine'', Mornarički glasnik, br. 6./1952.
*K. von Tippelskirch, ''Der Balkanfeldzug 1941.'', Wehrwissenschaftliche Rundschau, 2/1955.
*E. Kardelj, ''Razvoj slovenskoga narodnega vprašanja'', Ljubljana, 1957.
*O. Egić, ''Velika zabuna pod Zadrom u aprilu 1941.'', Zadarska revija, 2/1957.
*''Drugi svjetski rat'', I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
*''Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941—1945'', I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
*V. Kljaković, ''Aktivnost italijanskih snaga iz Zadra u aprilskom ratu'', Zadarska revija, 3/1962.
*V. Terzić, ''Aprilski rat 1941.'', Titograd, 1963.
*''Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije'', Beograd 1963.
*''Aprilski rat 1941.'', Zbornik dokumenata, I knj., izd. VII, Beograd, 1969.

== Izvori ==

{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://web.archive.org/web/20070927013258/http://www.crohis.com/izvori/trojpak.pdf Protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu]
;Sestrinski projekti
{{WProjekti
|commonscat   = Invasion of Yugoslavia
|commonscathr = Travanjski rat
}}

{{Drugi svjetski rat}}
{{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}
[[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Njemačka u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Njemačke bitke]]
[[Kategorija:Italija u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Talijanske bitke]]
[[Kategorija:Mađarska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Mađarske bitke]]
[[Kategorija:Bugarska vojna povijest]]
[[Kategorija:Rumunjska vojna povijest]]
[[Kategorija:Bitke u Drugom svjetskom ratu]]