Vidi kôd stranice Tornjak

<!--'''Tornjak'''-->{{Infokvir psi
|ime		=Tornjak
|slika		=Slika:Tornjak.jpg
|skupina	= 2. Pinčeri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi
|odsjek		= 2
|pododsjek	= 2. Planinski pas
|broj_standarda	=355
|datum_standarda=16/05/2007
|url_standard_en=http://www.fci.be/uploaded_files/355gb2007_en.doc
|url_standard_fr=
|originalno_ime	=Tornjak<br />Bosansko-hercegovački – pastirski pas<ref name="Tornjak">Petra Buva, »<span class="plainlinks">[https://web.hks.hr/tornjak/ Tornjak]</span>«, Hrvatski kinološki savez, Zagreb, Službena stranica Saveza, hks.hr, Objavljeno 23. studenoga 2017., pristupljeno 30. prosinca 2019.</ref>
|varijetet	=
|tip		=
|podrijetlo	= [[Bosna i Hercegovina]]<ref name="Tornjak"/>
|patronat       =
|visina		= 60-75 cm
|težina		= mužjaci 50-65 kg<br />ženke 38-50 kg
}}

'''Tornjak''' (''Canis montanus'',  pas planinac), planinski je [[pastirski pas]] čija je funkcija od jedanaestog stoljeća bila zaštita stada od pljačkaša i krupnih predatora kao što su [[vuk]] i [[medvjed]]. Ime mu dolazi po riječi [[tor]], ograđen prostor za ovce.

==Osobitosti==

Tornjak je 60–75&nbsp;cm visok, razne boje dlake (crne, sive, žute, smeđe i crvene) po uvijek bijeloj podlozi (noge, prsa, trbuh, ogrlica, njuška i vrh repa su uvijek bijele boje); dlaka je duga s gustom poddlakom, uši su relativno visoko nasađene, viseće, preklopljene u korijenu i priljubljene uz glavu, na prednjim nogama gusta i duga dlaka tvori zastavice, a na stražnjim nogama – "hlače", rep kojeg u pokretu nosi visoko nad leđnom linijom je obrastao dugom gustom dlakom i prepoznatljiv je pasminski znak. Štenci vrlo brzo rastu i postaju odrasli psi težine od 40 do 60&nbsp;kg, ovisno ženka ili mužjak, kao što to ovisi i o genetskoj predispoziciji.<ref>http://www.tornjak.com/#tornjak</ref> Iznimno je žilav, izdržljiv i skroman pas, naizgled bez imalo agresije vrlo odlučno i požrtvovno brani obitelj ili stado i odbija nepoznate. Izvrstan plivač u čemu mu pomažu razvijene kožice između prstiju, koje su nastale zbog hodanja po snijegu kao [[krplje]].

Nalazimo ga na području [[Zagora|Zagore]], [[Hercegovina|Hercegovine]] i zapadne [[Bosna|Bosne]], planinskim masivima [[Dinara|Dinare]], [[Svilaja|Svilaje]], [[Moseć]]a, [[Kozjak]]a, [[Golija|Golije]], [[Cincar]]a i [[Kupres]]a, odakle se proširio do [[Lika|Like]], [[Grobničko polje|Grobničkog polja]] iznad [[Rijeka|Rijeke]] i u nizinskim područjima [[Hrvatska|Hrvatske]].

==Podrijetlo==
[[Datoteka:Tornjak štene.jpg|mini|left|Goranka, žensko štene hrvatskog tornjaka]]
[[Datoteka:Goranka.jpg|mini|left|Goranka, jedanaestmjesečna mlada kuja tornjaka]]
Postoje dvije teorije postanka ove autohtone [[Pasmina|pasmine]] koja pripada vrsti molosoidnih pasa. Prema prvoj on je potomak [[Tibetanski mastif|tibetanskog mastifa]], tj. [[Tibetanska doga|tibetanske doge]] koja je s [[Himalaja]] došla kao pratitelj [[karavana]] koje su prolazile [[Jantarski put|jantarskim putem]]. Druga, prihvaćenija teorija, je da su svi [[pastirski pas|pastirski psi]] nastali na području drevne [[Drevna Mezopotamija|Mezopotamije]], odakle su došli tijekom migracija nomadskih ovčara prije nekih 7000 godina.

U novije vrijeme postoji i mišljenje u skladu s [[Iranska teorija|iranskom teorijom]] podrijetla Hrvata, da su na naše prostore tornjaci došli zajedno s [[Hrvati]]ma iz sjevernog [[Iran]]a, odnosno drevne [[Perzija|Perzije]].

Na izoliranim [[balkan]]skim planinskim lancima, geomorfološkim izoliranim cjelinama dugotrajnim uticajem surovih planinskih klima i pod uticajem kulturoloških osobitosti pojedinog naroda, došlo je do nastanka različitih pasmina pastirskih pasa ([[kraški ovčar]] u [[Slovenija|Sloveniji]], [[Karakašanac]] u [[Bugarska|Bugarskoj]], [[Karpatac]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]], [[Makedonija|makedonski]] [[Šarplaninac]] i [[Grčki pastirski pas]]).

Prvi opis tornjaka nalazimo u rukopisu [[Đakovo|đakovačkoga]] [[biskup]]a [[Petar Horvat|Petra Horvata]] iz [[1374.]] godine. Zapis đakovačkog kanonika Petra Lukića iz [[1752.]] godine navodi još stariji [[manuskript]] bosanske Katoličke crkve iz [[1067.]] godine koji govori da je ovaj planinski pas rasprostranjen cijelim gorskim područjem Hrvatske.

==Opstanak==

Razvojem civilizacije u našim krajevima postupno je nestajalo nomadsko stočarenje i depopulacijom tradicionalno ovčarskih visoko-planinskih područja ova drevna pasmina je bila osuđena na izumiranje. Skupina [[kinolog]]a entuzijasta je [[1972.]] godine počela terenska istraživanja ove pasa u tipu pasmine. [[Mario Bauer]] u časopisu [[Moj pas]] u broju 1/72 objavljuje o pastirskim psima Jugoslavije članak u kom navodi i o tornjaku. U istom je časopisu 1973. godine objavljen članak: »Standardiziranje Vlašićkog ovčara« u kom se navodi o osnivanju kluba ljubitelja rasnih pasa, a s jednim od glavnih ciljeva – standardizacijom domaćega vlašićkog ovčara. (Na [[Vlašić]]u je tada obitavao samo tornjak kao pastirski pas).<ref>K. T. (inicijali autora), »Standardiziranje Vlašićkog ovčara«, ''[[Moj pas]]'', br. 4/73, Zagreb, 1973., str. 91.</ref> Godine [[1979.]] u [[Zagreb]]u je osnovana prva ''Komisija za uzgoj tornjaka'', a u [[Tomislavgrad]]u u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], organizirani uzgoj tornjaka. Službenom odlukom Jugoslavenskoga kinološkog saveza od 9. svibnja 1981. o ustanovljavanju Jugoslavenskoga uvjetnog rodovnika (JUR) za bosansko-hercegovačkog pastirskog psa — tornjaka i formiranje Komisije JKS za priznavanje ove pasmine pasa otpočeo je i službeni rad oko standardizacije tornjaka. Godine [[1996.]] u matičnoj knjizi za ovu pasminu upisano je stotinjak tornjaka, a danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje tisuće tornjaka, koji se sve više šire u druge zemlje Europe, pa i u prekooceanske zemlje.

F.C.I. – [[Međunarodni kinološki savez]] – međunarodna kinološka organizacija, tornjaka je zahvaljujući upornom i predanom radu primarno hrvatskih kinologa, provizorno priznala godine 2006. godine. Službeni standard prihvaćen je i vrijedeći je od 16. svibnja 2007., a pasmina je zajednički priznata objema državama na kojima tornjak obitava, punim imenom, tornjak odnosno bosansko-hercegovački – hrvatski pastirski pas. Standard je nakon deset godina provizorija, ‪7. studenoga 2017. na Generalnoj skupštini FCI-a u [[Leipzig]]u definitivno priznat kao pasmina.<ref name="Tornjak"/>

Danas se najviše upotrebljava kao pas čuvar, radni pas uz stada ovaca ili koza, osobni pratitelj i kućni ljubimac. Nastavlja se kontinuirani rad na daljnjem povećanju brojnosti pasmine.

==Izvori==

* Nakić-Petrina, Ljiljana. ''Hrvatski planinski pas tornjak'', [autor fotografija Ljiljana Nakić-Petrina (et al.); autor crteža Milivoj Ćeran], Tornjak klub "Šibenik", Šibenik, 2002. {{ISBN|953-98967-0-3}}.
* Špoljarić, Boris. ''Hrvatska kinološka baština'' [autor fotografija Mario Bauer (et al.); autori crteža Sanja Krstić-Pašić, Boris Špoljarić], Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 2008. {{ISBN|978-953-55111-0-6}}

==Poveznice==
* [[Dodatak:Popis hrvatskih pasmina domaćih životinja]]
* [[Kinologija]]

== Izvori ==
{{Izvori}}

==Vanjske poveznice==

* [http://www.hks.hr/ Službeno mrežno mjesto Hrvatskoga kinološkoga saveza] {{hr}}
* [http://tornjak.pedigre.net/ Baza pedigrea tornjaka]
* http://www.tornjak.info/

{{hrvatske pseće pasmine}}

[[Kategorija:Hrvatske pseće pasmine]]