Vidi kôd stranice Tomislav Sertić

<!--'''Tomislav Sertić'''-->{{Infokvir vojna osoba
|ime=Tomislav Sertić
|slika=Tomislav Sertić.jpg
|opis=
|datum rođenja=[[21. prosinca]] [[1902.]]
|mjesto rođenja=[[Udbina]], [[Hrvatska]]
|datum smrti= [[27. rujna]] [[1945.]]
|mjesto smrti= [[Beograd]], [[Srbija]]
|nacionalnost= [[Hrvati|Hrvat]]
|puno ime=
|nadimak=
|supruga=
|suprug=
|titule=[[Vitez (titula)|vitez]]
|knjige=
|služba=1923. - 1940.<br>1941. - 1945. 
|čin=[[Bojnik|major]] (KJV)<br>[[general]] (HOS)
|ratovi=[[Drugi svjetski rat]]
|bitke=
|vojska={{ZD|K|KJUG}} [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Jugoslavenska vojska]]<br>{{ZD|N|NDH}} [[Hrvatske oružane snage]]
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=
|odlikovanja=[[Red krune kralja Zvonimira]]
}}
'''Tomislav Sertić''' ([[Udbina]], [[21. prosinca]] [[1902.]] - [[Beograd]], [[27. rujna]] [[1945.]]), hrvatski vojnik, časnik u vojskama [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]].

==Životopis==
Trgovačku akademiju završio u [[Dubrovnik|Dubrovniku]], a Vojnu u [[Beograd|Beogradu]] [[1923.]] Služio u vojsci [[Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Jugoslavije]] i [[1939.]] postigao čin majora. Surađivao s [[Ustaše|ustašama]], [[1940.]] pobjegao u [[Mađarska|Mađarsku]], a potom u [[Italija|Italiju]] gdje se pridružio emigrantima.
 
Uspostavom [[NDH]], vraća se u [[Hrvatska|Hrvatsku]], postaje prvim zapovjednikom [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]] do svibnja [[1941.]] godine. U lipnju [[1941.]] postaje ustaškim pukovnikom (najviši čin do [[krilnik]]a; krilnici su bili [[Slavko Kvaternik|S. Kvaternik]], [[Jure Francetić|J. Francetić]]-postumno, [[Ante Vokić|A. Vokić]]). Bavi se uspostavom ustaške časničke i dočasničke škole (od svibnja do studenog [[1941.]] zapovjednik je Ustaške časničke škole). Nakon toga obnaša različite dužnosti u Ustaškoj vojnici: studeni [[1941.]] - kolovoz [[1942.]] glavar stožera UV-a, zatim zapovjednik Ustaških učilišta, zatim u siječnju [[1943.]] postaje nadzornik učilišta OS NDH što biva do listopada [[1943.]], u veljači [[1944.]] postaje general OS NDH, te je [[1. rujna]] [[1944.]] postao glavar Glavnostožernog ureda MINORS-a.
 
Nije sudjelovao u [[Urota Lorković-Vokić|puču Lorković-Vokić]], ali je kod pučista bio veoma cijenjen, pa su mu tako pučisti namjeravali nakon svrgavanja [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] namijeniti mjesto dozapovjednika novouspostavljene domobranske vojske.

Nakon sloma NDH, predao se Englezima; izručen partizanima, te [[22. rujna]] [[1945.]] pred Vojnim sudom Vrhovnog suda DFJ u Beogradu osuđen na smrt za izdaju i ratne zločine.{{sfn|Jareb|2000|p=301}} Optužnica ga je, između ostalog, teretila da je "opremio i moralno podgotovio prvu ličku bojnu koja je u borbi protiv partizana Like počinila nečuvene zločine", te "formirao zloglasni 1 ustaški zdrug pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] koji je žario i palio na čitavoj teritoriji Hrvatske".{{sfn|Jareb|2000|p=282}} Zajedno sa šesnaestoricom drugih visokih časnika hrvatske vojske, strijeljan je u Jajincima oko pet sati ujutro dne [[27. rujna]] [[1945.]] Nije mu pomogla izjava koju je zagrebački nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] poslao [[Vojni sud|Vojnom sudu]].

Nositelj je titule "[[vitez (titula)|vitez]]" stoga se naziva i Tomislav vitez Sertić.

==Izvori==
{{izvori}}
* {{cite journal|url=https://hrcak.srce.hr/207170|title=Ustaški pukovnik i general Tomislav Sertić|journal=Časopis za suvremenu povijest|publisher=[[Hrvatski institut za povijest]]|volume=32|issue=2|year=2000|last=Jareb|first=Mario|pages=271–315|accessdate=2. travnja 2021.}}

{{GLAVNIRASPORED:Sertić, Tomislav}}

[[Kategorija:Časnici Vojske Kraljevine Jugoslavije]]
[[Kategorija:Ustaški časnici]]
[[Kategorija:Udbina]]