Vidi kôd stranice Talijani u Hrvatskoj

<!--'''Talijani u Hrvatskoj'''-->{{Infookvir etnička grupa
| ime        = Talijani u Hrvatskoj
| slika      = [[Datoteka:Flag of Italy.svg|200px]]
| opis slike = 
| populacija =  {{ZD|H|HRV}} 17.807<ref name="Popis stanovništva 2001. godine">[http://www.dzs.hr/Eng/censuses/Census2001/Popis/E01_02_02/E01_02_02.html Popis stanovništva 2001. godine]</ref>
| regije     = 
| regija1  = {{ZD+X/HŽ|ISŽ}}
| pop1     = 12.543
| ref1     = <ref>[http://www.dzs.hr/Eng/censuses/census2011/results/htm/E01_01_04/e01_01_04_zup18.html Popis 2011.]</ref>
| regija2  = {{ZD+X/HŽ|PGŽ}}
| pop2     = 3.429
| ref2     = 
| regija3  = {{ZD+X/HŽ|PSŽ}}
| pop3    =  788
| ref3     = 
| regija4  = {{ZD+X/HŽ|GZG}}
| pop4     = 399
| ref4     = 
| regija5  = {{ZD+X/HŽ|SMŽ}}
| pop5     = 192
| ref5     = 
| jezik      = [[hrvatski]] i [[talijanski]]
| vjera      = [[katolici]]
| srodne     = 
}}

[[Datoteka:Srednja talijanska škola Rijeka 0308.jpg|mini|250px|Srednja talijanska škola Rijeka]]
'''Talijani u Hrvatskoj''' ([[talijanski|tal.]] ''Italiani di Croazia'') su autohtona i jedna od 22 priznate nacionalne manjine u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća postojala je značajna talijanska jezična i etnička zajednica u Hrvatskoj, uglavnom skoncentrirana na zapadnoj obali Istre, te u Rijeci, dalmatinskim i kvarnerskim gradovima. Nakon Prvog i osobito nakon Drugog svjetskog rata najveći dio hrvatskih Talijana je [[Istarski egzodus|odselio u Italiju]]. Prema posljednjemu popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 17.807 [[Talijani|Talijana]], čineći 0,42% stanovništva. Gotovo tri četvrtine hrvatskih Talijana živi u [[Istarska županija|Istarskoj županiji]], gdje čine 6,03% stanovništva i imaju pravo na uporabu jezika i zastave u mnogim općinama i gradovima, kao i na županijskoj razini. Kao jedna od autohtonih nacionalnih manjina, izabiru i manjinskog saborskog zastupnika.<ref>{{Citiranje web | url = http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1874 | language = Croatian | publisher = Croatian Parliament | title = Pravo pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj na zastupljenost u Hrvatskom saboru | work = Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor | accessdate = 2011-12-29}}</ref> Tu dužnost u četvrtom uzastopnom mandatu vrši [[Furio Radin]].<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=nZqwVgU2RbQ Furio Radin, Zastupnici 7. saziva Hrvatskoga sabora], sabor.hr</ref>

== Kultura ==
Pri [[Gradska knjižnica i čitaonica Pula|pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici]] djeluje [[Središnja knjižnica Talijana u Republici Hrvatskoj|Središnja knjižnica]] Talijana u Hrvatskoj (tal. ''Servizio bibliotecario centrale per la Comunita' nazionale italiana in Croazia'').<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200 Ministarstvo kulture RH] Središnje knjižnice nacionalnih manjina </ref>

Osim obrazovnih ustanova u Istri, u Rijeci djeluje talijanska srednja škola, dok u Zadru postoji talijanski dječji vrtić. U Rijeci izlazi list na talijanskom za pripadnike nacionalne manjine ''[[La Voce del Popolo]]'' (hrv. "Glas naroda").

U sklopu [[HNK Ivana pl. Zajca]] u Rijeci djeluje i Talijanska opera.

== Podrijetlo ==
Hrvatski su Talijani potomci doseljenika iz Italije. Iznimka su ostatci starih romanskih zajednica na zapadu poluotoka Istre, koji govore posebnim romanskim jezikom, a izjašnjavaju se Talijanima (u [[Vodnjan]]u, [[Galižana|Galižani]] i [[Rovinj]]u, t.zv. Bumbari<ref>[http://www.emi.hr/index.php?grupa=2&nivo1=1&lid=13&stranica=6&lstranica=513&jezik=hr Etnografski muzej Istre]</ref>).
Talijani u Hrvatskoj uglavnom su distribuirani u primorskim mjestima poluotoka Istre te u većim hrvatskim gradovima. 

Poseban su slučaj izolirana zajednica Talijana u Moslavini.<ref name="Vince-Pallua">Jelka Vince-Pallua: [http://hrcak.srce.hr/file/74876 Od Italije do Male Italije - talijanske oaze u zapadnoj Slavoniji], Stud. ethnol. Croat., sv. 12/13, str. 233-247, 2001.</ref> Oni su u ove krajeve došli krajem 19. stoljeća, kad je ovamo doselilo 60 talijanskih obitelji iz područja podno [[Dolomiti|Dolomita]], porječja rijeke [[Piave]], iz okolice [[Belluno|Belluna]] u sjeveroistočnoj Italiji, planinskog dijela pokrajine [[Veneto|Veneta]], osobito iz područja oko [[Longarone]]a.<ref name="Vince-Pallua"/> Odredišta su im bila u području Pakraca: sela [[Ploštine]] (dvojezični natpis, tal. ime Plostine), [[Kapetanovo Polje]] (Campo del capitano), [[Obrijež]]/[[Donja Obrijež]] (Obrijez minore), [[Banovac]]/[[Veliki Banovac]] (Banovac maggiore), [[Badljevina|Badljevinu]], [[Filipovac]] i [[Strižičevac]]).<ref name="Vince-Pallua"/> Jedan je dio doselio na područje [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]] i [[Požega|Požege]] iz Furlanije i Veneta. <ref name="Vince-Pallua"/>Prvog desetljeća 20. st. odatle su odselili u selo [[Ciglenica (Popovača)|Ciglenicu]] kraj Kutine.<ref name="Vince-Pallua"/> Postoji grupiranje zapadnoslavonskih Talijana u Zagrebu, pet talijanskih kuća u Zrnetićevoj u Vrapču, zagrebačkoj "Maloj Italiji".<ref name="Vince-Pallua"/> U potrazi za poslom selili su tijekom 2. pol. 20. st. i u 21. st. u veće gradove u Hrvatskoj, ali i u Italiju, gdje su ih pak nazivali - Slavenima.<ref name="Vince-Pallua"/>

== Povijest ==
===Prvi svjetski rat i poraće===
Izbijanjem [[Prvi svjetski rat|rata]] između Austro-Ugarske i Italije 1915., mnoga talijanska kulturna društva i organizacije te stranke u Hrvatskoj su raspuštene i zabranjene, a Talijani pristaše ujedinjenja s Italijom bili su zatvoreni. Neki Talijani iz Istre i Dalmacije dobrovoljno su služili u talijanskoj vojsci na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Sočanskom bojištu]] ([[Fabio Filzi]] iz Pazina, [[Giovanni Grion]] iz Pule, [[Alessandro Dudan]] iz Vrlike, [[Francesco Rismondo]] iz Splita itd.). Nakon raspada Austro-Ugarske krajem 1918., talijanske snage sukladno [[Londonski ugovor|Londonskom ugovoru]] zauzele su Istru, Rijeku i veći dio Dalmacije. Većina domaćih Talijana s velikim nadama je očekivala pripajanje tih krajeva Italiji.<ref name="sebenico"/> Između studenog 1918. i lipnja 1921. većina Dalmacije te Rijeka i kvarnerski otoci bili su pod vojnom upravom Antante i talijanskih snaga, čekajući diplomatsko rješenje spora između Italije i Kraljevine Jugoslavije. Talijanska okupacijska vlast diskriminirala je protivnike pripajanja Italiji te ograničavala političke slobode. U takvim uvjetima dolazilo je do okršaja i sukoba mjesnih Talijana s Hrvatima i Srbima. U porastu nacionalnih napetosti, među dalmatinskim Talijanima dolazi i do osnivanja udruženja ''[[Fascio nazionale]]'' i ''[[Fascio giovanile]]'' s geslom "Italia o morte" ("Italija ili smrt").<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/74558‎ M. Blažević, Šibensko gospodarstvo od sredine 19. stoljeća do 1921. Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 51/2009., str. 161–201.]</ref> Kad je [[Rapallski ugovor|Rapallskim mirovnim sporazumom]] 1920. Italiji, suprotno očekivanjima, uz Istru pripao samo grad Zadar i otoci Lastovo, Cres i Lošinj, dio dalmatinskih Talijana se zajedno s povlačenjem talijanske vojske iselio u Italiju ili u novopripojene krajeve, pogotovo Zadar.<ref name="sebenico">[http://www.sebenico.com/our-works/dolazak-talijana-u-sibenik-06-11-1918-godine/ Odlazak Talijana iz Šibenika nakon 30 mjeseci okupacije], sebenico.com</ref> 1924. i Rijeka ulazi u sastav Italije.

U ostatku istočnojadranske obale koji je pripao [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], lokalni Talijani su po [[Rapallski ugovor|Rapallskom sporazumu]] imali pravo na talijansko državljanstvo i obrazovanje na svom jeziku. Nastupanjem fašizma u Italiji te agresivnom [[Mussolini]]jevom retorikom prema Dalmaciji, rasla je međunacionalna netrpeljivost. Ona se očitovala 1921. i 1932. i u razbijanju [[Mletačka Dalmacija|mletačkih]] spomenika u Trogiru i drugim gradovima.<ref>Jareb, Matio. "Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana",  God. 39., br. 2., 419.- 443. (2007)</ref><ref>J. BREŠAN [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050114/dalmacija04.asp "Mletački lav izronio iz kanala"], Slobodna Dalmacija, petak, 14.1.2005.</ref>

U krajeve koja su između dva rata bili pod talijanskom vlašću talijanske vlasti su doseljavale državne službenike s juga Italije, pa su tako u Vodnjanu bile izgrađene barake za karabinjere i carinike koji su se doseljavali na službu u pripojenu Istru.<ref>Sven Semenčić: [http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=845654 Istra - kako je počela kulturna revolucija u oficirskom ljetovalištu], Jutarnji list, 10. srpnja 2010.</ref> Slično tome, talijanska vlada je poticala naseljavanje u Zadar i Lastovo.

===Drugi svjetski rat===
[[Datoteka:Zadar bombardiran 1944.78577.jpg|150px|minijatura|desno|[[Savezničko bombardiranje Zadra]] 1944. nagnalo je mnoge talijanske stanovnike na bijeg u Italiju]]
U [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]] 1941. fašistička Italija je izvršila invaziju na Jugoslaviju te joj je nakon sloma države [[NDH]] prepustila [[Guvernatorat Dalmacija|veći dio Dalmacije]] te ostatak Kvarnera i Hrvatskog primorja. Nekih od mjesnih Talijana su bili novačeni u talijansku vojsku ili su postali oslonci novog režima, koji je provodio nasilnu [[Talijanizacija|talijanizaciju]] te otvarao koncentracijske logore ([[Koncentracijski logor Molat|Molat]], [[Koncentracijski logor Kampor|Rab]]). Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] u rujnu 1943., dalmatinski i Talijani iz Italije zarobljeni od strane [[NOVJ|partizana]] priključili su se NOVJ u sklopu bataljuna "Garibaldi", nastavljajući se boriti protiv Nijemaca i ustaša. Drugi su u Istri, Rijeci i Zadru pod [[Operativna zona Jadransko primorje|zaštitom njemačkih snaga]] nastavili borbu protiv partizana, dok su neki, pogotovo iz ostatka ratom poharane Dalmacije i [[Savezničko bombardiranje Zadra|teško bombardiranog Zadra]], 1943.-1944. otišli u Italiju.

===Egzodus===
{{Glavni|Istarski egzodus|Osimski ugovor}}
[[Datoteka:Spomenik-Tommaseo.jpg|150px|minijatura|desno|Spomenik talijanskom književniku [[Niccolò Tommaseo|Nikolu Tommaseu]] u rodnom [[Šibenik]]u, podignut za vrijeme hrvatske gradske uprave 1896., srušen je i pretopljen nakon oslobođenja Šibenika 1944.]]
Nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovo 1947. i do 1954., kad je postalo jasno da ni Istra ni Zadar neće ostati dio Italije, najveći dio dalmatinskih i istarskih Talijana napustio je Hrvatsku i izbjegao u Italiju. Uzroci odlaska su bili višestruki: 
*neki odlasci su se dogodili pod pritiscima i zastrašivanjima od strane Hrvata u ozračju nakon talijanskog vojnog poraza i brojnih proživljenih [[Talijanski zločini tijekom 2. svjetskog rata|zločina]] za vrijeme talijanske okupacije, 
*dio u strahu od neselektivne osvete, komunističkog [[NOVJ#Partizanski zločini|nasilja]] prema protivnicima režima i [[Nacionalizacija|nacionalizacije]] imovine, 
*dio dobrovoljno, ne videći budućnost u komunističkoj Jugoslaviji s lošom zaštitom manjinskih prava. 
U Istri i Slovenskom primorju, kao odmazdu za više desetljeća talijanskih nasilja i [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.|okupacije]], pripadnici slovenskih partizanskih postrojbi, [[Osma dalmatinska (šibenska) brigada NOVJ-a|8. dalmatinske udarne divizije]] i mještani počinili su čistku nad preostalim talijanskim fašistima, njihovim simpatizerima i suradnicima. Tijela su uglavnom završavala u krškim jamama – ''fojbama''. Zajedničko talijansko-slovensko istražno povjerenstvo osnovano 1993., koje je istraživalo samo događaje na području današnje Italije i Slovenije, zaključilo je da su ubojstva uslijedila iz želje za uklanjanjem svih povezanih s fašizmom (bez obzira na osobnu odgovornost) te za izvršavanjem preventivnih čistki stvarnih, mogućih ili navodnih protivnika komunističkog režima.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.kozina.com/premik/indexeng_porocilo.htm |title=Slovene-Italian historical commission |publisher=Kozina.com |accessdate=19 November 2011}}</ref>

1975. Jugoslavija i Italija su potpisale Osimski ugovor koji je uključivao i sporazum o naknadi za [[nacionalizacija|nacionaliziranu]] ili [[konfiskacija|zaplijenjenu]] imovinu istarskih Talijana u bivšoj zoni B [[Slobodni teritorij Trsta|Slobodnog Teritorija Trsta]] (sjeverozapadni dio Istre do rijeke Mirne). Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38 posto, a dug kojeg je Hrvatska trebala platiti Italiji iznosi 35 [[milijun]]a [[dolar|dolara]].<ref>{{Citiranje web
 | url=http://www.geografija.hr/teme/esuli-ili-optanti/
 | title=Esuli ili optanti?
 | publisher=geografija.hr
 | last=Zagreb
 | first=Ivan Zupanc
 | date=2004-03-12
 | accessdate=2011-03-01
}}</ref>
===Samostalna Hrvatska===
Nakon hrvatskog osamostaljenja, hrvatski Talijani uživaju zajamčena manjinska prava te rade na izgradnji i jačanju svojih kulturnih i obrazovnih ustanova. U Hrvatskoj jedina općina u kojoj Talijani čine (relativnu) većinu je [[Grožnjan]], s 39,4% udjela etničkih Talijana u stanovništvu i 56% stanovnika kojima je talijanski materinji jezik.

==Kretanje broja Talijana==
===Prije 1910.===
{{Dvostruka slika|right|Istria (ethnic).JPG|150|Istria census 1910.PNG|150|Jezični zemljovid [[Markgrofovija Istra|Istre]] iz 1880.|Udio govornika talijanskog u popisu 1910., u postotcima. Ne odražava udio Talijana, već govornika kojima je glavni jezik talijanski.}} 
U popisima 19. i početka 20. stoljeća u pravilu se nije postavljalo pitanje nacionalnosti, tek iznimno, dok je uglavnom bilježen glavni jezik kojim se ispitanik služi ili pak [[materinji jezik]]. U [[Kraljevina Dalmacija|Dalmaciji]], [[Corpus separatum|Rijeci]] i [[Markgrofovija Istra|Istri]], u kojima se trgovalo i poslovalo uglavnom s Italijom te gdje je u četiri stoljeća [[Mletačka Republika|mletačke vlasti]] talijanski kulturni utjecaj bio velik, bilo je teško razlučiti etničke Talijane od ostalih koji su se u svakodnevnom životu koristili [[talijanski]]m. Tijekom druge polovice 19. stoljeća, slijedom talijanskog ''[[Risorgimento|risorgimenta]]'' i [[Hrvatski narodni preporod u Istri|hrvatskog narodnog preporoda]] te izgradnje hrvatske i talijanske nacije, izborenom ravnopravnošću hrvatskog jezika u školstvu i javnom životu 1883., sve više Hrvata, Srba i Slovenaca u na istočnoj obali Jadrana prestaje govoriti talijanski. 

1910. u gradu Zadru 66,3% stanovništva govorilo je talijanskim, u Splitu 9,75%, a u Šibeniku 6,4%. Značajne talijanske zajednice postojale su i u gradovima [[Krk (grad)|Krk]]u (68%), [[Osor]]u (75,37%), [[Mali Lošinj|Malom Lošinju]] (59,87%) i [[Corpus separatum|Rijeci]] (48,62%).<ref>G.Perselli: "I censimenti della popolazione dell‘Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune città della Dalmazia tra il 1850 e il 1936", Talijanska unija Rijeka-Università Popolare di Trieste, Trst-Rovinj, 1993.</ref>

{| class="wikitable"
|+Dalmacija<ref>Š.Peričić, ''O broju Talijana/talijanaša u Dalmaciji XIX. stoljeća'', in ''Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru'', n. 45/2003, p. 342</ref>
!<small>Godina</small>||<small>Govornici <br>talijanskog</small>||<small>%</small>
|-
|1845.|| align="right" | /||19,7%
|-
|1865.|| align="right" | 55.020||12,5%
|-
|1869.|| align="right" | 44.880||10,8%
|-
|1880.|| align="right" | 27.305||5,8%
|-
|1890.|| align="right" | 16.000||3,1%
|-
|1900.|| align="right" | 15.279||2,6%
|-
|1910.|| align="right" | 18.028||2,7%
|}


{| class="wikitable"
|+Istra i kvarnerski otoci
!<small>Godina</small>||<small>Govornici <br>talijanskog</small>||<small>%</small>
|-
|1846.<ref>Fischer, str. 41.</ref>|| align="right" | /|| 32,46% 
|-
|1890.|| align="right" | 147.417||38,1%
|-
|1910.<ref>[http://www.omm1910.hu/?/de/datenbank Spezialortsrepertorium der österreichischen Länder I-XII, Wien, 1915–1919]</ref>|| align="right" | 118.027||37,2%
|}
{{div col end}}

===Hrvatska 1921.-2011.===
{{Dvostruka slika|right|Istria-Ethnic-2001.gif|225|Croatia-italian-language-2011.PNG|200|Talijani (crveno) u Istri po popisu 2001.|Materinji govornici talijanskog po popisu 2011<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1469.pdf Croatian Bureau of Statistics - Census of Population, Householdes and Dwellings, 2011]</ref>}} 
U popisima za 1921. i 1931. se ne nalazi krajevi koji su tada bili dio Italije: Istra bez Kastva, grad Rijeka s okolicom, Cres i Lošinj, grad Zadar, otok Lastovo. Rast broja Talijana (gotovo udvostručenje) između popisa 1981. i 1991. rezultat je slobodnijeg, demokratskog ozračja i izjašnjavanja, kao i pojačanog organiziranja talijanskih političkih udruga poslije 1988.<ref>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2701 "talijanska zajednica u Istri"], Istarska enciklopedija, LZMK 2008.</ref>
{|  class="wikitable"
|+<small>Izvor</small><ref>[http://www.vojska.net/eng/armed-forces/croatia/about/population/ Stanovništvo Hrvatske od  1931.-2001.]</ref>
! Godina!! Broj Talijana
|-
| 1921.<ref>E. Giuricin: "I censimenti jugoslavi" in AA. VV., ''La Comunità Nazionale Italiana nei censimenti jugoslavi 1945-1991'', Unione Italiana di Fiume - Università Popolare di Trieste, Trieste-Rovigno 2001, str. 30</ref> || 9.365
|-
| 1931. || 6.169
|-
| 1948. ||  76.093 	
|-
| 1953. || 37.565
|-
| 1961. || 21.103
|-
| 1971. || 17.433
|-
| 1981. || 11.661 	
|-
| 1991. || 21.303
|-
| 2001. || 19.636
|-
| 2011. || 17.807
|-
|}

===Popis stanovništva 2001. godine===
{| class="toccolours sortable" border="1" cellpadding="0" cellpadding="5"
|+ 
|- bgcolor=#FE2712
!Županija
!Talijana
!Ukupni postotak
|-
||[[Istarska županija|Istarska]] ||14.284|| 72,74%
|-
|[[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranska]] || 3.539 || 18,02%
|-
|[[Požeško-slavonska županija|Požeško-slavonska]]  || 788 || 4,01%
|-
|[[Grad Zagreb]] || 277 || 1,41%
|-
|[[Sisačko-moslavačka županija|Sisačko-moslovačka]] || 192 || 0,97%
|-
|[[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] ||114|| 0,58%
|-
|[[Zadarska županija|Zadarska županija]]  || 109 || 0,56%
|-
|[[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovarsko-bilogorska]]  || 79 || 0,41%
|-
|[[Dubrovačko-neretvanska županija|Dubrovačko-neretvanska]] || 51 || 0,26%
|-
|[[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavska]] || 40 ||  0,20%
|-
|[[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] || 32 || 0,16%
|-
|[[Zagrebačka županija|Zagrebačka]] || 31 || 0,16%
|-
|[[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]] || 30 || 0,15%
|-
|[[Varaždinska županija|Varaždinska]] || 17 || 1,66%
|-
|[[Virovitičko-podravska županija|Virovitičko-podravska]] || 12 || 0,08%
|-
|[[Karlovačka županija|Karlovačka]] || 11 || 0,06%
|- 
|[[Koprivničko-križevačka županija|Koprivničko-križevačka]]  || 9 || 0,05%
|-
|[[Ličko-senjska županija|Ličko-senjska]] || 6 || 0,03%
|-
|[[Krapinsko-zagorska županija|Krapinsko-zagorska]] || 6 || 0,03%
|-
|[[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemska]] || 5 || 0,03%
|-
|[[Međimurska županija|Međimurska]] || 4 || 0,02%
|- 
|'''Ukupno'''||''' 19.636'''||'''100%'''
|-
|colspan=3|<small>(Popis stanovništva 2001. godine) <ref name="Popis stanovništva 2001. godine"/></small>
|}

== Poznate osobe ==
Osobe talijanske nacionalnosti ili djelomičnog talijanskog podrijetla.<!-- nemojte da vas na zaključaka o talijanskom podrijetlu navede prezime koje zvuči talijanski -->
*[[Ulderiko Donadini]], hrvatski [[Ekspresionizam|ekspresionist]] (rođen u obitelji moslavačkih Talijana)
*[[Melita Adany]], hrvatska rekorderka u ronjenju na dah
*[[Dragan Holcer]], hrv. nogometaš{{nedostaje izvor}}<!-- da nije Nijemac ili Slovenac? -->
*[[Claudia Beni]], hrv. pjevačica
*[[Agostinu Straulino]], osvajač odličja na OI u jedrenju
*[[Nicolò Rode]], osvajač odličja na OI u jedrenju
*[[Giovanni Cernogoraz]], osvajač odličja na OI u streljaštvu
*[[Emanuel Luxardo]], liječnik, hrv. preporoditelj i kulturni radnik
*[[Sergio Endrigo]] (1933.-2005.), kantautor
*[[Antonio Bajamonti]], splitski gradonačelnik i autonomaš
*[[Niccolò Tommaseo|Nikola Tommasseo]], književnik rođen u Šibeniku
*[[Ruggero Tommaseo]] , pisac i novinar s otoka Brača
*[[Manfred Borelli Vranski]], političar i gospodarstvenik
*[[Enzo Bettiza]], književnik 
*[[Elvis Scoria]], nogometaš i trener{{nedostaje izvor}}
*[[Giovanni Rosso]], nogometaš{{nedostaje izvor}}
*[[Vlaho Bukovac]], po ocu podrijetlom Talijan (izvorno prezime Faggioni)
*[[Marko Marulić]], po majci podrijetlom Talijan
*[[Massimo Savić]], hrvatski glazbenik i pjevač

==Povezani članci==
* [[Središnja knjižnica Talijana u Hrvatskoj]]
* [[Manjinski jezici u Hrvatskoj]]

==Vanjske poveznice==
*[http://www.unione-italiana.hr/ Comunità Nazionale Italiana, Unija Talijana] 
*[http://www.italianiazagabria.com/index.php/hr Italiani A Zagabria , Talijanska manjina Grada Zagreba]
*[http://www.ciz.com.hr Zajednica Talijana u Zagrebu]
*[http://www.radiomarija.hr/arhiva/01/mv20170104.mp3 Emisija Magistra vitae] ur. i vod.: Jasna Pavelić Jureško, tema: Talijanska nacionalna manjina u RH, Radio Marija, emitirano 4. siječnja 2017.

==Reference==
{{izvori|2}}

{{Manjine u Hrvatskoj}}
[[Kategorija:Talijani u Hrvatskoj| ]]