Vidi kôd stranice Sveto Letica

<!--'''Sveto Letica'''-->
{{Infokvir vojna osoba
| ime            = Sveto Letica ''Barba''
| slika          = Sveto letica.jpg
| opis           =
| veličina       = 200px
| datum rođenja  = [[4. travnja]] [[1926.]]
| mjesto rođenja = {{ZD|H|HRV}} [[Podgora]], [[Hrvatska]]
| datum smrti    = [[6. studenoga]] [[2001.]]
| mjesto smrti   = {{ZD|H|HRV}} [[Split]], [[Hrvatska]]
| nacionalnost   = [[Hrvati|Hrvat]]
| puno ime       = Svetozar Nediljko Letica
| nadimak        = ''[[:wikt:hr:barba|Barba]]''
| supruga        = Senka r. Franić<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20011109/osmrtnice.htm Osmrtnice. Petak 9. studenoga 2001.], Slobodna Dalmacija</ref>
| suprug         =
| titule         =
| knjige         =
| služba         = 1942. – 1986.<br>1991. – 1996.
| čin            = [[Datoteka:Admiral JNA (JRM).jpg|50px]] Admiral<br>[[Datoteka:Naramenica ljetne odore admirala flote HRM.svg|20px]] [[Stožerni admiral]] 
| ratovi         = [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugi svjetski rat]]<br>[[Domovinski rat]]
| bitke          = [[Oslobađanje Dalmacije 1944.|Oslobađanje Dalmacije]]<br>
*[[Bitka za Brač 1944.]]<br>
*[[Desant NOVJ-a na Korčulu|Desant na Korčulu]]
[[Bitka za Šibenik 1991.|Bitka za Šibenik]]<br>[[Boj u Splitskom kanalu]]<br>[[Boj u Korčulanskom kanalu]]
| vojska        = [[JNA]]<br>[[OSRH|Hrvatska vojska]]
| rod           = [[Datoteka:Naval Ensign of Yugoslavia (1949-1993).svg|23px]] [[JRM]]<br>[[Datoteka:Naval Ensign of Croatia.svg|23px]] [[HRM]]
| jedinice      = 1. bt mornaričkog pješaštva<br>Granična brigada JRM
| zapovijedao   =[[R-22 Pula|R-22 ''Pula'']] <small>([[:en:HMS_Wager_(R98)|en]])</small> <br>''[[Brodovlje Jugoslavenske ratne mornarice|Vis]]''<br>Štab Komande VPO Split<br>Flota JRM<br>HRM
| odlikovanja   = vidi [[Sveto Letica#Odlikovanja|Odlikovanja]]
}}

'''Sveto Letica''' ([[Podgora]], [[4. travnja]] [[1926.]] – [[Split]], [[6. studenoga]] [[2001.]]), nadimkom '''''Barba''''', bio je hrvatski [[stožerni admiral]] i prvi zapovjednik [[Hrvatska ratna mornarica|Hrvatske ratne mornarice]] (1991. – 1996.). Kao [[Adolescencija|mladić]] [[1942.]] godine sudjelovao je u osnivanju [[NOVJ#Partizanska_mornarica|partizanske mornarice]] u makarskom primorju te se u njenim redovima borio do kraja rata. Kasnije je proveo četrdeset godina u vojnoj službi, napredujući do najviših položaja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Reaktiviravši se prilikom izbijanja Domovinskog rata 1991., ustrojio je novu hrvatsku mornaricu kojom je uspješno zapovijedao u ratu protiv JRM, sukobivši se u bitkama u [[Boj u Splitskom kanalu|Splitskom]] i [[Boj u Korčulanskom kanalu|Korčulanskom kanalu]] i natjeravši ih na povlačenje iz hrvatskog dijela Jadrana. Kao ratni zapovjednik tijekom cijelog [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], jedina je osoba kojoj je ikad dodijeljen najviši čin stožernog admirala (admirala flote) u HRM.

== Vojna služba ==
=== Drugi svjetski rat ===
Rođen je 1926. godine u obitelji Ante Letice (1897. – 1975.) i Perine Dean u Podgori pokraj [[Makarska|Makarske]]. Od ostalih obitelji Letica u Podgori i okolici njegova se razlikovala po nadimku ''Petričev'' (Letica-Petričev).<ref name="slaven"/> Tijekom [[Guvernatorat Dalmacija|talijanske okupacije]] Dalmacije u [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugom svjetskom ratu]], Podgora i makarsko primorje su bili u tzv. [[NDH#Rimski ugovori i odnos s Italijom|drugoj okupacijskoj zoni]], formalno u sastavu [[NDH]], no pod stvarnom kontrolom [[Fašistička Italija|Italije]]. Letica [[1942.]] pristupa [[NOVJ|partizanima]] i sudjeluje u stvaranju [[NOVJ#Partizanska_mornarica|partizanske mornarice]].<ref name=vjesnik>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2001%5C11%5C08%5C01A1.PDF vjesnik.hr]</ref> Stariji brat Petar Jure poginuo je u ratu.<ref>[https://www.geni.com/people/Petar-Jure-Letica/6000000001124926517 Petar Jure Letica], geni.com</ref> Od 1943. je raspoređen u mornarici NOVJ. U proljeće 1944. sudjeluje u mornaričkim operacijama oslobađanja dalmatinskih otoka i [[desant]]u na otok [[Pag]]. Kraj rata dočekuje u činu [[Kapetan (vojska)|kapetan]]a u 1. bataljonu mornaričkog pješaštva. 

=== Mirnodopska služba ===
Godinu dana nakon završetka rata odlučuje graditi karijeru u ratnoj mornarici te je uslijedilo formalno mornaričko školovanje. U [[Divulje|Divuljama]] je 1950. završio Mornaričku oficirsku školu, 1958. Vojnopomorsku oficirsku školu, a tri godine kasnije i Višu vojnopomorsku akademiju. Početkom šezdesetih u činu [[kapetan fregate|kapetana fregate]] bio je zapovjednik [[razarač]]a [[R-22 Pula|R-22 ''Pula'']] ([[:en:HMS_Wager_(R98)|en]]).<ref>Novak, Josip.[https://issuu.com/regionalnitjednik/docs/rt_319 "Varaždinac koji je zapovijedao torpednim čamcima"], Regionalni tjednik, br. 319., 29. lipnja 2010., str. 10-11.</ref> Na toj dužnosti je kao zaštita 1961. pratio brod ''[[Galeb (brod)|Galeb]]'' kojim je [[Tito]] putovao [[Mediteran]]om na svojoj afričkoj turneji.<ref>Đuro Zagorac: [http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:461420-Moj-najdrazi-general "Moj najdraži general"], ''[[Večernje novosti (dnevni list, Beograd)|Večernje novosti]]'', 30. listopada 2013.</ref> U [[Beograd]]u 15. srpnja 1968. diplomira u XIII klasi Ratne škole kao 12. u generaciji.<ref>Vukadinović, Dušan i Glišo Vejnović (1983.) ''Centar visokih vojnih škola JNA "Maršal Tito" 1942–1982'', Beograd</ref> Tijekom trideset godina provedenih u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici (1946. – 1976.) bio je na položajima zapovjednika postrojbi [[razarač]]a, graničnih brodova, raketnih i torpednih čamaca te na koncu cijele flote (kontraadmiral od 1974).<ref name=vjesnik/> Imenovan je načelnikom Štaba Komande Vojnopomorske oblasti u Splitu 1976. Tri godine kasnije promaknut je u čin [[viceadmiral]]a. 1983. raspoređen je na svoju posljednju aktivnu dužnost, položaj zamjenika [[Načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije|načelnika Generalštaba JNA]] za ratnu mornaricu. Umirovljen je u činu viceadmirala dana 10. lipnja [[1986.]]<ref>Ukaz Predsjednika Predsjedništva SFRJ br.1/19 od 10.6.1986.</ref> U rujnu iste godine, za dan mornarice, retroaktivno je promaknut u čin admirala s danom važenja 1. ožujka 1986. (po pravilniku o promaknućima boraca NOB-a),{{fusg|a}} kao jedan od dotada samo osam časnika JRM koji su postigli taj čin.<ref>Ukaz br.1/40 Predsjednika SFRJ od 10. 9. 1986.</ref><ref>Hrvatski biografski leksikon, 2013.</ref> 

Nakon umirovljenja bio je kritičan prema strukturama JNA i njihovom vezivanju uz [[SR Srbija|srbijansko]] vodstvo.<ref>M. F. [http://www.monitor.hr/clanci/umro-stozerni-admiral-sveto-letica/15259/ "Umro stožerni admiral Sveto Letica"], ''Vjesnik'', Četvrtak, 8. studenoga 2001.</ref> Za Dan mornarice 1988., zabrinut [[Slobodan Milošević|Miloševićevim]] [[Velikosrpska ideologija|nacionalizmom]], prosvjedovao je vojnom vrhu otvorenim pismom.<ref name="komem">[http://vijesti.hrt.hr/arhiv/2001/11/09/KRV.html Kratke vijesti - komemoracija za Leticu], hrt.hr, 9. studenoga 2001.</ref><ref>Lopušina, Marko (2014). ''Ubij bližnjega svoga'', Agencija TEA BOOKS, Beograd, str. 64.</ref> Zbog tog istupa bila mu je oduzeta mirovina.<ref name="komem"/> Nekoliko dana nakon što je Savez Komunista Hrvatske odlučio uvesti višestranačku demokraciju i raspisati slobodne izbore, na [[11. kongres SKH|11. kongresu SKH]] u prosincu 1989. izabran je za jednog od 75 članova [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]].<ref>Budimir, Davorka: [http://hrcak.srce.hr/64016 "Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije"], ''Anali Hrvatskog politološkog društva : časopis za politologiju'', Vol.7. No.1 Siječanj 2011., str. 82.</ref> U listopadu 1990. bio je jedan od potpisnika apela 55 umirovljenih generala i admirala Dalmacije i Like kojim se pozivalo na toleranciju, demokratski razgovor i mirno razrješenje krize između [[SR Hrvatska|hrvatskih vlasti]] i [[SAO Krajina|pobunjenih Srba]] u Lici i sjevernoj Dalmaciji, uz protivljenje [[Separatizam|separatizmu]] [[Republika Srpska Krajina|hrvatskih Srba]].<ref>"Apel za mir, povjerenje i demokraciju", ''Slobodna Dalmacija'', 29. listopada 1990.</ref>

=== Domovinski rat ===
{{Glavni|Povijest Hrvatske ratne mornarice#Domovinski_rat|l1=HRM u Domovinskom ratu}}

Izbijanjem Domovinskog rata, reaktivirao se i stavio na raspolaganje Republici Hrvatskoj. [[12. rujna]] [[1991.]] predsjednik Republike [[Franjo Tuđman]] imenovao ga je na dužnost prvog zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, time ujedno i osnovavši HRM. Čin [[admiral]]a iz JRM formalno mu je priznat u HRM u studenome 1991.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1991_12_65_1669.html Ukaz Predsjednika RH o prevođenju u činove djelatnih časnika Broj: 1197/91.], Zagreb, 26. studenoga 1991., ''Narodne novine''</ref> Kao zapovjednik mornarice, ušao je i u Vojni savjet [[Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske|Glavnog stožera oružanih snaga]].<ref>Hrvatski biografski leksikon, 2013.</ref> Dugogodišnje iskustvo admirala Letice u vođenju i upravljanju mornaricom i raznim pomorskim snagama bilo je dragocjeno u danima osnivanja i ustrojavanja nove mornarice. Tijekom pregovora o povlačenju i primirju između jugoslavenske i hrvatske strane vođenih za vrijeme [[Bitka za vojarne|bitke za vojarne]] i [[Bitka za Šibenik 1991.|bitke za Šibenik]] predstavljao je RH. U to vrijeme [[Načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije|načelnik generalštaba JNA]] [[Veljko Kadijević]] upozoravao je predsjednika Tuđmana da je admiral Letica ratoborniji i "gori" po dogovor od hrvatskog ministra obrane [[Martin Špegelj|Martina Špegelja]].<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000501/novosti1.htm "Tuđman: Učinit ću sve za prekid vatre, Kadijević: Letica ti je gori od Špegelja"], ''Slobodna Dalmacija'', 30. travnja i 1. svibnja 2000.</ref> 

Odmah se pristupilo osnivanju prvih [[vojna postrojba|vojnih postrojbi]]. Kao i ostatak Oružanih snaga RH u nastajanju, nove hrvatske pomorske snage morale su osvojiti i preuzeti baze, plovila i oružje jugoslavenskih snaga na području Hrvatske. Jugoslavenska mornarica imala je glavne baze u Puli, Šibeniku (Kuline), Splitu (Lora) i Visu, uz mnoge obalne topničke bitnice, skladišta, potkope i pristane diljem Jadrana. Prvi brod u hrvatskoj floti bio je desantno-jurišni [[čamac]] [[DJB-103|DJČ-103]] koji je zaplijenjen od [[JRM]] [[14. rujna]], dok je bio na remontu u [[Vela Luka|Veloj Luci]]. U akciji "[[Operacija Zelena tabla - Mala bara|Zelena tabla - Mala bara]]", [[14. rujna|14.]]/[[15. rujna]] osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama i skladišta [[morske mine|morskih mina]] čime je HRM došla do prvih snažnih oružnih sustava. Tijekom [[Bitka za Šibenik 1991.|Bitke za Šibenik]] od [[16. rujna|16.]] do [[22. rujna|22. rujna]] snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u bazi [[Kuline]] 15 ratnih [[brod]]ova i plovila, dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničko-remontnog zavoda ''[[Velimir Škorpik]]'' preuzeli Zavod u svoje ruke zajedno s 19 ratnih brodova i plovila. Mlade hrvatske snage su plijen od 34 plovila uspjele obraniti tijekom napada JNA na Šibenik.<ref>[http://vojnapovijest.vecernji.hr/prva-pobjeda-u-obrani-od-velikosrpske-agresije-sibenska-bitka-u-rujnu-1991-godine-962517 "Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine"], Dean Čanić za "Vojna povijest", 22. rujna 2014.</ref> Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni [[pogon]]ski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama (npr. [[OB-02 Šolta]]), postali temelj izgradnje HRM-a. Zapoviješću admirala Letice od [[24. rujna]] ustrojena je Ratna luka Šibenik, a [[29. rujna]] zarobljeni brodovi ustrojeni su u Udarne pomorske snage (UPS).
{{multiple image
| align     = right
| direction = vertical
| header    = 
| width     = 300
| image1    = Boj_u_Splitskom_kanalu.jpg
| caption1  =Shematski prikaz Boja u [[Splitski kanal|Splitskom kanalu]] [[14. studenog|14.]] i [[15. studenog]]
| image2 = Boj_u_Korčulanskom_kanalu.jpg
| caption2 = Shematski prikaz Boja u [[Korčulanski kanal|Korčulanskom kanalu]] [[16. studenog]]
}}
Od odlučujuće važnosti za nadzor obale i priobalja bilo je preotimanje obalnog topništva [[JRM]]-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB). U rujnu su osvojene bitnice na [[Žirje|Žirju]], [[Zečevo|Zečevu]], na Smokvici, Marinča rat na [[Šolta|Šolti]], Ražanj na [[Brač]]u, Ražnjić te Privala na [[Korčula|Korčuli]]. Ustroj i popuna izvedeni su do [[21. rujna]], a [[1. listopada]] od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u [[Split]]u. 

U jesen 1991. na moru je vladala [[Blokada|pomorska blokada]] koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela". Kako bi spriječili JRM u korištenju ratne luke Lora u Splitu i opskrbu TG Kaštela iz te baze, Letica je 25. rujna naredio polaganje zapreke od morskih mina na ulazu u luku Lora. Ubrzo je jedna jugoslavenska barkasa naletjela na minu i potonula. Brodovi JRM su  prestali koristiti Loru kao bazu, ali su unatoč tome zadržali položaje u Splitskom kanalu, blokirajući pomorski  promet, a logistička  potpora je organizirana sa Visa i Lastova.<ref>Seretinek, str. 39.</ref> Početkom listopada HRM je položila minsku zapreku i u Splitskim vratima. Diverzanti JRM iz baze u Divuljama planirali su njegovu likvidaciju.<ref>Presuda K-54/92-50, str. 17.</ref> Admiral Letica pošto-poto želio je ukloniti brodove JRM iz unutarnjeg mora i blizine obalnog pojasa. Nakon što je priručnim torpedom potopljen jugoslavenski patrolni brod, JRM je kao odmazdu otvorila vatru po civilnim i vojnim ciljevima u Splitu. Letičinom zapoviješću "raspali!" obalno topništvo u rano jutro 15. studenog 1991. počelo je djelovanje protiv nastupajućih brodova JRM koji su napadali grad Split, srednjodalmatinske otoke i šire splitsko područje, te vršili blokadu pomorskog prometa.<ref>Stjepan Bernardić: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041115/temedana01.asp "Admiral Letica je naredio: Raspali!"], ''Slobodna Dalmacija'', 15. studenoga 2004.</ref> Prijetnjama općeg napada na mornaričke i vojne objekte JNA u Splitu, ali i podsjećanjem da su obitelji mnogih časnika JNA među civilima u gradu, admiral Letica je utjecao na odustajanje od težeg zračnog udara JNA na Split.<ref>Presuda K-54/92-50, str. 44.</ref><ref>Banovac, 18-19</ref> Sličan okršaj obalnog topništva HRM i jugoslavenskih brodova se ubrzo ponovio u [[Boj u Korčulanskom kanalu|sukobu u Korčulanskom kanalu]]. Nanijevši neprijatelju značajne gubitke i natjeravši ih na povlačenje, HRM je preuzela kontrolu nad Jadranom.

Nakon užurbanog dovršavanja i gradnje, 1992. HRM je porinula dva nova broda, raketnu topovnjaču ''[[RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV.|Petar Krešimir IV]]'' i desantni brod-minopolagač ''Cetinu''. Admiral Letica zalagao se i za gradnju dviju ili triju raketnih [[Fregata|fregata]]/[[korveta]], dok bi raketne topovnjače činile osnovicu flotile.<ref>Bukovčan i Frigelj, str. 81.</ref> Poticao je i rekonstrukciju i uvođenje u uporabu zarobljene podmornice ''Soča'', preimenovane u ''[[P-01 Velebit|Velebit]]''. Nadgledao je i upravljao ustrojavanjem postrojbi mornaričkog pješaštva, koje su sudjelovale u oslobađanju južne Dalmacije i kasnije u [[Operacija Maslenica|operaciji Maslenica]]. 1993. položene su i kobilice za DBM ''[[DBM-82 Krka|Krku]]'' (porinut dvije godine poslije) i raketnu topovnjaču ''[[RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir|Dmitar Zvonimir]]''.

U listopadu 1994. održana je združena vježba [[HRZ|zrakoplovstva]] i mornarice pod nazivom "Posejdon-94", prilikom koje su s ''[[RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV]]'' i ''[[RTOP-21 Šibenik|Šibenika]]'' uspješno ispaljene rakete [[RBS-15]]B zarobljene od [[JRM]].<ref>Vesna Pintarić: [http://www.hrvatski-vojnik.hr/godina-2015-menu/item/541-protubrodskom-raketom-rbs-15b-izravno-u-cilj.html "Protubrodskom raketom RBS-15B izravno u cilj"], Hrvatski vojnik, broj 474, 26. svibnja 2015.</ref> Rakete i tehnologiju je Švedska prodala Jugoslaviji netom prije rata, a kako je tijekom rata Hrvatska bila pod [[embargo]]m, bez mogućnosti nabave sustava upravljanja ciljanjem, razvio se vlastiti (Fobos). Unatoč skepsi u vojnim krugovima oko sposobnosti HRM, admiral Letica inzistirao je na lansiranju raketa RBS-15.<ref name="kardum25">[[Zdravko Kardum|Kardum, Zdravko]]. [http://obris.org/hrvatska/hrm-25-godina-poslije/ "HRM - 25 godina poslije"], obris.org, 12. rujna 2016.</ref> Uvođenjem raketa RBS-15 u uporabu, HRM je ostvarila prednost pred flotom [[Vojska Jugoslavije|VJ]] koja je raspolagala sličnim starijim i inferiornijim sustavima [[P-15 Termit|P-15]] i P-21 sovjetskog podrijetla.

Nakon dovršetka [[Operacija Oluja|operacije Oluja]], admiral Letica je bio zadužen za protokol kod dolaska predsjednika države "[[Vlak slobode|Vlakom Slobode]]" u Split.<ref>Radačić, Branko. [http://www.kastela.org/novosti/aktualnosti/12532-sjecanje-na-vlak-slobode "Sjećanje na Vlak slobode"], kastela.org, Objavljeno: 26. kolovoza 2010.</ref> Zbog uspješnog zapovijedanja ratnom mornaricom u Domovinskom ratu, 12. ožujka 1996. unaprijeđen je u najviši čin HRM-a, čin [[stožerni admiral|stožernog admirala]], jednak činu admirala flote u drugim mornaricama.<ref>[http://www.predsjednik.hr/Zagreb12.03.1996_3 ''Odluka predsjednika RH Tuđmana o prelasku na mirnodopski ustroj oružanih snaga'']</ref> Umirovljen je odlukom Predsjednika Republike [[1. lipnja]] [[1996.]]<ref name=hrt/>

== Mirovina ==
Prilikom svečane proslave pete obljetnice osnutka HRM, u rujnu 1996., načelnik GS [[stožerni general]] [[Zvonimir Červenko|Červenko]] uručio mu je [[Red hrvatskog pletera]].<ref>Vejzagić, S.: [http://ipd-ssi.hr/Epulon/%C4%8Casopis%20Epulon%207.pdf "Obilježavanje dana ratne mornarice u Hrvatskoj kroz dva politička sustava: Hvala, mornari"], ''EPULON'', časopis studenata povijesti [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli|Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli]], godina VII, broj 7., 2009., str. 81.</ref> Ostatak mirovine proveo je u Splitu. Bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Udruge dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice.<ref>Snježana Šetka: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001116/split.htm "Dan koji će ostati u pamćenju"], Slobodna Dalmacija, 16. studenoga 2000.</ref> U svibnju 2000. udruga i Letica ogradili su se od braniteljskog prosvjeda na splitskoj rivi, pozivajući članstvo na nesudjelovanje.<ref>Snježana Šetka: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000510/split.htm "Nećemo rušiti državu, mi smo je i stvorili!"], Slobodna Dalmacija, 10. svibnja 2000.</ref> Na sastanku braniteljskih udruga s kabinetom [[Ivica Račan|Ivice Račana]] povodom [[Dan državnosti (Hrvatska)|Dana državnosti]] 2000. u ime udruge najavio je predlaganje zakona kojim bi se zabranila sva [[fašizam|fašistička]] simbolika i znakovlje u Republici Hrvatskoj, uključujući i grb s bijelim početnim poljem, zbog čega se dio čelnika braniteljskih udruga sukobio s njime.<ref name="markovic">Marković, Marko: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000719/novosti2.htm "Ministar branitelja mora biti nestranačka osoba!"], Slobodna Dalmacija, srijeda 19. srpnja 2000.</ref> Založio se i za osnivanje krovne braniteljske udruge na nacionalnoj razini, istaknuvši svoje nezadovoljstvo velikim brojem udruga veterana, dragovoljaca i invalida Domovinskog rata, kazavši kako mnoge od njih za cilj nemaju dobrobit branitelja, već osobni probitak njihova vodstva.<ref name="markovic"/><ref>D. Petranović: [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/19991219/split.htm "U Lori osnovana splitska podružnica Udruge dragovoljaca HRM-a"], Slobodna Dalmacija, 19. prosinca 1999.</ref> U listopadu 2000., nakon što je predsjednik [[Stipe Mesić|Mesić]] zbog miješanja u politiku umirovio sedam visokih časnika OSRH koji su javnosti i državnom vrhu uputili [[:s:Pismo 12 generala|otvoreno pismo]] kritizirajući vladu, admiral Letica izrazio je punu podršku tom potezu. Otvoreno pismo je ocijenio rezultatom akcije "rigidnih desničarskih snaga [[HDZ]]-a" usmjerene protiv državnog vrha i s namjerom "stvaranja ozračja kaosa".<ref>Dobrila Stella: [http://www.monitor.hr/clanci/letica-desnicari-pokusavaju-stvoriti-ozracje-potpunog-kaosa/9398/ "Letica: Desničari pokušavaju stvoriti ozračje potpunog kaosa"], Vjesnik, Ponedjeljak, 2. listopada 2000.</ref>

Preminuo je u 76. godini u Splitu, u studenom 2001. Pokopan je s najvišim vojnim i državnim počastima na splitskom groblju [[Lovrinac]].<ref name=hrt>[http://www.hrt.hr/arhiv/2001/11/07/HRT0035.html "Umro stožerni admiral Sveto Letica"], hrt.hr, 7. studenoga 2001.</ref>

== Privatni život ==
Njegov sin Ante Letica obavještajni je djelatnik, 2007. nalazio se na položaju načelnika sektora [[Protuobavještajna djelatnost|protuobavještajne]] službe [[SOA]]-e.<ref>[http://arhiva.nacional.hr/clanak/32834/podbevsekovi-suradnici-ponovno-u-soa-i "Podbevšekovi suradnici ponovno u SOA-i"], Objavljeno u ''Nacionalu'' br. 593, 2007-03-27</ref> Admiralov nećak, sin Letičine sestre Mile (r. 1928.) je dr. [[Mirando Mrsić]], liječnik, bivši [[Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava|ministar rada i mirovinskog sustava]] (2011.-2015.) i [[sabor]]ski zastupnik.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/ministar-mrsic-sam-sebi-pobrojao-krvna-zrnca/863031.aspx "Ministar Mrsić sam sebi pobrojao krvna zrnca"], index.hr, četvrtak, 17.12.2015.</ref> Admiral flote Letica nije bio u rodu s ekonomistom [[Slaven Letica|Slavenom Leticom]] (također iz Podgore).<ref name="slaven">[http://www.radiovrh.ca/pages/slaven_letica_zivotopis.html  "malo osobniji životopis (životopis za početnike)"], Slaven Letica, radiovrh.ca.</ref>

Admiral Letica bio je i strastveni lovac.

== Ostavština ==
* Svečanu odoru stožernog admirala, jedinstveni primjerak, zajedno s Letičinim osobnim zabilješkama, zapisima, fotografijama i drugim predmetima obitelj Letica 2002. poklonila je [[Hrvatski pomorski muzej u Splitu|Hrvatskom pomorskom muzeju]] u Splitu.<ref>Jelača, Merien. [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020917/kultura03.asp "Letičine uspomene"], ''Slobodna Dalmacija'', 17.9.2002.</ref><ref>Ivan Šarić: [https://hrvatski-vojnik.hr/pdfmagazin/hv_230.pdf "Službena ljetna odora  stožernog admirala Svete Letice"], ''Hrvatski vojnik'', broj 230/6. Ožujka 2009., str. 31.</ref>
* Letičin prijatelj, [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|akademski]] slikar [[Dalibor Parać]], između 1985. i 1988. izradio je [[Medalja|medalju]] s portretom admirala Letice.<ref>[http://www.matica.hr/vijenac/240/Majstor%20posve%C4%87enoga%20zanata/ "Majstor posvećenoga zanata - izložba medalja Dalibora Paraća, Galerija Mala, Zagreb"], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 240, 15. svibnja 2003.</ref>
* Povodom obilježavanja [[HRM#Dan Hrvatske ratne mornarice|Dana mornarice]] 2014. viceadmiral [[Ante Urlić|Urlić]] pozvao je splitskoga gradonačelnika na imenovanje jedne od ulica po admiralu flote Letici.<ref>Vedran Očašić:  [http://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/predsjednik-josipovic-na-proslavi-dana-hrm-a/70339/ "Predsjednik Josipović na proslavi dana HRM-a"], radio split.</ref>

== Činovi ==
{{multiple image
| align     = right
| direction = horizontal
| header    = Oznaka čina stožernog admirala
| width     = 68
| image1    = Rukav zimske odore admirala flote HRM.svg
| caption1  =Rukav
| image2 = Naramenica ljetne odore admirala flote HRM.svg
| caption2 = Naramenica
}}
[[Datoteka:Zastava admirala flote OS RH.svg|150px|mini|desno|Zastava stožernog admirala]]
* kontraadmiral (22. prosinca 1974.)<ref>Ukaz br.14-34 VKOS-a od 22.12.1974</ref>
* viceadmiral (22. prosinca 1979.)<ref>Ukaz br.7-40 VKOS-a od 22.12.1978</ref>
* [[admiral]] (10. rujna 1986.,<ref>Ukaz br.1/40 Predsjednika Predsjedništva SFRJ od 10.9.1986 </ref> 26. studenog 1991.<ref>Ukaz br.1197/91 Predsjednika RH od 26.11.1991.</ref>)
* [[stožerni admiral]] (12. ožujka 1996.)

== Odlikovanja ==
'''Jugoslavija'''
{|
|-
|[[Datoteka:Order of the National army with laurer wreath Rib.png|80px]] [[Orden narodne armije|Orden narodne armije s lovorovim vijencem]]<ref>[https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?pv_page_id=265832 "Unapređenja i odlikovanja"], ''Slobodna Dalmacija'', 21.12.1977.</ref>
|-
|}

'''Republika Hrvatska'''
{|
|-
|[[Datoteka:Ribbon of the Order of Duke Trpimir.png|80px]] [[Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom]]<ref>[http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1995/0912.htm Odluka Predsjednika RH], Broj: 01-051-95-5-1/1, Zagreb, 28. svibnja 1995. </ref>
|-
|[[Datoteka:Ribbon of an Order of Duke Domagoj.png|80px]] [[Red kneza Domagoja]]
|-
|[[Datoteka:Ribbon of an Order of Ban Jelačić.png|80px]] [[Red bana Jelačića]]
|-
|[[Datoteka:Ribbon of an Order of the Croatian Trefoil.png|80px]] [[Red hrvatskog trolista]]
|-
|[[Datoteka:Ribbon of an Order of the Croatian Wattle.png|80px]] [[Red hrvatskog pletera]]
|-
|[[Datoteka:Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland War.png|80px]] [[Spomenica domovinskog rata]]
|-
|[[Datoteka:Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland's Gratitude.png|80px]] [[Spomenica domovinske zahvalnosti]]<ref name=hrt/>
|}

== Bibliografija ==
* Letica, Sveto. "Razvoj Jugoslavenske mornarice, doktrina njene upotrebe", u: Matović, Ivo (ur.) ''[http://www.znaci.net/00003/740.pdf Jugoslavenska mornarica u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije]'', Beograd, 1986., str. 129-139.

== Literatura ==
* Banovac, Ivan. (2015.) [https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffst%3A321/datastream/PDF/view "Split u Domovinskom ratu"], [[Sveučilište u Splitu]], Odsjek za povijest
* Brigović, Ivan. [http://hrcak.srce.hr/file/109849 "Odlazak Jugoslavenske narodne armije s područja Zadra, Šibenika i Splita krajem 1991. i početkom 1992. godine"], ''Časopis za suvremenu povijest'', Vol.43 No.2 Listopad 2011.
* Bukovčan, S. i D. Frigelj (1993.) [https://hrvatski-vojnik.hr/pdfmagazin/hv_037_91_95.pdf "Stasanje HRM"], ''[[Hrvatski vojnik]]'', br. 37, god. III (str. 80-87)
* Leskovec, Vlatka i Redakcija (2013). [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11749 "LETICA, Sveto (Svetozar, Barba)"], ''[[Hrvatski biografski leksikon]]''.
* [http://www.centar-za-mir.hr/wp-content/uploads/2013/12/CC-Verdict4.pdf Presuda K-54/92-50], Okružni sud Split, 14. rujna 1993.

== Bilješke ==
#{{fusd|a}} <small>Po pravilniku o vojnoj službi, visoki časnici oružanih snaga koji su bili veterani Drugog svjetskog rata ([[NOVJ|borci NOB-a]]) prilikom umirovljenja bili bi promaknuti u viši čin.</small>

== Izvori ==
{{Izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat|Sveto Letica}}
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021024/novosti07.asp Iskaz svjedoka o ulozi admirala Letice] u procesuiranju ratnih zločina nad [[Vojno istražni centar Lora|zarobljenicima u Lori]]; ([http://www.documenta.hr/assets/files/Sudjenja/Lora_sazetak_izvjestaja_s_rasprava.pdf Drugi iskaz], str. 14-5.)
*[http://stav.cenzura.hr/delozacije-koliko-je-ljudi-izbaceno-iz-stanova/ Admiral Letica o ilegalnom] zaposjedanju vojnih stanova u Splitu
*[http://farm3.static.flickr.com/2881/9194008565_9b3fd6b0cd.jpg Fotografija admirala Letice] s generalom [[Zvonimir Červenko|Červenkom]] na [[Brijuni]]ma
*[http://osrh.hr/Data/HTML/HR/GLAVNA/DOGA%C4%90ANJA/20160918_Sve%C4%8Dano_obilje%C5%BEena_velika_obljetnica_HRM-a/IMG_7019.CR2_resize.jpg Izaslanstvo HRM] na grobu admirala flote Letice, 2016.

{{Redoslijed
|prethodnik         = 
|gl_članak_funkcija = [[Datoteka:Zastava zapovjednika HRM.svg|50px]]<br>[[HRM#Zapovjednici_HRM-a|Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice]]<br />(1991. - 1996.)
|nasljednik         = [[Vid Stipetić]]
}}

{{GLAVNIRASPORED:Letica, Sveto}}
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici u Domovinskom ratu]]
[[Kategorija:Admirali Hrvatske ratne mornarice]]
[[Kategorija:Podgora]]