Vidi kôd stranice Sveti Petar Cetinjski

<!--'''Sveti Petar Cetinjski'''-->{{Infookvir monarh
| ime                  = Sveti Petar Cetinjski<br>Petar I. Petrović Njegoš<br>Петар I. Петровић<br> Свети Петар Цетињски
| slika                = [[Datoteka:Sveti Petar Cetinjski Cudotvorac.jpg|200px]]
| opis                 = 
| titula               = [[Crnogorci|Crnogorski]] [[državni poglavar|državni]] i [[autokefalna crkva|poglavar autokefalne crkve]]
| vladavina            = [[1782.]] - [[31. listopada]] [[1830.]]
| krunidba             = 
| prethodnik           = [[Arsenije Plamenac]]
| nasljednik           = [[Petar II. Petrović Njegoš]]
| regent               =
| titula1              =
| vladavina1           = 
| krunidba1            = 
| prethodnik1          = 
| nasljednik1          =
| regent1              =
| titula2              =
| vladavina2           = 
| krunidba2            = 
| prethodnik2          = 
| nasljednik2          =
| regent2              =
| titula3              =
| vladavina3           = 
| krunidba3            = 
| prethodnik3          = 
| nasljednik3          =
| regent3              =
| nasljeđe             = -
| supruga              = 
| supruge              = 
| suprug               = 
| supruzi              = 
| djeca                = 
| puno ime             = 
| posthumno ime        = 
| dinastija            = [[Petrović Njegoš (crnogorska dinastija)|Petrović Njegoš]]
| vladarska himna      =
| otac                 = Marko Petrović
| majka                = Anđelija Martinović
| datum rođenja        = [[8. studenog]] [[1748.]]
| mjesto rođenja       = [[Njeguši]], [[Crna Gora]]
| datum smrti          = [[31. listopada]] [[1830.]]
| mjesto smrti         = [[Cetinje]], [[Crna Gora]]
| datum pokopa         = 
| mjesto pokopa        = 
| potpis               =
| zanimanje            = 
| vjera                = [[Pravoslavlje|pravoslavac]]
}}

'''Petar I. Petrović Njegoš''' ([[crnogorski jezik|na crnogor. ćiril.]] Петар I. Петровић), [[kanonizacija|kanoniziran]] kao '''Sveti Petar Cetinjski'''<ref>[https://antenam.net/istorija/67591-nepoznati-njegos-kako-je-kanonizovan-petar-cetinjski-1 Vladimir Jovanović, NEPOZNATI NJEGOŠ: Kako je kanonizovan Petar Cetinjski]</ref> ([[crnogorski jezik|na crnogor. ćiril.]] Свети Петар Цетињски; [[Njeguši]], [[8. studenog]] [[1748.]] - [[Cetinje]], [[31. listopada]] [[1830.]]), [[Crnogorci|crnogorski]] svjetovni poglavar od [[1782.]] te poglavar Cetinjske Mitropolije od [[1784.]] do [[1830.]] Smatra se utemeljiteljem moderne [[Crna Gora|Crne Gore]]. Napisao je jednu od prvih knjiga o crnogorskoj povijesti.

''Sv. Petar Cetinjski'' jedna je od najvećih, ako ne i najveća, ličnost [[Povijest Crne Gore|crnogorske nacionalne povijesti]].

== Životopis ==

Rodio se u obitelji [[Petrović Njegoš (crnogorska dinastija)|Petrović Njegoš]] od oca ''Marka'' i majke ''Anđelije Martinović''. Zaredio se oko [[1760.]] godine, a sa svega 17 godina postao je [[đakon]]. Od [[1765.]] godine nalazio se na [[škola|školovanju]] u [[Carska Rusija|Carskoj Rusiji]]. Bio je ''Petar'' [[1779.]] u jednom crnogorskom izaslanstvu koje je u [[Beč|Beču]] od [[austrija|austrijske]] [[car|carice]] [[Marija Terezija|Marije Terezije]] tražila [[pokroviteljstvo]] i [[financije|financijsku potporu]] [[Crnogorska država 1698. - 1851.|crnogorskoj državi]].

Nakon [[smrt]]i [[Šćepan Mali|Šćepana Malog]] zakratko, od [[1781.]] do [[1784.]] i vladanja [[mitropolit|mitropolita]] [[Arsenije Plamenac|Arsenija Plamenca]], prekinuta je [[tradicija]] da se na crnogorskom [[prijestolje|prijestolju]] nalazi [[vladika]] [[dinastija|iz dinastije]] [[Petrović Njegoš (crnogorska dinastija)|Petrović-Njegoš]]. Nakon [[smrt]]i [[mitropolit]]a ''Plamenca'', ''Petar'' je na općem [[Crnogorski zbor|Crnogorskom zboru]] izabran za novoga [[Crkva|crkvenog]] i [[državni poglavar|državnog poglavara]]. 

No, za vladiku je trebalo da bude posvećen (''hirotoniziran'') u [[Rusko Carstvo|Rusiji]], ali mu je ruski [[veleposlanik]] u ''Beču'' odbio izdati [[putovnica|putovnicu]] jer je mislio da je ''Petar'', zbog njegova učešća u obraćanju [[carica|carici]] [[Marija Terezija|Mariji Tereziji]] [[1779.]] godine, "austrijski čovjek". Otuda je ''Petar'' posvećen u [[Srijemski Karlovci|Srijemskim Karlovcima]] od [[Srbi|srpskoga]] mitropolita ''Mojsija Putnika''.

Potom, iz ''Srijemskih Karlovaca'', ''Petar'' ipak putuje za ''Rusiju''. Tijekom njegova boravka tamo, [[Skadar|skadarski]] je [[vezir]] [[Mahmut-paša Bušatlija]], koji je tvrdio da mu je [[Staniša (Skender-beg) Crnojević]] predak, napao ''Crnu Goru'' i prodro do [[Cetinje|Cetinja]] gdje je spalio ''Cetinjski [[manastir]]'' . 

Godine [[1786.]] ''Petar'' biva protjeran iz Rusije. Vraća u [[domovina|domovinu]] i odaziva se pozivu [[Austrija|Austrije]] i ''Rusije'' da [[Crnogorci]] sudjeluju u [[rat]]u protiv [[Osmanlije|Osmanlija]]. Tom je prilikom u [[Crna Gora|Crnu Goru]] došao austrijski [[časnik]] [[Filip Vukasović]] i donio naoružanje i novac. No,''Vukasović'' je podržao [[guvernadur]]a [[Jovan Radonjić|Jovana Radonjića]], ''Petrova'' proaustrijski orijentiranog [[konkurencija|konkurenta]] te grupu oko njega okupljenih crnogorskih vođa, došlo je do nejedinstva i ''Crnogorci'' nisu imali vojnoga uspjeha.

==[[Sablja]] i [[križ]]==

[[Rusi]] i [[Austrijanci]] su [[1791.]] i [[1792.]] sklopili mir sa ''Osmanskim Carstvom'', pa je ''Crna Gora'' bila napuštena, suočena sa starim neprijateljem -  [[vezir]]om ''Mahmut-pašom Bušatlijom''. Uz to što je imao brojnu i organiziranu vojsku, ''Mahmut-paša'' je novcem i prijetnjama širio neslogu, kako među [[crnogorska plemena|pleme]]nima u [[Crnogorska Brda|Crnogorskim Brdima]] - [[Brđani (Crnogorci)|Brđanima]], tako i u dijelu [[Crnogorska država 1698. - 1851.|slobodne i nezavisne Crne Gore]]. 

Prije te bitke, [[Sveti Petar Cetinjski]] je uputio poslanicu turskom veziru u [[Skadar|Skadru]], koja osvjetljava nastojanja za ujedinjenje Brđana sa drugim Crnogorcima (''[[crnogorski|orig. crnogorski]]''):

* ''"Što mi pišeš da Brđanima pomoć ne dajem i da ih ne puštim u Cernu Goru, to mi nemoj govoriti, što mi zakon i moja duša ne da učiniti. Brđani su moja braća kao i Crnogorci..."''<ref> "Petar I Petrović - DJELA", CID [[Podgorica]] [[1999.]] godine </ref>

U kritičnim momentima, uoči osmanskoga napada, ''Petar'' je okupio ''Crnogorce'' i ''Brđane'' i na ''Crnogorskom zboru'' je izglasana, napisana i potpisana ''[[Stega]]'' - svečana prisega da je jedinstvo i obrana sveta [[nacija|nacionalna]] dužnost.

==Bitka na Krusima==
[[Srpanj|U srpnju]] i [[Rujan|rujnu]] [[1796.]] u [[bitka]]ma na ''Martinićima'' i ''Krusima'' je potučena osmanska vojska, a njezin zapovjednik, [[Skadar|skadarski]] [[vezir]] [[Mahmut-paša Bušatlija]] posječen. U bitkama je ''Petar'' predvodio ''Crnogorce'' sa [[sablja|sabljom]] i [[križ|križom]] u rukama. Vezir ''Mahmut-paša'' je tijekom borbi zaklan a glava mu je, kao strašni simbol crnogorske pobjede, za osvetu odsječena i donesena u ''[[Cetinjski manastir]]'' koji je bio [[1785.]] spalio. Od tada su sastavnim dijelom crnogorske države postali [[Bjelopavlići]] i [[Piperi]].

{{glavni|Bitka na Krusima}}

==[[Zakon]]i==
Na ''Crnogorskom zboru'' u ''Manastiru Stanjevići'' [[1798.]] je donesen [[Zakonik opšči crnogorski i brdski]] sa 16 članaka a dopunjen je [[1803.]] sa još 17 članaka. Godine [[1798.]] je također oformljeno [[Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog]]. Time je, skupa sa u ''Zakoniku'' inkorporiranom ''Stegom'', udaren [[pravna država|pravni temelj crnogorskoj državi]]. 

==Spor sa Rusima==
Osobni je [[tajnik]] ''Petrov'' bio, od [[1785.]] do [[1804.]] [[Dolči de Vicković]], [[katolici|katolički]] [[svećenik]] iz [[Dubrovnik|Dubrovnika]].

Potkraj [[1803.]] i tijekom [[1804.]] je ''Petar'' bio pod snažnim ruskim pritiskom da se oslobodi opata ''Dolčija'', jer je navodno bio u [[urota|urotničkom dosluhu]] sa [[Francuzi]]ma a kao katolički svećenik je, tvrdi li su ''Rusi'', radio i na konverziji ''Crnogoraca'' iz pravoslavlja u katoličanstvo. 

Optužbe su dodatno osnažene pritiskom u pismu ''Crnogorcima'' što ga je uputio  [[Sveti Sinod]] [[Ruska pravoslavna crkva|Ruske crkve]] s optužbama da ''Petar'' uzgaja "latinsku jeres" i prijetnjom kako će ''Ruski sinod'' u ''Crnu Goru'' postaviti novoga [[arhijerej|arhijereja]].

[[Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog]] se  3. srpnja [[1804.]], obratilo pismima ''ruskom caru'' i ruskom ''Ministarstvu vanjskih poslova'', te specijalnom ruskom izaslaniku [[grof|grofu]] ''Marku Iveliću'' u [[Boka kotorska|Boki kotorskoj]]. 

Najprije je istaknuta potpuna nezavisnost i samostalnost ''Crne Gore'' spram ''Rusije'', kako u crkvenom tako i u državnom pogledu. Gašenjem ''Pećke patrijaršije'' [[1766.]] godine (''napomena - citati koji slijede u crnogorskom originalu'')  ''“naš gospodin [[Mitropolit]] ostao po sebi u ovdašnjoj crkvi u nezavisnosti ikakvoj vlasti kao drugi arhijereji”'', da ''“od najstarijeg vremena vjeru hrišćansku nijesmo od [[Rus]]a, nego od [[Grk]]a primili”'', te da ''“mi narod crnogorski i brdski ne stojimo pod podanstvom Ruske imperije, nego samo pod [[moral|moralnim]] [[pokroviteljstvo]]m, i ovo ne po drugim pričinama, nego jedinstavno po jednovjerju i jednoplemenitosti”'', napisalo je crnogorsko ''Praviteljstvo''. 

Takav stav, također, bjelodano svjedoči i o tadašnjoj  ([[autokefalnost|samostalnosti - autokefalnosti]]) [[Crnogorska pravoslavna crkva|Crnogorske crkve]]. 

U pismima ''Praviteljstva'' dalje stoji:

''“Do sada naši [[Arhijerej]]i nijesu bili povlačeni ruskom Sinodu na ispite, zato i ovog našeg Arhijereja nećemo pustiti da bi iko nad njim [[trijumf]]ovao i [[sud]]io. Kad bi on u čemu prestupio i bio kriv, za što je nepravo o[[kleveta]]n, mi bismo mu mogli sami suditi i ne kao arhijereju, nego kao najpoštenijem [[građani]]nu među nama”.''<ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/ruski_konzulat_u_kotoru_1804_1806.htm Dr.Radoslav Raspopović: O djelovanju ruskoga konzulata u Kotoru 1804.-1806.g.]</ref>

{{glavni|Dolči de Vicković}}

==Ujedinjenje Crne Gore i Boke==
Još od [[1797.]] i propasti [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] nastojao je ''Petar'' pripojiti [[Boka kotorska|Boku kotorsku]] i crnogorsko priobalje oko [[Budva|Budve]].  ''Petar'' je doista oslobodio ''Budvu'', no ubrzo se, pod inozemnim pritiskom, morao otuda povući i prepustiti je ''Austriji''.

Novi je pokušaj uslijedio [[1806.]] kada se, na poziv ''Rusije'', uključio u borbu protiv [[Napoleon|Napoleonovih]] trupa koje su bile prodrle i u ''Boku kotorsku''. Ni ovoga puta nije bilo uspjeha jer su ''Crnogorci'' pretrpjeli poraz kod osmanskih utvrda u bokokotorskom zaleđu ([[Nikšić]], ''Klobuk'').

Konačno, rujna [[1813.]] godine, ''Petar'' je uništio francuske postrojbe u ''Boki kotorskoj'', izuzev utvrde u [[Kotor|Kotoru]]. Zauzeo je [[Perast]], [[Risan]], [[Herceg Novi]], nad kojima se zaviorio crnogorski [[Alaj-barjak]], te stigao sa kombiniranim crnogorsko-bokeljskim postrojbama podno [[Dubrovnik|Dubrovnika]] u kojem su se ''Francuzi'' utvrdili. U prosincu [[1813.]] predala se i francuska posada u ''Kotoru''.

[[Ujedinjenje Crne Gore i Boke kotorske 1813.|Ujedinjenje Crne Gore i Boke]] proglašeno je 29. listopada [[1813.]] godine u [[Dobrota|Dobroti]], kod ''Kotora''.

No, [[Bečki kongres]] je [[1814.]] – [[1815.]] odlučio da se ''Boka kotorska'' vrati Dalmaciji, koja je pripala ''Austriji''. ''Rusija'' nije bila suglasna sa crnogorskim zahtjevima da [[bokokotorski zaljev]] ostane u sastavu crnogorske države. Čak je ''Rusija'' priprijetila ''Crnogorcima'' u slučaju da organiziraju oružanu obranu ''Boke kotorske'' a ukinuta je i financijska pomoć ''Crnoj Gori''.

Tijekom crnogorsko-francuskih oružanih sukoba ''Napoleon'' se interesirao za ''Petra'' i ''Crnogorce''. On je [[28. siječnja]] [[1808.]] godine, iznenađen vijestima o teškim borbama sa crnogorskim postrojbama, pisao francuskom guverneru [[Dalmacija|Dalmacije]]:

''"Držite [[agent]]a uz crnogorskog vladiku i nastojte pridobiti toga čovjeka."'' <ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/napoleon_pominje_crnogorce_marsalu_marmonu.htm  Napoleonovo pismo guverneru Dalmacije od 28. siječnja 1808.g.] </ref>

Opet je ''Napoleon'' [[9. veljače]] [[1808.]] istim povodom pisao:

''"Kako to da i nikada ne pišete o Crnogorcima? Ne treba biti krut; treba među njih ubaciti agente radi pridobijanja prvaka te zemlje."'' <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/napoleon_pominje_crnogorce_marsalu_marmonu.htm  Napoleonovo pismo guverneru Dalmacije od 9. veljače 1808.g.] </ref>

==Ujedinjenje Crne Gore i Brda==
[[1820.]] je u ''Morači'' poražena ''Džalaludin-pašina'' vojska i od tada su plemena [[Rovca]] i [[Moračani]] postali dijelom slobodne i nezaisne crnogorske države.

==Nasljednik==
[[Prijestolonasljednik|Za nasljednika]] je Petar odredio svoga sinovca  [[Petar II. Petrović Njegoš|Radivoja Tomova Petrovića, kasnije Petra II. Petrovića Njegoša]].

==Smrt i kanoniziranje==
Umro je ''Petar'' na blagdan ''[[Sveti Luka|Lučindan]]'', [[31. listopada]] [[1830.]] godine.

[[Crnogorska pravoslavna crkva|Crnogorska crkva]], po ''Njegoševu'' prijedlogu, [[kanonizacija|kanonizirala]] ga je kao [[svetac|sveca]] (''Sv. Petra Cetinjskog'') [[1834.]] godine.<ref>[https://antenam.net/istorija/68346-nepoznati-njegos-kako-je-kanonizovan-petar-cetinjski-3 Vladimir Jovanović, NEPOZNATI NJEGOŠ: Kako je kanonizovan Petar Cetinjski (3)]</ref><ref>[https://antenam.net/istorija/69627-nepoznati-njegos-kako-je-kanonizovan-petar-cetinjski-6 Vladimir Jovanović, NEPOZNATI NJEGOŠ: Kako je kanonizovan Petar Cetinjski (6)]</ref>

Dok [[1918.]] [[Crnogorska pravoslavna crkva|autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva]] nije ukinuta, postojala je tradicija okupljanja naraoda [[12. srpnja]] svake godine pred ''Cetinjskim manastirom'' na ''Petrovdan''. <ref>[https://antenam.net/istorija/70868-nepoznati-njegos-kako-je-kanonizovan-petar-cetinjski-9 Vladimir Jovanović, NEPOZNATI NJEGOŠ: Kako je kanonizovan Petar Cetinjski (9)]</ref>

==Milenijska ličnost==
U [[anketa|anketi]] koju je [[1999.]] sproveo [[Vijesti (Podgorica)|crnogorski dnevni list ''Vijesti'']], ''Sveti Petar Cetinjski'' je, od strane najpoznatijih suvremenih ''Crnogoraca'', proglašen milenijskom ličnošću [[crnogorska povijest|sveukupne crnogorske nacionalne povijesti]].

==Djela==
Tijekom svoje vladavine ''Petar'' se obraćao ''Crnogorcima'', kao i ''[[Brđani (Crnogorci)|Brđanima]]'', ''Bokeljima'' i ''Primorcima'', svojim brojnim poslanicama, koje su pisane [[crnogorski jezik|narodnim crnogorskim jezikom]]. U njima je [[apel]]irao, u prvome redu, na [[mir]] i na iskorjenjivanje fatalne ''[[krvna osveta|krvne osvete]]'' koja je potkopavala [[suverenitet|državno jedinstvo]] i nade u ujedinjenje ''Crne Gore'' sa ''Brdima'' i ''Bokom kotorskom''. 
[[Datoteka:Saint Peter of Cetinje.jpg|mini|lijevo|Sveti Petar Cetinjski]]
''Poslanice'' se smatraju jednim od temelja [[Crnogorska književnost|crnogorske književnosti]] i tisakne su kao sastavni dio [[antologija]] povijesti crnogorske književnosti. One su, također, dragocjeno svjedočanstvo o surovim uvjetima u kojima se živjelo za doba vladavine ''Petra'' (''citati koji slijede na crnogorskom jeziku''). Petar je i autor jedne crnogorske povijesti, ''Kratka istorija Crne Gore'', kojom je na neki način nastavio [[Vasilije Petrović Njegoš|tradiciju vladike Vasilija]].

*  ''Znate kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio, moleći svakoga i zaklinjajući da u mir i [[sloga|slogu]] međusobom živite. I koliko sam truda i muke od početka do sada pretrpio, to samo jedini [[Bog]] znade; i sve radeći za obšte dobro i slobodu bez nikakve hile i lukavstva, nako s pravijem i čistijem srcem, želeći viđeti vas i ostalu moju braću ot neprijateljskog jarma i zuluma oslobođene. Nijesam iskao moje sobstvene koristi i tečenja'' (materijalne koristi – prim.a), ''nego sam ostavio crkve i [[manastir]]e i sve crkovne i manastirske i domaće poslove. Zaboravio sam i moju dušu i moje zdravlje, a prijenuo za vas i za drugu braću Crnogorce, da ne izgubite, nego da uzdržite svoje poštenje i slavu i da utvrdite vašu predragu [[slobodna volja|voljnost]] i slobodu, koji vi je Bog darova mimo svakoga [[narod]]a u [[svijet]], da vi tuđin ne [[gospodar]]i i ne zapovijeda i da nije gospodar od vašijeh života i [[djeca|đece]] i ot vašega [[imovina|imuća]] i [[dom]]ovah...'' (''Poslanica [[Brđani (Crnogorci)|Brđanima]]'', [[1800.]])

*  ''No kao što blagorodne duše čovjek, sve što na viši stepen u gospodstvo i u vlasti izlazi i koliko se u višemu bogatstvu i sreći nahodi, tolikođer on sve veće ište prilične njegovome blagorodstvu načine za potvrditi svoje dostojanstvo blagodejanijem, milostiju i krotkim življenjem, a najpače blagodarnim [[srce|srdcem]] k svojemu blagođetelju, tako i neblagorodni čojek, kad se vidi iz niskoga bića uzdignut đe se nije nada, zaboravi i Boga, i dušu, kamo li neće zaboravit svoga blagođetelja, pa na krilima visokoumlja ili, ljepše reći, prebezumne gordosti, bezobrazno leteći... paklenijem i otrovnijem duhom iz njegove utrobe diše...'' (''Poslanica Bokeljima'', [[1804.]])

* ''Svakoga Crnogorca... molim i zaklinjam neka svaki stoji s mirom i neka trpi kako i ja trpim, zašto znam da će naše trpjenije bolje za nas biti, nego li ikakva naša osveta...'' (''Poslanica Katunjanima'', [[1805.]])

* ''A ja ne bih rad ni Turčinu, koji je dobar i pošten čojek, nikakva zla koliko ni dobrome ni poštenome [[Kršćanstvo|Hrišćaninu]], zašto znam što mi Bog zapovijeda...'' (''Poslanica Drobnjacima'', [[1809.]])

* ''... Vidim da vi svaki dan više u svoje samovoljstvo i [[anarhija|bezakonije]] napredujete, i da vi je milije zlo i sramota, nego li dobro i poštenje, i neka vi bude po želaniju vašemu. Ja se od svega zla i dobra ličim i po danas niti me u vaše posle prizivajte, niti ću se u njih miješati, nego ostajem jošt zaludu vaš dobroželatelj, nesrećni... Vladika Petar'' (''Poslanica Crnogorcima i Brđanima'', [[1812.]])

*  ''Nijesu zakoni za dobre, nego za zle ljude postavljeni; budući oni ne poznaju od Boga uliveni u srdca njihova [[priroda|naravski]] zakon, zato je potrebno bilo zakone postavit da svakoga reda zlođeji budu kastigani'' (kažnjeni – prim.a.), ''jer inako valjalo bi da svi narodi u svijetu budu nesrećni, kako i jesu oni đe takvijeh zakonah nema i đe se dobri ljudi ne počituju, a zli ne kastigaju...'' (''Poslanica Katunjanima'', [[1818.]])

==Vanjske poveznice==
* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/sazdanje_crnogorske_nacionalne_drzave_b_pavicevic.htm Akademik Branko Pavićević: SAZDANjE CRNOGORSKE NACIONALNE DRŽAVE (1796-1878.)] {{jezikk|crn.}}

* [[Danilo Klen]] i Mirjana Strejić: [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/petrovici_xviii_vijek/petar_I_petrovic_njegos_vladika_i_gospodar_cg.htm PETAR I PETROVIĆ NJEGOŠ, VLADIKA I GOSPODAR CRNE GORE], Montenegrina.net {{jezikk|crn.}}

* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/pisma_petra_prvog_petrovica.htm  Pisma Petra I. Petrovića Njegoša] {{jezikk|crn.}}

* [http://www.rtvin.com/index.php?option=com_content&view=article&id=6751:iva-istina-14012011&catid=8:video&Itemid=29 Emisija "Živa istina" RTV IN 14.1.2011. gost Akademik Radovan Radonjić (VIDEO)     ]
* [http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/petrovici_xviii_vijek/rtcg_guvernaduri.html RT CG emisija "GUVERNADURI"]

==Izvori==
{{izvori}}


{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Arsenije Plamenac|Arsenije Plamenac (1781. - 1784.)]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis crnogorskih vladara|crnogorski vladika]]
|nasljednik= [[Petar II. Petrović Njegoš|Petar II. Petrović Njegoš (1830. - 1851.)]]
}}

{{GLAVNIRASPORED:Njegoš, Petar I. Petrović}}
[[Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696. – 1918.)]]
[[Kategorija:Crnogorska pravoslavna Crkva]]
[[Kategorija:Religija u Crnoj Gori]]
[[Kategorija:Crnogorski vladari]]
[[Kategorija:Crnogorski književnici]]
[[Kategorija:Crnogorski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Pravoslavni sveci]]
[[Kategorija:Petrović Njegoš]]
[[Kategorija:Sto najznamenitijih Srba po SANU]]<!--Crnogorac je, no SANU ga je uvrstila na popis.--->