Vidi kôd stranice Sveta Gora

<!--'''Sveta Gora'''-->{| border=1 align=right cellpadding=4 cellspacing=0 width=300 style="margin: 0.5em 0 1em 1em; background: #ffffff; border: 1px #aaaaaa solid; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|+'''<big>Άγιον Όρος</big>'''<br><small>'''Αυτόνομη Μοναστική Πολιτεία Αγίου Όρους'''<br>''Aftonomi Monastiki Politia Ayiu Orus''<br>Autonomna Monaška Država Sveta Gora</small>
|-
| bgcolor="#ffffff" align=center colspan=2 |
{| border=0 cellpadding=2 cellspacing=0
| align=center width=248 | [[Datoteka:Flag of Greece.svg|120px]] 
|}
|-
| bgcolor="#c6c6c6" align="center" colspan="2" | [[Datoteka:Mount_Athos_map_red.png]]
|-
| [[Glavni grad]]
| [[Kareja]]
|-
| [[Jezik|Jezici]]
| [[koine grčki]], [[crkvenoslavenski]] (oboje u liturgijskom smislu), te [[novogrčki]], [[ruski]], [[srpski]], [[gruzijski]], [[bugarski]], [[rumunjski]] 
|-
|  Šef države
|  ''[[Ministar vanjskih poslova grčke|Grčki ministar vanjskih poslova]]'' [[Dora Bakoyannis]]
|-
| Duhovni vođa
| 
[[Carigradska patrijaršija|Ekumenski carigradski patrijarh]] [[Bartolomej I.]]
|-
| [[Površina]]
| 390 [[km²]]
|-
| [[Stanovništvo]]
| oko 2250
|-
| naziv za stanovnike
| ''Αθωνίτης, Αγιορίτης'' (na grčkom jeziku)
|}

'''Sveta Gora'''<ref>Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), '''''Hrvatski pravopis''''', Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1944., str. 375. {{--}} '''Sveta Gora''' ''Atos''; '''svetogorski'''</ref> (za [[pravoslavlje|pravoslavne]] vjernike: ''Sveta Gora Atonska'', ''Svetyje Gori Atona'') je autonomna monaška (monačka) država u sastavu [[Grčka|Helenske Republike]]. Atos (''Athos'', ''Athon'', ''Sveta gora'') je poluotok i istoimena planina na obalama [[Egejsko more|Egejskoga mora]]. Jedan je od centara, ako ne i sam centar pravoslavnoga svijeta.

Poluotok je najistočniji od tri "prsta" (produžetka) poluotoka [[Halkidika|Halkidike]] ([[Egejska Makedonija]]) na sjeveru [[Grčka|Grčke]].

Ȃtos je u Grčkoj znan kao Άγιο Όρος (''Ayio Oros'' ili „Sveta gora“) (na [[novogrčki|grčkom]]) ili Ἅγιον Ὄρος (''Hágion Óros'') (na [[starogrčki|klasičnom grčkom]]). Atos je sjedište 20 pravoslavnih [[manastir]]a i čini autonomnu državu pod grčkim suverenitetom. Samo je [[monah|monasima]] dopušteno živjeti na Svetoj Gori, a trenutačno na njoj živi oko 2000 monaha. Poluotok, istočni krak većeg poluotoka Halkidike dugačak je 60 [[km]], a širina mu je 7 do 12 km i ima površinu od 390 [[km²]], s planinom Atos, čije strme, gusto pošumljene padine, dosižu visinu do 2033 m. Drže je najljepšom gorom istočnog Mediterana.

{{citat|Što je grčko-pravoslavnom svijetu na jugu Sveta gora (Atos) u Grčkoj i Sinajska gora na izdanku kopna azijskog, to je srpsko-pravoslavnom narodu u našoj monarhiji Fruška gora sa svojim manastirima.|časopis ''Nada'', 1896.}}

[[Egejsko more]] koje okružuje poluotok može biti vrlo opasno. [[Perzija|Perzijski]] veliki kralj [[Kserkso I.]] naredio je iskopavanje kanala preko prevlake da bi omogućio prolaz svoje flote [[482. pr. Kr.]].

Gora Atos je od godine 1988. [[UNESCO]]-va [[svjetska baština]], kao prirodno i kulturno dobro.
[[Datoteka:Mont Athos 3D version 1.gif|300px|lijevo|thumb|<center>Atos (3D)]]

== Legenda ==
Po jednoj staroj predaji, [[Sveta Marija|Bogorodica]] je plovila u društvu sa [[sveti Ivan Evanđelist|svetim Ivanom]] na putu iz Jope (današnja [[Jafa]] u [[Tel Aviv]]u) na [[Cipar]] u posjet [[Lazar]]u. Kada je brod oluja skrenula s kursa na tada poganski Atos, bili su prisiljeni usidriti se u blizini luke Klement, u blizini današnjeg manastira Iviron. Djevica je izašla na obalu i, oduševljena divljom ljepotom planine, blagoslovila je i zamolila svog [[Isus|Sina]] da ga pretvori u njen vrt. Začuo se glas: "Neka ovo mjesto bude tvoje nasljeđe i tvoj vrt, raj i nebo spasenja za one koji traže spasenje." Od tog trenutka planina je posvećena kao vrt Majke Božje u koji nije dozvoljen pristup drugim ženama.

== Povijest ==
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Sveta Gora Atos
|slika = Iviron Aug2006.jpg
|godina = [[1988.]] <small>(12. zasjedanje)</small>
|vrst baštine = Prirodno i kulturno dobro
|mjerilo = i, ii, iv, v, vi, vii
|ugroženost = ne
|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/454
|država = {{ZD|G|GRČ}} 
}}
Sveta Gora kao manastirska zajednica formalno je osnovana [[963.]] godine, kada je monah Atanazije osnovao Manastir Velika Lavra, i danas najveći i najznačajniji od 20 manastira. Manastir je uživao zaštitu bizantskog cara tijekom sljedećih stoljeća, pa je njegovo bogatstvo i imanje neprestano raslo. [[Četvrti križarski rat]] u 13. stoljeću doveo je nove [[katoličanstvo|katoličke]] gospodare koji su prisiljavali monahe na traženje zaštite od pape [[Inocent III.|Inocenta III.]], do obnove [[Bizant|Bizantskog Carstva]]. [[Katalonija|Katalonski]] plaćenici opljačkali su je u 14. stoljeću.

Kada je Bizantsko Carstvo propalo u 15. stoljeću, vlast nad Svetom Gorom preuzelo je islamsko [[Osmansko Carstvo]]. Osmànlije su udarili velike namete manastirima, ali su ih uglavnom ostavljali na miru. Broj monaha i njihovo bogatstvo opadali su u sljedećim stoljećima, ali je Sveta Gora oživjela u 19. stoljeću poklonima i dolaskom monaha iz pravoslavnih zemalja, kao što su [[Rusija]], [[Bugarska]], [[Rumunjska]] i [[Srbija]] i svaka od ovih država preuzela je vlast nad pojedinim manastirima. [[1912.]] godine, za vrijeme [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]], osmànlije su protjerani i nakon kratkog sukoba između Grčke i Rusije oko suvereniteta, poluotok je formalno došao pod grčku vlast poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].

Prema [http://www.hri.org/docs/syntagma/artcl120.html#A105 ustavu] Grčke, Planina Atos (Vlast Svete Gore) politička je samouprava koju čine 20 glavnih manastira (koji čine Svetu zajednicu koja upravlja teritorijem), a glavni grad i administrativni centar, [[Kareja]], također je sjedište guvernera kao predstavnika grčke vlasti. Duhovno je Sveta Gora pod direktnom jurisdikcijom [[Carigradska patrijaršija|carigradskog patrijarha]] iz [[Istanbul]]a. Pored manastira postoje 12 skitova, manjih monaških zajednica, kao i mnoge usamljene monaške ćelije širom poluotoka. Sve osobe koje žive manastirskim životom postaju grčki državljani bez ikakvih formalnosti, nakon što postanu monasi. Svjetovnjaci mogu posjetiti Svetu Goru Atos, ali uz posebnu dozvolu.

Ženama je pristup poluotoku potpuno zabranjen; čak su i ženke domaćih životinja zabranjene (s izuzetkom, kažu, mačaka i kokoši koje legu jaja od čijih [[žumanjak|žutanjaka]] se prave boje koje se koriste u ikonopisanju). Međutim, za vrijeme [[Grčki građanski rat|Grčkog građanskog rata]], Atos je pružao utočište izbjeglicama, među kojima su bile žene i djevojčice.

U današnje vrijeme, manastiri Svete Gore Atos nekoliko su puta bili pogođeni [[požar]]ima, npr. u kolovozu 1990. i ožujku 2004. godine, kada je vatra progutala veliki dio srpskog manastira, [[Hilandar]]. Zbog usamljenih lokacija manastira, često na brdima, i zbog nemogućnosti pružanja prikladne protupožarne zaštite, štete koje su izazvali požari često su vrlo velike.

Pravoslavni [[patrijarh]] Aleksandrije, [[Petar VII.]], zajedno sa 16 osoba, poginuo je kad se [[helikopter]] srušio u [[Egejsko more]] na putu za Svetu Goru Atos.

== Jezici ==
[[Datoteka:Karta Athos.PNG|desno|mini|240px|<center>Mapa poluotoka Atos s lokacijama manastira]]
[[Grčki]] je službeni jezik i liturgijski jezik u grčkim manastirima, dok se u drugim manastirima koriste drugi jezici:

* [[ruski]] u Svetom Pantelejmonu (35 monaha)
* [[srpski]] u Hilandaru (46 monaha),
* [[bugarski]] u Zoografu (15 monaha),
* [[rumunjski]] u skitima Prodromos i Laku (64 monaha).

[[Gruzijski]] se prije koristio u manastiru Iveron, te [[latinski]] u amalfijskom [[samostan]]u.

== Manastiri sa samoupravom ==
[[Datoteka:Stavronikita Aug2006.jpg|desno|mini|240px|<center>Manastir Stavronikita je posljednji osnovan na Atosu]]
[[Datoteka:Jesus in Golgotha by Theophanes the Cretan.jpg|desno|mini|240px|<center>[[Teofan Kretski]], ''[[Pasija]]'', 16. st., Manastir Stavroniki]]
Po podacima iz [[2001.]] na Atosu je živjelo 2.262 stanovnika, od čega su najveći broj monasi.

Na Svetoj gori nalazi se 20 manastira. U zagradi je broj monaha:
{| cellpadding="10"
|- valign="top"
|
# [[Manastir Velika Lavra]] (64)
# [[Manastir Vatoped]] (163)
# [[Manastir Iviron]] (71)
# [[Manastir Hilandar]] (92)
# [[Manastir Dionizijat]] (71)
# [[Manastir Kutlumuš]] (86)
# [[Manastir Pantokrator]] (25)
# [[Manastir Ksiropotam]] (25)
# [[Manastir Zoograf]] (48)
# [[Manastir Dohijar]] (3)
||
# [[Manastir Karakal]] (60)
# [[Manastir Filotej]] (57)
# [[Manastir Simonopetra]] (94)
# [[Manastir Svetog Pavla]] (112)  
# [[Manastir Stavronikita]] (42)
# [[Manastir Ksenofont]] (123)
# [[Manastir Grigorijat]] (107)
# [[Manastir Esfigmen]] (121)
# [[Manastir Pantelejmon]] (88)
# [[Manastir Konstamonit]] (44)
|}
U skitima i ćelijama živi još oko 290 monaha.

<gallery>
Slika:Hilan2.jpg|<center>[[Manastir Hilandar]]
Slika:Athos dochiariou axb01.jpg|<center>Manastir Dohijar
Slika:Esphigmenou monastery 2006.jpg|<center>Manastir Esfigmen 
Slika:Athos 12.jpg|<center>Manastir Simonopetra
Slika:Zograf Monastery.jpg|<center>Manastir Zograf
Slika:Athos 5.jpg|<center>Manastir Ksenofont
Slika:Athos-hagiou-gregoriou.jpg|<center>Manastir Grigorijat
Slika:Athos 7.jpg|<center>Manastir Pantelejmon
</gallery>

== Umjetničko blago ==
Atoski manastiri poseduju bogate riznice neprocjenjivog srednjovjekovnog umjetničkog blaga, uključujući [[Ikona|ikone]], liturgijska odijela, križeve, putire, kodekse i druge kršćanske dokumente, carske povelje, moći svetaca i drugo. Do nedavno nije bilo organizirane studije i arhiviranja, ali je nedavno [[Europska unija]] osnovala fond koji je počeo katalogizirati, štiti i restaurirati ovo blago. I mnoge pravoslavne zemlje počele su voditi brigu o umjetničkom blagu svojih manastira na Atosu.

== Izdavanje poštanskih maraka ==

U zimu [[1915.]] – [[1916.]] savezničke snage planirale su iskrcavanje na Svetu Goru. U iščekivanju iskrcavanja pripremili su seriju poštanskih maraka koja je trebalo izdati [[25. siječnja]] [[1916.]] radi upotrebe privremene vlade monaške republike.

Ove marke tiskane su na tabacima od 12 komada, (3 reda po 4), a tiskanje je izvršeno na nosaču zrakoplova [[HMS Ark Royal]]. Marke su imale šest vrijednosti, počevši od jednog šilinga i sve su bile crno-bijele, ali na različitim vrstama papira.

Marke su imale četvrtasti okvir s imenom MOUNT ATHOS na dnu na [[engleski|engleskom]], lijevo na [[ruski|ruskom]], a desno na [[grčki|grčkom]]. Na vrhu je pisalo THEOCRACY. Vrijednost maraka bila je u svakom kutu, na engleskom u donjim kutevima, grčkom na gornjem lijevom i ruskom na gornjem desnom uglu. U unutrašnjem dijelu nalazio se dvoglavi bizantski orao s likom [[Sveta Marija|Bogorodice]] s [[Isus|Kristom]] na grudima, u ovalu.

Ove marke nisu imale službeni status ali spadaju u kategoriju maraka koje su pripremljene ali ne i izdane.

Dvije zanimljivosti vezane su za ove marke:

# To su jedine marke koje su imale vrijednosti i natpise na tri različita jezika,
# To su bile jedine marke koje su pripremljene na jednom ratnom brodu za vrijeme rata.

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Athos}}
{{Portal Kršćanstvo}}
*[http://travel.diavlos.gr/halkidiki/halkagio.html Službena internet stranica Svete Gore Atos]
*[http://www.inathos.gr Walk in Mount Athos] - Stranica o planini Atos.
*[http://www.macedonian-heritage.gr/Athos/index.html Sveta Gora] - Povijest, kultura, zemljopis i informacije o posjetu.
*[http://home.arcor.de/berg.athos/ Sveta Gora Atos] - Informacije o teokratskoj monaškoj republici.
*[http://dmoz.org/Regional/Europe/Greece/Regions/Mount_Athos/ Poveznice]
*[http://www.patriarchate.org Carigradska patrijaršija] - Duhovni pokrovitelj monaške republike.
*[http://www.latkovic.de/Athos.html Slike sa Svete Gore]

{{Grčke regije}}
{{Grčke periferije}}
{{Svjetska baština u Grčkoj}}

[[Kategorija: Grčke periferije|Atos]]
[[Kategorija:Pravoslavlje u Grčkoj]]
[[Kategorija: Planine u Grčkoj]]
[[Kategorija:Poluotoci Sredozemnog mora (Europa)]]
[[Kategorija:Egejsko more]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Grčkoj]]
[[Kategorija:Bizantski arheološki lokaliteti]]