Vidi kôd stranice Sukob u Askeranu

<!--'''Sukob u Askeranu'''-->{{Infookvir bitka
|naziv        = Sukob u Askeranu
|sukob        = Rat u Gorskom Karabahu
|slika        = [[Datoteka:Askeran006.JPG|220px]]
|opis slike   = Spomenik žrtvama u Askeranu
|vrijeme      = 22. - 23. veljače 1988.
|mjesto       = [[Askeran]], [[Gorski Karabah]]
|povod        = navodna ubojstva Azera u [[Stepanakert]]u
|teritorij    = 
|ishod        = 
|strana1      = {{ZD|A|AZE}} azerski prosvjednici
|strana2      = {{ZD|A|AZE SSR}} Askeranska milicija{{-}}{{ZD|S|SSSR}} [[Crvena armija]]
|strana3      = 
|zapovjednik1 = 
|zapovjednik2 = 
|zapovjednik3 = 
|postrojbe1   = 
|postrojbe2   = 
|postrojbe3   = 
|jačina1      = oko 8000 prosvjednika
|jačina2      = oko 1000 milicajaca; nepoznat broj vojnika
|jačina3      = 
|gubitci1     = 2 poginulih, nekoliko ozljeđenih
|gubitci2     = nekoliko ozljeđenih milicajaca
|gubitci3     = 
|bilješke     = 
}}
'''Sukob u Askeranu''' odvijao se 22. i 23. veljače 1988. u gradu [[Askeran]]u i označio je početak [[Armenija|armensko]]-[[Azerbajdžan|azerskog]] sukoba koji je eskalirao u [[Rat u Gorskom Karabahu]]. Nakon sukoba u Askeranu dogodio se [[pogrom u Sumqayıtu]] nad armenskim pučanstvom.

== Sukob ==

Nasilja između Armenaca i Azera počela su još u listopadu 1987. kada su u selu [[Çardaqlı]], azerski komunistički dužnosnici kaznili nezadovoljnike mlaćenjem, uključujući žena, djece i staraca. Uskoro su Armenci počeli protjerivati Azere iz sela u Armeniji i [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]].<ref>Kaufman, 2001., str. 62. - 63.</ref>

Prvo nasilje sa smrtnim posljedicama dogodilo se u okrugu [[Akna|Akne]]. Dva dana nakon zahtjeva [[Vijeće Gorskog Karabaha|Vijeća Gorskog Karabaha]] da se regija [[Gorski Karabah (regija)|Gorski Karabah]] pripoji [[Armenska Sovjetska Socijalistička Republika|Armenskoj SSR]], 22. veljače skupina Azera okružila je mjesno sjedište Komunističke partije i zahtijevala obavještenja o glasinama da su ubijeni Azeri u [[Stepanakert]]u. Obavješteni su da se takvo što nije dogodilo, no okupljeni su odbili povjerovati. Nezadovoljni obavješću, tisuće ljudi su se počele kretati prema Gorskom Karabahu, usputno se osvećujući.<ref>Fuller, 1988., str. 1. - 2.</ref><ref name=SK63>Kaufman, 2001., str. 63.</ref>

Oko 8 tisuća Azera iz Akne ušlo je u oblast Gorskog Karabaha i kretalo se željeznicom prema Stepanakertu. Putem su razbijani uredi, oprema i vozila tvornica. Neki iz gomile uputili su tradicionalnu opomenu i vratili se kućama, dok su se drugi nastavili kretati. Nekoliko kilometara od Askerana, s nasilnim prosvjednicima suočila se azerska i lokalna askeranska milicija.<ref name=MM52>Malkasian, 1996., str. 52.</ref> Vlasti su mobilizirale oko tisuću milicajaca,<ref name=SK63>Kaufman, 2001., str. 63.</ref> što je bilo nedovoljno za blokiranje marša. Gomila je uspjela prijeći na glavnu cestu i raštrkala se po okrugu. Nakon pljačke dodatne dvije tvornice i demoliranja milicijske postaje, gomila se sukobila sa stanovnicima Askerana. Uskoro su pozvane postrojbe [[Crvena armija|Crvene armije]] iz mjesnog garnizona da smire situaciju. U sukobu s vlastima poginula su dva azerska prosvjednika, mlađi je imao 16 godina. Jednog od poginulih ubila je vojska.<ref name=MM52/> Među ozlijeđenima bilo je i 50 armenskih civila i nepoznat broj milicajaca.<ref name=SK63/>

Sukob u Askeranu bio je povod za [[Pogrom u Sumqayıtu|pogroma u Sumqayıtu]] nad armenskim pučastvom. Azerke izbjeglice iz armenskog grada [[Kapan]]a su se okupile u [[Sumqayıt]]u i optužile Armence za ubojstva, silovanja žena i sakaćenja. Komunistički dužnosnici i istaknuti mjesni pjesnik pokušali su smiriti javnost, no poruke su ignorirane i započelo je nasilje.<ref name=SK63/> Zamjenik glavnog tužitelja [[Aleksandar Katusev]] na sovjetskoj televiziji je izvijestio da su dva stanovnika iz okruga Akne bila žrtve "zločina počinjenih od izoliranih huliganskih elemenata".<ref>Malkasian, 1996., str. 52. - 53.</ref> Unatoč upozorenju glavnog tajnika Komunističke partije Gorskog Karabaha [[Henrik Pogosjan|Henrika Pogosjana]] da se ne objavljuje nacionalnost poginulih radi sigurnosti,<ref name=MM52/> Katusev je objavio da su ubijeni imali "muslimanska prezimena". Ova vijest bila je objavljena kako bi se pokazala težina sukoba i kako bi se smirile strasti.<ref>Cornell, 2005., str. 68.</ref> No, vijest o smrti dovela je do eskalacije nasilja u pokolju nad Armencima koji je trajao više od dva dana. Nasilje su dijelom vodile azerske izbjeglice koje su već bile kivne na Armence, i time više što su morali pronaći sklonište u neurednim prostorijama Sumqayıta. Koliko je pogrom bio spontan ostaje upitno, jer su metalne šipke kojima je napadano armensko pučanstvo bile unaprijed izoštrene, a armenski aktivisti su tvrdili da su izbjeglice u stvari bile provokatori doveženi u Sumqayıt.<ref name=SK63/>

== Izvori ==

;Citati
{{izvori|2}}

;Knjige
* Svante Cornell: Small Nations and Great Powers: A Study of Ethnopolitical Conflict in the Caucasus (na engleskom). London: Routledge, 2005. {{ISBN|9781135796693}}
* Elizabeth Fuller: "Nagorno-Karabakh: The Death and Casualty Toll to Date", Modern hatreds: the symbolic politics of ethnic war (na engleskom). Ithaca, New York: Cornell University Press, 2001. {{ISBN|9780801487361}}
* Stuart J. Kaufman: Modern hatreds: the symbolic politics of ethnic war (na engleskom). Ithaca, New York: Cornell University Press, 2001. {{ISBN|9780801487361}}
* Mark Malkasian: Gha-ra-bagh!: The Emergence of the National Democratic Movement in Armenia (na engleskom). Detroit: Wayne State University Press, 1996. {{ISBN|9780814326046}}

[[Kategorija:Rat u Gorskom Karabahu]]
[[Kategorija:Azerbajdžanske bitke]]
[[Kategorija:Etnički sukobi|Askeran]]