Vidi kôd stranice Suhoj Su-34

<!--'''Suhoj Su-34'''-->{{Infokvir zrakoplov
 |subtemplate=
 |ime=Su-34 "Fullback"
 |tip=[[Lovac-bombarder]]
 |proizvođač=Suhoj
 |slika=Image:Su-34 former Su-32 former Su-34 former Su-32FN.2.jpg
 |opis slike=
 |dizajn=
 |probni let=[[13. travnja]] [[1990.]]
 |uveden u uporabu=[[21. ožujka]] [[2014.]]
 |proizveden=
 |povučen=
 |status=Aktivan
 |prvotni korisnik=[[Rusija]]
 |više korisnika=
 |broj primjeraka=120{{fact}}
 |pojedinačna cijena=
 }}

'''[[Suhoj]] Su-34''' ([[NATO]] naziv: Fullback) je [[Rusija|ruski]] dvosjedni [[lovac-bombarder]] dizajniran kao zamjena za [[Suhoj Su-24|Suhoja Su-24]].

== Razvoj ==
Početkom osamdesetih godina u ratnom zrakoplovstvu tadašnjeg Sovjetskog Saveza javila se potreba za lovačko-bombarderskim [[zrakoplov]]om koji bi zamjenio zrakoplove [[Su-24]] i Su-24M čija se bojna upotrebljivost već počeli bližiti kraju. Od novog aviona se zahtijevalo da bude sposoban probiti se kroz neprijateljsku lovačku zaštitu i da učinkovito djeluje po dobro branjenim ciljevima u dubini neprijateljskog teritorija. Iz ovih razloga odlučeno je da se novi lovac-bombarder razvije na osnovi lovca-presretača [[Suhoj Su-27|Su-27]].

Razvojem nove letjelice, u konstrukcijskom birou označene '''T-10V''', rukovodio je glavni konstruktor M. P. Simonov. Prvobitno je skupina konstruktora planirala da T-10V u potpunosti zadrži [[aerodinamika|aerodinamički]] dizajn i konstrukciju serijskog Su-27 (točnije školsko-borbene inačice Su-27UB), a da se razvije nov sustav naoružanja i upravljanja vatrom. Smatralo se da bi ovakvo riješenje smanjilo cijenu i vrijeme razvoja, olakšalo održavanje i omogućilo letjelici dobre manevarske osobine. Međutim, zahtjev da avion bude sposoban za duge letove na maloj visini podrazumijevao je da se promijeni raspored članova posade. Umjesto u tandemu, [[pilot|članovi posade]] su raspoređeni jedan do drugog. Ovim rješenjem je olakšano pilotiranje, umor posade je smanjen i izbjegnuto je udvostručavanje nekih sustava letjelice. Da bi se poboljšala stabilnost i upravljivost pri letu na malim visinama [[krilo|krila]] su redizajnirana. Radi povećanja doleta povećan je kapacitet unutrašnjih spremnika [[gorivo|goriva]], omogućeno je podvješavanje odbacivih spremnika i ugrađen je sustav za dopunjavanje gorivom u letu. Sve ove promjene utjecale su da masa Su-27IB dostigne oko 45 tona. Planirano uvođenje u službu je prvotno bilo planirano krajem 1990-tih, no to je nekoliko puta odgađano i produživano sve do ožujka 2014. Prije ožujka 2014. godine proizvedena je nekolicina ovih zrakoplova koji su bili u završnoj ispitnoj fazi i još nisu službeno bili uvedeni u sastav naoružanja Rusije.

== Dizajn ==
Prednji dio [[trup zrakoplova|trupa]] ima elipsasti presjek oštrih rubova i u njemu je smješten radar. S lijeve strane pored kabine nalazi se uređaj za dopunjavanje [[gorivo|gorivom]] u letu. Pilot i operator sustava naoružanja smješteni su u prostranoj oklopljenoj kabini, jedan do drugog, na izbacivim sjedištima K-36DM.

Ulaz u kabinu se nalazi s donje strane aviona iza prednje noge [[stajni trap|stajnog trapa]].  Iza kabine je smješten odsjek s elektronskom opremom i streljivom za [[top]]. U srednjem dijelu trupa nalaze se spremnici za [[gorivo]], a u zadnjem dijelu trupa između motora nalazi se radar za promatranje prostora iza sebe, padobran za kočenje i eventualno detektor [[magnet]]nih anomalija (na Su-32FN).
[[Datoteka:Su-34 nose.jpg|mini|200px|lijevo|Nosni dio]]
Krila su slična kao kod aviona Su-33/35/37. U korijenu desnog krila nalazi se [[top]] 30 mm. Ispod svakog krila smještene su po tri podvjesne točke plus po jedna na krajevima krila. Na krajeve krila se, umjesto [[raketa]] zrak-zrak, mogu postaviti spremnici s opremom za elektronsko ometanje Sorbcija.

=== Pogon ===
Pogonsku grupu aviona Su-34 čine dva [[mlazni motor|turbomlazna]] motora AL-31F. Motori su modularne konstrukcije i imaju elektronski sustav za upravljanje i kontrolu. Maksimalan potisak motora bez naknadnog sagorijevanja je 74,6 kN, a s naknadnim sagorijevanjem 122,6 kN. Potrošnja [[gorivo|goriva]] se, zavisno o načinu rada motora, kreće između 0,07 kg/(N x h) i 0,08 kg/(N x h). Masa motora je 1520 kg, dužina 4950 mm, a maksimalni radijus 1180  mm. Na serijskom Su-34 se mogu primijeniti suvremenije modifikacije motora AL-31F - inačica AL-31F M1 potiska 135 [[njutn|kN]] ili inačica AL-31F M2 potiska 145 kN. Unaprijeđeni motor AL-31F M2 je predstavljen 2012. godine i po specifikacijama je oko 10% jači s maksimalnim potisakom od 145 kN, ima nešto nižu potrošnju goriva i dulji radni vijek od prethodnika AL-31F M1. Međutim, zbog financijskih razloga se odustalo od ovog motora te je zadržan stariji AL-31F M1. Motori se gorivom opskrbljuju iz tri spremnika u [[trup zrakoplova|trupu]] letjelice i jednog u konzoli krila. Moguća je i ugradnja tri odbaciva spremnika. Zrakoplov je opremljen uređajem za dopunjavanje gorivom u letu s aviona tankera [[Il-78]] (Il-78M) i [[Su-24]]M (s podvjesnim sustavom UPAZ). 

=== Oprema ===
O elektronskoj opremi Su-34 objavljeno je malo podataka. Radar je iz obitelji Žuk, ima domet 240 km, a prati cilj na 185 km. Modificirani radar N-012 je namijenjen za promatranje stražnje polusfere. Sposoban je otkrivati protivničke rakete zrak-zrak, a vjerojatno je kompatibilan s inačicom rakete [[R-73]] za lansiranje unatrag. Avion je opremljen sustavima za satelitsku i inercijsku navigaciju, sustavima za aktivno i pasivno elektronsko ometanje i uređajima za komunikaciju. Središnje računalo može samostalno planirati misiju i voditi avion. Planirano je da serijski avioni imaju IC, laserski i opto-elektronski sustav za otkrivanje i obilježavanje ciljeva koji je povezan s ciljnikom na kacigi pilota, a planira se i mogućnost spajanja kontejnera s termovizijskim i/ili TV sustavima za otkrivanje ciljeva i let noću.
[[Datoteka:Russian Air Force Su-34.jpg|minijatura|desno|250px|]]
Su-34 je naoružan automatskim [[top]]om GŠ-301 kalibra 30 mm. Na avionu postoji 12 podvjesnih točaka. Na svih 12 moguće je spojiti rakete zrak-zrak (na 6 točaka rakete R-73, na 8 taočaka R-77 RVV-AE i na 8 točaka razne inačice rakete R-27). Su-34 može biti naoružan sa 6 vođenih raketa zrak-površina obitelji H-25M, H-29, S-25L ili H-31. Za djelovanje s veće udaljenosti avion se naoružati sa tri rakete H-59M. Bombardersko naoružanje uključuje do 3 vođene [[bomba|bombe]] KAB-1500, do 6 vođenih bombi KAB-500, do 34 bombe FAB-100, 22 bombe FAB-250 ili 12 bombi FAB-500. Na potkrilne nosače moguće je spojiti šest lansera NRZ s ukupno 180 raketnih zrna S-8 ili 30 raketnih zrna S-13. Na tri spojišta se mogu nositi spremnici za gorivo, a na dva spremnici za elektronsko ometanje Sorbcija.

=== Korisnici ===
*{{ZD+X/A|ALŽ}}: 12 naručenih u 2016. godini s opcijom dodatnih 28 
*{{ZD+X/R|RUS}}: 120 primjeraka (s 31.12.2018.); za rusku vojsku je prvotno bilo planirano i najavljeno 300 zrakoplova Su-34, da bi kasnije taj broj bio smanjen na 200 primjeraka i u konačnici ponovno smanjen na sveukupno 129 primjeraka zbog financijskih razloga

[[Datoteka:Sukhoi Su-34.svg|right|300px]]
{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
 |izvori             =
 |inačica            =
 |posada             =2
 |kapacitet          =
 |dužina             =23,34 m
 |raspon krila       =14,7 m
 |promjer rotora     =
 |površina krila     =
 |strijela krila     =
 |visina             =6,09 m
 |širina trupa       =
 |aeroprofil         =
 |težina zrakoplova  =
 |maksimalna dozvoljena težina zrakoplova  =
 |maksimalna težina uzlijetanja  =45.100 kg
 |korisni teret      =
 |najveća brzina     =1.900 km/h
 |ekonomska brzina   =
 |dolet              =4.000 km
 |borbeni dolet      =1.100 km
 |brzina penjanja    =
 |maksimalna visina leta =15.000 m
 |omjer potisak/težina=0,68
 |specifično opterećenje krila =629 kg/m<sup>2</sup>
 |motor              =2× Lyulka AL-31F M1
 |snaga motora       =135 kN
 |propeler           =
 |naoružanje         =
 |defanzivne mjere   =
 }}

== Izvori ==
*http://naoruzanje.paracin.co.yu/su34.html

{{Suhoj}}

[[Kategorija:Sovjetski i ruski zrakoplovi lovci]]
[[Kategorija:Sovjetski i ruski jurišni avioni]]
[[Kategorija:Suhoj|Su-34]]