Vidi kôd stranice Stjepan Radić

<!--'''Stjepan Radić'''-->{{dz|[[Stjepan Radić (pijanist)]]|pijanista}}

{{Infookvir političar
|ime             = Stjepan Radić
|datum rođenja   = [[11. lipnja]] [[1871.]]
|mjesto rođenja  = [[Desno Trebarjevo]], [[Sisak]], [[Hrvatska]]
|datum smrti     = [[8. kolovoza]] [[1928.]]
|mjesto smrti    = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|malaslika       =
|opis male slike =
|slika           = Bundesarchiv Bild 183-2010-0420-502, Stefan Radic, cropped.jpg
|veličina        = 250px
|opis slike      = Jedna od posljednjih portretnih fotografija Stjepana Radića, snimljena prije [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata u Narodnoj skupštini]], objavljena 18. kolovoza 1928, u [[berlin]]skim novinama ''Deutsche Tageszeitung''.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', vl. naklada,  Zagreb, 1989., str. 73.</ref>
|podpredsjednik  =
|podpredsjednik2 =
|podpredsjednik3 =
|podpredsjednik4 =
|podpredsjednik5 =
|podpremijer     =
|podpremijer2    =
|podpremijer3    =
|podpremijer4    =
|podpremijer5    =
|zamjenik        =
|zamjenik2       =
|zamjenik3       =
|zamjenik4       =
|zamjenik5       =
|stranka         = [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]
|potpis          =
|supruga         = [[Marija Radić|Marija]] r. Dvořák
|suprug          =
|položaj         = 1. [[Hrvatska seljačka stranka|predsjednik Hrvatske seljačke stranke]]
|čin2            = Ministar prosvjete Kraljevine SHS
|čin3            =
|čin4            =
|čin5            =
|zanimanje       = [[književnik]], [[prevoditelj]], [[političar]], [[pravnik]],<!--Mislim da nije završio pravo, treba li to ostati?--> [[politolog]]
|fusnote         =
|nasljednik      = [[Vladko Maček]]
|prethodnik      = ''nitko, stranka tek osnovana''
|nasljednik2     =
|prethodnik2     =
|nasljednik3     =
|prethodnik3     =
|nasljednik4     =
|prethodnik4     =
|nasljednik5     =
|prethodnik5     =
|predsjednik1    =
|predsjednik     =
|predsjednik3    =
|predsjednik4    =
|predsjednik5    =
|premijer1       =
|premijer2       = [[Nikola Pašić]]
|premijer3       =
|premijer4       =
|premijer5       =
|mandat_start    = [[22. prosinca]] [[1904.]]
|mandat_kraj     = [[8. kolovoza]] [[1928.]]
|mandat_start2   = [[studeni]] [[1925.]]
|mandat_kraj2    = [[veljača]] [[1927.]]
|mandat_start3   =
|mandat_kraj3    =
|mandat_start4   =
|mandat_kraj4    =
|mandat_start5   =
|mandat_kraj5    =
|vjera           =
}}

'''Stjepan Radić''' ([[Desno Trebarjevo]] pokraj [[Sisak|Siska]], [[11. lipnja]] [[1871.]] − [[Zagreb]], [[8. kolovoza]] [[1928.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[književnik]], [[prevoditelj]] i [[publicist]]. Prvi je hrvatski [[Političke znanosti|politolog]] sa svjedodžbom.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', vl. naklada,  Zagreb, 1989., str. 45.</ref><ref>[[Ivo Perić]], ''Stjepan Radić 1871.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-88-5}}, str. 125.</ref> Jedan je od velikana [[hrvatska povijest|hrvatske povijesti]].

Umro je 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|Atentatu u Narodnoj skupštini 1928.]] godine, kada ga je zastupnik u parlamentu i [[četnici|četnik]] [[Puniša Račić]] ustrijelio za vrijeme sjednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu, zajedno s nekolicinom drugih hrvatskih narodnih zastupnika: takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Jugoslaviji]]. Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.

== Uvod ==
Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu, a maturu je privatno položio u Karlovcu. [[1891.]] godine upisao se na [[Pravni fakultet u Zagrebu]] s kojega je isključen [[1893.]] godine i zatvoren zbog političkog istupa protiv bana [[Khuen-Héderváry]]ja. Godine [[1895.]] ponovno je zatvoren zbog javnog [[Spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895.|spaljivanja mađarske zastave]]. Potom studira u [[Prag]]u i [[Pešta|Pešti]], ali je isključen s obaju sveučilišta te mu je zabranjeno daljnje studiranje na sveučilištima u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj Monarhiji]]. Nakon boravka u [[Rusija|Rusiji]] [[1899.]] godine završava Višu političku školu u Parizu. Godine [[1904.]] s [[Antun Radić|bratom Antunom]] utemeljuje [[Hrvatska pučka seljačka stranka|Hrvatsku pučku seljačku stranku]]. Na sjednici [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća]] [[Država SHS|Države SHS]] suprotstavio se [[Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|hegemonističkom ujedinjenju]] s [[Kraljevina Srbija|Kraljevinom Srbijom]]. U prosincu [[1918.]] godine bojkotirao je rad Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu tražeći samoopredjeljenje [[hrvat]]skoga naroda, zbog čega je uhićen. U prosincu [[1920.]] godine na skupštini u Zagrebu HPSS promijenio je ime u [[Hrvatska republikanska seljačka stranka]] (HRSS). U svibnju [[1921.]] godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga bloka koji su činili HRSS, Hrvatska zajednica, [[Hrvatska stranka prava (1919.)|Hrvatska stranka prava]] i Hrvatska republikanska stranka, a čiji je cilj bila politička borba protiv [[jugounitarizam|unitarističko]]-centralističke politike [[Karađorđevići|Karađorđevića]] i osporavanje prava Ustavotvornoj skupštini da donosi ustav za Hrvatsku. U srpnju [[1923.]] godine otišao je u [[London]], a zatim u [[Beč]] i Moskvu, gdje je HRSS uključio u Međunarodni seljački savez ([[Seljačka internacionala]]). Vratio se u kolovozu [[1924.]], a u veljači 1925. godine uhićen je u zgradi Seljačkog doma. Nakon što je [[25. ožujka]] [[1925.]] godine [[Pavle Radić]] pročitao, u ime HRSS-a, izjavu kojom se priznaje dinastija Karađorđevića i [[Vidovdanski ustav]], pušten je iz zatvora. Tada i HRSS mijenja ime u [[Hrvatska seljačka stranka]] (HSS). Iste godine sastavljena je [[Nikola Pašić|Pašić]]-Radićeva vlada "narodnog sporazuma" u kojoj je Stjepan Radić od studenoga 1925. godine bio ministar prosvjete. U veljači [[1927.]] godine HSS je napustio koaliciju s radikalima te prešao u oporbu prihvaćajući suradnju s [[Svetozar Pribićević|Pribićevićevom]] [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnom demokratskom strankom]] (SDS), čime je u studenome 1927. godine osnovana [[Seljačko-demokratska koalicija]] (SDK) kao oporba beogradskom režimu. Ubrzo su radikalski zastupnici u Narodnoj skupštini počeli prijetiti ubojstvima HSS-ovim zastupnicima što je kulminiralo [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|20. lipnja 1928. godine kada je u beogradskoj skupštini]] [[Narodna radikalna stranka|radikal]] [[Puniša Račić]] ranio [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]], [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]] i Stjepana Radića a ubio [[Đuro Basariček|Đuru Basarička]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]], zastupnike HSS-a. Odmah po pristizanju vijesti o atentatu na hrvatske zastupnike, u Zagrebu je došlo do spontanih prosvjeda na kojima je postavljen zahtjev za uspostavom republike. Posljednji politički čin Stjepana Radića bio je [[27. srpnja]], kojim je zahtijevao raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju [[Vidovdanski ustav|Vidovdanskoga ustava]]. Umro je od posljedica rana zadobivenih u atentatu. Objavio je [[Stjepan Radić#Djela|više knjiga]], [[Stjepan Radić#Književno stvaralaštvo|dnevničkih zapisa i članaka]] političke, gospodarske, književne i povijesne problematike.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/43101/ Opća i nacionalna enciklopedija, Stjepan Radić], pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>

Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|u prva tri desetljeća 20. stoljeća]], čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom [[seljaštvo|seljaštvu]], iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima, maltretiranjima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje [[totalitarizam|totalitarističkih]] ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51444 Hrvatska enciklopedija (LZMK), Stjepan Radić], pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>

== Rana mladost i školovanje ==
[[Datoteka:Obitelj Stjepana i Marije Radic.jpg|mini|400px|Stjepan i Marija Radić s djecom, Milicom, Mirom, Vladimirom i Brankom.]]

Stjepan Radić rodio se u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska [[1871.]] godine, kao deveto od jedanaestero djece, u obitelji siromašnoga seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović)<ref name="DAZ">[http://www.daz.hr/vodic/k-vlastelinski-obiteljski-i-osobni-arhivski-fondovi/k3-osobni-arhivski-fondovi/312-hr-dazg-852-radi-stjepan Vodič kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zagrebu: HR-DAZG-852 Radić Stjepan], preuzeto 28. svibnja 2012.</ref>.<ref name="HSS-SMZ">[http://www.hss-smz.org/stara/joomla-overview/povijest/zivotopis-stjepana-radica Mišo Zorenić, Povijest stranke: Životopis Stjepana Radića], hss-smz.org, preuzeto 28. siječnja 2017.</ref> Od rođenja je patio od prevelike [[kratkovidnost]]i<ref name="HSS-SMZ" /><ref name="biografije.org">[https://web.archive.org/web/20110910160239/http://www.biografije.org/radic_stjepan.htm Stjepan Radić], biografije.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. rujna 2011.), preuzeto 28. siječnja 2017.</ref><ref>[[Branka Boban]], [http://hrcak.srce.hr/file/87161 Stjepan Radić - Opus, utjecaji i dodiri], str. 163., preuzeto 5. siječnja 2013.</ref> koja se s godinama pogoršavala te je u kasnijim godinama života bio gotovo slijep.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/76878 Dr. sc. Mira Kolar Dimitrijević, Elizabeta Wagner - O zatvorskim susretima Stjepana Radića], str. 79., preuzeto 9. listopada 2011.</ref><ref>[[Dubravko Jelčić]], ''Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima'', Školska knjiga, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-0-60551-X}}, str. 214.: {{citat|(...) svjedoči u svojim uspomenama hrvatski publicist Matija Kovačić: "Stjepan Radić bio je srednjeg stasa i čvrste tjelesne građe. Mogao je čitati jedino ako bi knjigu ili novine držao 5-6 cm blizu očiju. Promatrao sam ga na mnogim skupštinama. Upadalo mi je u oči da gotovo uvijek za vrijeme govora gleda ravno preda se, a ne prema mnoštvu. On uopće nije dobro vidio nebrojene tisuće Hrvata - mirne duše možemo reći - milijune, kojima je govorio. On ih je vidio jedino u mutnim obrisima."}}</ref> Prvi puta bio je uhićen početkom svibnja [[1889.]] godine u Zagrebu i to zato što je na izvedbi opere ''[[Nikola Šubić Zrinjski (opera)|Nikola Šubić Zrinski]]'' u kazalištu stojeći u parteru, dva put uzviknuo:''"Slava Zrinjskomu, dolje tiranin [[Károly Khuen-Héderváry|Héderváry]]".''<ref name="Bosiljka Janjatović">[[Bosiljka Janjatović]], ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 17.</ref> Nakon toga u dvorani je zavladala tišina a jedan redar Radiću je pokušao zatvoriti usta.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Redarstveno je kažnjen s tri dana zatvora a njegov boravak u zatvoru nije imao posljedica na njegovo školovanje i bilo mu je dozvoljeno nastaviti školovanje te završava šesti razred [[Klasična gimnazija u Zagrebu|gimnazije]].<ref name="B.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 18.-19.</ref> Tijekom školskih ljetnih praznika mladi Radić odlazi u [[Rusija|Rusiju]], po povratku je stavljen pod policijsku prismotru "kao ruski vojni špijun" a početkom nove školske godine isključen je iz škole kao "politički sumnjiv".<ref name="B.Janjatović"/> U travnju [[1890.]] godine ponovno je uhićen i odveden na promatranje u bolnicu Milosrdne braće gdje je zadržan nekoliko dana te "pod oružničkom pratnjom" otpraćen u svoje rodno Trebarjevo Desno, no ni tu nije bio pošteđen uhićenja i kažnjavanja pošto je jednom prigodom intervenirao prigodom jednog noćnog oružničkog uredovanja te je bio kažnjen od kotarskog predstojnika s osam dana zatvora.<ref name="B.Janjatović"/> Nakon skoro godine dana provedenih u rodnome selu, u jesen 1890. godine, vraća se u Zagreb i priprema za ispit zrelosti. Godine [[1891.]] upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen [[1893.]] godine zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora.<ref name="HSS-SMZ" /> Bilo je to u [[Sisak|Sisku]] prigodom obilježavanja 300. godišnjice pobjede hrvatskoga bana [[Toma Erdődy|Tome Bakača]] nad [[Turci]]ma kada je u svom istupu progovorio protiv bana Khuena što je okarakterizirano kao verbalni napad na bana i njegovo političko djelovanje.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 31.</ref> Nakon što je [[Mađaroni|mađaron]] Gjuro Fabac nazdravio [[car]]u i [[kralj]]u [[Franjo Josip I.|Franji Josipu I.]] i [[ban]]u Khuenu, Radić je uzviknuo: ''"Pereat{{fusg|1}} magjarski husar... ja mislim, da mi slavimo 300. godišnjicu pobjede hrvatskoga bana, a ne slavimo pašovanje magjarskog husara..."'' te je nakon toga nastala u dvorani galama, a neki su od uzvanika Radiću dobacivali da je balavac nastojeći ga prekinuti u njegovom govoru i tražeći neka se pozove stražar na što je Radić odgovorio ''"da sam najmanje balavac zato što nedopuštam, da se nazdravi čovjeku, koji već 10 godina tlači Hrvatsku"''.<ref name="Bosiljka J.">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 33.</ref> Zbog tih je riječi optužen u [[Petrinja|Petrinji]] pred Sudbenim stolom, [[16. kolovoza]] 1893. godine. Nema podataka koliko je dugo bio u pritvoru a nakon toga otišao je u [[Prag]] gdje nastavlja studij.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 35.</ref> 
U pismu, od [[21. rujna]] 1893. godine, bratu Ivanu iz Praga piše:{{citat2|(...) Marljivo učim i sve više valjanih i novih stvari čujem i vidim, kao što sve više valjanih ljudi upoznajem. (...) Ja sam posvema sretan i ovako, jer se po mogućnosti pripravljam da danas sutra uz pomoć pravednoga i vječnoga [[Bog]]a i iskrenih i vjernih prijatelja ujedinim i oslobodim Hrvatsku, našu od boga nam danu domovinu, (...)}}<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 22.</ref>
U Pragu je bio do početka sudskoga procesa a [[13. listopada]] 1893. godine održana je glavna rasprava. Kaznu je izdržao u punom trajanju. Krajem [[1894.]] godine upoznaje, na jednom izletu, svoju buduću suprugu [[Marija Radić|Mariju Dvořák]], Čehinju, maturanticu učiteljske škole s kojom se vjenčao u Pragu [[1898.]] godine<ref name="biografije.org" /> a imali su četvero djece, Milicu (1899.-1946.), Miroslavu (Miru) (1901.-1988.), [[Vladimir Radić|Vladimira]] (Vlatka) (1906.-1970.) i Branislava (Branimira, Branka) (1912.-1983.).

Zbog isključena sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta nastavlja studij na praškom sveučilištu. No, uskoro je isključen i s praškog sveučilišta, a odmah zatim i s [[pešta]]nskoga tako da mu je daljni studij onemogućen na čitavom području [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-ugarske Monarhije]].<ref name="biografije.org" />

== Politička djelatnost u Austro-Ugarskoj i studij ==
Početci Radićeve političke djelatnosti vezani su upravo uz borbu protiv [[mađarizacija|mađarizacije]].

Godine [[1895.]] ponovno je osuđen, ovoga puta na šest mjeseci zatvora. Razlog je bio [[spaljivanje mađarske zastave]] prigodom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. Zagrebu u listopadu [[1895.]] godine. Godine [[1895.]] studenti sa sveučilišta među kojima je bio i Stjepan Radić najjasnije su iskazali izraz svog nezadovoljstva. Oni su na [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|Trgu bana Josipa Jelačića]], [[16. listopada]] [[1895.]] godine, spalili mađarsku zastavu. Jedan sat nakon toga počela su uhićenja. Studenti su bili izbačeni sa Sveučilišta, a sud ih je osudio na višemjesečne kazne. Radić je bio drugooptuženi a prvooptuženi bio je [[Vladimir Vidrić]], kasniji čuveni hrvatski pjesnik. Na nagovor Stjepana Radića, nakon izlaska iz zatvora nastavili su studirati u Pragu i Beču.

Godine [[1896.]] opet putuje u Rusiju, gdje se zadržao oko pet mjeseci. U razdoblju između [[1897.]] do [[1899.]] godine studirao je, s prijekidima, na ''Slobodnoj školi političkih znanosti'' (École libre des sciences politiques) u Parizu. U [[Pariz]] je pošao koncem siječnja 1897. godine ali se ne upisuje na Političku školu sve do jeseni iste godine pošto nije ima dovoljno za školarinu (jedan semestar iznosio je 180 franaka a Radić je u Pariz došao s 57 franaka).<ref name="Politički spisi">''Stjepan Radić. Politički spisi'', priredio Zvonimir Kulundžić, Znanje, Zagreb, 1971., str. 64.-67.</ref> Jedno vrijeme, praznike 1897., provodi u [[Švicarska|Švicarskoj]] usavršavajući [[francuski jezik]] te proučavajući tamošnje političke prilike. Prvu godinu svršio je [[1898.]] godine s osnovnim predmetima diplomatske povijesti, komparativnog civilnog prava, etnografije i financija.<ref name="Politički spisi"/> Po drugi puta u Pariz otišao je početkom veljače 1899. godine i, živjeći sa suprugom u oskudici, u pet mjeseci završava akademsko školovanje i uz to napisavši raspravu, za diplomu, ''Savremena Hrvatska i južni Slaveni'' (La Croate actuelle et les Slaves du Sud).<ref name="Politički spisi"/> Danju je bio na predavanjima a na večer do kasno u noć diktirao je tu raspravu francuski svojoj ženi Mariji. Studij je završio kao drugi u generaciji i za nagradu dobio je od škole cijelu biblioteku od 60 knjiga iz oblasti politologije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87161 Branka Boban: Stjepan Radić - Opus, utjecaji i dodiri], str. 189., preuzeto 5. siječnja 2013.</ref><ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', vl. naklada,  Zagreb, 1989., str. 124.</ref> Zatim živi neko vrijeme u Pragu, surađujući s češkim listovima, a kada ga je policija protjerala iz Praga, odlazi u [[Zemun]], u ljeto 1900. godine, za [[balkanski poluotok|balkanskoga]] dopisnika čeških, francuskih i ruskih listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u ''Srpskom književnom glasniku''. Dok je bio u Zemunu jednom prigodom prosvjedovao je protiv poslovanja željeznica na [[Madžarski jezik|mađarskome jeziku]]. [[27. listopada]] [[1901.]] godine bio je putovao u vlaku iz Zemuna za [[Stara Pazova|Staru Pazovu]], kondukter ga je na mađarskome upitao za kartu a Radić ju nije htio pružiti na uvid ukoliko ga ovaj ne upita na hrvatskome jeziku. Došlo je do prepirke i Radić je nasilno izbačen iz vlaka. U [[1901.]] godini je u Zemunu pokrenuo i uređivao tjednik ''[[Živa Domovina]]''. Redarstvo je htjelo izbaciti Radića iz Zemuna, ali ga je branio odvjetnik i saborski zastupnik [[Aleksandar Badaj]]. Od [[1902.]] godine živi u [[Zagreb]]u i radi kao tajnik Hrvatske ujedinjene oporbe.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.academia.edu/26605556/O_bra%C4%87i_Radi%C4%87_i_po%C4%8Decima_Hrvatske_pu%C4%8Dke_selja%C4%8Dke_stranke_About_Radi%C4%87_brothers_and_the_beginnings_of_the_Croatian_Peoples_Peasant_Party|title=Hrvoje Petrić, O braći Radić i počecima Hrvatske pučke seljačke stranke, u: 110 godina Hrvatske seljačke stranke (zbornik), Matica hrvatska Zagreb 2015. |izdavač=Matica hrvatska |accessdate=31. srpnja 2016.}}</ref><ref name="Rukavina">[http://www.matica.hr/hr/336/hrvatska-strana-zemuna-20938/ Hrvatska revija br. 4] Vlatko Rukavina, ''Hrvatska strana Zemuna''. Matica hrvatska, Zagreb. 2004. (pristupljeno 17. siječnja 2019.)</ref>

Iste godine objavljuje knjigu ''Hrvati i Srbi'', u kojoj govori o međusobnim odnosima, osuđujući u njoj naše partikularističke megalomanije.

Između ostalog u knjizi je napisao i ove retke: ''Tim sramotnim pojavam izvor je baš u tome, što se misli, da se borba ima voditi do istrage'' (uništenja) ''vaše ili naše, a sve, gle, oko nas svjedoči, da se ta borba vodi do istrage vaše i naše... Zdrav razum svakog našeg seljanina, kojega još ne otrovasmo svojom "politikom" sudit će o ovoj borbi "do istrage vaše ili naše" kao o najstrašnijem zločinstvu, kao o pravom narodnom izdajstvu ... danas samo kretenski um ili zločinačka duša može propovijedati srednjovječnu razornu plemensku mržnju ... treba što prije pokazati, da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao štrcati tuđinski otrov razdora i mržnje, da već jednom hoćemo i možemo biti narod bilo to s dva, pa i više ravnopravnih imena.''

Od [[1902.]] godine pa sve do [[1906.]] godine, glavni je urednik mjesečnika ''[[Hrvatska misao (časopis, Prag)|Hrvatska misao]]''. S bratom [[Antun Radić|Antunom]], [[Benjamin Šuperina|Benjaminom Šuperinom]], [[Svetimir Korporić|Svetimirom Korporićem]], [[Milan Krištof|Milanom Krištofom]] i [[Ivan Gmajner|Ivanom Gmajnerom]] krajem [[1904.]] godine osniva političku stranku, [[HPSS]] (Hrvatska pučka seljačka stranka).<ref name="DAZ"/> Pri organiziranju Seljačke stranke Radić je zapisao da se ima boriti:{{citat2|samo ustavnim sredstvima, dotično, ako ustavnih sredstava nema, samo pisanom i živom riječi, riječju muževnom i odvažnom, do potrebe i bez obzira na posljedice. Borit se valja i činom, i to plugom i motikom, udruživanjem i javnim sastajenjem, skupnim peticijama i prosvjedima, ali nikada pod nikoju izliku i u nijednu svrhu kakvim mu drago materijalnim oružjem, bio to kamen ili bomba, batina ili puška, kolac ili sjekira.}}<ref>[[Miroslav Krleža]], ''Stjepan Radić na odru 8. VIII. 1928.'', I knjiga, str. 76., u: ''Spomenica braće Radić. Stjepan Radić.'', (izabrao i obradio inž. Franjo Gaži), naklada: prof. [[Stjepan Radić (pijanist)|Stjepan Radić]], Zagreb, 1990.</ref> 
Iste godine Radić se kandidirao u [[Petrinja|petrinjskom]] izbornom [[kotar]]u no nije pobijedio zbog toga što je visok imovinski cenz isključio najveći dio seljaka s izbora.<ref name="DAZ"/> Godine [[1905.]] na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini HPSS-a u Zagrebu, Stjepan Radić jednoglasno izabran je za predsjednika stranke.<ref name="DAZ"/> Na izborima za [[Hrvatski državni sabor]] [[1906.]] godine HPSS doživljava neuspjeh ali već [[1911.]] godine dobiva osam mandata.<ref name="DAZ"/> U Hrvatski državni sabor prvi puta Radić je izabran [[1908.]] godine u izbornom kotaru [[Ludbreg]] iako je tada bio u zatvoru a [[1910.]] godine ponovno je izabran u Ludbregu.<ref name="DAZ"/> Godine [[1912.]] u doba [[Slavko Cuvaj|Cuvajeva]] komesarijata ponovno je u zatvoru.

== Narodno vijeće, Država SHS i Kraljevstvo SHS ==
Na osnivačkom sastanku [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba]] u Zagrebu, [[5. listopada]] [[1918.]] godine, pristupanje je najavila i HPSS, a kasnije je Stjepan Radić postao članom Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS.<ref name="DAZ"/> Osjećajući bilo hrvatskoga seljaka Radić sve češće inzistra da se očuva hrvatska država te u to vrijeme piše u ''Domu'':{{citat2|Bila bi, dakle prava sablazan da se u doba kad se Slovenija na naše oči državno stvara, a Bosna državno obnavlja i sve to u jugoslavenskom okviru i na temelju jugoslavenskog narodnog jedinstva, da se sad, tobože, zbog tog okvira i tobože zbog tog jedinstva, naša hrvatska država ruši. Nju bi mogao i smio rušiti samo hrvatski narod kad bi mu Bog pomutio pamet, ali je hrvatski narod pri zdravoj pameti i upravo zato hoće danas više nego ikada da ima svoju hrvatsku državu i da na svom državnom teritoriju - koji je ujedno i naše narodno područje - vrši potpuno i bezuvjetno pravo svoga narodnog samoodređenja.}}<ref name="Hrvoje Matković">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 67.</ref>

=== Govor na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća === 
U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje [[Država SHS|Države SHS]] sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije i to na unitarističkoj osnovi a bez ikakvih utanačenja o položaju pojedinih povijesnih zemalja koje bi stupile u zajedničku državu te je Radić na sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća od [[23. studenoga]] 1918. godine podnio prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.<ref name="Hrvoje Matković"/>

Sljedećega dana, [[24. studenoga]] 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|SHS]] drži govor i suprotstavlja se [[Centralizacija|centralističko]]-[[Hegemonija|hegemonističkom]] načinu ujedinjenja<ref name="DAZ"/> južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu:{{citat2|...upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju...}}<ref name="Vinko Nikolić">[[Vinko Nikolić]], ''U službi domovine: studije, ogledi, portreti'', (priredio [[Ivan Rodić]]), Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-103-8}}, str. 236.-237.</ref>

U tom svom poznatom govoru tada izgovara i:{{citat2|Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.}}<ref name="hss-novska">[https://web.archive.org/web/20150814162005/http://hssnovska.com/index.php?option=com_content&view=article&id=9&Itemid=38 HSS GO Novska: Povijest HSS-a], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 14. kolovoza 2015.), preuzeto 28. siječnja 2017.</ref>

Zatim upozorava prisutne: {{citat2|Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata.}}<ref>''Stjepan Radić. Politički spisi'', priredio Zvonimir Kulundžić, Znanje, Zagreb, 1971., str. 334.</ref>

Na kraju završavajući:{{citat2|Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko - to ne će biti dugo - da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska!}}<ref name="Vinko Nikolić" /><ref>''Stjepan Radić. Politički spisi'', priredio Zvonimir Kulundžić, Znanje, Zagreb, 1971., str. 335.</ref>

Bio je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja ali glavna skupština HPSS-a, koja je održana [[25. studenoga]] 1918. godine, zaključila je kako on neće ići u Beograd.<ref name="H.Matković">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 68.-69.</ref> Komentirajući tu odluku rekao je: ''"Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina."''<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 69.</ref> Sutradan, [[26. studenoga]] 1918. godine, Središnji odbor Narodnoga vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS, iz Vijeća "zbog njegovih napadaja i kleveta" na toj glavnoj skupštini stranke gdje je on "našu gospodu" koja vode politiku nazvao "zanešenjaci", "tašti", "siloviti", "sebičnjaci", a potkraj studenoga otputovao je u Prag gdje ostaje do [[10. prosinca]] 1918.<ref name="H.Matković"/>

Krajem 1918. godine već je otvoreno isticao svoj [[republika]]nizam a [[1919.]] godine saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a s koje su upućene javne optužbe [[režim]]u te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku i odlučuje se taj zahtjev uputiti [[Sjedinjene Američke Države|američkom]] predsjedniku [[Woodrow Wilson|Woodrowu Wilsonu]].<ref name="DAZ"/>

== Djelatnost u jugoslavenskoj monarhiji == 
[[Datoteka:Stjepan Radić.JPG|mini|Stjepan Radić, rad N. Haritonova, 1926. Zagreb, [[Hrvatski povijesni muzej]]]]
I u novoj državi Radić je podvrgnut strogome nadzoru upravnih organa vlasti, [[Žandarmerija|žandarmerije]], [[Policija|policije]] i [[Vojska|vojske]] te je proganjan, kažnjavan, suđen i zatvaran.<ref>[[Bosiljka Janjatović]], ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 149.</ref> U veljači [[1919.]] godine obraća se [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Mirovnoj konferenciji u Parizu]] Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa [[Srbija|Srbijom]] i [[Crna Gora|Crnom Gorom]].{{pojasniti|Ima li gdje cijeli tekst tog memoranduma?}} 
{{citat2|A u Memorandumu Mirovnoj konferenciji stoji: »Mi svi potpisani i potkrižani hrvatski državljani i državljanke iznad 18 godina izjavljujemo na temelju međunarodno priznatoga prava samoodređenja naroda, da smo po svojoj duši i pameti za neutralnu hrvatsku seljačku republiku, te za hrvatski tisućljetni državni narod. Zahtijevamo saziv posebne hrvatske konstituante, i to bezuvjetno prije nego što mirovni kongres u Parizu stvori konačnu odluku o sudbini hrvatskoga naroda. Ovlašćujemo glavni odbor Hrvatske pučke seljačke stranke i predsjednika HPSS g. Stjepana Radića, da ovaj naš zahtjev iznese pred mirovni kongres u Parizu.«}}<ref>Dubravko Jelčić, ''100 krvavih godina: XX. stoljeće u hrvatskoj povijesti: eseji, polemike, epigrami'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-6308-59-2}}, str. 27.-28.</ref> 
Od ožujka [[1919.]] do studenoga [[1920.]] godine ponovno je u zatvoru ili pod istragom. Prvi puta u novoj državi Stjepan Radić bio je uhićen [[25. ožujka]] [[1919.]] godine i to po izravnom nalogu iz [[Beograd]]a<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 152.</ref> (a Marija Radić i njihova kći Mira također bile su, tijekom rujna, uhićene i zadržane u zatvoru petnaestak dana kako bi se vršio pritisak na Radića)<ref name="Bosiljka Janjatović 1889">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 162.</ref>. Tada su uhićeni i prvaci Hrvatske stranke prava dr. [[Josip Pazman]] i dr. [[Vladimir Prebeg]] te bivši narodni zastupnik [[Dragutin Hrvoj]] a uz obrazloženje tih uhićenja navedeno je: ''"Uapšenje je uslijedilo radi njihova djelovanja u inozemstvu, kojim se silno otešćava položaj kraljevstva SHS na mirovnoj konferenciji i teško ugrožava interes države".''<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 153.</ref> Bio je to jedan od prvih poteza karađorđevićevskih vlasti u svrhu onemogućivaja oporbe u novoj državi. Radić je bio uhićen iako je kao narodni zastupnik imao imunitet nepovrjedivosti. Stjepan Radić u zatvoru je bio isprva, oko dva mjeseca, u samici te je trpio često razna maltretiranja<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 158.</ref> i zlostavljanja{{fusg|2}}. Marija Radić uputila je početkom siječnja [[1920.]] godine molbu banu Tomljenoviću tražeći puštanje svoga muža iz zatvora ali nije dobila nikakav odgovor<ref name="Bosiljka Janjatović 1889"/> onda je  [[26. veljače]] uputila još jednu molbu novome hrvatskome banu [[Matko Laginja|Matku Laginji]] opisavši Radićev položaj u zatvoru i tražeći neka se bar to promijeni. Radić je u pritvoru ostao najduže od svih uhićenika i pušten je [[27. veljače]] na intervenciju novoga hrvatskog bana [[Matko Laginja|Matka Laginje]] a protivno volji [[regent]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]], beogradske vlade i [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]].<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 163.</ref> Godine [[1920.]] njegova stranka mijenja naziv u [[HRSS]] (Hrvatska republikanska seljačka stranka). Dvadesetih godina Radić i njegova stranka bili su u oštroj oporbi režimu.

=== Pokušaj atentata na Radića u Sisku ===
Održavajući skupštinu svoje Stranke u Sisku [[21. ožujka]] [[1920.]] godine dogodio se pokušaj atentata na Stjepana Radića. Na tu su skupštinu došli i članovi sisačke organizacije [[Jugoslavenska demokratska stranka|Demokratske stranke]], ometali i prekidali njezin rad dobacujući Radiću da je izdajica i talijanski plaćenik. Tom je prigodom Petar Teslić opalio nekoliko hitaca u zrak i prema tribini na kojoj je Radić govorio.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 168.</ref> Skupštinu je raspustio ovlašteni izaslanik vlasti Gjuro Besch te je nova skupština održana istoga dana u [[Galdovo|Galdovu]]. Nakon skupštine nije, zbog pokušaja atentata, zatvoren Teslić već Radić zbog svog govora.<ref name="Nikolić">[[Vinko Nikolić]], ''U službi domovine: studije, ogledi, portreti'', (priredio Ivan Rodić), Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-103-8}}, str. 239.</ref> [[8. srpnja]] [[1920.]] godine kog Sudbenog Stola u Zagrebu započela je bila rasprava protiv Radića a bio je optužen od državnog odvjetništva "radi zločinstva protivu otečestva".<ref name="Nikolić" /> Nakon čitanja optužnice Radić je u svome osmosatnome govoru, izrečenom sa stankama za odmor u dopodnevnim i popodnevnim satima, na početku istaknuo i to:{{citat2|(...) da se ne osjeća krivim i da se neće braniti, nego da će pokazati svoju političku djelatnost i pokazati da optužnica ne uvažava promjene u političkim odnosima i shvaćanjima, nego je "dijete magjarske sudbene političke persekucije (progonstva) i srbskoga krivičnog zakona" i po tome je "očit dokaz... balkanizacije". Ona se mogla dogoditi zato što u Kraljevstvu SHS "nema narod nikakva prava" i što u toj državi "svaki policajni činovnik može narodnog zastupnika prijaviti, da je govorio protiv otečestva i Vladara, proglasiti ga huškačem i dati zatvoriti. U toj državi nema danas nikakva prava niti narodni izabranik, ako je odlučni protivnik centralističke kraljevske vlade u Beogradu. To je država strahote".(Citat iz "Slobodnog doma", 15 srpnja 1920.)}}<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., {{ISBN|953-6491-71-0}}, str. 168.</ref> 
Dne [[4. kolovoza]], [[1920.]] godine, Stjepan Radić biva osuđen na 2 godine i 6 mjeseci tamnice.<ref name="Nikolić" /> Kazna mu je pooštrena i dodatkom: u dvije i pol godine morao bi postiti i biti u samici na dan [[1. prosinca]] zato što se protivio načinu ujedinjenja u Kraljevstvo SHS.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., {{ISBN|953-6491-71-0}}, str. 176.</ref>

=== Izbori za Konstituantu 1920., put u inozemstvo i ulazak u Vladu 1925. ===
[[Datoteka:Stjepan Radic in Mostar, 1925.jpg|desno|mini|400 px|Okupljeni [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatski narod]] na dočeku svoga političkog vođe u [[Mostar]]u [[1925.]]]]

[[Amnestija|Amnestiran]] je [[27. studenoga]] [[1920.]] godine a pušten, sutradan, [[28. studenoga]], na sam dan izbora za [[Izbori za Konstituantu Kraljevine SHS 1920.|Konstituantu]]. HRSS na izborima dobiva 230.590 glasova odnosno 50 zastupničkih mjesta i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju [[1923.]] godine Radić putuje u [[London]], [[Beč]] te zatim u [[Moskva|Moskvu]], gdje svoju stranku učlanjuje u [[Seljačka internacionala|Seljačku internacionalu]]. Zbog toga je stranka proglašena [[komunisti]]čkom i po povratku u Zagrebu u siječnju [[1925.]] godine Radić je uhićen i predan sudu.<ref name="povijest.net">[http://povijest.net/stjepan-radic-kao-ministar-prosvjete-kraljevine-shs/ Povijest.net: Stjepan Radić kao ministar prosvjete Kraljevine SHS. Objavio: Stipica Grgić, prof.], 9. studenoga 2008., preuzeto 9. listopada 2011.</ref> Pušten je tek nakon što je njegova stranka ([[27. ožujka]] [[1925.]] godine) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralistički [[Vidovdanski ustav]], postojeći državni poredak i nakon što je HRSS promijenila ime u [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] (Hrvatska seljačka stranka). Već u studenome (zbog nove orijentacije) Radić ulazi u desetu vladu premijera [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]] kao ministar prosvjete.<ref name="povijest.net" />

=== Ponovno u oporbi === 
[[Datoteka:Radic_govori_na_skupstini.jpg|thumb|400px|Stjepan Radić govori na skupštinskom zborovanju u [[Dubrovnik]]u [[27. svibnja]] [[1928.]] godine (desno od Radića je [[Josip Predavec]] a lijevo [[Svetozar Pribićević]]).]]

U veljači [[1927.]] godine Radić je ponovno u oporbi i sklapa koaliciju sa [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnom demokratskom strankom]] (SDS) koju je vodio [[Svetozar Pribićević]] a [[10. studenoga]] [[1927.]] godine nastaje [[Seljačko-demokratska koalicija]] (SDK). Glavni ciljevi koalicije bili su: reorganizacija jugoslavenskoga političkog života, okončanje neparlamentarnih postupaka i borba protiv velikosrpske hegemonije.<ref name="povijest.net1">[http://povijest.net/svetozar-pribicevic/ Povijest.net: Svetozar Pribićević. Objavio: Mato Bošnjak, prof.], 23. srpnja 2010., preuzeto 10. listopada 2011.</ref> Na čelu SDK bila su dva predsjednika, Stjepan Radić i Svetozar Pribićević.<ref name="povijest.net1" /> Godinu dana kasnije, u veljači [[1928.]] godine, otvorena je kriza vlade nakon ostavke Velje Vukičevića ali mu je kralj povjerio mandat i za sastav nove vlade. Vukičević je potom ponudio Radiću ulazak predstavnika HSS-a u vladu ali bez Pribićevićevih samostalnih demokrata što je Radić odbio a onda je Vukičević vratio mandat.<ref name="P.HSS-a">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 241.</ref> Nakon Vukičevićeva neuspijeha u formiranju vlade kralj je mandat povjerio Radiću sa zadatkom formiranja šire koncentracijske vlade nakon čega se Radić odmah prihvatio konzultacija sa šefovima pojedinih parlamentarnih skupina.<ref name="P.HSS-a"/> Radić se obratio i radikalskome zastupničkom klubu koji je objavio priopćenje kako su oni spremni ući u vladu samo pod uvjetom da predsjednik vlade bude radikal s obzirom na činjenicu da Radikalna stranka ima najviše zastupnjika u skupštini.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 241.-242.</ref> Radić je potom poslao odgovor u kojemu dovodi u pitanje punovažnost odluka radikalskoga kluba, jer da je sjednici prisustvovalo samo 37 zastupnika te je zahtijevao od Vukičevića sazivanje kluba u punome sastavu, no, Vukičević je to odbio te je Radić na to, zbog držanja radikala, vratio mandat.<ref name="Povijest HSS-a">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 242.</ref>{{fusg|3}}

=== Atentat u beogradskoj skupštini ===
{{glavni|Atentat u Narodnoj skupštini 1928.}}

Tijekom [[1928.]] godine Radiću se sve više počinje prijetiti smrću a prijeti se i njegovim suradnicima te čelniku Samostalne demokratske stranke Svetozaru Pribićeviću.<ref name="B.J.">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-82-6}}, str. 242.</ref> U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u ''Jedinstvu'', bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.<ref name="B.J."/> ''[[Politika (novine)|Politika]]'' je objavila uvodni članak na kraju kojega je pisalo kako bi se lako mogao naći građanin spreman na sređivanje računa s Radićem, ako to država ne uradi, a ''Samouprava'', koji je bio glavni organ najjače srpske političke stranke, u nekoliko je navrata pisao u istom smislu.<ref>[https://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_britansko.html ''Britansko izvješće o stradanju Hrvata u Jugoslaviji: Hrvati pod jugoslavenskom vlašću''], priredio [[Tomislav Jonjić]], pristupljeno 3. srpnja 2019.</ref> Pojedini radikalski zastupnici u to su vrijeme, tijekom zasjedanja u Narodnoj skupštini, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa da bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.<ref name="B.J."/> Dne [[20. lipnja]] [[1928.]] godine, revolverskim hicima, dvorski agent, zastupnik Radikalne stranke i [[četnici|četnički]] vođa [[Puniša Račić]] ranjava [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]] i [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]], smrtno ranjava Stjepana Radića te usmrćuje [[Đuro Basariček|Đuru Basarička]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]], zastupnike HSS-a. Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku a drugi nepuni centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice nakon kojega pada pod klupu i tako je izbjegao treći mu namjenjen metak.<ref name="Kulundžić">Zvonimir Kulundžić, ''Atentat na Stjepana Radića'', Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 365.</ref> Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života.<ref name="Kulundžić" /><ref name="HSS-Kanada">[https://web.archive.org/web/20110827071620/http://www.hss-canada.ca/?p=146 HSS-Kanada: Povodom 81-ve Godisnjice Smrti Stjepana Radica by Mladen Plecko], 3. kolovoza 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. kolovoza 2011.), preuzeto 28. siječnja 2017.</ref> Ivan Granđa, seljak, zastupnik iz sela [[Šašinovec|Šašinovca]], sjedio je u zastupničkoj klupi pokraj Stjepana Radića i ranjen je u lijevu ruku kada je, u trenutku atentata, svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića i tako ga spasio od neposredne smrti.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Atentat na Stjepana Radića'', Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 367.</ref> Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini u Hrvatskoj je doživljen kao napad na cijeli hrvatski narod<ref name="Dizdar">Dr. [[Zdravko Dizdar]], [http://zupa-miljevci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=35&Itemid=29 Župa Miljevci Šibenske biskupije u razdoblju od 1900. do 1950.], preuzeto 9. listopada 2011.</ref> te su uslijedili prosvjedi diljem Hrvatske, na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 demonstranata, a žandamerija i policija ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 prosvjednika.<ref name="Dizdar" />

=== Nakon atentata, smrt i pokop ===
[[Datoteka:Pogreb Stjepana Radića.jpg|mini|400px|Pogreb Stjepana Radića u Zagrebu, u trenutku potresenosti cjelokupnog hrvatskog naroda.]]
[[Datoteka:Stjepan Radić.jpg|mini|desno|Spomenik Sjepanu Radiću na [[Mirogoj]]u.]]

Radić je nakon atentata prebačen u beogradsku bolnicu i tu je hitno operiran. Vlada Velje Vukičevića uzdrmana je atentatom na prvake HSS-a i on podnosi ostavku svoje vlade, [[4. srpnja]] 1928. godine, nakon čega je kralj Aleksandar I. Karađorđević povjerio mandat za sastavljanje vlade Aci Stanojeviću koji odmah traži sastanak s ranjenim Radićem ali ga je Radić odbio primiti, uputivši mu vrlo oštar odgovor i optuživši ga što je kao prvak Radikalne stranke pružio podršku Velji Vukičeviću i skupštinskoj većini odakle je potekao ubojica i njegovo organizirano društvo.<ref name="PHSS-a">Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 255.</ref> Nakon toga Stanojević vratio je mandat za sastav vlade a kralj Aleksandar I. Karađorđević je, posredstvom Svetozara Pribićevića, ponudio mandat Stjepanu Radiću koji ga odbija predloživši mu raspuštanje skupštine i nove izbore koje bi provela oporba ili neutralna vlada.<ref name="PHSS-a"/> Po Radiću bi se u toj budućoj skupštini razmatrale ustavne promjene ''"prema stečenom iskustvu i narodnim i državnim potrebama"''.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 256.</ref> Radić je u beogradskoj bolnici ostao do [[8. srpnja]] 1928. godine i odakle je, nakon laganoga poboljšanja zdravstvenoga stanja, prebačen u Zagreb gdje je nastavio s liječenjem. Zastupnici Seljačko-demokratske koalicije napustili su Beograd i nisu sudjelovali u radu Narodne skupštine koja se sastala [[1. kolovoza]] 1928. godine već su se okupili u Zagrebu, u zgradi Hrvatskoga sabora, na plenarnoj sjednici kojom je predsjedao Vladko Maček a otvorio ju je Svetozar Pribićević. Tada je prihvaćena rezolucija gdje se utvrđuje cilj Seljačko-demokratske koalicije neka se legalnom borbom u parlamentu izvojuju promjene sistema u državi kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih prečanskih zemalja sa Srbijom naglašavajući kako se sustav hegemonije poslužio organiziranim zločinom u sprječavanju uspjeha zakonite borbe Seljačko-demokratske koalicije i budući u skupštini nema zastupnika Seljačko-demokratske koalicije, koji predstavljaju narod u prečanskim krajevima, u zaključcima se istaklo nepriznavanje rada skupštine i njenih odluka za prečanske zemlje te će se svi zaključci koje ta krnja Narodna skupština donese smatrati nametnutima i neobvezatnima za narode u prečanskim krajevima a osobito za hrvatski narod.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 258.</ref>
 
Stjepan Radić umro je od posljedica ranjavanja u svojoj kući u Hercegovačkoj cesti br. 4,{{fusg|4}} [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine u 20.55 sati,<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', vl. naklada,  Zagreb, 1989., str. 195.</ref> a njegovo tijelo položeno je na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast.<ref name="HSS-Kanada" />

Pokopan je [[12. kolovoza]] 1928. godine, u Zagrebu, u arkadama na [[Mirogoj]]u.{{fusg|5}} Sprovod je krenuo oko 9.30 sati a kola s lijesom stigla su pred groblje oko 17.15 sati.<ref name="ZK">Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', vl. naklada, Zagreb, 1989., str. 196.</ref> Prigodom sprovoda nošeno je 1.450 vijenaca a bilo je nazočno oko 60.000 službenih izaslanika organizacija HSS-a i oko 150.000 seljaka i građana iz svih krajeva Hrvatske.<ref name="ZK"/>

== Književno stvaralaštvo ==
U vrjemenskom razdoblju od [[1893.]] do [[1928.]] godine Stjepan Radić napisao je i objavio 65 brošura i knjiga među kojima su neke i od oko 400 stranica (''Moderna kolonizacija i Slaveni'' 1904., ''Savremena Evropa'' 1905., ''Današnja financijalna znanost'', 1906.) te oko 3.500 rasprava, članaka, zabilježenih govora i sl.<ref name="Živi Radić">Zvonimir Kulundžić, ''Živi Radić. U povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog velikana'', Nezavisno autorsko izdanje, Zagreb, 1971., 3. izd., str. 11.-12.</ref>
{{citat2|Njegovo spisateljsko kazivanje, utemeljeno na širini i dubini spoznaja u svezi sa temom o kojoj piše, vrlo je nadahnuto. Stil mu je prenapregnut, živ, misaono dorađen, emotivno angažiran s adekvatnom literarnom impregnacijom. Takvo Radićevo kazivanje, uvijek u primjerenoj formi, zanimljivo konkretnošću i svježinom političkog meditiranja, komponirano bogatom literarnom izričajnošću, djelovalo je privlačno, dojmljivo i uvjerljivo.}}<ref>Ivo Perić, ''Stjepan Radić 1871.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-88-5}}, str. 153.</ref>
Radić je također prevodio s [[Češki jezik|češkoga]] i [[Francuski jezik|francuskoga jezika]] objavivši četiri knjige prijevoda s francuskoga na češki i hrvatski te s češkoga na hrvatski jezik.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87161 Branka Boban: Stjepan Radić - Opus, utjecaji i dodiri], str. 148., preuzeto 10. listopada 2011.</ref> Znao je sve slavenske jezike te francuski, [[Njemački jezik|njemački]] i [[Engleski jezik|engleski]] a također služio se s [[Madžarski jezik|madžarskim]] i [[Talijanski jezik|talijanskim jezikom]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/87161 Branka Boban: Stjepan Radić - Opus, utjecaji i dodiri], str. 160., 195., preuzeto 5. siječnja 2013.</ref> Stjepan Radić je "bio učlanjen u najstarije češko književno društvo ''Svatobor''" te je "zbog svoje obimne spisateljske djelatnosti na češkom jeziku (1899.-1900.)" bio smatran i "češkim književnikom".<ref>Ivo Perić, ''Stjepan Radić 1871.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-88-5}}, str. 130.</ref><ref>Dubravko Jelčić, ''Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima'', Školska knjiga, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-0-60551-X}}, str. 189., 223.</ref>

== Djela ==
Nepotpun popis:
* ''Slovnica i čitanka češkog jezika'', Zagreb, 1896.
* ''Rječnik (češkog jezika) za Hrvate'', Zagreb, 1896.
* ''Současne Chorvatsko'', Prag, 1900. (Radićev diplomski rad na ''Slobodnoj školi političkih znanosti u Parizu'' koji je obranio 1899. godine)<ref name="spisi">''Stjepan Radić. Politički spisi'', priredio Zvonimir Kulundžić, Znanje, Zagreb, 1971., str. 563.-582.</ref>
* ''Najjača stranka u Hrvatskoj'', Rijeka, 1902.
* ''Hrvati i Srbi: hrvatski odgovor na članak "Srpskoga Književnog Glasnika" od 1. augusta 1902. pod naslovom "Srbi i Hrvati"'', Zagreb, 1902.
* ''Slovanska politika v Habsburgske momarchii'', Prag, 1902.
* ''Uzničke uspomene I dio'', Novi Sad, 1902., ''Uzničke uspomene II dio'', Novi Sad, 1903.
* ''Stjepan Radić pred mitrovačkim Sudbenim stolom'', Zagreb, 1903.
* ''Kako ćemo iz zla u dobro. Prijateljska rieč hrvatskom seljaku'', Ljubljana, 1903.
* ''Za jedinstvo hrvatske opozicije na narodnjačkom, demokratskom i slavenskom osnovu'', Zagreb, 1903.
* ''Dvije studije o školstvu'', Zagreb, 1903. (U Bibliografiji S.R. u ''Božićnici'' za 1929. stoji: "zaplijenjeno")<ref name="spisi" />
* ''Hrvatski pokret godine 1903: politička razprava'', Allegheny, 1903.
* ''K osnivanju Hrvatske seljačke stranke'', Zagreb, 1904.
* ''Moderna kolonizacija i Slaveni: sa 4 zemljopisne karte / napisao Stjepan Radić.'', Matica hrvatska, Zagreb, 1904.
* ''Hrvatska pučka seljačka stranka. H.P.S.S.'', Zagreb, 1905. 
* ''Kako ćemo se naučiti ruski?: praktična slovnička uputa i rječnik svih najobičnijih ruskih rieči različnih od hrvatskih: (u glavnom prema čitanci "Russkaja Rječ")'', Zagreb, 1905. 
* ''Hrvati i Madžari'', Zagreb, 1905.
* ''Savremena Evropa: ili karakteristika evropskih država i naroda'', Zagreb, 1905. 
* ''Izbornicima i svemu narodu kotara bjelovarskoga'', Zagreb, 1906.
* ''Jak se Čech brzo nauči Chorvatsky? Kako se Čeh brzo nauči hrvatski'', Zagreb, 1906.
* ''Dolje Khuen II! Pod optužbu s Rakodczayem'', Zagreb, 1907.
* ''Jakost i temelj Hrvatske'', Zagreb, 1907.
* ''Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka. Napisali Dr. Ante Radić i Stjepan Radić'', Zagreb, 1908.
* ''Današnja financijalna znanost'', Matica hrvatska, Zagreb, 1908.  
* ''Gospodarstvo, prosvjeta i politika'' - zajedno s [[Josip Predavec|Josipom Predavcem]] i [[Franjo Novljan|Franom Novljanom]]'', Zagreb, 1910.
* ''Federalizam naše carevine i narodno oslobođenje'', Zagreb 1910.
* ''Češki narod na početku XX stoljeća. Napisao Stjepan Radić. Nagrađeno [[Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića|nagradom I. grofa Draškovića]] za godinu 1908.'', Zagreb, 1910.
* ''Hrvatska seljačka politika prvi put u hrvatskom državnom saboru'', Zagreb, 1911.
* ''Savremena ustavnost: temelj, načela, jamstvo, obilježje'', Zagreb, 1911. 
* ''Češka vježbenica za srednje i njima slične škole'', Zagreb, 1911.
* ''Devet seljačkih zastupnika: izabranih po prvi put po proširenom izbornom pravu u banskoj Hrvatskoj : pogled na politički njihov rad (sa slikama)'', Zagreb, 1912.
* ''Unutrašnje ili Družtveno uredjenje češkoga naroda'', Družtvene prilike u prosviećenih naroda, 1, Zagreb, 1912. 
* ''Hrvatski politički katekizam: za svjetsku, slavensku i hrvatsku politiku'', Cleveland, 1913.
* ''Seljačko pravo u sto pitanja i sto odgovora'', Zagreb, 1913.
* ''Za lakši i bolji seljački život'', Zagreb, 1913.
* ''Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći: naročito u Americi i po ostaloj tuđini'', Zagreb, 1913.
* ''Za hrvatsku državu i za hrvatski seljački narod'', Zagreb 1915.
* ''Mir, pravica i sloboda: (četverosatni indemnitetni govor predsjednika seljačke stranke Stjepana Radića u saborskoj sjednici dne 4. kolovoza 1917).'', Zagreb, 1917.
* ''Temelji za budućnost Hrvatske, Habsburške monarhije i ciele Evrope'', Zagreb, 1917.
* ''Obnovljena Bugarska: od 1878. do 1913.'', Zagreb, 1918.
* ''Nauk i program: Hrvatske pučke seljačke stranke'', 1919.
* ''Gospodska politika bez naroda i proti narodu. Govor predsjednika Hrvatske seljačke stranke nar. zastupnika Stjepana Radića na noćnoj sudbonosnoj sjednici Narodnog Vieća dne 24. studena 1918.'', Zagreb, 1920.
* ''Stjepan Radić: književnik, narodni zastupnik na Hrvatskom državnom saboru i predsjednik Hrvatske seljačke stranke pred sudom kao veleizdajnik Kraljevstva SHS'', Zagreb, 1920. (Stenografski zapisnik glavne sudbene rasprave, koja se vodila pred zagrebačkim Sudbenim stolom dne 8., 9., 10., 13., 14., 16., 19. i 20. srpnja 1920. godine)<ref name="spisi" />
* ''Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske'', Zagreb, 1921.
* ''Seljačka sviest i narodna volja: put k seljačkoj republici.'', Zagreb, 1923.
* ''Moj politički životopis'', Buenos Aires, 1928.

=== Posmrtno ===
* ''Uzničke uspomene'', I-III, 2. izd., Zagreb, 1929. (3. izd. Zagreb, 1971.)
* ''Seljački nauk'', (zajedno s bratom [[Antun Radić|Antunom]]), urednici Dr. [[Vladko Maček|Vlatko Maček]] i Rudolf Herceg, Zagreb, 1936.
* ''Socijalno i političko učenje Stjepana Radića'', Izabrao i predgovor napisao prof. Ljubomir Maštrović, Beograd, 1939.
* ''Sovjetska Rusija i seljačko pravo'', Mračaj na Petrovoj Gori, na Kordunu, 1944.
* ''Stjepan Radić. Politički spisi'', (priredio [[Zvonimir Kulundžić]]), Znanje, Zagreb, 1971.
* ''Korespondencija Stjepana Radića'', sv. 1: 1885-1918., sv. 2: 1919-1928., Sveučilište u Zagrebu - Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1972,-1973., (prir. [[Bogdan Krizman]])<ref>[http://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Radi%C4%87%2c+Stjepan%2c+politi%C4%8Dar&xm0=1&selectedId=5008642 Korespondencija Stjepana Radića / &#91;priredio&#93; Bogdan Krizman], katalog.kgz.hr, pristupljeno 14. srpnja 2017.</ref>
* ''Praški zapisi. Autobiografska proza'', sa češkoga preveo Dušan Karpatsky, Znanje Zagreb, 1985.
* ''Ustav Stjepana Radića: državno uredjenje ili Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske'', Pretisak, Biblioteka Povijest i sadašnjost, sv. 1, Prometheum, Zagreb, 1994.
* ''Izabrani politički spisi'', Knjižni niz Velikani hrvatske političke misli, knj. 1,  Menora, Opatija, 1995.
* ''Izabrani politički govori'', Knjižni niz Velikani hrvatske političke misli, knj. 2, Menora,  Opatija, 1995.
* ''Hrvatski politički katekizam za svjetsku, slavensku i hrvatsku politiku'', Knjižni niz Velikani hrvatske političke misli, knj. 3, Menora,  Opatija, 1995.
* ''Današnja financijalna znanost'', Knjižni niz Velikani hrvatske političke misli, knj. 4, Menora, Opatija, 1995. 
* ''Stjepan Radić. Politički spisi, govori i dokumenti: izbor'', Dom i svijet, Zagreb, 1995.  
* ''Stjepan Radić. Govori u Hrvatskom saboru 1-3'', sv. 1: 1910 - 1911 - 1913., sv. 2: 1914 - 1915 - 1916., sv. 3: 1917 - 1918., Narodne novine, Dom i svijet, Zagreb, 1996.
* ''Današnja financijalna znanost'', Biblioteka Hrvatska ekonomska misao, kolo 2, Dom i svijet [etc.], Zagreb, 2005.
* ''Savremena Evropa ili Karakteristika evropskih država i naroda'', Biblioteka Politička publicistika, knj. 9, Pan liber, Zagreb, 2005. 
 
=== Prijevodi ===
* Albert Sorel: ''Uvahy ze současny mezinarodni politiky'', (Razmišljanja iz međunarodne politike), prijevod s francuskoga na češki, Prag, 1901. 
* ''Djevojački sviet'', Izabrane pripoviesti čeških spisateljica. Prijevod s češkoga na hrvatski., Zagreb, 1902.
* Vjekoslav Jirasek: ''Pasoglavci ili Boj čeških graničara za seljačko pravo'', Prijevod s češkoga na hrvatski., Zagreb, 1906. (2. izd. 1929.)
* Charles Seignobos i Albert Metin: ''Najnovija svjetska povijest. L'Histoire contemporaine. Od 1815. do 1900.'', prijevod s francuskoga na hrvatski., Zagreb, 1921.

== Nagrade ==
* [[1903.]]: [[Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića]], za djelo ''Moderna kolonizacija i Slaveni''.<ref>[[Bogdan Krizman]], ''Korespondencija Stjepana radića: 1885-1918'', sv. 1, Sveučilište u Zagrebu - Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1972., str. 419.</ref> 
* [[1904.]]: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo ''Savremena Evropa: ili karakteristika evropskih država i naroda''.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/985/ Matica hrvatska: Stjepan Radić, ''Savremena Evropa: ili karakteristika evropskih država i naroda''], [http://www.matica.hr/knjige/biblioteka/53/ biblioteka: elektronička izdanja. Edicija besplatnih publikacija], preuzeto 13. travnja 2015.</ref>
* [[1906.]]: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo ''Današnja financijalna znanost''.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/971/ Matica hrvatska: Stjepan Radić, ''Današnja financijalna znanost''], biblioteka: elektronička izdanja. Edicija besplatnih publikacija, preuzeto 13. travnja 2015.</ref>
* [[1908.]]: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo ''Češki narod na početku XX. stoljeća''.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/970/ Matica hrvatska: Stjepan Radić, ''Češki narod na početku XX. stoljeća.''], biblioteka: elektronička izdanja. Edicija besplatnih publikacija, preuzeto 13. travnja 2015.</ref><ref>Bogdan Krizman, ''Korespondencija Stjepana radića: 1885-1918'', Sveučilište u Zagrebu - Institut za hrvatsku povijest, sv. 1, Zagreb, 1972., str. 464.</ref>

== Baština i spomen ==
* Prvi spomenik Stjepanu Radiću napravila je hrvatska kiparica [[Mila Vod|Mila Wod]] (1929. u [[Petrinja|Petrinji]]), a to je ujedno prvi hrvatski javni spomenik djelo neke kiparice.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac420.nsf/AllWebDocs/Suceljavanje_dvaju_opusa Lovorka Magaš, ''Viktor Samuel Bernfest – Mila Wod, Galerija Milan i Ivo Steiner, Zagreb, veljača–ožujak 2010.''], [[Matica hrvatska]], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 420, 8. travnja 2010., preuzeto 20. prosinca 2012.</ref> Spomenik Stjepanu Radiću otkriven je u Petrinji 1936. godine, uklonili su ga četnici nakon okupacije Petrinje u [[Domovinski rat|Domovinskome ratu]] a nakon oslobođenja grada pronađen je u okolici i vraćen na svoje prvotno mjesto.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN|953-6308-13-4}}, str. 349.</ref>
* Njegovo ime, u svrhu političke borbe, nastavila je koristiti HSS. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], njegovu političku ostavštinu prisvajali su i [[ustaše]] i [[SKJ|komunisti]], svaki za svoje ciljeve. Dvije partizanske brigade dobile su ime po njemu, [[Brigada "Stjepan Radić"]] i [[Brigada "Braća Radići"]].
* [[8. kolovoza]] [[1971.]] godine hrvatski sveučilištarci postavili su spomen ploču na kući Stjepana Radića u Hercegovačkoj 131, u Zagrebu.{{fusg|6}}
* Mnoge škole, ulice i trgovi u gradovima u Hrvatskoj danas nose imena po Stjepanu Radiću. Portret Stjepana Radića nalazi se na hrvatskoj novčanici od 200 [[Hrvatska kuna|Kuna]]<ref name="biografije.org" /> a [[Hrvatska pošta|HPT]] je [[1992.]] godine izdao redovitu poštansku marku s likom Stjepana Radića u seriji poštanskih maraka "Hrvatski velikani".<ref>[https://www.posta.hr/default.aspx?id=1307&tvrsta=0&p=11 HPT:  serija poštanskih maraka "Hrvatski velikani": Stjepana Radić], preuzeto 28. siječnja 2017.</ref> 
* Tijekom [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] jedna hrvatska policijska postrojba iz [[Sisak|Siska]] nosila je ime [[Sisački odred "Braća Radić"]] a tijekom [[Rat u BiH|rata u Bosni i Hercegovini]] [[4. brigada "Stjepan Radić"|4. brigada HVO-a]] iz [[Ljubuški|Ljubuškog]] nosila je Radićevo ime. 
* Godine [[1995.]] ustanovljen je [[Red Stjepana Radića]], odlikovanje Republike Hrvatske koje se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/262268.html Narodne novine: Odluka o proglašenju Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske], preuzeto 9. listopada 2011.</ref>
* [[12. srpnja]] [[2000.]] godine bugarski predsjednik vlade Ivan Kostov otkrio je spomen ploču s natpisom ''Na sjećanje vođi hrvatskog naroda Stjepanu Radiću, velikom poborniku bugarsko-hrvatskog prijateljstva, autoru povijesne knjige Obnovljena Bugarska (1913.) Od vječito zahvalnog bugarskog naroda'', koju je postavilo Veleposlanstvo Republike Bugarske u Hrvatskoj na kući Stjepana Radića u Hercegovačkoj 131, u Zagrebu.<ref>[https://archive.is/uHtUo Bugarski premijer u posjetu Hrvatskoj], [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]], 12. srpnja 2000., (u međumrežnoj pismohrani archive.is), pristupljeno 28. veljače 2017.</ref>
* [[12. lipnja]] [[2015.]] godine [[Hrvatski sabor]] donio je Odluku o proglašenju dana 20. lipnja Danom sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2015_06_68_1304.html NN 68/2015, Odluka o proglašenju dana 20. lipnja Danom sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve], narodne-novine.nn.hr, pristupljeno 14. srpnja 2017.</ref>
* [[15. svibnja]] [[2018.]] godine "Vijeće Grada Praga temeljem inicijative koju su još 2009. pokrenuli Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba i predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji Franjo Vondraček" imenovalo je po Radiću jednu ulicu u praškom predjelu Břevnov, u Gradskoj četvrti Prag 6.<ref>[http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Stjepan-Radic-dobio-ulicu-u-Pragu ''Stjepan Radić dobio ulicu u Pragu''], [[HINA]], novilist.hr, 26. svibnja 2018.</ref>

== Citati ==
{{citat|Visoko dignite zastavu hrvatskoga državnoga prava, daleko raširite plamen hrvatske narodne sviesti, duboko usadite u srca vjeru u ujedinjenu i samostalnu Hrvatsku!|U Varaždinu 4. travnja 1893., Obzor, br. 85/1893., II. Izdanje ("Komers u Varaždinu"), 1.<ref>Ivo Perić, ''Stjepan Radić 1871.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-88-5}}, str. 70.</ref>}}
{{citat|(...) ili da smo dotle pali te nam zbilja nije više stalo do našeg narodnog ponosa – ili da smo luda što grije u svojim njedrima zmiju koja sprema otrov da ga u svoje vrijeme uštrca u našu krv. Ili – Hrvati – imamo li što da izgubimo ako se skroz otuđimo tome elementu? Gdje su nas podupirali? Gdje su stupili s nama u borbu kad se radilo bilo o kojem našem političkom pravu ili kulturnoj kojoj stečevini? Gdje? Nigdje! Obratno! Svuda su protiv nas – svuda! Ovdje s Madžaronima, u Slavoniji s Madžaronima i sa Švabama, u Dalmaciji s Talijanima. Neka se prelomi svaka naša zajednica s njima, mi nemamo šta od toga izgubiti – obratno: možemo samo dobiti!<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 174.-175.</ref>|''Svoj k svomu'', ''Obzor'', 199, Zagreb, 30. kolovoza 1902.}}
{{citat|Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cijelim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge, i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj.|brošura „Što želimo?“, Zagreb, Duhovi, 1902. }}
{{citat|Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara{{ni}}|Zagreb, 1919.}}
{{citat|Ovo ćemo i zaboraviti, neću reći zaboraviti, nego prekrižiti, ali to se ne zaboravlja da je 30.000 seljaka bilo izbatinano i zatvoreno samo radi republikanizma i da su naše žene, naši starci i naši mladići i djeca batinani, to se neće nikada zaboraviti. Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno.<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 91.-92.</ref>|govor na zagrebačkim borongajskim livadama, 15. travnja 1923.}}
{{citat|Odnošaj Hrvata prema Srbima je jasan. Može se sa bratom biti najbolji brat, ali ja radim na svojem a ti na svojem. Mi možemo zajedno gospodariti, ali ti nećeš mojoj djeci rezati kruha, jer bi pretanko odrezao. Srpska gospoda toga neće da vide, ali narod to shvaća. Mi nećemo beogradskog centralizma, jer toga neće ni Vojvodina, ni Bosna, ni Slovenija, a kamo li Hrvatska koja treba da bude potpuno ravna Srbiji ili dvije sestre, ali svaka k sebi...{{ni}}|Vrpolje, 1924.}}
{{citat|Zato, braćo, s vladom kao s vladom, a s bandom kao s bandom!<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 110.</ref>|Skupštinski pokret za ljudska i politička prava, govor u Osijeku, 10. lipnja 1928.}}

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}[[Latinski jezik|Latinska]] riječ koja znači ''Dolje!''.<ref name="Bosiljka J."/>
#{{fusd|2}}''"(...) samo pedesetak dana poslije Radićeve smrti, 30. IX 1928, na jednoj skupštini u Jagodini (...) stari radikal i radikalski disident dr Momčilo Ivanić (...) je rekao: "Radića se napadalo da je Beograd zvao cincarskim i batinaškim. To treba da znači kao da je Radić vređao Srbe, a naš veliki pesnik Zmaj Jova Jovanović pevao je o Beogradu kao o cincarskom gradu. Kako da Radić ne zove batinaškim Beograd, kad je godine 1919. bio lično tučen od strane organa naših vlasti. Tukao ga je komesar Sokolović i Miloš Momirović, onda gradski kapetan. Ovaj drugi mi je to lično pripovedao. Rekao mi je da se čudi, kako je Radić ostao uopšte živ od batina, jer ga je podnarednik tako mučio i zlostavljao, da su verovali da ne će ostati na životu. Radić je ovo krio, kao da ga je bilo sram, a ja sam ćutao kad je on bio živ, štedeći njegovu osetljivost. A evo, to sada javno kažem da se zna zašto je Radić ustao protiv batinaša"."''<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Atentat na Stjepana Radića'', Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 135.-136.</ref>
#{{fusd|3}}''"Bilo je jasno da je povjeravanje mandata za sastav nove vlade Stjepanu Radiću bio samo manevar, unaprijed sračunat na neuspjeh."''<ref name="Povijest HSS-a"/> 
#{{fusd|4}}Danas Hercegovačka ulica br. 131.
#{{fusd|5}}''"Treba znati da je Stjepan Radić u taj grob stavljen privremeno, dok se ne uredi pristojan grob, ali da kroz proteklih više od šezdeset godina njegovi suborci o tome nikada nisu ozbiljno razmišljali. On ih je interesirao uglavnom kao sredstvo za osvajanje ministarskih fotelja - kao što je to slučaj i danas. I tako Radić već šezdest i dvije godine leži u zajedničkom grobu sa šezdeset i četvoricom pokojnika, s kojima - najvećim dijelom - nije imao nikakve veze i od kojih su mnogi bili čak i njegovi ogorčeni protivnici, pa čak i neprijatelji."''<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 184.</ref>
#{{fusd|6}}Tadašnje komunističke vlasti zabranile su održavanje javnoga skupa povodom otkrivanja spomen ploče,<ref>[[Hrvoje Šošić]], [http://www.matica.hr/vijenac/197/Objaviti%20integralne%20dokumente/ ''Reagiranja. Objaviti integralne dokumente''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 197, 20. rujna 2001., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref><ref>Hrvoje Šošić, ''Slom hrvatskog komunističkog proljeća 1971.'', [[Školske novine]], Zagreb, 1997., {{ISBN|953-160-115-1}}, str. 215., 236., 285.</ref> a bila je pokrenuta i akcija za njezino skidanje.<ref name="Spomen ploča">Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 180.</ref> Svečanost otkrivanja spomen ploče održana je 19 godina nakon njezinoga postavljanja, 8. kolovoza 1990. godine.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 178.-180.</ref> Spomen ploču otkrio je hrvatski publicist, književnik, bibliolog i povjesničar [[Zvonimir Kulundžić]].<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 185.</ref> To je bilo prvo a do [[1990-ih]] godina i jedino spomen obilježje Stjepanu Radiću i njegovome pokretu u Zagrebu.<ref name="Spomen ploča"/>

== Literatura ==
* ''Stjepan Radić. Politički spisi, govori i dokumenti: izbor'', urednici: Mirko Mađor i Anđelko Mijatović, Dom i svijet, Zagreb, 1995. ISBN 953-96190-0-9

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Stjepan Radić}}
{{wikicitat}}
* [http://www.daz.hr/web/galerija/izbor-iz-fundusa/radic Državni arhiv u Zagrebu: Fotografije (Izbor iz osobnog fonda Radić Stjepan, podserija: Prilozi za biografiju)]
*[http://marijaradic.pondi.hr/marija_radic_uspomene_web.pdf Marija Radić, ''Uspomene iz života na moga blagopokojnoga supruga Stjepana Radića'']. Uredila i bilješkama popratila Maja Maričić, unuka Marije i Stjepana Radića a pripremila za tisak Iva Gruden Zdunić, njihova prapraunuka.
* [[Matica hrvatska]]: [http://www.matica.hr/knjige/biblioteka/53/ biblioteka: elektronička izdanja. Edicija besplatnih publikacija:] [http://www.matica.hr/knjige/970/ ''Češki narod na početku XX. stoljeća''], [http://www.matica.hr/knjige/971/ ''Današnja financijalna znanost''], [http://www.matica.hr/knjige/985/ ''Savremena Evropa: ili karakteristika evropskih država i naroda'']. 
* [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74560 Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, Zlatko Begonja]
* {{eng oznaka}} [http://www.cuvalo.net/?p=251 Autobiography of Stephen Raditch (Stjepan Radić)], ''Current History. A Monthly Magazine'', sv. XXIX., listopad 1928. - ožujak 1929. U nakladi The New York Times Company

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}

{{GLAVNIRASPORED:Radić, Stjepan}}
[[Kategorija:Hrvatska seljačka stranka]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Hrvatski politolozi]]
[[Kategorija:Životopisi, Sisak]]