Vidi kôd stranice Seoba Hrvata iz Pokuplja, Turopolja i Banovine u Banat

Seoba Hrvata iz Pokuplja, Turopolja i Banovine u Banat'''
Hrvati s teritorija Vojne krajine u Baniji (Hrvatska) iz [[Turopolje|Turopolja]] preseljeni su u Srednji Banat početkom 19. stoljeća. Radi se uglavnom o [[turopoljsko plemstvo|turopoljskom plemstvu]] koje govori [[kajkavsko narječje|kajkavskim narječjem]].<ref name="Đanić, Bačić">Đanić, M. i Bačić, S., Banat, u: Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 2 B-Baž, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2004., str. 59-60</ref>

Preseljenje je u svezi s promjenama zapadnih granica Osmanskog Carstva. Linija razgraničenja bila je na rijeci [[Kupa|Kupi]] i ondje su bile mnogobrojne utvrde. Kada je carica [[Marija Terezija]] formirala [[vojna krajina|Vojnu krajinu]], taj je kraj protivno habsburškoj prisezi hrvatskom plemstvu u Cetinu izuzeto iz banske vlasti, a posjedi tamošnjih plemića u Pokupskom, Turopolju i u [[Banovina|Banovini]] oduzeti su. Tamošnji hrvatski plemići preseljeni su u [[Banat]]. Okolnosti koje su omogućile preseljavanje baš u Banat jest pobjeda carske vojske pod zapovjedništvom princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]] u [[Bitka kod Sente|bitci kod Sente]]. Stvoreni su preduvjeti za [[Karlovački mir]] kojim je Banat pripojen izravno bečkom dvoru. [[Zagrebačka biskupija]] dobila je za naknadu za oduzete posjede iz Vojne krajine (u [[Pokuplje|Pokuplju]]) posjede u Banatu, oblasti [[Biled]] i [[Modoš]]. Zagrebačka je biskupija kojoj je na čelu bio biskup M. Vrhovac na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće preselila je svoje pouzdanike, Hrvate iz tih krajeva u srednji Banat u sela: [[Hrvatska Boka|Boka]], [[Hrvatska Neuzina|Neuzina]], [[Hrvatska Klarija|Klariju]] i [[Hrvatska Keča|Keč]] (danas Rumunjska). <ref name="HR610">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A16733/Poticaj--za-obnovu--crkve--u-Radojevu/ Hrvatska riječ, 12.12.2014 00:00, Rubrika: Širom Vojvodine, Broj: 610, Hrvati u Banatu] Poticaj za obnovu crkve u Radojevu</ref> 

Nove vlasti u Pokuplju i Turopolju dotadašnjim stanovnicima (predijalcima) nisu priznavale plemićka prava na tom prediju, čiji je dotadašnji vlasnik bio zagrebački biskup. Radi očuvanja svojih prava, u dogovoru s biskupom su odlučili se preseliti u Banat. Preseljavanje je počelo za biskupa [[Tomo Galjuf|Tome Galjufa]] [[1788.]] godine, a proces je nastavio i dovršio biskup [[Maksimilijan Vrhovac]] [[1801.]] godine. <ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2008_4.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_nacionalna_manjina_u_Rumunjskoj Hrvatska revija br.4/2008.] Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna_manjina u Rumunjskoj </ref><ref>Đanić, M. i Bačić, S., Banat, u: Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 2 B-Baž, Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2004., str. 59-60</ref>

Iz svog starog zavičaja doseljeni su Hrvati donijeli i kulturu gajenja vinove loze. Zbog toga su svoju crkvu u Hrvatskoj Klariji posvetili svecu zaštitniku vinograda, vinograda i bačvara. <ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/preuzmi/arhiva/HR_634_od_05_06_2015/ Hrvatska riječ 3.6.2015., str. 35] Gaja pl. Pozojević: Proslavljen Sveti Urban u Radojevu</ref><ref name="HR610"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Banat]]
[[Kategorija:Hrvati u Srbiji]]
[[Kategorija:Hrvati u Rumunjskoj]]