Vidi kôd stranice Rusko-turski rat (1676. – 1681.)

<!--'''Rusko-turski rat (1676. – 1681.)'''-->{{Bitka
|naziv=Rusko-turski rat 1676. – 1681.
|sukob=Rusko-turski ratovi 
|slika=[[datoteka:Repin Cossacks.jpg|300px]]
|opis slike=''Zaporoški kozaci pišu pismo sultanu, slika [[Ilja Jefimovič Rjepin|I.Rjepina]]'' 
|vrijeme=1676. – 1681.
|mjesto=[[Ukrajina]],<br />[[Dnjepar]]
|povod=
|teritorij= 
|ishod=Mir iz Bahčisaraja [[3. siječnja]] [[1681.]]
|strana1={{ZD+X/R|RUSC}}
|strana2={{ZD+X/O|OSM}}<br/>[[Datoteka:Gerae-tamga.png|20px]] [[Krimski Kanat]] 
|strana3=
|zapovjednik1 = Grigorij Romodanovski<br/>Ivan Samojlovič
|zapovjednik2 = [[Mehmed IV.]]<br/>Petar Dorošenko<br/>Ibrahim Paša<br/>[[Kara Mustafa Paša]]
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 
|postrojbe2 = 
|postrojbe3=
|gubitci1 = 
|gubitci2 = 
|posljedice3=
|bilješke=
}}
'''Rusko-turski rat (1676. – 1681.)''', bio je rat između [[Moskovsko Carstvo|Rusije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], i njihove vazalne države  [[Krimski Kanat|Krimskog Kanata]]. Izbio je zbog rastućeg osmanskog ekspanzionizma u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Nakon što su zauzeli i devastirali cijelo Podolje (dio [[Ukrajina|Ukrajine]]) za vrijeme [[Poljsko-turski rat 1672.-1676.|Poljsko-turskog rata 1672.-1676.]], [[Osmansko Carstvo|osmanlije]] su nastojali  proširiti svoju vlast i na desni dio [[Ukrajina|Ukrajine]] uz potporu svojih vazala (od [[1669.]] to je bio i [[Ukrajinski kozaci|kozački]] [[hetman]] ''Petar Dorošenko''). Potonji je svojom pro-turskom politikom izazvao nezadovoljstvo među mnogim [[Ukrajinski kozaci|ukrajinskim kozacima]], tako da su oni izabrali ''Ivana Samojloviča'' (dotad hetmana lijeve strane Ukrajine) kao jedinog hetmana svih [[Ukrajina|Ukrajinaca]] [[1674.]] godine.

==Prvi osmanski pohod na Čigirin i obrana grada ==

Dorošenko se s tim nije pomirio, odlučio je uzvratiti, te je [[1676.]] godine, okupio vojsku od 12.000 ljudi i zauzeo grad i utvrdu ''Čigirin'', u to vrijeme sjedište kozačkog hetmana, računajući svakako i na pomoć [[Osmansko Carstvo|tursko]]-[[Krimski Tatari|tatarske]] vojske. Međutim su ruske i ukrajinske snage pod zapovjedništvom Ivana Samojloviča i Grigorija Romodanovskog opkolile Čigirin i prisilile Dorošenka na predaju. 

Ostavivši [[garnizon]] u Čigirinu, Rusi i Ukrajinci su se povukli sa lijeve obale Dnjepra. Turski [[sultan]] [[Mehmed IV.]] imenovao je Jurija Hmelnickog hetmanom desnog dijela Ukrajine, on je u to vrijeme bio sultanov zatvorenik . U srpnju [[1677.]]  sultan naredio je svojoj vojsci od 120 000 ljudi, pod zapovjedništvom ''Ibrahim Paše'' da zauzme Čigirin.
[[datoteka:Czehryn, by Jan Jansson, circa 1663.jpg|mini|lijevo|220px|''Čigirin na karti Kijevskog vojvodsva, crtež Jana Janssona iz 1663.'']] 
Ibrahim Pašina vojska dospjela je pred Čigirin tek [[4. kolovoza]] [[1677.]] godine. S druge pak strane snage Samojloviča i Grigorija Romodanovskog okupile su se [[10. kolovoza]], a [[ 24. kolovoza]] izbile su na obale rijeke Sula, odakle su samo trebali prijeći rijeku da dođu do Čigirina. U borbama 26.-27. kolovoza, [[Rusi]] i [[Ukrajinci]] su uspjeli ukloniti osmanske straže i ophodnje na rijeci, tako da su je nesmetano mogli prijeći. Ruska i ukrajinska konjica napala je [[28. kolovoza]] Ibrahim Pašin logor i zauzela ga, uz nanošenje teških žrtava osmanlijama. Zbog toga je sljedećeg dana, Ibrahim Paša prekinuo sa opsadom Čigirina i povukao se.<ref>Davies, Brian L., ''Warfare, state and society on the Black Sea 
steppe, 1500-1700'', (Routledge, 2007), 160. {{eng oznaka}}</ref>. Samojlovič i Grigorije Romodanovski napustili su Čigirin 5. rujna. Osmanska vojska izgubila je 20.000 ljudi a Ibrahim Paša je zatvoren po povratku u [[Carigrad]]. <ref >Davies, Brian L.: 
''Warfare, state and society on the Black Sea steppe, 1500-1700'', 161. {{eng oznaka}}</ref>

==Drugi pohod na Čigirin i njegov pad ==

U srpnju [[1678.]] osmanska vojska od oko 80.000 ljudi, kojoj je na čelu bio sam [[Vezir|veliki vezir]] [[Kara Mustafa Paša]] ponovno je opkolila Čigirin. <ref >Davies, Brian L.: ''Warfare, state and society on the Black Sea steppe, 1500-1700'', 161. {{eng oznaka}}</ref>. Ruska i ukrajinska vojska, snage od oko 200 000 ljudi, uspjela je probiti turski vanjski obruč, ali su osmanlije već [[11. kolovoza]] uspjele zauzeti Čigirin i razoriti ga. Kad su uvidjeli uzaludnost svojih napora, Rusi i Ukrajinski kozaci povukli su se preko Dnjepra uz stalne borbe s osmanskim jedinicama koje su ih ometale kod povlačenja.

==Mirovni ugovor ==

Nakon ovih okršaja iz [[1679.]] – [[1680.]] godine, Rusi su potpisali ''Mirovni ugovor iz Bahčisaraja'' [[3. siječnja]] [[1681.]], po tom ugovoru rusko-tursko granica bila je rijeka [[Dnjepar]].<ref>Paxton, John and John Traynor, ''Leaders of Russia and the Soviet Union'', (Taylor & Francis Books Inc., 2004), 195. {{eng oznaka}}</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Rusko-turski ratovi}}
[[Kategorija:Vojna povijest Moskovskog Carstva]]
[[Kategorija:Krimski Kanat]]
[[Kategorija:Rusko-turski ratovi]]