Vidi kôd stranice Rat u Sloveniji

<!--'''Rat u Sloveniji'''-->{{Oružani sukob
|naziv        = Rat u Sloveniji
|dio          = [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]]
|slika        = [[Image:Slovenian war map.jpg|300px]]
|opis slike   = Tenkovi [[JNA]] u Sloveniji
|datum        = [[27. lipnja]] [[1991.]] - [[6. srpnja]] [[1991.]] 
|mjesto       = [[Slovenija]]
|povod        = osamostaljenje Slovenije od [[SFRJ]]
|teritorij    = 
|ishod        = pobjeda i neovisnost Slovenije
|sukobljeni1  = {{ZD|S|SLO}} [[Slovenija]] <br> [[Datoteka:JTO-logo.svg|20px]] [[Teritorijalna obrana]] u Sloveniji
|sukobljeni2  = {{ZD|J|JUG}} [[JNA]]
|sukobljeni3  = 
|zapovjednik1 = {{ZD|S|SLO}} [[Milan Kučan]]<br>{{ZD|S|SLO}} [[Janez Janša]]<br>{{ZD|S|SLO}} [[Lojze Peterle]]<br>{{ZD|S|SLO}} [[Igor Bavčar]]<br>{{ZD|S|SLO}} [[Janez Slapar]]<br>{{ZD|S|SLO}} [[Anton Krković]]
|zapovjednik2 = {{ZD|J|JUG}} [[Veljko Kadijević]]<br>{{ZD|J|JUG}} [[Konrad Kolšek]] <br>{{ZD|J|JUG}} [[Andrija Rašeta]]<br>{{ZD|J|JUG}} [[Blagoje Adžić]]<br>{{ZD|J|JUG}} [[Stane Brovet]]<br>{{ZD|J|JUG}} [[Aleksandar Vasiljević]] <br>{{ZD|J|JUG}} [[Milan Aksentijević]]
|zapovjednik3 = 
|jačina1      = 16 000 vojnika, 10 000 policajaca
|jačina2      = 25 000 vojnika<ref name="SF"/>
|jačina3      = 
|posljedice1  = 19 poginulih, 182 ranjenih 
|posljedice2  = 44 poginulih, 146 ranjenih,  4693 se predalo Teritorijalnoj odbrani
|posljedice3  = 
|bilješke     = 6 stranaca poginulo<ref name="žrtve"/>
}}
'''Rat u Sloveniji''' ili '''Desetodnevni rat''' ([[slovenski jezik|slovenski]]: ''Slovenska osamosvojitvena vojna, Desetdnevna vojna, vojna za Slovenijo'') bio je kratkotrajni rat između [[Slovenija|Slovenije]] i [[JNA]] [[1991.]] godine poslije proglašenja Slovenije kao neovisne države od [[SFRJ]]. Lokalne jedinice JNA, popunjene uglavnom ročnim vojnicima, poražene su u sukobu s malom slovenskom vojskom kojom je zapovijedao [[Janez Janša]]. Poginulo je 66 ljudi na obje strane.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.nytimes.com/1997/05/11/travel/spirited-independent-slovenia.html|title=Spirited, Independent Slovenia|last=Harris|first=Marie|publisher=New York Times|date=11- svibnja 1997|accessdate=16. veljače 2012}}</ref>

Slovenija je također imala koristi od komplicirane financijske sheme iz travnja 1991. koju je garantirala Narodna banka Jugoslavije u Beogradu. Zbog toga, [[jugoslavenski dinar]] izgubio je skoro 50 % svoje vrijednosti. Međutim, Slovenija je osigurala značajne pričuve u stranoj valuti, koja joj je financirala prijelaz u neovisnost. Prema nekim izvorima, pregovori Ljubljane i Beograda oko povratka dijela tih fondova pomogli su u stvaranju neovisnosti Slovenije.<ref name="conflict in slovenia"/>

== Uvod ==

[[Antibirokratska revolucija]] 1989. dovela je do ukidanja autonomije Kosova i Vojvodine, a njeni vođe su zamijenjeni ljudima vjerni [[Slobodan Milošević|Slobodanu Miloševiću]]. Isto se dogodilo i sa Crnom Gorom. Slovenija je potom počela odbacivati [[komunizam]] i 1990. raspisala prve slobodne izbore. Srbija je vodila "ekonomski rat" s tom državom.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.nytimes.com/1990/02/05/world/upheaval-east-yugoslavia-slovenia-breaks-yugoslav-communists-calls-for-changes.html|title=Upheaval in the East: Yugoslavia; Slovenia Breaks From Yugoslav Communists and Calls for Changes|publisher=New York Times|date=5. veljače 1990|accessdate=16. veljače 2012}}</ref> U prosincu 1990. održan je slovenski referendum o neovisnosti, a 88,5 % stanovništva glasalo je potvrdno.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 63]]</ref>

Redovitu rotaciju na čelu [[Predsjedništvo SFRJ|predsjedništva SFRJ]], u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat [[Stjepan Mesić]], spriječio je srpsko-crnogorski blok,<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 65]]</ref> čime je ozbiljno uzurpiran [[Ustav druge Jugoslavije|jugoslavenski ustav]]. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju i zahtijevalo veću centralizaciju vlasti,<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 60]]</ref> a oružani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su [[25. lipnja]] [[1991.]] godine proglasile neovisnost. 
==Izbijanje rata==
Dva dana nakon proglašenja neovisnosti u Sloveniji je izbio kratkotrajni rat (od [[27. lipnja]] do [[6. srpnja]]) u kojem su lokalne jedinice [[JNA]], popunjene uglavnom ročnim vojnicima, ušle u sukob s malom slovenskom vojskom kojom je zapovijedao [[Janez Janša]] kako bi spriječili neovisnost te republike. Još 1990, JNA je pokušala razoružati slovensku TO, ali je uspjela pokupiti samo 40 do 60 % oružja.<ref name="conflict in slovenia">[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, A: "The conflict in Slovenia"]]</ref> Ovaj čimbenik što JNA nije uspjela [[razoružavanje TO Slovenije|razoružati TO Slovenije]], znatno je pridonio uspjehu slovenske obrane. Tezu se uzima u razmatranje, ostavi li se po strani tezu u kojoj su Slovenija i Srbija preko JNA inscenirale rat da bi isprovocirale hrvatsku reakciju, što bi dalo povod i "opravdanje" JNA napasti praktično nenaoružanu Hrvatsku koja nije bila u međunarodnoj diplomatskoj milosti i razumijevanju te ju zauzeti, a Slovenci bi zauzvrat mogli napustiti Jugoslaviju bez problema. Hrvatska je nemarom, neznanjem, nesposobnošću, moguće i izdajom nekih visokih dužnosnika ostala bez oružja svoje TO kad ju je [[razoružavanje TO Hrvatske|JNA razoružala]].

Slovenske snage napustile su JNA i pridružili se novoj slovenskoj vojsci i njenoj policiji.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 6]]</ref> 1991. [[Srbi]] i [[Crnogorci]] su činili 38,8 % stanovništva Jugoslavije, ali su činili 70 % udjela u činovnicima JNA.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 40]]</ref> Nakon što su hrvatski i slovenski rezervisti masovno bojkotirali rat, JNA je imala problema sa izvođenjem operacija. Od 25 000 vojnika, čak 7900 je dezertiralo ili odbilo ratovati.<ref name="SF"/> Slovenska vlada objavila je da se nalazi u "stanju rata" te zamolila međunarodnu zajednicu za pomoć.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 66]]</ref> Već u ožujku 1991., slovenski novaci nisu se javljali federalnoj vladi.

==Tijek==
[[Datoteka:Vaja slovenske teritorialne obrambe Premik 91.jpg|mini|170px|lijevo|Vježba Slovenske teritorijalne obrane u ožujku 1991.]]
[[Datoteka:Teritorialci so z armbrustom zadeli tank v križišču pred MMP Rožna Dolina..jpg|mini|Slovenske snage pogodađaju tenk u blizini međunarodnog graničnog prijelaza Rožna Dolina.]]
JNA je 26. i 27. lipnja krenula preuzeti granične prijelaze s Italijom, Austrijom i slovenskom granicom s Mađarskom ''radi uspostavljanja normalnog graničnog režima i zaštite integriteta zemlje''. Tako 26. lipnja u rano poslijepodne jedinice 13. korpusa JNA krenule su iz vojarne u Ilirskoj Bistrici prema talijansko-slovenskoj granici. General Marjan Čad je u akciju krenuo s 350 vojnika, 11 tenkova, pet oklopnih transportera i šest protuoklopnih oruđa bez odobrenja generala Konrada Kolšeka, tada zapovjednika 5. armijske oblasti. Međutim, odobrenje iz [[Beograd]]a nije stizalo, zbog čega je vojska bila suzdržana.<ref name="SF">[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, "Slovenian forces"]]</ref>

Taktički, slovenski TO odsjekao je JNA od njenih izvora i vojarni, slično kao što su napravili i [[partizani]].<ref name="SF"/> U nedostatku [[topništvo|topništva]], JNA se nije dobro snalazila tako da su slovenske TO odsjekle kolone vozila i podigli barijere kako bi spriječili daljnju invaziju. Političari u Ljubljani su računali s tim da JNA neće htjeti rat na dugo razdoblje, što se pokazalo točnim. Beograd je htio koncentrirati svoje snage protiv Hrvatske, te se nije htio boriti na dvije fronte.<ref name="SF"/> 

Do ponoći 27. lipnja JNA je zauzela sve granične prijelaze na talijansko-slovenskoj granici, skoro sve prijelaze na austrijskoj granici i nove prijelaze uspostavljene duž slovenske granice s Hrvatskom. Sljedećih dana TO Republike Slovenije zauzima sve granične prijelaze i potpuno uništava i razbija jedinice JNA. Uništeno je 31 tenkova 2 helikoptera, 230 borbenih vozila, bez većih gubitka Teritorijalne Obrane.

=== Hrvatska reakcija  ===
Hrvatska je htjela pomoći Sloveniji, iako je praktično bila bez oružja i bez uvježbanih vojnih postrojba.<ref name="Rudolf">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac482.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_tone_u_politicki_bezdan Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politički bezdan], razgovarao Andrija Tunjić, [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 482-483, 6. rujna 2012.</ref> Vlasti su taktički  [[Raveno Čuvalo|č]]<nowiki/>ekale kako će završiti sukob u Sloveniji.

Tenkove koji su iz vojarna u Hrvatskoj krenuli na Sloveniju pokušali su zaustaviti hrvatski civili koji su prosvjedovali. U tim prosvjedima JNA je ubila hrvatskog civila [[Raveno Čuvalo|Ravena Čuvala]].<ref>HRT-ov TV-kalendar 27. lipnja. </ref><ref>[http://arhiv.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/hrvatska/204 Braniteljski portal] UBIUDR ogorčen što nitko nije odgovarao za smrt Ravena Čuvala 1991. godine, 26. kolovoza 2008.</ref> Zagrepčani nisu imali nikakvo oružje, osim priručno pripravljenih srestava. „[[Molotovljev koktel|Molotovljevim koktelima]]“ i drugim priručnim sredstvima napali su tenkovske postrojbe koje su izašle iz vojarne „Maršal Tito“ i krenule prema Sloveniji, pri čemu je nekoliko tenkova zapaljeno.<ref name="JNA napala Sloveniju">[http://narod.hr/kultura/27-lipnja-1991-jna-napala-sloveniju-uvod-u-agresiju-na-hrvatsku Narod.hr], rž: 27. lipnja 1991 – JNA napala Sloveniju – uvod u agresiju na Hrvatsku, 27. lipnja 2015. (pristupljeno 27. lipnja 2015.)</ref>
Istovremeno je u Hrvatskoj [[Balvan-revolucija|izbila otvorena pobuna]] na gotovo svim dijelovima Hrvatske koje naseljava srpsko stanovništvo.

Sjeverni dijelovi Hrvatske nisu mirovali. Posebno su reagirali u [[Međimurje (regija)|Međimurju]]. Narod je izašao na ceste i mostove radi sprječavanja postrojbi JNA koje su krenule iz [[Varaždin|Varaždina]] ka Sloveniji.<ref name="JNA napala Sloveniju"/>

Odmah te noći 27. lipnja 1991. kad je JNA napala Sloveniju, hrvatski je premijer [[Josip Manolić]] sazvao je hitnu tajnu sjednicu Hrvatske vlade, koja je odjekivala euforičnim govorima solidarnosti.<ref name="Rudolf"/> Sjednica nije prošla bez zanimanja velikih sila: odmah nakon te (tajne!) sjednice u hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova dotrčao je američki generalni konzul Mike Einik, zanimavši se za odluku hrvatske Vlade.<ref name="Rudolf"/> Hrvatski diplomat [[Davorin Rudolf]] mu je odgovorio o Vladinoj odluci - da će Hrvatska vojno pomoći Slovencima, no sažalna reakcija američkog diplomata pokazala je da su SAD dobro znale da Hrvatska nema čime pomoći.<ref name="Rudolf"/> 
No, dokumenti koji su poslije pronađeni potvrdili su da je na jugoslavenski vojni vrh jedva čekao hrvatsku reakciju u slovenskom ratu, da bi mogli svom silinom udriti na slabo naoružanu Hrvatsku.<ref name="Rudolf"/><ref>V. knjigu [[Davor Domazet Lošo|Davora Domazeta Loše]] Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. strateški pogled </ref><ref>[http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/3099-domovinski-rat-strateki-pogled-udrueni-zloinaki-pothvat-velike-britanije-budimira-lonara-i-meunarodne-zajednice-3 DOMOVINSKI RAT – STRATEŠKI POGLED - Udruženi zločinački pothvat Velike Britanije, Budimira Lončara i međunarodne zajednice (3)], Kreirano utorak, 23. kolovoza 2011., piše Davor Domazet Lošo, [[Hrvatski fokus]]<br>"''Druga velika pobjeda hrvatske politike 1991. bilo je ta što nije nasjela na podvalu i uključila se u rat u Sloveniji. Stvarna namjera vojnoga vrha u tzv. slovenskom ratu je bila uvući Hrvatsku u rat, i tako JNA dati „legitimitet“ i „legalitet“ za djelovanje. Sa stajališta njegova utjecaja na Hrvatsku, i općenito strateškoga stajališta, on se bez zadrške, pored naziva 'opteretni' može, okvalificirati kao simulirani rat ili 'rat protiv trećeg'. Slovenski je rat, prema postavkama ratovanja o kojima podučava vojno umijeće, nedvojbeno simuliran i po snagama koje su u njemu sudjelovale, i po vremenu trajanja, ali i po brzom dogovoru o njegovu prekidu. Nije to bio rat slovenskih Teritorijalnih snaga protiv snaga Jugoslavenske narodne armije, ili obrnuto, nego je to bio 'rat' koji je trebao Hrvatsku uvući u igru, odnosno kako od nje učiniti agresora“.</ref>

JNA je diljem Hrvatske demonstrirala silu prolaženjem kolona tenkova i drugih oklopnih vozila, što je samo provociralo hrvatske građane. Tog 27. lipnja u Osijeku se zbio jedan od najupečatljivijih događaja iz Domovinskog rata. Osječanin Branko Breškić je vidio jednu takvu kolonu tenkova koji su se kroz Osijek Vukovarskom kretali u smjeru zapada. Bez razmišljanja se zaputio s benzinske postaje, gdje je točio gorivo u „crvenog fiću” i krenuo za kolonom tenkova. Kolonu je pretekao i na sigurnoj udaljenosti iskočio iz auta napravivši tako prepreku tenkovima. Tenk T-55 naišao je na prepreku i bezobzirno pregazio automobil. Ta je snimka obišla je svijet, a slavni crveni fićo ušao je u legendu i kolektivno pamćenje hrvatskog naroda, i 2011. je dobio spomenik u Osijeku.<ref>[http://narod.hr/kultura/27-lipnja-1991-u-osijeku-tenk-jna-pregazio-crvenog-ficu-simbol-otpora-hrvata Narod.hr], rž: 27. lipnja 1991. u Osijeku tenk JNA pregazio ‘crvenog fiću’ – simbol otpora Hrvata, 27. lipnja 1991. (pristupljeno 27. lipnja 2015.)</ref>

„Crvenog fiću“ osječkih registracijskih oznaka bezobzirno je pregazio tenk T-55 Jugoslavenske narodne armije, pri prolasku kolone tenkova JNA gradom Osijekom. Svjedočenje vozača tenka otkriva da je želeći zaobići ostavljeno vozilo riskirao vlastitu smrt jer je imao uperen pištolj u potiljak.

=== Privođenje rata kraju ===
Desetodnevni sukobi prekinuti su 7. srpnja [[brijunski sporazum|sporazumom na Brijunima]], uz posredovanje europske "trojke" (tri ministra vanjskih poslova: Hans van den Broek, Jacques Poos i João de Deus Pinheiro).<ref>[http://www.ucdp.uu.se/gpdatabase/peace/Yug%2019910712.pdf Tekst sporazuma potpisanog na Brijunima 7. srpnja 1991.], pristupljeno 14. travnja 2013.</ref> Prva sljedeća sjednica Predsjedništva SFRJ umjesto na Brijunima održana je u Beogradu jer srpski dio predsjedništva (Srbija, Vojvodina, Kosovo, Crna Gora) nisu željeli sastančiti u Hrvatskoj, tako daleko od sigurnosti Srbije. Sjednica je održana 18. srpnja 1991. godine u Beogradu, na njoj je Predsedništvo izglasovalo ''Odluku o premeštanju jedinica JNA sa teritorije Republike Slovenije'' omjerom glasova 7:1, jedini glas protiv bio je glas Hrvatske, Stjepana Mesića. Ako se Slovenci i Srbi nisu dogovorili o povlačenju JNA prije 25. lipnja, onda su im sad bila dovoljna tri tjedna za dogovor kojim je Slovenija "puštena" iz Jugoslavije. JNA se potom kroz tri mjeseca povukla iz Slovenije.<ref name="index"/> Time je Slovenija po isteku tri mjeseca od odluke o samostalnosti i povlačenjem JNA postala pravno samostalna država koja je također u potpunosti nadzirala svoje ozemlje.

==Ishod==

JNA je imala 44 do 65  poginulih vojnika, izgubila je 31 tenk i 230 borbenih vozila.<ref name="SF"/> [[Fond za humanitarno pravo]] navodi da je u ratu poginulo 23 državljana Srbije.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.nacional.hr/clanak/106458/napokon-priznali-da-su-sudjelovali-srbija-objavila-imena-poginulih-u-ratovima|title=Srbija objavila imena poginulih u ratovima|autor=Deutsche Welle|publisher=Nacional|date=22. travnja 2011|accessdate=16. veljače 2012}}</ref> A Slovenska strana je imala 16 poginulih vojnika i 6 civila.

Milan Kučan svjedočio je 21. svibnja 2003. pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ)]] protiv Miloševića. Naveo je da je Miloševićevo čelništvo 1989. umjesto ustavnih nametalo kadrovske promjene preko masovnih mitinga, na kojima su smijenjena vodstva u Vojvodini i Crnoj Gori, a planiran je i miting u Ljubljani. Opisao je i raskol na 14. kongresu [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]], kada su, kako je rekao "legitimni i pravični prijedlozi Slovenije brutalno nadglasani".<ref name="index">{{Citiranje novina |title=Kučan svjedočio o raspadu SFRJ i osamostaljenju Slovenije|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/kucan-svjedocio-o-raspadu-sfrj-i-osamostaljenju-slovenije/138931.aspx|publisher=Index.hr |date=2003-05-21 |accessdate=2009-09-12}}</ref> Milošević je rekao da su u ratu ubijena 44 pripadnika JNA, a 184 teško ranjena i ponudio sudu kao dokaz "bijelu knjigu" o zločinima slovenskih snaga. Kučan je precizirao da je u sukobu poginulo 37 vojnika JNA, te 18 slovenskih državljana - osam iz slovenske TO, četiri policajca, šest slovenskih civila - te još šest stranaca, a "bijelu knjigu" odbacio je kao "propagandnu brošuru" JNA. Raspravno vijeće nije prihvatilo taj dokument.<ref name="žrtve">[[#MKSJ|MKSJ, str.20924]]</ref> 

Usprkos sukobu, Srbija i Crna Gora nisu se protivili odlasku Slovenije iz Jugoslavije, jer bi to ostavilo kolektivno predsjedništvo sa sedam članova, od kojih bi četiri bili pod srbijansko-crnogorskom kontrolom, čime bi time ''de facto'' imali i kontrolu nad JNA.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, str. 60-61]]</ref>

Nakon kraja rata u Sloveniji, sukladno dogovorima JNA i Slovenije, JNA se pošla povlačiti iz Slovenije i morala se povući u Srbiju.<ref name="UHD91">[http://www.uhd91.com/index.php/domovinski-rat/postrojbe-hv-a/ratne-priuvne/1349-108-brg-zng-rh.html UHD91] 108. brg. ZNG RH </ref> Snage JNA pod punom ratnom spremom povlačile su se iz Slovenije u kamionima preko slobodnog hrvatskog teritorija.<ref name="UHD91"/> Pratila ih je hrvatska policija.<ref name="UHD91"/> Međutim, kolone kamiona i vlakova JNA nisu nastavile put Srbije, nego su pošle na područja pod nadzorom pobunjenih hrvatskih Srba (Banovina, Kordun i Zapadna Slavonija), gdje su se i zadržala, <ref name="UHD91"/> otvoreno pomažući srpsku pobunu u Hrvatskoj, a protiv hrvatske vlade. Hrvatske su snage, znajući da su slabo naoružane, odlučile su spriječiti da sve to oružje završi kod neprijatelja, pa su zaustavili neke kompozicije i zaplijenili velike količine oružja, uvišestručivši u nekoliko sati svoju naoružanost.<ref name="UHD91"/>

==Poveznice==
*[[Raspad SFRJ]]
*[[Slučaj Holmec]]

==Izvori==
{{izvori}}
== Reference ==
*{{Citiranje knjige|url=http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/030521ED.htm|title=Transcript of the Milosevic trial|ref=MKSJ|publisher=Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|date=21. svibnja 2003|accessdate=16. veljače 2012}}
*{{Citiranje knjige|ref=Bassiouni|last=Bassiouni|first=M. Cherif|url=http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/anx/iii.htm|title=Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) - The military structure, strategy and tactics of the warring factions|publisher=[[Ujedinjeni narodi]]|date=28. prosinca 1994}}
*{{matica hrvatska}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.slovenija2001.gov.si/10years/path/war/ 10 godina od rata u Sloveniji]
*[http://www.ljubljana-life.com/ljubljana/ten-day-war 10-dnevni rat]

{{Slovenija}}

[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Povijest druge Jugoslavije]]
[[Kategorija:Povijest neovisne Slovenije]]