Vidi kôd stranice Rat na Kosovu

<!--'''Rat na Kosovu'''-->{{Oružani sukob
|naziv        = Rat na Kosovu
|dio          = [[Raspad SFRJ]]
|slika        = [[Datoteka:Kosovo War header.jpg|300px]]
|opis slike   = 
|datum        = [[22. travnja]] [[1996.]] – [[11. lipnja]] [[1999.]]
|mjesto       = [[Kosovo]] (tada dio [[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavije]])
|povod        = OVK htjela neovisno Kosovo
|teritorij    = 
|ishod        = pobjeda NATO-a (povlačenje jugoslavenskih trupa, dolazak [[KFOR]]-a na Kosovo)<br />OVK legalizirana od Jugoslavije i UN-a kao KZK(Kosovski zaštitni korpus)
|sukobljeni1  = [[Datoteka:Flag of Albania.svg|20px]] [[Republika Kosovo]]<br />[[Datoteka:UCK KLA.svg|22px]] [[Oslobodilačka vojska Kosova]]<br />[[Datoteka:Flag of NATO.svg|22px|Flag of NATO]] [[NATO]]<br><sup>('''od 1999.''')</sup><br />'''Aktivne sudionice:'''<br />{{ZD+X/B|BEL}}<br />{{ZD+X/K|KAN}}<br />{{ZD+X/D|DAN}}<br />{{ZD+X/F|FRA}}<br />{{ZD+X/N|NJE}}<br />{{ZD+X/I|ITA}}<br />{{ZD+X/N|NIZ}}<br />{{ZD+X/P|POLJ}}<br />{{ZD+X/P|POR}}<br />{{ZD+X/Š|ŠPA}}<br />{{ZD+X/T|TUR}}<br />{{ZD+X/U|UK}}<br />{{ZD+X/S|SAD}}
|sukobljeni2  =  [[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] '''[[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavija]]'''<br />[[Datoteka:Flag of Serbia (1992–2004).svg|22px]] Srpske paravojne snage, uključujući strane borce
|sukobljeni3  = 
|zapovjednik1 = [[Datoteka:UCK KLA.svg|22px]] [[Hashim Thaçi]] <br>[[Datoteka:UCK KLA.svg|22px]] [[Suleiman Selimi]] <br>[[Datoteka:UCK KLA.svg|22px]] [[Agim Çeku]]<br>[[Datoteka:UCK KLA.svg|22px]] [[Ramush Haradinaj]]<br>[[Datoteka:Flag of NATO.svg|22px|Flag of NATO]] [[Wesley Clark]] <br>[[Datoteka:Flag of NATO.svg|22px|Flag of NATO]] [[Javier Solana]]<br>[[Datoteka:Flag of France.svg|22px]] [[Jean-Pierre Kelche]]<br>[[Datoteka:Flag of the United Kingdom.svg|22px]] [[Tony Blair]]<br />[[Datoteka:Flag of the United States.svg|22px]] [[Bill Clinton]]<br>[[Datoteka:Flag of Germany.svg|22px]] [[Rudolf Scharping]]<br>[[Datoteka:Flag of Italy.svg|22px]] [[Oscar Luigi Scalfaro]]
|zapovjednik2 = [[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Slobodan Milošević]]<br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Vladimir Lazarević]] <br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Dragoljub Ojdanić]] <br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Nebojša Pavković]] <br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Vlastimir Đorđević]]<br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Nikola Šainović]]<br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Sreten Lukić]]<br>[[Datoteka:Flag of FR Yugoslavia.svg|22px]] [[Franko Simatović]]<br>[[Datoteka:Flag of Serbia (1992–2004).svg|22px]] [[Milorad Ulemek]]
|zapovjednik3 = 
|jačina1      = 9.000-40.000
|jačina2      = 100.000
|jačina3      = 
|posljedice1  = '''Poginulih Albanaca'''<br>10.533<ref name="kosovomemorybook">{{Citiranje web| publisher=The Kosovo Memory Book| url=http://www.kosovomemorybook.org/?page_id=2884&lang=de| title=Public review of data on victims, killed and missing – Presentation in Belgrade| accessdate=24. srpnja 2012}}</ref><br>'''Poginulih ostalih'''<br>650<ref name="kosovomemorybook"/><br>'''Ukupno'''<br>11.183
|posljedice2  = '''Poginulih'''<br><sup>(na Kosovu)</sup><br>2.238<ref name="kosovomemorybook"/><br>'''Poginulih civila'''<br><sup>(NATO kampanja izvan Kosova)</sup><br>488-527<ref name="hrw civilian deaths">{{Citiranje web|url=http://www.hrw.org/sites/default/files/reports/natbm002.pdf|format=PDF|title=Civilian Deaths in The NATO Air Campaign|publisher=Human Rights Watch|date=veljača 2000|accessdate=23. veljače 2012}}</ref><br>'''Poginulih vojnika'''<br>576<ref name="CNN"/>-1.031<ref name="GroupedRef2">{{Citiranje web|url=http://www.b92.net/eng/news/politics-article.php?yyyy=2011&mm=03&dd=24&nav_id=73402|title=Serbia marks anniversary of NATO bombing|publisher=B92||accessdate=24. srpnja 2012}}</ref><br>'''Ukupno'''<br>3.302-3.796 
|posljedice3  = 3 ubijenih [[Kina|kineskih]] diplomatskih predstavnika
|bilješke     = 
}}
'''Rat na Kosovu''' ([[albanski]] '''Lufta e Kosovës''') označava oružani sukob između [[Srbi|Srba]] i [[Albanci|Albanaca]] od [[1996.]] do [[1999.]]. Cilj Srba bio je zadržavanje Kosova u [[Srbija|Srbiji]], dok su Albanci željeli neovisnost za [[Kosovo]]. Nakon vojne intervencije snaga [[NATO]]-a protiv Srbije Vojska Jugoslavije povukla se s Kosova koje je stavljeno pod [[UN]]-ov protektorat.<ref>{{Citiranje web| url=http://washington-report.com/backissues/0799/9907051.html |title=Ethnic Cleansing Thwarted in Kosovo; Standoff in Iraq; and a Swiss Case of “Stockholm Syndrome”| author=Ian Williams| publisher=Washington Report |date=kolovoz, 1999|accessdate=2011-01-18}}</ref>

[[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] (MKSJ) u raznim je presudama zaključio da je srpski vojni i politički vrh izvršio [[zločin protiv čovječnosti]] i [[ratni zločin|ratne zločine]] tijekom rata na Kosovu. Između ostalog, [[Nikola Šainović]], zamjenik premijera SR Jugoslavije, [[Sreten Lukić]], voditelj Ministarstva unutarnjih poslova i [[Nebojša Pavković]], zapovjednik Vojske Jugoslavije, osuđeni su zbog "''deportacije, prisilnog premještanja stanovništva, ubojstva, progona zbog rasne, religiozne ili političke osnove (zločin protiv čovječnosti)''".<ref name="ICTY1">[[#MKSJ Milutinović III|MKSJ-ova presuda Milutinoviću i drugima 2009.]], str. 486-489, 512-513</ref> Srbijanska policija i tajne službe su aktivno surađivale u prikrivanju masovnih ubojstava, zakapajući leševe žrtava ratnih zločina na tajnim lokacijama u Srbiji i paleći ih. Kasnijih godina, dio tajnih grobnica je otkriven, te su žrtve ekshumirane.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2017/01/Dosije_OPERACIJA_SKRIVANJA_TELA.pdf|title=Dosije: Uklanjanje dokaza o zločinima tokom rata na Kosovu: OPERACIJA SKRIVANJA TELA|author=|date=siječanj 2017.|work=|language=srpski|publisher=Fond za humanitarno pravo, Beograd|accessdate=8. siječnja 2021.}}</ref> S druge strane, i [[Haradin Bala]], zapovjednik OVK, proglašen je krivim zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja pravila ratovanja,<ref name="acquit"/> a u studenom 2020. godine je kod [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|MKSJ]] stupila na snagu i optužnica protiv bivšeg  lokalnog zapovjednika kosovskih gerilaca [[Hashim Thaçi|Hashima Thaçija]] , tužiteljstvo ga tereti da je suodgovoran za ubojstva preko 100 civila raznih etničkih pripadnosti - koji je u tom trenutku bio predsjednik Kosova.<ref>{{Citiranje weba|url=https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/hashim-tachi-podnio-ostavku---626925.html|title=Haški sud potvrdio optužnicu protiv kosovskog predsjednika Tachija, on dao ostavku: "Ponosan sam na odgovornost koju sam nosio"|author=HINA/M.V.|date=5. studenog 2020.|work=|language=|publisher=Dnevnik.hr|accessdate=8. siječnja 2021.}}</ref>   

[[Slobodan Milošević]] je [[1989.]] održao [[govor na Gazimestanu]]. Deset godina kasnije rat na Kosovu bio je posljednji rat u koji je bila uključena Srbija i kraj Miloševićeve vladavine u Srbiji. Stoga se često spominje da je "na Kosovu sve započelo, na Kosovu je sve i završilo".<ref>[http://www.ess.uwe.ac.uk/genocide/reviewy7.htm Review of Between Serb and Albanian: A History of Kosovo]</ref><ref>Dr. R. Craig Nation, [http://www.strategicstudiesinstitute.army.mil/pdffiles/00117.pdf "Rat na Balkanu 1991-2002."]; str. 223</ref>

== Nemiri na Kosovu od 1981. ==
Smatra se da je raspad Jugoslavije počeo malo manje od godinu dana nakon smrti [[Tito|Josipa Broza Tita]] kada u proljeće [[1981.]] godine Kosovski [[Albanci]] zahtjevaju status republike za Kosovo. Tijekom masovnih demonstracija koje će biti zaustavljene samo proglašenjem opsadnog stanja <ref>[http://www.osa.ceu.hu/files/holdings/300/8/3/text/85-4-101.shtml KOSOVO: ONE YEAR AFTER THE RIOTS]</ref> 9 ljudi će poginuti, a 250 će biti ozlijeđeno.<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9A04E3DD173BF933A05754C0A967948260&scp=2&sq=Kosovo&st=nyt 6 More Yugoslavs Sentenced For Ethnic Rioting in Kosovo]</ref> Kao odgovor na pojavu "Albanskog nacionalizma" dolazi do rasta srpskog nacionalizma koji poziva na zaštitu "ugroženih" Srba na Kosovu. Borbeni krik tih poziva će postati navodno silovanje (žrtva kao i istražitelji govorila je i o samoozljeđivanju <ref name="ramet">Sabrina P. Ramet, Angelo Georgakis. ''Thinking about Yugoslavia: Scholarly Debates about the Yugoslav Breakup and the Wars in Bosnia and Kosovo'', pp. 153, 201. Cambridge University Press, 2005. {{ISBN|1397805218}}</ref> i o silovanju <ref name="soso">Jasna Dragović-Soso, ''Saviours of the Nation?: Serbia's Intellectual Opposition and the Revival of Nationalism'', pp. 132-135. C. Hurst & Co, 2002. {{ISBN|1850655774}}</ref>) bocom kosovskog Srbina [[Đorđe Martinović|Đorđa Martinovića]] od strane Albanaca. Manje od mjesec dana nakon ovog događaja (25. svibnja 1985,) SANU je počela raditi na svom poznatom memorandumu o srpskoj situaciji u Jugoslaviji.

[[24. rujna]] [[1986.]] glavne točke kontroverznog [[Memorandum SANU|memoranduma SANU]] izlaze u [[Večernje novosti|Večernjim novostima]] u kojima autori između ostalog pišu ovo o stanju na Kosovu:
{{citat|No najveću nevolju čini to što srpski narod nema državu kao što je imaju svi ostali narodi. Istina, u prvom članu Ustav SR Srbije sadrži odredbu da je Srbija država, ali se neizbježno postavlja pitanje kakva je to država koja se proglašava ne-nadležnom na vlastitom teritoriju i koja nema na raspolaganju sredstava da zavede red na jednom dijelu svog područja, da osigura osobnu i imovinsku sigurnost svojih građana, da stane na put [[genocid]]u na Kosovu i zaustavi preseljenje Srba sa vjekovnih ognjišta.<ref>{{citiranje  weba|  url=http://www.hic.hr/domov-rat-memorandum-sanu.htm|publisher=HIC|  title=Memorandum Srpske Akademije Znanosti i Umjetnosti|  date=1. listopada 2012}}</ref>}} 
Predsjednik Srbije [[Ivan Stambolić]] je odmah po objavljivanju izjavio da je memorandum "smrtonosni ratni manifest za srpske komesare", ali taj njegov protest prolazi bez reakcija.  Sljedećih dvanaest mjeseci prolazi u porastu srpskog nacionalizma i borbi za vlast koja završava smjenom Stambolića koji je jasno osudio memorandum i Miloševićev govor na Kosovu ("Nitko ne sme da Vas bije"). On je na glasovanju lige komunista Srbije poražen od Miloševića koji postaje novi čelnik srpske komunističke partije.

==Antibirokratska revolucija==

Porast nacionalizma u Srbiji kao i izbor Slobodana Miloševića za tamošnjeg čelnika komunista je izazvao reakciju Jugoslavenske vojske koja je tada još vjerovala u bratstvo i jedinstvo, tako da je ministar obrane Branko Mamula zahtijevao smjenu Miloševića. Jedino što je dobio je vlastiti otkaz <ref>[http://www.mediaclub.cg.yu/izjave/06-00/28_2.htm Ne klepecem mamulama!]</ref> i postavljanje [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]] za novog ministra obrane [[15. svibnja]] [[1988.]] godine. Zadnji propali pokušaj zaustavljanja Miloševića i njegove propagandno-vojno mašinerije nastupa kada [[Stipe Šuvar]], predstavnik Hrvatske u Jugoslavenskom središnjem komitetu, zahtijeva izbacivanje Miloševića, međutim, on neće dobiti dovoljno glasova za svoj prijedlog.

Već prije toga Šuvarovog pokušaja dolazi do puča u Vojvodini kada tamošnji parlament i vlada daju ostavku ([[6. listopada]] 1988.) nakon što je JNA odbila rastjerati 100,000 demonstranata iz Srbije koji zahtijevaju njezinu smjenu <ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=940DEFD8133DF934A35753C1A96E948260&scp=71&sq=Vojvodina&st=nyt Growing Yugoslav Ethnic Protests Lead Province Officials to Resign], [[The New York Times]], 1988-10-07</ref>. Članovi parlamenta i vlade su [[antibirokratska revolucija|potom zamijenjeni ljudima lojalnim]] Slobodanu Miloševiću. Sličan pokušaj puča samo 3 dana kasnije propada u Crnoj Gori kada tamošnje demonstrante rastjeruje lojalna policija <ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=940DE2DC1239F93AA35753C1A96E948260&scp=26&sq=Montenegro+protest&st=nyt YUGOSLAV POLICE FIGHT OFF A SIEGE IN PROVINCIAL CITY]</ref>. Bez obzira na taj u očima Srbije neprijateljski čin crnogorska vlada će pasti u identičnim demonstracijama 3 mjeseca kasnije<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=950DE7D9123FF931A25752C0A96F948260&scp=2&sq=Titograd&st=nyt Leaders of a Republic In Yugoslavia Resign]</ref>. Novi ljudi u Crnoj Gori tada postaju [[Momir Bulatović]], [[Milo Đukanović]] i [[Svetozar Marović]] koji su povezani s Miloševićem. Već prije pada crnogorske vlada dolazi do smjene vlade AP Kosova, koja je zamijenjena Miloševićevim ljudima. U samo 3 mjeseca Srbija je tako dobila 4 od mogućih 8 glasova u jugoslavenskom Predsjedništvu, koje je tada upravljalo državom.

== Stanovništvo Kosova ==

Većinsko stanovništvo Kosova činili su Albanci, čiji je [[prirodni prirast]] bio mnogo veći od Srba, najveće manjine na tom području. Broj Albanaca se iz desetljeća u desetljeće sve više povećavao, dok se broj Srba smanjivao: [[1971.]] je omjer Srba i Albanaca bio 1:4, dok je [[1991.]] već bio 1:8.

{| {{prettytable}} 
! Godina !! Stanovništvo<br><ref name="ks-gov">[http://www.ks-gov.net/esk/eng/index.php?option=com_content&view=article&id=36&Itemid=26 Statistical office of Kosovo]</ref><ref>[http://www.absoluteastronomy.com/topics/Demographic_history_of_Kosovo Demographic history of Kosovo], Absoluteastronomy.com</ref> !! Albanci !! Postotak !! Srbi !! Postotak 
|-
| [[1961.]] || align=right|963.959 || align=right|646.604 || align=right|67,1 % || align=right|227.016 || 23,5 % 
|-
| [[1971.]] || align=right|1.243.093 || align=right|916.168 || align=right|73,7 % || align=right|228.264 || 18,4 % 
|-
| [[1981.]] || align=right|1.584.440 || align=right|1.226.736 || align=right|77,4 % || align=right|209.798 ||13,2 %
|-
| [[1991.]] || align=right|1.956.196 || align=right|1.596.072 || align=right|81,6 % ||194.190 || 9,9 %
|}

== Tijek sukoba ==
===Posljedice ukidanja autonomije===
[[Datoteka:Kosovo 2008 map.gif|lijevo|mini|240px|Karta Kosova]]
Tijekom raspada [[SFRJ]], kosovski Albanci su vježbali pasivni otpor, između ostalog bojkotiranjem popisa stanovništva [[1991.]] Ukidanje [[autonomija|autonomije]] Kosova [[1989.]] se brzo odrazilo na tamošnji život Albanaca: jedna od prvih mjera Beograda je bila onemogućavanje pristupa [[sveučilište|sveučilišta]] [[Priština|Prištine]] albanskim [[student]]ima, što je dovelo do zatvaranja te institucije za albanske studente u studenom 1991.<ref name="mksj88">[[#MKSJ Milutinović|MKSJ-ova presuda Milutinoviću i drugima 2009.]], str. 88-89</ref>

Također, svi albanski profesori [[viša škola|viših škola]] su otpušteni u lipnju iste godine. Od kolovoza 1991. nije više bilo albanskih profesora u javnom školskom sustavu.<ref name="mksj88"/> Studenti i profesori su više puta prosvjedovali protiv takvih koraka, no srpski odgovori su bili hapšenja i premlaćivanja. Od siječnja [[1992.]], Albanci su počeli improvizirati i održavati (tajne) nastave po kućama.<ref name="mksj88"/>

Srpskoj policiji dozvoljeno je zadržati Albance tri dana u zatvoru bez ikakvih optužbi, te zatvoriti bilo koga na dva mjeseca ako je optužen zbog „vrijeđanja domoljubnih osjećaja“ Srba.<ref>{{Citiranje novina |title=Kosovo: Genocide and Crimes Against Humanity |url=http://www.enotes.com/genocide-encyclopedia/kosovo |publisher=Kathleen Z. Young, e-notes |date= |accessdate=2009-12-01}}</ref> Službeni jezik također više nije bio albanski i srpski, nego samo srpski. Mediji na albanskom su potisnuti: suspendirano je financiranje od državnih medija, a albanska [[televizija]] i [[radio]] emisije su zabranjene.<ref name="mksj88"/><ref name="UNHCR1">{{Citiranje novina |title=Chronology for Kosovo Albanians in Yugoslavia |url=http://www.unhcr.org/refworld/country,,,CHRON,SRB,,469f38f51e,0.html |publisher=[[UNHCR]] |date=[[2004.]] |accessdate=2009-10-31}}</ref>.

U [[1990.]], oko 123.000 albanskih radnika je dobilo otkaze sa svojih radnih mjesta u vladi, medijima, bolnicama i raznim industrijama. 70 % svih albanskih radnika je pogođeno tim potezom. Srpski i [[Crnogorci|crnogorski]] doseljenici su preuzeli njihove pozicije. Kao posljedica, zavladala je opća nezaposlenost i Albanci su se masovno iseljavali izvan Kosova kako bi našli poslove u inozemstvu. 1995., preko 75.000 albanskih obitelji nije imalo nijednog zaposlenog člana.<ref name="Advocacy">{{Citiranje novina |title=On the Record:  THE BIRTH AND REBIRTH OF CIVIL SOCIETY IN KOSOVO: PART ONE: REPRESSION AND RESISTANCE |url=http://www.bndlg.de/~wplarre/back337.htm |publisher=The Advocacy Project |date=1999-08-30 |accessdate=2009-12-01}}</ref> Svi preostali zaposlenici prisiljavani su potpisati izjavu o "vjernosti Srbiji".<ref name="UNHCR1"/>

[[1993.]] skupina od 20-ak albanskih pisaca, novinara i intelektualaca organiziralo je 9-dnevni štrajk glađu kako bi prosvjedovali protiv srpske cenzure i kontrole albanskih izdavača.<ref name="UNHCR1"/> [[Ibrahim Rugova]], „predsjednik“ samoproglašene republike Kosovo, je zagovarao pasivan otpor, ali to nije urodilo nikakvim rezultatima. Albanci su smatrali da su postali građani „drugog reda“ u svojoj vlastitoj pokrajini u kojoj su činili većinsko stanovništvo, tako da je otpor prema Beogradu postajao sve jači i počele su se javljati skupine ljudi koje su zagovarale oružani sukob.

===Sukobi od 1996.===

Nakon što je na Kosovu počela pobuna Albanaca koji su tražili neovisnost pokrajine od Srbije, započeo je posljednji od ratova u bivšoj Jugoslaviji. [[Oslobodilačka vojska Kosova]] (OVK), sastavljena od radikalnih Albanaca, počela je sa oružanim napadima na srpske vojnike već [[1996.]] Po nekim mišljenjima, OVK je financirala albanska dijaspora.<ref>{{Citiranje web | url = http://www.kosovo.net/judah2.html | title = Kosovo: Peace Now | publisher = kosovo.net, originally from b92.net | author = Tim Judah | date = 1999-08-12 | accessdate = 2008-05-31 }}</ref> Beograd je smatrao da je OVK "[[teror]]istička organizacija", dok su je pak Albanci doživljavali kao "vojsku oslobođenja". 1998. čak je i američki State Department okarakterizirao OVK kao "terorističku organizaciju".<ref name="interpol">{{Citiranje web | url = http://judiciary.house.gov/Legacy/muts1213.htm | title = The Threat Posed by the Convergence of Organized Crime, Drugs Trafficking and Terrorism. | author = written Testimony of Ralf Mutschke Assistant Director, Criminal Intelligence Directorate International Criminal Police Organization&nbsp;— Interpol General Secretariat before a hearing of the Committee on the Judiciary Subcommittee on Crime | publisher = U.S. House Judiciary Committee | date = 2000-12-13 | accessdate = 2008-05-31 | quote = In 1998, the U.S. State Department listed the KLA as a terrorist organization}}</ref> Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je u rezoluciji 1203 izrazila sljedeće:
{{citat|Zahtijeva da vodstvo kosovskih Albanaca osudi sve terorističke akcije, zahtijeva da takve aktivnosti prestanu odmah te naglašava da bi zajednica kosovskih Albanaca trebala težiti ostvarenju svojih ciljeva mirnim putem.<ref>{{citiranje weba|  url=http://www.un.org/peace/kosovo/98sc1203.htm|  publisher=Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda|  title=RESOLUTION 1203 (1998) Adopted by the Security Council at its 3937th meeting|  date=24. listopada 1998|  accessdate=1. listopada 2012}}</ref>}}
[[Human Rights Watch]] je upozorio da OVK grubo krši [[ljudska prava]] zbog otmica i napada nad Srbima, pa i nad Albancima koji surađuju sa srpskim vlastima, te pljački srpskih kuća.<ref>[http://www.hrw.org/reports/2001/kosovo/undword.htm UNDER ORDERS:War Crimes in Kosovo], executive summary</ref> Službena vlast Beograda je tada optuživala Albance separatiste da planiraju stvoriti [[Velika Albanija|Veliku Albaniju]]. SAD je zadržao sankcije protiv Srbije zbog eskalacije nasilja na Kosovu, iako je prema [[Daytonski sporazum|Daytonskom sporazumu]] određeno ukidanje svih sankcija. Obrazac je uvijek bio isti: OVK napadne srpsku policiju ili vojsku, koja potom brutalno uzvrati što često rezultira civilnim žrtvama.

Već u veljači 1997., OVK je objavila da je ubila tucet srpskih dužnosnika na Kosovu.<ref>{{Citiranje web | url=http://www.nytimes.com/1997/02/17/world/resistance-to-serbia-turns-violent-in-kosovo.html?scp=3&sq=kosovo%201997&st=cse | title=Resistance to Serbia Turns Violent in Kosovo |publisher=[[New York Times]] | author=Chris Hedges | date=1997-02-17 | accessdate= 2010-11-08}}</ref> [[3. lipnja]] [[1997.]] u Prištini je započeto suđenje 15 Albanaca koji su optuženi da su pripadnici OVK-a.<ref name="Brit"/> [[3. srpnja]] [[Švicarska]] je postigla dogovor sa Srbijom oko povratka 12,000 Albanaca koji su tražili [[azil]] natrag na Kosovo.<ref name="Brit"/> [[11. kolovoza]] [[1997.]] albanske novine objavile su izjavu OVK-a koja preuzima odgovornost za napade na srpske policajce, među kojima su i napad na srpskog službenika državne sigurnosti 3. srpnja kod ceste Podujeve-Kerpimeh i na dva službenika [[4. srpnja]] kod Runika<ref name="UNHCR1"/>. [[2. rujna]] Vojska Jugoslavije otvorila je vatru na skupinu ljudi koji su pokušavali preći iz Albanije na Kosovo.<ref name="Brit"/> 13. i [[14. rujna]] dogodila su se dva bombaška napada na policijske postaje u mjestima Kijevo i Luzane za koje je OVK preuzela odgovornost, no nitko nije poginuo.<ref name="Brit"/> [[8. studenog]] OVK je ponovno preuzela odgovornost za napad granatom na Podujevo.<ref name="Brit"/> [[26. studenog]] OVK je napala policijsku postaju blizu mjesta [[Dečani]].<ref name="Brit"/>

Od [[28. veljače]] do [[1. ožujka]] [[1998.]] uslijedili su oružani sukobi [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]] i OVK u dolini [[Drenica]], u kojima su se našli i mnogi nedužni civili. U području [[Likošan]] je nakon toga nastradalo 30 Albanaca i 4 srpska policajca.<ref name="Brit">{{Citiranje novina|title=Kosovo Chronology: From 1997 to the end of the conflict|url=http://www.fco.gov.uk/Files/kfile/koschron.pdf|publisher=British Parliament|date=1999-06-01|accessdate=2009-09-20|archiveurl=https://web.archive.org/web/20030731142318/http://www.fco.gov.uk/Files/kfile/koschron.pdf|archivedate=31 srpnja 2003}}</ref>

3. ožujka 1998. Opća skupština Ujedinjenih naroda izglasala je rezoluciju 52/139 kojom se obazire na stanje na Kosovu:
{{citat|Izražava duboku zabrinutost zbog svih kršenja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda na Kosovu, posebno zbog represije i diskriminacije albanskog stanovništva, kao i zbog čina nasilja na Kosovu. Poziva vlasti Savezne Republike Jugoslavije da poduzme sve potrebne mjere kako bi se odmah zaustavila kršenja ljudskih prava Albanaca na Kosovu, uključujući osobito diskriminirajuće mjere, samovoljne pretrage i hapšenje, kršenja prava na pošteno suđenje te praksu mučenja i ostalih okrutnih, nečovječnih i ponižavajućih postupanja...Poziva na povratak, sigurnost i dostojanstvo albanskih [[izbjeglica]] s Kosova svojim ognjištima.<ref>{{citiranje weba|  url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/TestFrame/6b8d339ccfb2bdaa8025666a004e5268?Opendocument|  publisher=UNHCR|  author=Opća skupština Ujedinjenih naroda|  title=RESOLUTION ADOPTED BY THE GENERAL ASSEMBLY - 52/139. Situation of human rights in Kosovo|  date=3. ožujka 1998|  accessdate=1. listopada 2012}}</ref>}}

5. ožujka 1998. srpska policija je počela proganjati [[Adem Jashari|Adema Jasharija]], jednog od pripadnika OVK, u selu [[Donje Prekaz]]. Usljedila je masovna oružana borba oko Jasharijevog skloništa koja je [[Napad na Prekaz|rezultirala njegovom smrću te pokoljem daljnih 60 Albanaca]], od kojih su 18 bili žene and 10 su bili mlađi od 16 godina<ref>{{Citiranje novina |title=Kosovo War Crimes Chronology |url=http://hrw.org/campaigns/kosovo98/timeline.shtml|publisher=[[Human Rights Watch]] |date=2003-11-131999-06-01 |accessdate=2009-09-20}}</ref>. Zapadni mediji i političari kritizirali su Beograd zbog takvih postupaka. [[Ibrahim Rugova]] odbijao se tijekom tog razdoblja sastati sa srpskim političarima. Sastao se sa Miloševićem [[15. svibnja]], ali nije bilo nikakvog napretka u zategnutim srpsko-albanskim odnosima. U međuvremenu, OVK je napredovala po Kosovu, opkolivši [[Peć]], [[Đakovica|Đakovicu]] te uspostavivši svoj glavni grad u [[Mališevo|Mališevu]]. [[25. svibnja]] 1998. osam pripadnika albanske obitelji Hamzaj je ubijeno od srpske policije u selu Lybeniq, no zbog potpune blokade srpskih vlasti, pristup međunarodnih humanitarnih organizacija tom području nije bio omogućen. Obitelj Hamzaj je smaknuta ispred svoje kuće, koja je potom zapaljena.<ref>[http://www.thenausea.com/elements/serbia/lybeniq.html Massacre in Lybeniq, May 1998]</ref>

[[26. rujna]] dogodio se [[Masakr u Gornjem Obrinju]] u kojem su, ponovno tijekom operacija protiv OVK, JNA i srpska policija smaknuli između 18 i 21 člana obitelji Delijaj, od kojih su mnogi bili djeca. Beograd je ponovno zanijekao odgovornost za incident.<ref>[http://hrw.org/reports/1999/kosovo/Obrinje6-02.htm#P521_75869 A Week Of Terror In Drenica]; Human Rights Watch</ref><ref>"[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/184248.stm Serbs attack Kosovo massacre reports] ", BBC News, October 1, 1998.</ref> [[29. siječnja]] [[1999.]], dogodio se [[Masakr na Rogovu]].<ref>[http://www.thenausea.com/elements/serbia/rogove.html Rogovo village Massacre, January 1999]</ref> u kojem je srpska policija ubila 24 Albanca u napadu na lokaciju u Rogovu selu za koje se sumnjalo da je bilo skrovište pobunjenika, čime je situacija ponovno eskalirala<ref>[http://www.nytimes.com/1999/01/30/world/serb-police-kill-24-albanians-in-kosovo.html Serb Police Kill 24 Albanians in Kosovo], [[The New York Times]], 30-01-1999</ref>.

Zbog otvorenog rata koji je izbio [[1998.]], procjenjuje se da je oko 200 000 Albanaca protjerano sa Kosova. [[15. siječnja]] [[1999.]] dogodio se [[Pokolj u Račku]] u kojemu je 40 do 45 Albanaca ubijeno od srpskih trupa<ref name="asseen">''[http://www.osce.org/item/17755.html?ch=513 Kosovo/Kosova: As Seen, As Told]'', "Part V: The Municipalities - Stimlje/Shtime", OSCE, 1999</ref>. Iako je [[Beograd]] objavio da su ubijeni Albanci zapravo bili pripadnici OVK-a, a ne civili, mnogi su izrazili sumnju u točnost tog objašnjenja dok su reakcije u svijetu bile u rasponu od zabrinutosti do osude.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/99/01/18/HRT0006.html SRJ - Kosovska kriza]</ref> [[Vijeće sigurnosti UN-a]] osudilo je masakr,<ref>19. siječnja 1999. [http://www.un.org/News/Press/docs/1999/19990119.sc6628.html SECURITY COUNCIL STRONGLY CONDEMNS MASSACRE OF KOSOVO ALBANIANS IN SOUTHERN KOSOVO] Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.</ref> koji je kasnije postao jedan od temelja za tužbe za ratne zločine protiv Miloševića na [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu]]. TV kamere [[OESS]]-a zabilježile su SAD-ovog veleposlanika [[William Walker|Williama Walkera]] kako hoda pored leševa Albanaca. Nakon toga, održao je konferenciju na kojoj je osudio taj čin<ref>Quoted by Ivo H. Daalder, Michael E. O'Hanlon, ''Winning Ugly: NATO's War to Save Kosovo'', pp. 63-64. Brookings Institution Press, 2001. {{ISBN|0815716966}}</ref><ref>[http://www.usembassy-israel.org.il/publish/press/security/archive/1999/january/ds1127.htm TRANSCRIPT: AMB. WALKER PRESS CONFERENCE AFTER MASSACRE IN KOSOVO]</ref>

25. veljače 1999., Opća skupština Ujedinjenih naroda izglasala je novu rezoluciju, broj 53/164, koja se odnosi na stanje na Kosovu:
{{citat|Duboko zabrinuta zbog sustavnog teroriziranja etničkih Albanaca, što je demonstrirano u prethodnim izvještajima, između ostalog mučenjem etničkih Albanaca putem neselektivnog i rasprostranjenog granatiranja, masovnog raseljavanja civila, smaknuća i nezakonitog zatvaranja etničkih Albanaca, građana Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) od policije i vojske, te zabrinuta zbog izvještaja o nasilju sa strane naoružanih etničkih albanskih skupina usmjerenih protiv neboraca i nezakonito zatvaranje pojedinaca, ponajviše etničkih Srba, od tih skupina.<ref>{{citiranje weba|  url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/0/43922c88ddb2300180256745004b5f56?Opendocument |  publisher=UNHCR|  title=Situation of human rights in Kosovo - General Assembly Resolution 53/164| author=Opća skupština Ujedinjenih naroda|  date=25. veljače 1999|  accessdate=1. listopada 2012}}</ref>}}

Do ožujka [[1999.]], [[UNHCR]] je registrirao 460,000 kosovskih [[izbjeglica]].<ref>[http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/news/opendoc.htm?tbl=NEWS&page=home&id=3ae6b80dc Kosovo Crisis Update], [[UNHCR]], 30-03-1999. Retrieved 22-03-2010.</ref>

=== Međunarodne reakcije na sukob ===
[[Datoteka:Pentagon meeting March 15 1999, 990315-D-9880W-016.jpg|right|thumb|250px|[[Javier Solana]] (lijevo) i američki ministar obrane [[William Cohen]] (desno) sastali su se u [[Pentagon]]u [[15. ožujka]] [[1999.]] kako bi raspravljali o odgovoru NATO saveza na krizu na Kosovu]]
[[15. lipnja]] [[1998.]] [[EU]] je proširila gospodarske [[sankcije]] protiv Beograda zbog srpskih operacija na Kosovu, uvodeći zabranu komercijalnih letova jugoslavenskih zračnih kompanija u svih 15 zemalja članica EU-a. Svrha je te zabrane, koja je objavljena na summitu čelnika EU-a u [[Cardiff]]u, pojačati gospodarski pritisak na Slobodana Miloševića, dok [[NATO]] istodobno jača vojni pritisak održavanjem zračnih vojnih vježbi iznad Albanije i Makedonije. Čelnici EU-a u svojoj su izjavi o Kosovu pozvali Miloševića da prekine vojne napade na civile, povuče svoje snage, dopusti pristup međunarodnim promatračima, omogući povratak izbjeglicama i počne politički dijalog s predstavnicima kosovskih Albanaca. Također su dodali kako su „učinjene pogreške na obje strane“. Trenutačan prekid nasilja zahtijevat će se i od kosovskih Albanaca, navodi se u izjavi.<ref name="stanje"/> „Strpljenje međunarodne zajednice prema Beogradu je pri kraju“, rekao je britanski ministar za obranu [[George Robertson]].<ref name="stanje"/> [[Albanija]] je osobito oštro reagirala na stanje: „''Duboko smo uvjereni da je genocid koji provode srbijanske vlasti na Kosovu posljedica institucionalizirane politike genocida i državnog terorizma koji se provodi pomoću vojnog, paravojnog i policijskog mehanizma protiv kosovskih Albanaca''“, izjavio je albanski ministar vanjskih poslova [[Paskal Milo]] na konferenciji UN-a. „Otpor koji pruža albansko stanovništvo u samoobrani od takve politike ne može se nazvati terorizmom“.<ref name="stanje"/>

[[Japan]]ska je vlada također objavila da je odlučila zamrznuti srbijansku i jugoslavensku imovinu u toj zemlji, kao dio međunarodnog pritiska na Beograd radi zaustavljanja nasilja na Kosovu. Japan je također zabranio davanje izvoznih kredita Jugoslaviji i izdavanje viza jugoslavenskim i srbijanskim duznosnicima koji sudjeluju u represiji na Kosovu.<ref name="stanje">{{Citiranje novina |title=Stanje na Kosovu |url=http://www.hrt.hr/arhiv/98/06/16/kosovo.html |publisher=[[HRT]] |date=1998-06-16 |accessdate=2010-05-28}}</ref>
Milošević je pristao u ljeto 1998. ispuniti vecinu zahtjeva koje su svjetske sile postavile kako bi se okončalo krvoproliće na Kosovu, ali je rekao da će svoje postrojbe povući iz te pokrajine samo nakon prestanka terorizma. Njegova obećanja su objavljena u zajedničkom priopćenju s ruskim predsjednikom [[Boris Jeljcin|Borisom Jeljcinom]] nakon razgovora u [[Moskva|Moskvi]], međutim eskalacija nasilja na Kosovu i dalje se nastavila.<ref name="stanje"/>

[[8. listopada]] [[1998.]], istodobno s vojnim pripremama, NATO savez je nastavio s pokušajem postizanja suglasnosti oko pravnog temelja za moguću intervenciju, jer unutar samog saveza postojala su različita stajališta glede tog problema. Jedna opcija bila je dobiti odobrenja [[UN]]-a za vojnu intervenciju, no nakon prijetnje [[Rusija|Rusije]], stalne članice Vijeća sigurnosti, da će sigurno staviti veto, glavne članice NATO-a odustale su od moguće nove rezolucije koja bi izričito odobrila uporabu sile, iako su je London i Pariz označili poželjnom. Francuska, SAD i Velika Britanija zaključile su da NATO smije intervenirati na Kosovu i bez nove rezolucije, a unatoč prvotnom protivljenju tom su se stajalištu ubrzo pridružile i Španjolska i Belgija. Njemačka, Italija, Danska i neke druge zemlje još su se pak neko vrijeme dvoumile oko odluke.<ref name="situacija"/>
[[Datoteka:F-14 night launch.jpg|left|mini|250px|NATO savez gomila [[borbeni zrakoplov|borbene zrakoplove]] tijekom eskalacije krize na Kosovu]]
I dok se u NATO-u polako postizala jednoglasna podrška mogućoj intervenciji, u Beogradu je zavladala ratna psihoza: većina zemalja evakuirala je veći dio diplomatskoga osoblja i sve članove obitelji govori o strahu od srpske odmazde u slučaju NATO-ova napada.<ref name="situacija">{{Citiranje novina |title=Situacija u SR Jugoslaviji |url=http://www.hrt.hr/arhiv/98/10/08/HRT0010.html |publisher=[[HRT]] |date=1998-10-08 |accessdate=2010-05-28}}</ref> Treći sastanak [[Richard Holbrooke|Richarda Holbrookea]] s Miloševićem u tri uzastopna dana trajao je gotovo četiri sata. Izvori bliski pregovaračima objavili su ranije da Holbrooke nije ostvario napredak u pokušaju da uvjeri Miloševića da okonča kosovski sukob i započne mirovne pregovore s predstavnicima kosovskih Albanaca.<ref name="situacija"/>

Istodobno, [[OESS]] je odbio poziv Beograda da pošalje misiju za utvrđivanje činjenica na Kosovo jer je u pozivu stajalo da se unaprijed mora „utvrditi pozitivna evolucija stanja na Kosovu“, a to je toj organizaciji bilo neprihvatljivo.<ref name="situacija"/> Miloševićeva Vlada ubrzo je naredila svim ministarstvima, javnim službama i ustanovama hitno poduzimanje najenergičnijih mjera za povećanje sigurnosti i obranu zemlje. U priopćenju objavljenom u Beogradu navodi se da vlada posebno zahtijeva od elektronskih medija da „ne preuzimaju strane programe, kojima se širi strah, panika i [[defetizam]] te negativno utječe na spremnost građana za obranu zemlje“. Vlada je najavila donošenje odgovarajućih uredaba, posebno za područje prometa, energetike, [[telekomunikacija]] i informiranja, i sankcioniranje svih oblika nezakonitog ponašanja.<ref name="situacija"/> Jugoslavenska vojska odlučila je premjestiti protubrodske rakete u tunele uzduž jugoslavenske obale, a premjestila je i protuzračne rakete i protuzračno topništvo. Učinkovitost nekih raketnih sustava SRJ je poboljšala uz pomoć ruske tehnologije. Vojni zrakoplovi [[MiG-29]] razmješteni po bunkerima širom zemlje kako bih se učinilo što težim metama.<ref name="situacija"/>

Prema raznim izvorima, Sjevernoatlantski savez okupio je oko 430 borbenih zrakoplova, od kojih je 60 % američkih, kako bi se suprotstavio zračnim snagama Beograda u slučaju mogućega vojnog sukoba. Osim njih najveći broj zrakoplova dale su [[Francuska]], [[Velika Britanija]] i [[Njemačka]]. [[Nizozemska]] je dala 14 zrakoplova [[F-16 Fighting Falcon]], [[Belgija]] deset i [[Norveška]] osam, [[Španjolska]] četiri bombardera [[F18]] i jedan transportni zrakoplov, a [[Portugal]] tri F-16 i jednu fregatu. [[Danska]] je dala četiri F-16, a [[Kanada]] šest lovaca CF18.<ref name="situacija"/>

=== NATO intervencija ===
{{glavni|Operacija Saveznička sila}}
Incident u Račku je označio prekretnicu u ratu jer je Međunarodna zajednica izgubila strpljenje sa Miloševićevom agresivnom politikom i odlučila vojno intervenirati kako bi se spriječila daljnja eskalacija nasilja na [[Balkan]]u. Clintonov Ministar obrane [[William Cohen]] je održao govor u kojem je izjavio da je ovo "''borba za pravdu nad predstojećim genocidom''"<ref>[http://www.defenselink.mil/transcripts/1999/t04091999_t407nato.html Secretary Cohen's Press Conference at NATO Headquarters]</ref>. [[NATO]] dužnosnici su potom zaprijetili da će započeti vojnu intervenciju ako se [[Vojska Jugoslavije]] ne povuče s Kosova i ne dopusti da se ondje rasporede mirovne snage. [[Madeleine Albright]] također je snažno zagovarala dogovor i vršila pritisak na obje strane kako bi se prihvatio kompromis, kojim bi se završio sukob.<ref name="albright">{{Citiranje novina |title=Madeleine Albright: Haunted by history |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/special_report/1999/03/99/kosovo_strikes/315053.stm |publisher=[[BBC]] |date=1999-04-09 |accessdate=2010-06-07}}</ref>
[[Datoteka:Sremska mitrovica all force.jpg|desno|mini|250px|Ptičja perspektiva skladišta u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]] nakon NATO bombardiranja]]

[[Richard Holbrooke]] sastao se posljedni put s Miloševićem u ožujku 1999. i ponudio mu posljednju šansu da prihvati ugovor u [[Rambouillet]]u, po kojem bi Kosovo dobilo natrag svoju autonomiju, OVK se razoružala a mirovne snage i NATO se rasporedili na to područje. Milošević je odbio, što je dovelo do [[NATO]]-ovog [[Bombardiranje SRJ 1999.|bombardiranja SRJ]], koje je trajalo 78 dana, od [[22. ožujka]] do [[11. lipnja]] 1999. [[Borbeni zrakoplovi]] većinom su agirali iz baza u [[Italija|Italiji]] i na Jadranskom moru.

MKSJ sljedeće navodi o neuspjehu pregovora u Rambouilletu:
{{citiranje|Iako je, u svjetlu stava koji je Milošević na kraju zauzeo, primamljiva opcija da se on okrivi za neuspjeh diplomatskih napora za rješenje kosovskog problema, stvarni uzrok neuspjeha mnogo je složeniji. Iako predstavništvo SRJ/Srbije nije znala da se s kosovskim Albancima
raspravlja o ustupcima, ti ustupci bili su vezani za pitanje koje je predstavljalo samu srž mrtve točke u razgovorima za obje strane, odnosno razmjere u kojima bi suverenitet i teritorijalni integritet SRJ i Srbije bili očuvani i zagarantirani u budućnosti. Ključna pitanja bila su kako će se odrediti konačan status Kosova i koji bi međunarodni predstavnici bili na njegovom teritoriju. Upravo iznijeti pregled događaja pokazuje da međunarodni pregovarači nisu bili potpuno nepristrasni u pristupu stavovima strana i da su imali tendenciju da favoriziraju kosovske Albance. Jedan mali dio iskaza ilustrira problem. [[Obrad Kesić]] svjedočio je da je 14. travnja 1999. sudjelovao na sastanku s predstavnicima srpske zajednice koji je inicirala Bijela kuća. Na tom sastanku predsjednik [[Bill Clinton]] je izjavio da je odredba o odobrenju referenduma Albancima na Kosovu otišla predaleko i da ni on, da je na Miloševićevom mjestu vjerojatno ne bi potpisao prijedlog sporazuma...Vijeće je mišljenja da je neuspjeh diplomatskih napora da se riješi problem Kosova posljedica kombinacije razloga vezanih za nepopustljivost obje strane i načina na koji su pregovori vođeni. Kao što je ranije navedeno, stavovi obje strane toliko su se razilazili da je
krajnje teško zamisliti da bi se sporazum ikada mogao postići.<ref>[[#MKSJ Milutinović|MKSJ-ova presuda Milutinoviću i drugima 2009.]], str. 172-173</ref>|MKSJ u svojoj presudi protiv Milutinovića i drugih}}

[[25. ožujka]] [[1999.]] NATO je ponovno, oko 3.00 sata ujutro, napao ciljeve u okolici Beograda. Jedan od glavnih ciljeva snažnog napada snaga NATO-a na šire područje Beograda jest zračna luka u Batajnici, priopćila je jugoslavenska Služba za promatranje i obavještavanje. Na udaru drugog vala zračnih napada su vojni ciljevi, javljaju beogradski mediji. Gađane su općine [[Voždovac]], [[Grocka]], područje [[Pančevo|Pančeva]], te ponovno tvornica zrakoplova Utva, zatim područje [[Kovina]] i [[Kačareva]], prenose beogradski mediji.<ref name="nato">{{Citiranje novina |title=Zračni napadi NATO-a na vojne ciljeve u SRJ – do 17:00 sati |url=http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/25/HRT0006.html |publisher=[[HRT]] |date=1999-03-25 |accessdate=2010-05-28}}</ref> Zamjenik britanskoga premijera [[John Prescott]] izjavio je da će NATO nastaviti napade na ciljeve u Jugoslaviji: „''NATO je snažno udario i nastavit će snažno udarati sve dok ne postigne svoje vojne ciljeve. Ono što će se nakon toga dogoditi, zavisi od jugoslavenskoga predsjednika Miloševića.''“ <ref name="nato"/>

Jedan je vojnik poginuo, a trojica su ranjena tijekom zračnog napada NATO-a 24. i [[25. ožujka]] na ciljeve u Crnoj Gori, javili su crnogorski mediji. Zrakoplovi NATO-a bombardirali su nekoliko vojnih ciljeva u Crnoj Gori: nekoliko bombi palo je na vojni aerodrom kod [[Podgorica|Podgorice]]. Zrakoplovi NATO-a gađali su jedan vojni objekt kod [[Danilovgrad]]a, udaljen dvadesetak kilometara od Podgorice. Prema neovisnim medijima, zrakoplovi NATO-a gađali su i vojne ciljeve između [[Bar (grad)|Bara]] i Ulcinja i između [[Budva|Budve]] i [[Sutomor]]a. Pomoćnik ministra policije Crne Gore [[Vuk Bošković]] izjavio je da su snage NATO-a napale isključivo vojne ciljeve.<ref name="nato"/>
[[Datoteka:Нато бомбе изазивале еколошку катастрофу у Новом Саду.jpeg|desno|mini|250px|Bombardiranje rafinerije u novom Sadu.]]

Tijekom istih zračnih napada NATO-a, srbijanska policija uhitila je u Beogradu nekoliko novinara, među kojima četiri novinara američke televizijske postaje [[CNN]]-a, objavio je CNN. Novinari drugih medija također su u zatočeništvu, ali im je rečeno da će ubrzo biti pušteni na slobodu, prenio je CNN. CNN i još dvije televizijske postaje objavile su jučer da im je srbijanska televizija odbila dopustiti da se koriste svojim tehničkim sredstvima za prijenos televizijskih izvješća. Policija je pustila 30-ak zapadnoeuropskih novinara uhićenih noć prije, [[24. ožujka]], a jedan je novinar zadržan u pritvoru, objavio je novinar australske televizije. TV-kamermani i fotografi pokušavali su snimiti zračne napade s krova hotela Hyatt kad su ih srpski policajci okružili i odveli u policijsku postaju u [[Novi Beograd|Novom Beogradu]]. Izvjestitelj australske televizije, [[Greg Wilesmith]] novinaru [[Reuters]]a telefonom je rekao kako je srpska policija nakon dvoipolsatnog ispitivanja pustila 30-ak zatočenih novinara, ali je u pritvoru zadržala jednog. Policija nije objasnila zašto su novinari uhićeni, rekao je Wilesmith.<ref name="nato"/>

Sirene za zračnu opasnost ponovno su se oglasile ujutro 25. ožujka u 9.35 sati u Beogradu i u [[Niš]]u. Prestanak zračne opasnosti tijekom noći označile su sirene jutros u 5,25. Građani su imali malo vremena da izađu iz skloništa i da se odmore. Centar za obavještavanje poziva građane da se ponovno vrate u [[sklonište|skloništa]] i da poštuju sve upute o ponašanju u slučaju zračnih napada. Ministar prosvjete [[Jovo Todorović]] donio je odluku o proljetnom odmoru za škole i fakultete koji će trajati do [[2. travnja]]. Istodobno, sankcije i sve veća izolacija počele su sve teže djelovati na Srbiju: Auto-moto savez Jugoslavije priopćio je 25. ožujka da se [[benzin|gorivo]] više ne može nabaviti u slobodnoj prodaji, već će se distribuirati prioritetnim vozilima po posebnom režimu.<ref name="nato"/>
[[Datoteka:Novi Sad Petroleum Refinery Serbia 1999 Kosovo War.jpg|right|thumb|250px|[[Novi Sad]]: naftna rafinerija nakon NATO bombardiranja, [[22. travnja]] 1999.]]
[[26. ožujka]] NATO savez je nastavio sa zračnim udarima te gađao isključivo vojne ciljeve, objekte na vojnom uzletištu kod Podgorice, radarske sustave na Radovču, također kod Podgorice, skladište oružja kod Danilovgrada i vojarnu kod [[Ulcinje|Ulcinja]]. Javljeno je da su na meti snaga NATO-a bile i neke radarske instalacije kod [[Tivat|Tivta]]. Područje Kraljeva potreslo je dvadesetak eksplozija, a pogođen je objekt unutar vojarne u Nišu. Na Kosovu je odjeknulo petnaestak eksplozija, uglavnom sjeverno od Prištine. Dvije eksplozije odjeknule su u središtu [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]], na sjeveru Kosova. NATO je projektilima i borbenim zrakoplovima napao vojne ciljeve diljem Jugoslavije, pogodivši zračne luke, [[vojarna|vojarne]] i središta zračne obrane. Velika vojarna u [[Uroševac|Uroševcu]] na jugu Kosova, koju vojska Jugoslavije koristi u vojnoj kampanji protiv kosovskih Albanaca, teško je bombardirana, navode očevici. Postoje Službena jugoslavenska novinska agencija [[Tanjug]] izvijestila je da su u drugom po veličini srpskom gradu, Nišu, pogođene zračna luka i vojarne. Ostale mete uključuju odašiljač srpske televizije na brdu [[Jastrebac]], 200&nbsp;km južno od Beograda, i vojno komunikacijsko središte na brdu [[Bukulja]], 70&nbsp;km jugozapadno od glavnoga grada.<ref name="nato2">{{Citiranje novina |title=Zračni napadi NATO-a na vojne ciljeve u SRJ – do 15:00 sati |url=http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/26/HRT0005.html |publisher=[[HRT]] |date=1999-03-26 |accessdate=2010-05-28}}</ref> Ključna jugoslavenska baza specijalnih postrojbi u [[Hajvalija|Hajvaliji]] na Kosovu u potpunosti je uništena u zračnim napadima NATO-a s velikim brojem žrtava, doznaje se iz zapadnih vojnih izvora.<ref name="nato2"/>

Glasnogovornik Pentagona [[Kenneth Bacon]] izjavio je: „''Sve više usredotočavat ćemo se na naš osnovni cilj, a to je umanjivanje sposobnosti jugoslavenskih snaga da napadaju i teroriziraju kosovske Albance''“. Savjetnik američkog predsjednika Billa Clintona za sigurnost [[Sandy Berger]] rekao je novinarima u Bijeloj kući da se srbijanska ofenziva na Kosovu malo pojačala i da je srbijanska vojska izvela i nekoliko topničkih napada i na [[Albanija|Albaniju]].<ref name="nato2"/>

Crnogorski predsjednik [[Milo Đukanović]] kritizirao je 24. ožuka „''politiku sukoba s cijelim svijetom''“ koju vodi jugoslavenski predsjednik Milošević. Đukanović je zatražio od Miloševića da prekine svoju politiku koja stvara nevine žrtve i prijeti opstanku zajedničke države Jugoslavije. Istodobno je pozvao međunarodnu zajednicu da se suzdrži od novih napada na Jugoslaviju jer problem Kosova nije moguće riješiti silom.<ref name="reakcije">{{Citiranje novina |title=Reakcije na zračne udare NATO-a na SRJ – do 17:00 sati |url=http://www.hrt.hr/arhiv/99/03/25/HRT0004.html |publisher=[[HRT]] |date=1999-03-25 |accessdate=2010-05-28}}</ref> [[Kina]] i Rusija pozvali su pak na prekid vojnih operacija NATO-a na Jugoslaviju.<ref name="reakcije"/>
[[Datoteka:DM-SD-01-04516 - U.S. Marines escorting Yugoslav POWs in Kosovo over to Yugoslav authorities.jpg|desno|mini|250px|Razmjena zarobljenika u srpnju 1999.]]
Tijekom 10 tjedana bombardiranja Srbije, NATO zrakoplovi izveli su 38.000 borbenih misija, većinom napadajući vojna postrojenja i skladišta oružja Srbije u gradovima Beograd, [[Niš]] i [[Novi Sad]]. Istodobno, srpska vojska pojačala je napade po Kosovu. Tako se [[25. ožujka]] odigrao [[Masakr u Velikoj Kruši]], u kojem je ubijeno 44 albanskih civila,<ref>[http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-Massacres4.htm KOSOVO HUMAN RIGHTS FLASH #18 EYEWITNESSES TELL OF MASSACRE OF FORTY ETHNIC ALBANIANS BY YUGOSLAV SECURITY FORCES], ess.uwe.ac.uk</ref>, 26. ožujka [[Masakr u Suvoj Reci]] u kojem je srpska policija smaknula 48 albanska civila, sve pripadnika obitelji Berisha<ref name="Radio Netherlands">[http://static.rnw.nl/migratie/www.rnw.nl/internationaljustice/tribunals/ICTY/090427-suva-reka-redirected Serbia war crimes court convicts ex-police of Suva Reka Massacre]; RNW International Justice Desk</ref> a [[28. ožujka]] dogodio [[Masakr u Izbici]], u kojem je ubijeno 120 Albanaca, navodno sve civili.<ref>[http://www.cnn.com/WORLD/europe/9905/19/massacre.02/index.html CNN: Massacre video matches mass grave evidence]</ref>. [[27. travnja]] dogodio se vjerojatno najveći pokolj, [[Pokolj u Meji|onaj u Meji]], u kojem je ubijeno preko 200 Albanaca.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/332405.stm BBC World: Europe|Refugees speak of slaughter at Meja]</ref>

[[Rusija]] se protivila vojnoj akciji, ali nije ništa poduzela kako bi stala na stranu Miloševića. Nakon odlaska [[OESS]]-a sa Kosova [[20. ožujka]], razina incidenata i samovoljnih ubijanja je dramatično porasla. Istog dana JNA i policija su ušle u selo [[Trnava]] ([[Podujevo]]) i počeli granatirati kuće. Dok su ljudi bježali, granata je pogodila traktor. [[Kotlina]], područje 6&nbsp;km jugozapadno od [[Kačanik]]a, je napadnuto [[24. ožujka]]: selo je prvo raketirano topništvom, a onda je JNA upala sa [[tenk]]ovima. Otprilike 500 žene i djece je poslano kamionom u Kačanik. 22 leševa je pronađeno u dva bunara. Navodno od tih 22 žrtava bilo 11 nenaoružanih OVK boraca u civilnoj odjeći.<ref name="OSCE">{{Citiranje novina |title=Kosovo – As seen, as told |url=http://www.osce.org/publications/odihr/1999/11/17755_511_en.pdf |publisher=[[OESS]] |date= |accessdate=2009-12-01}}</ref>

[[26. ožujka]] dva jugoslavenska [[MiG-29]] su poletjela iz Batajnice u potjeri za jednim NATO-vim borbenim zrakoplovom koji je iz Srbije letio u smjeru Bosne. Jednom kada su prešli granicu, u zasjedi su se pojavila dva američka [[F-15 Eagle|F-15]]. Oba MiG-a je oborio zapovjednik [[Jeff Hwang]]. Jedan Migov pilot, Slobodan Perić, izbjegao je jednu raketu, ali ga je druga pogodila. Ipak, na vrijeme je izletio iz aviona i padobranom se spustio na tlo, gdje je prošvercan natrag u Srbiju uz pomoć policije [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Drugi pilot, Zoran Radosavljević, nije uspio napustiti MiG na vrijeme te je poginuo.<ref name=artman>{{Citiranje web|url=http://www.acig.org/artman/publish/article_380.shtml |title=Yugoslav & Serbian MiG-29s |publisher=Acig.org |date= |accessdate=2009-03-24}}</ref>

Jedan od bizarnijih pokušaja Miloševića da izađe iz krize dogodio se [[12. travnja]], kada je jugoslavenski parlament prihvatio vladinu odluku o pristupanju Beograda Savezu Rusije i [[Bjelorusija|Bjelorusije]]. Milošević je istodobno poslao pismenu poslanicu predsjedniku [[Boris Jeljcin|Jeljcin]]u, koju je Miloševićev brat u Moskvi, Borislav, predao ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. U njoj se službeno traži primanje Jugoslavije u Savez Rusije i Bjelorusije. Ipak, Moskva nije pristala na ideju, naglasivši da bi se "prvo trebala razriješti situacija na Kosovu".<ref>[http://www.vjesnik.com/Html/1999/04/13/ntem.htm Rafinerija u Pančevu uništena, SRJ u savez s Rusijom?], [[Vjesnik]], [[13. travnja]] [[1999.]], preuzeto [[7. veljače]] [[2010.]]</ref>

[[23. travnja]] NATO raketa je pogodila zgradu [[Radiotelevizija Srbije|Radio televizije Srbije]] te na 24 sata prekinula emitiranje programa<ref>[http://mondediplo.com/2000/07/03kosovo Was the Serbian TV station really a legitimate target?, by Claudio Cordone and Avner Gidron]</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/1616461.stm BBC News | EUROPE | Nato challenged over Belgrade bombing]</ref>, navodno zbog propagandnih poruka Miloševićevog režima.

[[7. svibnja]] dogodio se još jedan incident kada je NATO bombardirao [[Kina|kinesko]] [[veleposlanstvo]] u Beogradu, gdje su poginula tri kineska novinara, što je izazvao snažan prosvjed [[Peking]]a. NATO se ispričao, navevši da je za sve kriva zastarjela karta grada te da veleposlanstvo nije pogođeno namjerno.<ref>{{Citiranje web |url=https://www.cia.gov/news-information/speeches-testimony/1999/dci_speech_072299.html |title=DCI Statement on the Belgrade Chinese Embassy Bombing House Permanent Select Committee on Intelligence Open Hearing |accessdate=2006-10-04 |last= Tenet |first= George |authorlink= George Tenet |coauthors= |date=1999-07-22|year= |month= |format=HTML |work= |publisher=Central Intelligence Agency|quote= }}</ref><ref>{{Citiranje web |url=http://partners.nytimes.com/library/world/global/072399china-embassy.html |title=In a Fatal Error, C.I.A. Picked a Bombing Target Only Once: The Chinese Embassy |accessdate=2009-10-22 |last= Schmitt |first= Eric |date=1999-07-23|year=1999|month=07|format=HTML |work= |publisher=[[The New York Times]]|quote= }}</ref> NATO je bombardirao zatvor Dubrava (grad [[Istok (Kosovo)|Istok]]) 19. svibnja, te još jednom 21. svibnja, zbog čega je poginulo oko 19 albanskih zatvorenika. Drugi su pak pokušali pobjeći usred kaosa. [[22. svibnja]], oko 1.000 zatvorenika je dovedeno u zatvorsko dvorište, gdje je na njih [[Masakr u zatvoru Dubrava|otvorena vatra od stražara]], u kojoj je ubijeno najmanje 70 zatvorenika.<ref>[http://books.google.com/books?id=1n8DrZg2rb8C&pg=PA244&lpg=PA244&dq=Dubrava+Prison+massacre&source=bl&ots=DDz3m5wShH&sig=ruQx6R7Ux4BTX4BAVDpmxdf8nfM&hl=en&ei=KrABS9ztJ5L44AbL79mEDA&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=9&ved=0CCsQ6AEwCA#v=onepage&q=Dubrava%20Prison%20massacre&f=false Under orders: war crimes in Kosovo]</ref>

Nakon nekoliko tjedana vojne kampanje, Vojska Jugoslavije se i dalje odbijala povući sa Kosova, tako da je [[28. svibnja]] [[Tony Blair]] odletio u [[Washington]] te se savjetovao sa [[Bill Clinton|Billom Clintonom]] oko moguće kopnene ofenzive na Srbiju,<ref>{{Citiranje novina|publisher=The Independent|date=28. svibnja 1999 |url=http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/ever-so-carefully-mr-blair-clears-the-way-for-a-ground-invasion-1096289.html |title=Ever so carefully, Mr Blair clears the way for a ground invasion|author=Donald MaCintyre|accessdate=10-11-2010}}</ref> iako je upozorio da bi trebalo mjesecima dok se skupi dovoljno vojnika za to. Iako su srpski vojnici postavili makete tenkova kako bi zavarali NATO, štete su ipak bile sve veće, pri kraju su se počele bombardirati i energetske stanice u Beogradu, tako da je Milošević na kraju prihvatio uvjet povlačenje Vojske Jugoslavije i ulazak [[KFOR]]-a na Kosovu. Time je [[11. lipnja]] službeno završila NATO-ova kampanja i rat. Oko 750,000 protjeranih Albanaca moglo se potom vratiti natrag na Kosovo,<ref>{{Citiranje novina |title=Flashback to Kosovo's War |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/5165042.stm|publisher=BBC News |date=11. srpnja 2006 |accessdate=2009-09-20}}</ref> ali je oko 200.000 Srba od straha napustilo to područje.<ref>{{Citiranje novina|publisher=New York Times|url=http://www.nytimes.com/2001/12/02/world/dose-of-tolerance-in-a-kosovo-town.html?pagewanted=all|title='Dose of Tolerance' in a Kosovo Town|author=Melinda Henneberger|accessdate=24-07-2012}}</ref>

Intervencijom [[NATO]] snaga, Vojska Jugoslavije se povukla iz Kosova, iako je ono ostalo dijelom Srbije. Međutim, 10 godina kasnije, Kosovo je proglasilo neovisnost, a [[Međunarodna reakcija na proglašenje neovisnosti Kosova|priznalo]] ga je preko 114 država članica UN-a, što je i dalje predmetom raznih  kontroverzi.

== Zločini ==
[[Datoteka:War in the balkans kosovo 1999 3.jpg|desno|mini|250px|Razrušeno selo na Kosovu]]
Srpska vojska je tijekom [[1998.]] i [[1999.]] počela sa masovnim protjerivanjem Albanaca: tri tjedna nakon pokretanja NATO kampanje, registrirano je 525 787 izbjeglica sa Kosova. Mjesec dana kasnije, to je poraslo na 781.618 izbjeglica.<ref name="HRW under orders"/> Na vrhuncu sukoba, bilo je registrirano 862.979 albanskih izbjeglica protjeranih sa tog područja,<ref name="HRW under orders"/><ref>{{Citiranje novina |title=Kosovo 1998-2008: Human Rights from War to Independence |url=http://mpra.ub.uni-muenchen.de/8684/1/MPRA_paper_8684.pdf |publisher=Munich Personal RePEc Archive |date=2008-04-01 |accessdate=2010-02-07}}</ref> što je oko 43 % ukupnog stanovništva Kosova. Oko 440.000 od njih je pobjeglo u [[Albanija|Albaniju]], a oko 300.000 u [[Makedonija|Makedoniju]]. Iako su vlasti u Beogradu pokušavali prikazati da su [[etničko čišćenje|progoni]] rezultat NATO-ve kampanje, izbjeglice su redovito javljale da ih je protjerala srpska vojska i policija.<ref name="HRW under orders"/> Prijavljeni su mnogi slučajevi [[silovanje|silovanja]] albanskih žena. [[Human Rights Watch]] je zabilježio 96 slučaja spolnog napastovanja od srpskih vojnika, među njima 6 slučaja žena koje su ubijene nakon silovanja. Bilo je i slučajeva prijavljenih grupnih silovanja. Uz sve to, ni [[JNA]] ni srpsko Ministarstvo unutarnjih poslova nisu napravili nikakav pokušaj istraživanja ili kažnjavanja takvih incidenata.<ref name="HRW under orders">{{Citiranje novina |title=Under Orders: War Crimes in Kosovo |url= http://www.hrw.org/legacy/reports/2001/kosovo/undword-03.htm  |publisher=[[Human Rights Watch]] |date= |accessdate=2009-10-15}}</ref>

Prema iskazima, VJ je sistematski prevozila leševe Albanaca u rudarski kompleks [[Trepča]] kraj [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]], gdje ih je palila. Prema „jednom tajnom službeniku“, između 1.200 i 1.500 leševa je tako uništeno u Trepču. U svibnju 2001. Srpska vlada je objavila da je kamion pun sa 86 leševa Albanaca bačen u [[Dunav]] u Srbiji tijekom rata na Kosovu.<ref name="HRW under orders"/>

[[Image:Kosovo uranium NATO bombing1999.png|thumb|250px|Prostori na Kosovu i jugu Središnje Srbije na kojima su NATO zrakoplovi upotrijebljavali zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijem u tijeku bombardiranja 1999. godine.]]
Između ožujka i lipnja 1999., srpski vojnici su uništili tisuće albanskih domova diljem Kosova uz pomoć topništva, buldožera, eksploziva i paljenja. Zabilježeno je i uništavanje džamija. Također je zabilježeno pljačkanje imovine. U nekim slučajevima, pogotovo onima koja su imala bliske veze s OVK, cijela sela su uništena. Gradovi [[Peč]] i [[Glogovac (Kosovo)|Glogovac]] su teško oštećeni. Prema anketi [[UNHCR]]-a, koja je obuhvatila 285 kosovska sela, 9.809 od ukupno 35.185 domova (28 %) je potpuno uništeno.<ref name="HRW under orders"/>

Tijekom rata, srpske snage su namjerno otrovale [[bunar]]e, a time i izvore pitke vode. U bunare su bacali kemikalije, mrtve životinje pa čak i ljudske leševe. Prema [[Međunarodni odbor Crvenog križa|Međunarodnom odboru Crvenog križa]], od 20.000 bunara na Kosovu, pola ih je otrovano.<ref name="HRW under orders"/>

Prema izvještajima HRW-a, najviše pljački događalo se u selu [[Belanica]] (Suva Reka). 31. ožujka 1999., srpska policija i paravojna postrojbe su ušle u selo, okupile stanovnike te od njih zahtijevale novac pod prijetnjom da će im ubiti djecu. Barem tucet Albanaca je ubijeno na taj način. Bilo je i slučajeva kada su militanti provaljivali u stan i zahtijevali novac od ukućana.<ref name="HRW under orders"/>

Između ožujka i lipnja 1999., srpske sigurnosne snage su uhitile Albance i tjerale ih na kopanje rovova, bunkera i drugih teških fizičkih poslova, što HRW karakterizira kao prisilni rad. Tijekom NATO intervencije, srpske snage sigurnosti prisiljavale su albanske civile da budu u njihovoj blizini ili između srpskih položaja, koristeći ih kao ljudski štit, što je zabranjeno prema članku 28 četvrtom [[Ženevska konvencija|Ženevskom konvencijom]]. Svjedok iz Mališeva je izjavio da je bio u skupini od 500 civila koja su zadržana u blizini albanske granice kada su srpske snage napadale OVK lokacije.<ref name="HRW under orders"/>

Srpske snage su također postavile 50.000 [[nagazna mina|mina]] po Kosovu, poglavito uz granicu sa Albanijom i Makedonijom. OVK je isto postavljao mine tijekom tog razdoblja, a vodio je i [[sabirni logor]] [[Logor Llapušnik|Llapušnik]] u kojem je ubijeno 23 Srba.<ref>[http://books.google.com/books?id=09hNR6cBP1AC&pg=PA85&dq=Llapushnik&hl=en&ei=a3ACTL-vJYyImwO6rYmUAQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=10&ved=0CFAQ6AEwCQ#v=onepage&q=Llapushnik&f=false Human Rights Reporting  By Pramod Mishra]</ref> OVK se također tereti da je ubijala albanske civile kako bi svalila krivnju na Srbe, te da je napadala srpske civile. NATO je pak prilikom bombardiranja koristio osiromašeni uranij.<ref>{{Citiranje novina|publisher=Index.hr|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/jadransko-more-zagadjeno-natovim-bombama/253669.aspx|title=Jadransko more zagađeno NATO-vim bombama|date=9. ožujka 2005|accessdate=24-07-2012}}</ref><ref>{{Citiranje novina|author=BBC News|publisher=bbc.co.uk|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/686593.stm|title=Nato reveals Kosovo depleted uranium use
|date=22. ožujka 2000|accessdate=24-07-2012}}</ref>

Još uvijek ostaju neprovjerene tvrdnje o Mudžahedinima koji su se borili na strani Albanaca na Kosovu, a za koje postoje optužbe da su bili posebno okrutni u borbi protiv Srba.<ref>[http://www.monitor.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=13911 Najpoznatiji mudžahedin bježi na Kosovo]; Monitor.ba</ref> Neki su navodno dobili kosovsko državljanstvo.<ref>[http://www.kosovo.net/kla2.html Excerpt from the book Osama Bin Laden: The Man Who Declared War on America] (Rocklin CA: Prima Publishing Co., 1999, {{ISBN|0-7615-1968-8}})</ref><ref>{{Citiranje novina|url=http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F00811FB3F5A0C7B8DDDAB0994D9404482&n=Top%2fReference%2fTimes%20Topics%2fOrganizations%2fA%2fAl%20Qaeda%20 |publisher=The New York Times|date=18. prosinca 2001|author=Phillip Shenon |title=Foreign Desk: A NATION CHALLENGED: THE MONEY TRAIL; U.S.-Based Muslim Charity Raided by NATO in Kosovo|accessdate=10-11-2010}}</ref><ref>[http://www.usatoday.com/news/world/bomb162.htm Report: Bin Laden linked to Albania]</ref><ref>''Al Qaeda's Balkan Links'', Wall Street Journal Europe | November 1, 2001 | Marcia Christoff Kurop]</ref> Tijekom svojeg suđenja na [[Haaški sud|Haaškom sudu]], Milošević je izjavio da je [[Al-Kaida]] pomagala pobunjenicima na Kosovu, no [[Sabit Kadriu]], kosovski aktivist za ljudska prava, je to osporio i nazvao cijelu priču "plodom njegove mašte".<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1862515.stm| title=Al-Qaeda 'helped Kosovo rebels'|publisher=bbc.co.uk|author=BBC News |date=8. ožujka 2002|accessdate=19-01-2010}}</ref>

== Žrtve ==
[[Datoteka:RCMP in Kosovo.jpg|desno|mini|250px|Forenzičari iskapaju lokaciju gdje se nalazi navodna masovna grobnica na Kosovu]]
Rat, koji je trajao gotovo tri godine, ima najnesigurniji i najupitniji broj žrtava od svih četiri Jugoslavenskih ratova jer dugo nije bilo nikakvih preciznih studija ili anketa koje bi mogle utvrditi točne brojke.<ref>{{Citiranje novina|url=http://www.guardian.co.uk/Archive/Article/0,4273,4052755,00.html |title=Serb killings 'exaggerated' by west|publisher=Guardian|author=Jonathan Steele|date=18. kolovoza 2000|accessdate=10-11-2010}}</ref> 
*Broj mrtvih Albanaca je upitan, ali bilo je nekoliko procjena smrtnosti. Do kraja [[2001.]], na Kosovu je ekshumirano 4.400 leševa Albanaca<ref name="AAAS">{{Citiranje novina |title=Killings and Refugee Flow in Kosovo; March - June 1999; A Report to the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia |url=http://shr.aaas.org/kosovo/icty_report.pdf|publisher=AAAS |date=2002-01-03 |accessdate=2009-09-24}}</ref>. Do [[2004.]], pronađeno je i predano UNMIK-u dodatnih 836 leševa Albanaca koja su pronađena po skrivenim masovnim grobnicama u [[Uža Srbija|Užoj Srbiji]]. Leševi su prevezeni iz Kosova u Srbiju u kamionima sa ugrađenim hladnjakom te pokopani u grobovima u mjestima [[Batajnica]] kraj [[Beograd]]a, [[Petrovo Selo]] i [[Bajina Bašta]].<ref name="Amnesty">{{Citiranje novina |title=Human rights in Serbia and Montenegro 2006|url=http://www.amnestyusa.org/annualreport.php?id=ar&yr=2006&c=YUG |publisher=[[Amnesty International]]  |date=2006 |accessdate=2009-09-24}}</ref> Broj sveukupnih mrtvih Albanaca u ratu seže prema nekim procjenama i do 12.000 (Lancelot studija)<ref name="Lancelot">{{Citiranje novina |title=War and Mortality in Kosovo; 1998-99 - An Epidemiological Testimony|url=http://www.ph.ucla.edu/EPI/rapidsurveys/lancet355(9222)_2204_9_2000.pdf|publisher=The Lancelot |date=2000 |accessdate=2009-10-14}}</ref> i 13.000 žrtava.<ref name="hrw"/>
*Prema Vladi Srbije, službeno je samo od albanskih napada ubijeno ili nestalo 3.276 osoba, ne uključujući napade NATO snaga, od 1998. do [[siječanj|siječnja]] [[2001.]]<ref>{{Citiranje novina |title=Victims of the Albanian terrorism in Kosovo-Metohija (Killed, kidnapped, and missing persons, January 1998 - November 2001)|url=http://www.arhiva.serbia.sr.gov.yu/news/2002-07/08/325076.html |publisher=[[Vlada Srbije]] |date=2001-05-01 |accessdate=2009-09-08}}</ref> Od NATO napada je prema službenim srpskim izvorima ubijeno 114 policajaca i 462 vojnika.<ref name="CNN">{{Citiranje novina|url = http://www.cnn.com/WORLD/europe/9906/10/kosovo.milosevic/ |title=Milosevic proclaims victory with end to Kosovo conflict | date = June 10, 1999 |publisher=CNN |accessdate=2009-03-24}}</ref> Broj mrtvih civila od NATO napada je i dalje upitan, vlada SRJ navodi da je između 1.200 do 5.700 ljudi poginulo.<ref name="hrw">{{Citiranje novina |title=The Crisis in Kosovo |url=http://www.hrw.org/legacy/reports/2000/nato/Natbm200-01.htm|publisher=[[Human Rights Watch]] |date=2000 |accessdate=2009-09-24}}</ref> S druge strane, NATO je objavio da je od zračnih napada moglo poginuti najviše 1.500 civila, dok je organizacija Human Rights Watch navela da je mogla neosporno potvrditi samo 488 do 527 poginulih civila u bombardiranjima.<ref name="hrw civilian deaths"/>

Procjene ukupnog broja mrtvih prema ovim podacima sežu od 10.000 do 15.000 mrtvih.

'''[[Fond za humanitarno pravo]]''' ('''FHP''') napravio je dosad najopsežniju i najprecizniju studiju o tom sukobu, te je evidentirao sveukupno 13.472 žrtve na području Kosova od siječnja 1998. do [[prosinac|prosinca]] [[2000.]] Ta nevladina udruga je objavila podatke u listopadu [[2008.]]<ref name="kosovo">{{Citiranje novina|url= http://www.hlc-rdc.org/FHPKosovo/KOSOVO-KNJIGA-PAMCENJA/index.1.en.html |title=Kosovo Memory Book  |last= |first= |date=2008-10-16|work=Humanitarian Law Center |accessdate=2010-01-19}}</ref><ref name="mondo">{{Citiranje novina|url=http://www.mondo.rs/v2/tekst.php?vest=112784  |title=FHP identificirao 13.472 žrtve na Kosovu  |last= |first= |date=2008-10-16|work=MONDO |accessdate=2010-01-19}}</ref><ref name="Halter">{{Citiranje novina |title=Kosovska knjiga pamćenja |url=http://www.h-alter.org/vijesti/vijesti/kosovska-knjiga-pamcenja |publisher=H-alter |date=2008-10-16 |accessdate=2010-02-07}}</ref> Kasnijim su istraživanjima dobili brojku od 13.421 žrtava rata na području Kosova, od kojih su 10.533 Albanci (78 %), 2.238 Srbi (17 %), 126 Romi (1 %), 100 Bošnjaci (1 %) te 424 ostali.<ref name="kosovomemorybook"/>

U taj broj nisu uključene žrtve izvan Kosova, tj. u užoj Srbiji i Vojvodini tijekom NATO-ve intervencije. Kada bi se dodale (najmanje 488-527 poginulih civila, 462 vojnika i 114 policajaca) dobila bi se brojka od oko 14.500 poginulih.

== Rezultati i posljedice ==
[[Datoteka:Belgrade NATO bombardment damage2.JPG|desno|mini|250px|Uništeno srpsko Ministarstvo obrane]]
Nakon obostranog rata, ''de facto'' pobjeđuje NATO. Nakon [[Operacija Saveznička sila|bombardiranja SRJ]], Milošević povlači vojsku i [[policija|policiju]] sa Kosova. To je dogovoreno u Kumanovskom sporazumu. Kosovo je postalo protektorat [[UN]]-a i od tada Srbija nema kontrolu nad njim. Pregovori o statusu tog područja nisu dali nikakve rezultate. Do [[2009.]], gotovo svi Srbi su se iselili iz velikog dijela Kosova ili žive u enklavama na sjeveru.<ref>{{Citiranje web| author=Vlado Vurušić| publisher=[[Jutarnji list]]| url=http://www.jutarnji.hr/kosovski-srbi--najvece-zrtve-slobine--avanture/567225/| title=Kosovski Srbi: najveće žrtve Slobine avanture| date=17-02-2010| accessdate=1-10-2010}}</ref>

Prema "Grupi 17", neovisnoj skupini ekonomista, NATO-ovo bombardiranje prouzročilo je oko 30 milijardi $ štete gospodarstvu Srbije. Prema njihovim računicama, srpski [[bruto društveni proizvod]] je zbog posljedica rata spao 40 %, a industrijska proizvodnja 44,5 %. [[Mlađen Dinkić]] je izračunao da je uz to oko 250.000 ljudi ostalo bez posla a da je društevni proizvod spao sa 1.600 na 1.000 $<ref>{{Citiranje novina |title=U.S. Marines kill gunman in Kosovo firefight |url=http://edition.cnn.com/WORLD/europe/9906/25/kosovo.02/|publisher=[[BBC]] |date=1999-06-25 |accessdate=2009-09-24}}</ref>. Uz to, NATO je izbacio oko 23.000 bombi na Srbiju<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/476134.stm World: Europe Kosovo war cost 30bn] [[BBC]]</ref>.

===Suđenja===

[[2006.]], bivši predsjednik Srbije [[Milan Milutinović]], bivši zamjenik premijera [[Nikola Šainović]], Dragoljub Ojdanić te tri bivša generala - Nebojša Pavković, [[Vladimir Lazarević]] i Sreten Lukić, izvedeni su pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|MKSJ]] zbog [[ratni zločin|ratnih zločina]] u ratu na Kosovu.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/5163844.stm Top Serbs tried for Kosovo crimes][[BBC]]</ref> Miloševiću se za isti počelo suditi još [[2002.]] S druge strane, [[Fatmir Limaj]], [[Haradin Bala]] i [[Isak Musliu]], bivši pripadnici OVK-a, također su izvedeni pred sud zbog optužbi za zločine protiv Srba.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4012043.stm Trial of Kosovo Albanians begins] [[BBC]]</ref> Sveukupno, presude su bile sljedeće:
===Jugoslavenska strana===
*[[Slobodan Milošević]] - preminuo tijekom suđenja
*[[Vlastimir Đorđević]] - 27 godina zatvora<ref>{{Citiranje web| publisher=France24 | title=Ex- Serb police general jailed for 27 years for role in ethnic cleansing |url=http://www.france24.com/en/20110223-former-serbian-police-general-djordjevic-gets-27-years-ethnic-cleansing-kosovo-yugoslavia| date=23-02-2011| accessdate=23-02-2011}}</ref><ref>{{Citiranje web| publisher=B92 | title=Đorđeviću 27 godina zatvora |url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=02&dd=23&nav_id=494743| date=23-02-2011| accessdate=23-02-2011}}</ref>
*[[Nikola Šainović]] - 22 godine zatvora<ref name="bbc trial">{{Citiranje web|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7911761.stm|title=Kosovo trial clears Serbia leader|date=26 February 2009|publisher=[[BBC]]|accessdate=26 February 2009}}</ref>
*[[Nebojša Pavković]] - 22 godine zatvora<ref name="bbc trial"/>
*[[Sreten Lukić]] - 22 godine zatvora<ref name="bbc trial"/>
*[[Vladimir Lazarević]] - 15 godina zatvora<ref name="bbc trial"/>
*[[Dragoljub Ojdanić]] - 15 godina zatvora<ref name="bbc trial"/>
*[[Vlajko Stojiljković]] - počinio samoubojstvo<ref>{{Citiranje web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/world/monitoring/media_reports/1925931.stm |title=Former Serbian minister's suicide note| publisher=BBC News| author=| datre=2002-04-12|accessdate=2011-01-18}}</ref>
*[[Milan Milutinović]] - oslobođen svih optužbi<ref name="bbc trial"/><ref>{{Citiranje web|url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=02&dd=26&nav_id=347053&nav_category=64 |title=Milutinović slobodan, ostali krivi|date=2009-02-26|publisher=B92|accessdate=14 June 2010}}</ref>
===Albanska strana===
*[[Haradin Bala]] - 13 godina zatvora<ref name="acquit">{{Citiranje novina|title=UN court acquits top Kosovo rebel|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/4485658.stm|publisher=BBC News|accessdate=14 May 2010 | date=30 November 2005}}</ref>
*[[Lahi Brahimaj]] - 6 godina zatvora<ref name="acquit"/>
*[[Fatmir Limaj]] - oslobođen svih optužbi<ref name="acquit"/>
*[[Isak Musliu]] - oslobođen svih optužbi<ref name="acquit"/>
*[[Ramush Haradinaj]] - oslobođen svih optužbi<ref name="acquit"/>
*[[Idriz Balaj]] - oslobođen svih optužbi<ref name="acquit"/>

Između ostalog, [[Nikola Šainović]], zamjenik premijera Jugoslavije, [[Sreten Lukić]], voditelj Ministarstva unutarnjih poslova, i [[Nebojša Pavković]], zapovjednik Vojske Jugoslavije, osuđeni su zbog "''deportacije, prisilnog premještanja stanovništva, ubojstva, progona zbog rasne, religiozne ili političke osnove (zločin protiv čovječnosti)''".<ref name="ICTY1"/> S druge strane, i [[Haradin Bala]], zapovjednik OVK, proglašen je krivim zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja pravila ratovanja.

MKSJ je utvrdio da je postojao pothvat čiji je cilj bio promjena nacionalnog sastava Kosova:
{{citiranje|Ovaj cilj je ostvaren putem široko rasprostranjene kampanje terora i nasilja nad stanovništvom albanske nacionalnosti koja je uključivala deportacije, ubojstva, prisilno premještanje i [[progon]]e. Zajednički plan tog [[udruženi zločinački pothvat|udruženog zločinačkog pothvata]] proveden je uz pristanak i sudjelovanje političkog vodstva Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Srbije, vodstva Vojske Jugoslavije (VJ), uključujući relevantne korpuse na Kosovu, i vodstva Ministarstva unutrašnjih poslova, uključujući njegove pripadnike na Kosovu. Vijeće je zaključilo da su među ključnim sudionicima tog udruženog zločinačkog pothvata bili Slobodan Milošević, predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, i Nikola Šainović, potpredsjednik Vlade SRJ zadužen za Kosovo. Sudionici tog udruženog zločinačkog poduhvata iz Ministarstva unutrašnjih poslova bili su [[Vlajko Stojiljković]], ministar unutrašnjih poslova, optuženi Vlastimir Đorđević, šef Resora javne sigurnosti, Radomir Marković, šef Državne sigurnosti, i Sreten Lukić, načelnik štaba MUP za Kosovo.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.icty.org/sid/10606|title=Vlastimir Đorđević osuđen za zločine na Kosovu|publisher=MKSJ|date=23. veljače 2011|accessdate=4. ožujka 2012}}</ref>}}

Također, Međunarodni sud je naveo sljedeće o izbjeglicama sa Kosova:
{{citiranje|Nadalje, bombe [[NATO]]-a pogađale su ciljeve širom [[SRJ]], pri čemu je Beograd pretrpio najveće štete prema riječima bivšeg komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, a ljudi ipak nisu tako masovno napuštali [[Beograd]] ili druge dijelove SRJ kao što su bježali s Kosova. Vijeće stoga zaključuje da bombardiranje NATO-a nije bio razlog za masovno raseljavanje kosovskih Albanaca s Kosova."<ref>{{Citiranje web|url=http://www.icty.org/x/cases/milutinovic/tjug/en/090226summary.pdf|title=Judgement Summary for Milutinovic et al.|publisher=[[MKSJ]]|date=2009-02-26|accessdate=2010-11-08}}</ref>}}

2004. SRJ je na [[Međunarodni sud pravde|Međunarodnom sudu pravde]] zbog "nezakonite upotrebe sile" i navodnog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida tužila osam članica NATO-a (Belgija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Portugal i Velika Britanija).<ref>{{Citiranje web|publisher=sense agency|url=http://www.sense-agency.com/medjunarodni_sud_pravde/srbija-i-crna-gora-protiv-nato.46.html?cat_id=2&news_id=1925|title=Srbija i Crna Gora protiv NATO|accessdate=24. srpnja 2012}}</ref> Međutim, sud je izjavio da nije nadležan za taj spor pošto SRJ nije bila članica UN-a i Međunarodnog suda, kao ni potpisnica te Konvencije, na koju se Beograd u svom zahtjevu poziva.<ref>{{Citiranje web|publisher=sense agency|url=http://www.sense-agency.com/medjunarodni_sud_pravde/medjunarodni-sud-nenadlezan-u-slucaju-quotscg-protiv-natoquot.46.html?cat_id=2&news_id=2507|title=Međunarodni sud nenadležan u slučaju "Srbija i Crna Gora protiv NATO"|date=15. prosinca 2004|accessdate=24. srpnja 2012}}</ref> Također je predala zahtjev MKSJ-u za optužnice nekoliko visokih vojnih zapovjednika NATO-a, ali su tužitelji odbacili takav zahtjev jer, prema njima, Sjevernoatlanski savez nije namjerno gađao civilne mete, već samo vojne, dok su civilne žrtve "slučajne".<ref>{{citiranje weba|  url=http://www.icty.org/x/file/About/OTP/otp_report_nato_bombing_en.pdf|  publisher=MKSJ|  title=Final Report to the Prosecutor by the Committee Established to Review the NATO Bombing Campaign Against the Federal Republic of Yugoslavia|  accessdate=1. listopada 2012}}</ref>

Nakon rata, Srbija je službeno izjavila da je postala [[Neutralnost|neutralna država]].<ref>{{Citiranje web|url=http://www.becei.org/evropski%20forumi%20u%20pdf-u/Evropski_forum_No._4,_2008.pdf|title=O vojnoj neutralnosti Srbije|publisher=Beogradski centar za Europske integracije|format=PDF|accessdate=1. kolovoza 2010}}</ref>

[[13. ožujka]] [[2010.]] po nalogu Tužiteljstva za ratne zločine, srbijanska policija privela je devet osoba zbog sumnje da su počinili [[ratni zločin]] u selu [[Ćuška]] kod Peći na Kosovu [[14. svibnja]] 1999. godine. Zahtjev za provođenje istrage protiv 26 pripadnika paravojne formacije "Šakali" i pripadnika Teritorijalne obrane i rezervnog sastava policije to tužiteljstvo podnijelo je istražnom sucu Vijeća za ratne zločine Višeg suda u Beogradu zbog osnovane sumnje da su ubili 41 osobu u tom selu.
<ref>{{Citiranje novina |title=U Srbiji nova uhićenja zbog ratnog zločina |url=http://www.javno.com/hr-svijet/u-srbiji-nova-uhicenja-zbog-ratnog-zlocina/297710 |publisher=Javno |date=2010-03-13 |accessdate=2010-03-14}}</ref>

== Vidi također ==
*[[Operacija Potkova]]
*[[Sukobi u okolici Preševa 2001.]]
*[[Srpska okupacija Albanije]]
*[[Albanija i oružje za masovno uništenje]]

== Izvori ==
{{izvori|2}}
===Ostali izvori===
*{{Citiranje knjige|ref=MKSJ Milutinović|url=http://www.icty.org/x/cases/milutinovic/tjug/bcs/jud090226p1_bcs.pdf|title=Tužitelj protiv Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića, Nebojše Pavkovića, Vladimira Lazarevića i Sretena Lukića (I. dio)|date=26. veljače 2009|accessdate=11. kolovoza 2012|publisher=MKSJ|author=Iain Bonomy}}
*{{Citiranje knjige|ref=MKSJ Milutinović III|url=http://www.icty.org/x/cases/milutinovic/tjug/bcs/jud090226p3_bcs.pdf|title=Tužitelj protiv Milana Milutinovića, Nikole Šainovića, Dragoljuba Ojdanića, Nebojše Pavkovića, Vladimira Lazarevića i Sretena Lukića (III. dio)|date=26. veljače 2009|accessdate=11. kolovoza 2012|publisher=MKSJ|author=Iain Bonomy}}
== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
|commonscat     = Kosovo War
}}
*[http://video.google.com/videoplay?docid=8836343843686784799&ei=oQ_iSrz1Opb82wLUkfG1Cw&q=kosovo+war# Kosovska kriza] Iscrpni 110-minutni dokumentarac na google video
*[http://www.opendemocracy.net/article/the-kosovo-war-between-two-eras-2 Rat na Kosovu - između dva područja] Open Democracy
*[http://www.dallasnews.com/sharedcontent/dws/news/world/stories/DN-serbs_05int.ART.State.Edition1.4be03e5.html Istraga o Ratu na Kosovu]
*[http://www.commondreams.org/kosovo/kosovo.htm Kompilacija dokumenata o ratu]
*[http://www.counterpunch.org/johnstone12122007.html Moguć novi Rat na Kosovu?]


{{Srbija}}
{{Kosovo}}

[[Kategorija:Povijest Kosova]]
[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Rat na Kosovu| ]]
[[Kategorija:Povijest Srbije (1989. – 2006.)]]