Vidi kôd stranice Pukovniku nema tko pisati

Pukovniku nema tko pisati''' ([[španjolski jezik|španjolski]]: ''El coronel no tiene quién le escriba'') [[novela]] je [[Kolumbija|kolumbijskog]] književnika i [[Nobelova nagrada|nobelovca]] [[Gabriel García Márquez|Gabriela Garcíe Márqueza]].

==Radnja==
Novela,  napisana između [[1956.]] - [[1957.]] i izdana [[1961.]], je priča o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu [[Stogodišnjeg rata]], koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petneast godina. Pukovnik živi sa svojom astmatičnom ženom u malom selu u kojem od jedanaest sati navečer vlada policijski sat. Radnja počinje sprovodom na koji se pukovnik sprema poći. Umro je [[glazbenik]] čija je smrt posebna po tome što je jedina nastupila prirodnim putem nakon toliko mnogo godina. Radnja je postavljena u doba ''[[La Violencia|La Violencie]]'' u [[Kolumbija|Kolumbiji]], kad su vladali ratni zakon i [[cenzura]].

==Književni značaj i kritike==

Za razliku od mnogih drugih Marquezovih djela, ova novela u suštini nema podlogu u [[magični realizam|magičnom realizmu]].

Glavni likovi novele nemaju svoja imena, te se na taj način ostavlja utisak neznatnosti i gotovo beznačaja određenih dijelova [[život]]a pojedinaca. Pukovnik i njegova žena, koji su izgubili sina u jeku političke represije, bore se sa siromaštvom i stanjem financijske nestabilnosti. Korupcija lokalnih i nacionalnih dužnosnika  je očigledna i ona postaje tema kojom se Marquez bavi u ovom djelu, temeljeći se na utjecaju [[vlast]]i na [[društvo]]. Pukovnik i njegova žena primorani su da postupno prodaju imovinu koju im je oporučno ostavio njihov sin. On je umro i jedini podsjetnik na njega je pijetao kojeg pukovnik hrani i pripreman za sudjelovanje u borbi pijetlova.

U svom autobigrafskom romanu "''Živjeti da bi se pripovijedalo''" ([[španjolski jezik|španjolski]]: ''Vivir para contarla''), Marquez je obajsnio da mu je za ovu novelu kao inspiracija poslužio njegov djed, koji je također bio pukovnik i koji nikad nije dobio mirovinu koja mu je obećana. Međutim vladaju i mišljenja da je Marquezi kao inspiracija poslužilo vlastito iskustvo nezaposlenosti kad je 1956. jedna novinska redakcija čiji je član bio, prestala s radom. Svakodnevnica kojoj je on svjedočio u to vrijeme postala je izvorom inspiracije za ovo djelo.

==[[Filmska adaptacija]]==

[[1999.]] [[Arturo Ripstein]] je režirao istoimeni [[film]], sa [[Fernando Luján|Fernandom Lujánom]] u glavnoj ulozi- ulozi pukovnika.

==Zanimljivosti==
*Restoran/klub u [[Riga|Rigi]] [http://www.pulkvedis.lv/ Pulkvedim Neviens Neraksta] je nazvan tako nakon što je ova novela prevedena na [[latvijski jezik]].
*[[Rusija|Ruska]] rock grupa [[Bi-2]] postigla je veliki uspjeh u [[Istočna Europa|Istočnoj Europi]] s pjesmom ''Полковнику никто не пишет'' (na [[ruski jezik|ruskom]] ''Pukovniku nema tko pisati'') koja je čak poslužila kao [[soundtrack]] popularnom ruskom filmu [[Brat-2]].


[[Kategorija:Novela]]
[[Kategorija:Španjolska književnost]]