Vidi kôd stranice Prvi talijansko-abesinski rat

<!--'''Prvi talijansko-abesinski rat'''-->{{Bitka
|naziv=Prvi talijansko-abesinski rat
|sukob=Talijansko-abesinski ratovi
|slika=[[datoteka:Menelik - Adoua.jpg|300px]]
|opis slike= ''Naslovnica tadašnjeg francuskog žurnala sa crtežom Menelika II.''
|vrijeme=1895. – 1896.
|mjesto=[[Etiopija]] 
|povod=
|teritorij= 
|ishod=Etiopska pobjeda
|strana1=[[datoteka:Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg|23px]] [[Kraljevina Italija]] 
|strana2=[[datoteka:Ethiopian Pennants.svg|25px]] [[Etiopija|Etiopsko carstvo]] 
|strana3=
|zapovjednik1 = [[datoteka:Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg|23px]] [[Oreste Baratieri]]
|zapovjednik2 = [[datoteka:Ethiopian Pennants.svg|25px]] [[Menelik II.]]
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 10,000<ref name=vand>Vandervort, Bruce. ''Wars of 
Imperial Conquest in Africa, 1830-1914''. 1998, str. 160</ref>
|postrojbe2 = 100.000<ref name=vand />
|postrojbe3=
|gubitci1 =5000<ref name=vand /> do 8000<ref name=batadw>''The 
Battle of Adwa: Reflections on Ethiopia's Historic Victory Against European 
Colonialism''. 2005, str. 71.</ref> poginulih
|gubitci2 = 25.000 poginulih<ref name=batadw />
|posljedice3=
|bilješke=
}}
[[datoteka:Battle of Adwa Tapestry Closeup.png|mini|desno|300px|Detalj tapiserije sa motivom Bitke kod Adove]]
'''Prvi talijansko-abesinski rat''' je bio [[rat]] između [[Kraljevina Italija|Kraljevine 
Italije]] i [[Etiopija|Etiopije]] koji se je vodio od [[1895.]] do [[1896.]] Etiopska 
pobjeda u tom ratu široko je odjeknula tadašnjim svijetom, to je bila prva pobjeda neke [[Afrika|afričke]] zemlje u srazu s tada nadmoćnim [[Europa|europskim državama]]. Etiopija se obranila i ostala praktički jedina afrička zemlja, koja nije postala  [[Kolonijalizam|europska kolonija]].
[[datoteka:Menelik II.jpg|mini|lijevo|200px|Menelik II.]]

== Pozadina sukoba ==
Isprva se, nakon pogibije cara [[Ivan IV. Etiopski|Ivana IV.]],  tadašnji [[Knez|ras]] [[Regija Šoa|Pokrajine Šoa]] [[Menelik II.]] koristio Talijanima u borbi za prevlast. Nakon što je uspio zagospodariti pokrajinama [[Tigraj (regija)|Tigraj]] i [[Amhara (regija)|Amhara]], proglasio se [[25. ožujka]] [[1889.]] [[Neguš|neguša negastom]] ([[car]]em) Etiopije. Dva mjeseca nakon svog ustoličenja, [[Menelik II.]], na nagovor talijanskog veleposlanika grofa Pietra Antonellija,  potpisao je [[ 2. svibnja]] [[1889.]] '''Sporazum o prijateljstvu''' s [[Kraljevina Italija|Kraljevinom Italijom]] u gradiću Učjale. 

Sporazum je priznavao Menelikov suverenitet nad Etiopijom, ali je Italiji omogućio kontrolu nad [[Eritreja|Eritrejom]], zapravo nad obalnim pojasom [[Crveno more|Crvenog mora]] na sjeverozapadu Etiopije. Talijani bi zauzvrat pružali Meneliku financijsku i vojnu pomoć. Talijani su naime po uzoru na [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] ([[Protektorat Aden]]) i [[Francuska|Francuze]] ([[Džibuti]]) htjeli osigurati svoju nazočnost na tom tada izuzetno važnom plovnom putu iz [[Sueski kanal|Sueskog kanala]] za [[Daleki Istok]].

Ali dvojezični '''Sporazum o prijateljstvu''' iz Učjale izgleda da nije bio istovjetan na [[Talijanski jezik|talijanskom]] i [[Amharski jezik|amharskom]] jeziku (U spornom članku 17. Sporazuma).  Prema talijanskom tekstu Sporazuma, Italija je dobila [[protektorat]] nad Etiopijom i potpunu kontrolu nad svim unutrašnjim i vanjskim poslovima. Vanjski poslovi su morali ići preko talijanskih vlasti koja ih je morala odobriti. Amharska inačica Sporazuma dozvoljavala je Meneliku da može imati odnose i s drugim državama, ukoliko to želi - i preko  Italije, ali bez traženja odobrenja. Talijanski diplomati su tvrdili da je izvorni amharski primjerak Sporazuma imao članak 17. istovjetan talijanskom, koji je Menelik potpisao. [[Menelik II.]] je pak jednostrano proglasio '''Sporazum o prijateljstvu''' nevažećim [[1893.]] Na tu je vijest talijanska vlada odlučila vojnom intervencijom prisiliti Etiopiju na poštovanje Sporazuma.

== Tijek rata==

Talijani su uputili iz Eritreje jedan ekspedicijski korpus na Tigraj uz rijeku [[Rijeka Mareb|Mareb]], očekivali su da će tradicionalni neprijatelji [[Menelik II.|Menelika]] stati na njihovu stranu, međutim gotovo sve etničke skupine [[Tigraj (regija)|Tigraja]] stale su na stranu cara. U prvom dijelu sukoba, uspjeli su zauzeti glavni grad Tigraja Advu i pobijediti etiopske snage u Bitci kod Koatita [[1895.]] te zarobiti velik dio naoružanja i važnih dokumenata.
[[Menelik II.]] uputio se nakon toga u [[Francuska|Francusku]] tražiti pomoć, zapravo nudio im je da sklope Sporazum o zaštiti s njim, a Francuzi su ga odbili zbog odnosa s Talijanima u [[Tunis]]u. Menelik se vratio u Etiopiju i izdao apel kojim je pozvao sve ljude sposobne za borbu iz [[Regija Šoa|Šoe]]  da se pridruže njegovoj vojsci u gradiću Vere Ilu.

Sljedeća veća Bitka zbila se kod mjesta  Amba Alagi [[7. prosinca]] [[1895.]], tu su 
etiopski vojnici pregazili talijanske vojsku ukopanu na toj prirodnoj utvrdi  i prisilili 
Talijane da se povuku natrag u [[Eritreja|Eritreju]]. Ostatak talijanskih snaga pod zapovjedništvom [[general]]a Giuseppea Arimondija povukao se do nedovršenih talijanskih utvrda kod [[Mek'ele]]a. Arimondi je tako ostao na lijevom krilu fronte sa svojim malim [[garnizon]]om od oko 1150 [[Eritreja|eritrejskih]] askera i 200 talijanskih vojnika, dok je na desnom krilu [[general]] Oreste Baratieri, talijanski vrhovni zapovjednik, vršio koncentraciju  talijanskih snaga.
Etiopske trupe opkolile su [[Mek'ele]] 18. prosinca, nakon višekratnih borbi i pregovaranja, talijanski [[garnizon]] se predao [[21. siječnja]] [[1896.]], Menelik je dozvolio da se talijani slobodno evakuiraju zajedno sa svojim oružjem.

Talijanska javnost i politički vrh tražili su od svog zapovjednika Baratierija odlučnu 
vojnu akciju. Kao rezultat tog  silnog pritiska zbila se [[Bitka kod Adve]] ([[Tigraj (regija)|Tigraj]]) [[1. ožujka]] [[1896.]] U toj bitci sudjelovalo je gotovo polovica svih talijanskih snaga u Africi, četiri [[Brigada|brigade]] ukupnog sastava oko 20.000 ljudi, s 56 [[top]]ova. 
[[datoteka:Pre_Adoua.jpg|mini|desno|260px|Karta političkih prilika Roga Afrike onoga vremena]]
Baratieri je želio iznenaditi brojno veće etiopske snage iznenadnim napadom u ranim jutarnjim satima, očekujući da će neprijatelje uhvatiti na spavanju. 
Međutim, Etiopljani su već ustali na jutarnju misu, i na talijanski napad, odgovorili 
snažnim protunapadom u kojem su slomili Talijane. Dobar dio Menelikove pobjede ležao je u činjenici da je raspolagao većim brojem vojnika, koji su premda loše obučeni (to je bila feudalno ustrojena milicija) ipak izvršavali zadatke točno i na vrijeme.

Na etiopskoj strani u bitci su sudjelovali i [[Rusko Carstvo|ruski]] vojni instruktori i dobrovoljci. Rusi su Meneliku dostavili uz puno muka nekih 30,000-60,000 modernih pušaka. Ruski vojni stručnjaci savjetovali su [[Menelik II.|Menelika II.]] da izbjegava frontalne sukobe s Talijanima, već da pribjegne stalnim manjim napadama na izolirane jedinice. Tim stalnim uznemiravanjem, trebao je poništiti Talijansku prednost u oružju, obuci i organizaciji. 

Nakon bitke na bojištu je ostalo oko 9500 <ref>Murray Williamson and Knox, MacGregor and Bernstein, Alvin. ''The Making of Strategy''. 1996, str. 314</ref> do 12.000. <ref>Rogers, Joel Augustus. ''The Real Facts about Ethiopia''. 1982., str.18</ref>poginulih talijanskih vojnika, pored toga oko 2000 eritreskih askera je ubijeno ili zarobljeno. Etiopski gubici bili su oko 3.000 mrtvih i 6.000 ranjenih. S talijanskim zarobljenicima se postupalo  humano, obzirom na tadašnje teške uvjete, međutim se prema 800 zarobljenih [[Eritreja|eritrejskih]] askera, postupalo krajnje okrutno. Njih se držalo nacionalnim  izdajicama, te su im rezane desna ruka i lijeva noga.
[[datoteka:Mekele 1896.jpg|mini|lijevo|240px|Slika utvrde Mekele iz onoga vremena]]
Nakon bitke Menelik se vratio u svoj glavni grad [[Adis Abeba|Adis Abebu]], i u miru čekao rezultate svoje pobjede. Nasuprot tome poraz Italije u Bitci kod Adove, ispao je jedan od najvećih poraza [[19. stoljeće|19. st.]] koji je osobito teško primljen u samoj Italiji. Izbili su ulični neredi, nakon dva tjedna vlada premijera Francesca Crispija podnijela je ostavku.<ref name=vand4>Vandervort, Bruce. ''Wars of Imperial Conquest in Africa, 1830-1914''. 1998, str. 164.</ref> 

Nakon toga [[Italija]] i [[Etiopija]] potpisale su ''Mirovni ugovor u [[Adis Abeba|Adis Abebi]]'' u listopadu, tim ugovorom precizno je utanačena granica između Talijanske kolonije [[Eritreja|Eritreje]] i Etiopije. Italija je bila prisiljena priznati neovisnost Etiopije. Ubrzo nakon toga pojavili su se predstavnici Velike Britanije, Francuske i ostalih velikih sila u potrazi za unosnim poslovima u Etiopiji.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Bibliografija ==
*Carlo Giglio, "Article 17 of the Treaty of Uccialli" in Journal of African History VI,2 (1965) str221-235 - Cambridge University Press 

[[Kategorija:Talijanska vojna povijest|Abesinski rat, prvi]]
[[Kategorija:Povijest Italije (1871. – 1914.)|Abesinski rat, prvi]]
[[Kategorija:Etiopska vojna povijest|T]]
[[Kategorija:Ratovi]]